2 Samuel 14
PATHEN LEKHABU THENG (TCZCHONGTHU) vs NVT
NVT Nova Versão Transformadora
1 Chuin lengpan Absalom hi angai cha lheh jeng taiti Zeruiah chapa Joab hin ahin hetdoh tan ahi.
1 Joabe, filho de Zeruia, percebeu que o rei agora desejava ver Absalão.
2 Joab hin mi asolin Tekoa khosunga mi numei chingtah khat aga hol doh sah in, amanu kom'a chun aseitai, “Nangma tun lunghem a pul dou dou jeng tobangin kisem in, pul douna ponsil kisil’inlang, thao jeng jong kinu dan, ajeh chu phat sottah sunga thi op’a um numei pul dou dou jeng bangin um'in ati.
2 Por isso, mandou trazer de Tecoa uma mulher conhecida por sua sabedoria. Disse-lhe: “Finja que está de luto; vista roupas de luto e não se perfume. Aja como uma mulher que está lamentando a morte de alguém há muito tempo.
3 Chutengleh lengpa kom'a ga chelut’inlang, ajah a hitin ga sei in, “ati, Joab chun asei ding thu jouse abonchan amanu chu athu mop tai.
3 Depois, vá até o rei e apresente a história que vou lhe contar”. Então Joabe disse o que ela deveria falar.
4 Tekoa khosunga numeinu chu lengpa kom'a ahung phat’in abohkhup in tol'a amai asulut in jana ape tai, chule aman aseiyin, “Vo lengpa, nei pan pin,” ati.
4 Quando a mulher de Tecoa se aproximou do rei, curvou-se com o rosto no chão e disse: “Ó rei! Ajude-me!”.
5 Hichun lengpan jong adongin, “Na gentheina ipi pen ham?” atileh, amanun adonbut’in, O kaden, keima meithainu kahi, kaji pa athia ahitai ati.
5 “Qual é o problema?”, perguntou o rei. “Pobre de mim, sou viúva!”, respondeu ela. “Meu marido morreu.
6 Chule nasoh nu kei hin chapa ni kaneiyin, amani chu loujaova ahung kibao lhonin akina lhone; hichun amani phel khen ding mihem khat cha anaum lou jeh in khatpan khatjoh pa chu ajep’in athat pai tai.
6 Meus dois filhos brigaram no campo. Como não havia ninguém por perto para separá-los, um deles acabou matando o outro.
7 Hijeh chun tun vetan, insung pumpi ahung kon uvin nasoh nu hi eidel khum’uvin hitin asei uve, Asopipa that pa chu hinlha doh loiyin, aman asopi pa athat in ahinkho khel a keihon ama katha diu ahi,’ tin aseiyuve; hitobang hin ama hon ama chilhah jong asuh bei teidiu dol ahitai. Hitia hi ama hon keima mei-am jeng jong achen mit uva hiche leiset chunga kaji pa min asuhmang diu, achi khai ding jong aumsah lou diu ahitai,” ati.
7 Agora, o resto da família está exigindo de sua serva: ‘Entregue-nos seu filho. Vamos executá-lo por ter matado o irmão. Ele não merece herdar a propriedade da família’. Querem apagar a última brasa que me restou; se o fizerem, o nome e a família de meu marido desaparecerão da face da terra.”
8 Chuphat’in lengpan jong numei nu kom'a chun hitin aseiye, “keima boldin dalhan lang, Na’in lama chen, keiman anavesui tange koiman atohkhah lou nadin,’ tin asol tai.
8 “Eu cuidarei disso”, disse o rei. “Vá para casa.”
9 Chuin Tekoa khoa hung kon numeinu chun lengpa kom'a chun hitin asei kit’e, kakipah e, kapu lengpa chule “Kapu lengpa chu keima eikithopi jeh a nahin seiset khah uleh themmona chu keima le ka inkote chunga chujo hen, lengpa le alaltou na vang themmona beiyin umjo hen,’ tin aseiye.
9 A mulher de Tecoa respondeu: “Ó meu senhor, o rei, que a culpa caia sobre mim e sobre a família de meu pai, e que o rei e seu trono sejam inocentes!”.
10 Chuin lengpan asei kit in, “Mihem khat touvin nakom'a thu asei kit’a ahileh ama chu kei kom'a hin pui jengin, ama chun nangma natham khah kit louhel ding ahi,’ ati peh e.
10 “Se alguém criar problemas, traga-o a mim”, disse o rei. “Eu lhe garanto que ele nunca mais a incomodará.”
11 Hichun amanun jong asei kit in, “Lungset tah in Pakai na Pathen henga nei taopeh teitei in, chutia chu thisan phu lanom pan mi atha kit louva, kachapa atha louna din,’ atileh; lengpan jong aseipeh-in, “Pakai hingjing min'a kasei ahi, nachapa chu asamjang khat jeng cha jong kisubui louding ahi,’ ati tai.
11 Então ela disse: “Por favor, prometa pelo S enhor , seu Deus, que não deixará o vingador da vítima matar meu filho. Não quero mais derramamento de sangue”. Ele respondeu: “Tão certo como vive o S
12 Hichun numei nun asei kit’in, “Lungset tah-in nasohnu kei hi kapu lengpa kom'a thu cheng khat beh neisei sah thei kit ding ham,’ atia ahileh; lengpan jong, “Seiyin seiyin,” ati.
12 “Permita-me pedir mais uma coisa ao meu senhor, o rei”, disse a mulher. “Fale”, respondeu ele.
13 Hichun numei nun asei in, “Chuti ahileh ipi dinga nangman Pathen mite douna a hitobang thilgon hi nanei ham? Ijeh-inem itileh lengpan hitobanga thutanna naneiya kon hin lengpan nadel mangpa inlama napuilut loujeh-in nathu tan hi nangma chungma ma a nakitan ahitai ati.
13 Então ela disse: “Por que o senhor não faz pelo povo de Deus o mesmo que prometeu fazer por mim? Ao tomar essa decisão, o senhor condenou a si mesmo, pois se recusou a trazer para casa seu filho banido.
14 Ajeh chu eiho iboncha uva athi cheh ding Ihiu’ve, chule iboncha uva tol'a twi kisung lha kinung thaldoh kit thei lou tobang ihiuvin ahi, Pathen'in jong mithi long damsa chu phong doh kit deh tapon te; chule lengpa chun ama toh ekikhan teng ule ama toh ihung eumkhom theikit nadiu aneiyin ahi.
14 Um dia, todos nós morreremos. Nossa vida é como água que, depois de derramada na terra, não pode mais ser recolhida. Mas Deus não apaga a vida; ao contrário, ele cria meios de trazer de volta aqueles que foram banidos de sua presença.
15 Chule keima hiche thuseiya hi kapu lengpa heng hung kahi, ipi jeh-inem itileh mipi hin keima eitijat sah tauvin chuphat’a nasohnu ken jong hitia hi kagela, ‘Keiman lengpa kom'a gasei tange, ijem itileh lengpan asohnu kei thuseihi ngai jeng khat nan’te
15 “Vim suplicar ao meu senhor, o rei, porque outros me ameaçaram. Pensei: ‘Talvez o rei me escute
16 Chule lengpan jong eisumang ding miho khut’a eihuhdoh tei ding ahi, Pathen mite lah a ei suhmang sah louding ahi.’
16 e nos livre daqueles que desejam nos eliminar da herança que Deus nos deu.
17 Henge, kapu lengpan lungthim chamna eihin pih kit diu ahi. chule keiman kahen nangma hi thilpha thilse hekhen dola Pathen vantil tobang nahi. Pakai na Pathen'in napanpi jing hen,” ati.
17 Sim, o meu senhor, o rei, restaurará nossa paz de espírito’. Sei que o senhor é como um anjo de Deus, capaz de discernir entre o bem e o mal. Que o S enhor , seu Deus, esteja com o rei”.
18 Hichun lengpan jong numeinu chu adonbut’in, “Keiman kadoh doh chu ipi hijongleh imlou hellin neihin seipi in ati. Hichun numeinun jong aseiyin, “Kapu lengpan na seinom nom sei jengin,’ atitai.
18 “Preciso saber uma coisa”, disse o rei. “Diga-me a verdade.” “Sim, ó meu senhor, o rei”, disse a mulher.
19 Hichun lengpan adongin, “Thil hijatpi nasei na a hi nangma Joab chutoh kihoutoh a kikhut jop nahim?” atileh; numeinu jong chun adonbut’in, “Kapu lengpa, eti kem kaseilep ding ham? Koimachan nangma kom'a h imacha sel thei ponte. Henge, Joab in eihinsol a chule thu hijat pi hi aman nasohnu keima hi eithumop’a ka kamsung'a eikhumpeh ahinai ati.
19 “Foi Joabe quem a mandou aqui?”, perguntou o rei. A mulher respondeu: “Ó meu senhor, o rei, como posso negar? Ninguém é capaz de esconder coisa alguma do senhor. Sim, foi Joabe, servo do rei, que me enviou e me disse o que falar.
20 Nalhacha Joab chun nalung nakhel a thil kigon dol jouse nakhel doh ding gelkhoh na a hiche hi abol anahi. Ahoi chu hita leh kapu nangma hi leiset chunga um thil ijakai hetna dol a na chih dan mong mong Pathen Vantil chihna tobang bang a hi bou’ve,” atin ahi.
20 Agiu desse modo para que o senhor pudesse ver a questão com outros olhos. Mas o senhor é sábio como um anjo de Deus e entende tudo que acontece em nosso meio!”.
21 Chutah chun lengpan jong Joab kom'a asei in asol tan ahi, aphai tun chinlang golhangpa Absalom chu ga nung pui lut tan,” ati.
21 Então o rei mandou chamar Joabe e lhe disse: “Muito bem, vá e traga de volta o jovem Absalão”.
22 Chuin Joab jong chu tol'a abohkhup in, jana apen, lengpa phatthei aboh in, hiti hin Joab chun aseitai, “Tuni hin kapu lengpa mitmun lungset na kachang mong mong e, ti na soh pa thil ngeh khoh pen hi nanop peh jenge,’ ati.
22 Joabe se curvou com o rosto no chão e disse: “Finalmente sei que obtive o favor do meu senhor, o rei, pois atendeu a meu pedido!”.
23 Chuin Joab jong akipat doh paiyin Geshur gam'a achen Absalom chu Jerusalem a ahin lepui tai.
23 Joabe foi a Gesur e trouxe Absalão de volta a Jerusalém.
24 Ahin lengpan hitin thupeh aneiye, “Absalom hi ama insunga chimei thei ahi, ahin keima angsunga vang hung vah lut thei louhel ding ahi,” ati. Hijeh chun Absalom in lengpa cu amutapon ahi.
24 O rei, porém, deu a seguinte ordem: “Absalão pode ir para casa, mas não deve vir à minha presença”. Portanto, Absalão não viu o rei.
25 Tun Israel chate lah a Absalom tobanga amel-hoi jeh a seiphat thei dang koimacha anaumpoi; Absalom hi akeng khotal juma pat alujang gei a achunga nolna ding imacha beihel ahi.
25 Não havia nenhum homem em todo o Israel tão elogiado por sua beleza como Absalão; era perfeito da cabeça aos pés.
26 Alujang sam chu kumkhat a khatvei bou ache ji ahi chule ajeh chu agih behseh jijeh ahi. hitia hi asam akivoa thil te naa atea ahileh, asam jeng jong chu shekel ja ni cheng agih jin ahi.
26 Cortava o cabelo uma vez por ano por causa de seu peso: 2,4 quilos, segundo o peso real.
27 Absalom hin chapa thum ahingin, chule chanu khat jong ahingin, achanu min chu Tamar akiti; Tamar jong hi numei hoi tah khatma ahi.
27 Tinha três filhos e uma filha. Sua filha se chamava Tamar e era muito bonita.
28 Hiti hin Absalom hi kum ni lhingset Jerusalem'a acheng ahin, hijongleh lengpa angsung'ah khatvei cha avah lut kha hihbeh in ahi.
28 Absalão morou dois anos em Jerusalém sem ver o rei.
29 Chuin Absalom chun Joab kou dingin mi asol’in, ahunga ahileh lengpa kom'a sol din agon; ahinla Joab chu Absalom kom'a ahung tapon ahi. Hichun Joab in mi asol kit’in, ahi vang'in Joab chu ahung deh kit poi.
29 Então mandou chamar Joabe para pedir que intercedesse por ele, mas Joabe não quis vir. Mandou chamá-lo de novo e, mais uma vez, ele se recusou a vir.
30 Chuphat’in aman jong asoh te kom'a asei in, “Veuvin, Joab lou khu keima lou ban tah ahin, cheuvin lang alou laiya khu mei in gahalvam tauvin,” ati. Hijeh chun Absalom soh ten jong Joab lou chu meiyin agahalvam tao vin ahi.
30 Então Absalão disse a seus servos: “Vão e ponham fogo no campo de cevada de Joabe que fica junto de minha propriedade”. Os servos foram e puseram fogo no campo, como Absalão havia ordenado.
31 Chuphat’in Joab jong akipat doh in Absalom kom'a achen akom'a hitin aseiye, “Ipi dinga nasoh ten kalou meiya ahalvam jeng u hitam?” aga tie.
31 Então Joabe foi à casa de Absalão e lhe perguntou: “Por que seus servos puseram fogo em meu campo?”.
32 Hichun Ab’salom jong chun Joab chu adonbut’in, “ Vetan, keiman nahenga thu kahin thot jin, ‘Hikom'a hungin keiman lengpa kom'a nasol ing ting, “Ipi ding pen tah a keima hi Geshur gam'a konna hung khoh khoh a kahiya, kei dinga Geshur gam'a umden chu nomjo dinga?” tin aseiye, tia gadoh sah ding kati nahi. Tujengin jong lengpa angsunga neilut sah mong mong inlang keiman themmona kaneiya ahijongleh aman eithat jeng hen,’ ati tia ga sei sah ding kati ahi,” ati.
32 Absalão respondeu: “Eu quero que você pergunte ao rei por que ele me trouxe de Gesur se não pretendia me receber. Teria sido melhor eu ficar onde estava. Quero ver o rei; se ele me considera culpado de algo, então que mande me matar”.
33 Hijeh chun Joab jong lengpa kom'a achen aga seipeh tan ahileh, hichun lengpan jong Absalom chu akoutai. Chuin Absalom jong lengpa kom'a ahungin, lengpa angsunga chun abohkhup in amai tol'a asulut in jana apen ahi; chuin lengpan jong Absalom chu achop tai.
33 Joabe contou ao rei o que Absalão tinha dito. Por fim, Davi mandou chamar Absalão. Ele veio, curvou-se com o rosto no chão diante do rei, e o rei o beijou.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.