Mateus 27
Kotira Uva (TBG) vs VC
1 Vira qararaa toqaqi Kotira kaiqa vara amite vau vaiintika vika noranavuvata, Iutaa nora vaiintinavuvata, vika Ihura arukerara vohaa uva tiva vate
1 Chegando a manhã, todos os príncipes dos sacerdotes e os anciãos do povo reuniram-se em conselho para entregar Jesus à morte.
2 viraqaahai vika Ihura seniqohai rumpa vare vuru Pairaatava vauraqi kora.
2 Ligaram-no e o levaram ao governador Pilatos.
3 Iutaasiva Ihura qovaramako vaiintiva tavomanta vika ko tihama Ihuraqaa uva vatehama vira arukareka auti vauvaro viva oho kia te mintiataara vaimanta mintunarave tivakero, 30 silvaa monu varero orurantero Kotira kaiqa vara amite vau vaiintika vika noranavuvata, Iutaa vaiinti noranavuvata, vika vauraqi orurero tiharo,
3 Judas, o traidor, vendo-o então condenado, tomado de remorsos, foi devolver aos príncipes dos sacerdotes e aos anciãos as trinta moedas de prata,
4 Te qora kaiqa varehama qaqi vaiinti kia qora kaiqa vare vai vaiintira vita vuru ni kauquqi tuta kaurama ne vira arukareka auti variavo, tiro. Tivakero monu vika nái nimirare tumanta vika aqao ti, Kia tinavu kaiqavauve. Vi haikara nina kaiqama vaivo, ti.
4 dizendo-lhes: Pequei, entregando o sangue de um justo. Responderam-lhe: Que nos importa? Isto é lá contigo!
5 Vika minti tuvaro Iutaasiva monu vira varero Kotira Naavuqi vuru aqukero viro. Viraqaahairo viva oru naaqunta varakero nai auntaqi vatero taaqikuma vura.
5 Ele jogou então no templo as moedas de prata, saiu e foi enforcar-se.
6 Iutaasiva monu viraqi aqukero vumanta Kotira kaiqa vara amite vau vaiintika vika noranavu vi monura nuntu vare tihama, Maa monuva qutaru monuma vaivo. Hauri tenavu vira vare Kotira Naavuqi monu vate varia rumuraqi vuru vateha maara uva raqa kaarorave.
6 Os príncipes dos sacerdotes tomaram o dinheiro e disseram: Não é permitido lançá-lo no tesouro sagrado, porque se trata de preço de sangue.
7 Tave autireka vare varia vatava qaqima vaivo. Kaiqenavu maa monura aqukeha vi vatara varaare. Tenavu vi vatara maa monuraqohai koqaamake vataari vo vatanaaka maini qutu viqe vi vataraqi vika quntama taare, ti.
7 Depois de haverem deliberado, compraram com aquela soma o campo do Oleiro, para que ali se fizesse um cemitério de estrangeiros.
8 vi vatara koqaama torara ti, maa entara vaiinti nahenti vi vatarara Naare Rauri Vatarave ti variara.
8 Esta é a razão por que aquele terreno é chamado, ainda hoje, Campo de Sangue.
9 Kotira Naavuqaa raqiki vauka minturara tiro, haaru vetanto entaqaa Ieremaiaava paropeti vaiintivano qara ntuvato uvava vivauma vaura. Ieremaiaava mintima tiro:
9 Assim se cumpriu a profecia do profeta Jeremias: Eles receberam trinta moedas de prata, preço daquele cujo valor foi estimado pelos filhos de Israel;
10 vi monura aqukehama tave auti vai vatara varevarave. Noravano ti uva tiva timinantemake, vika vi vatara varevarave, tura. (Sek 11:12-13)
10 e deram-no pelo campo do Oleiro, como o Senhor me havia prescrito.
11 Vika Ihura vita vare kamaanira vaiinti Pairaatava vauraqi vuru kovaro Ihuva vira avuqaa himpite vauvaro Pairaatava vira irama amitero tiharo, Quqaae are Iutaa vatanaaka avuhainaa vaiintivano variarao? tuvaro Ihuva tiharo, Are tianara te maa vikave, tiro.
11 Jesus compareceu diante do governador, que o interrogou: És o rei dos judeus? Sim, respondeu-lhe Jesus.
12 Ihuva minti tumanta Kotira kaiqa vara amite vau vaiintika vika noranavuvata, Iutaa vaiinti noranavuvata, vika vo uva vo uvaqaa ntuvakeha Ihura ati vauvaro viva kia vika nái tiva nimiraitiro, evaara vaura.
12 Ele, porém, nada respondia às acusações dos príncipes dos sacerdotes e dos anciãos.
13 Ihuva tirema vauvaro Pairaatava qaiqaa Ihura irero tiharo, Vika airi uva ariqaa ntuvakeha ti variavara, are kiae vika ti varia uvara iriarao? tuvaro
13 Perguntou-lhe Pilatos: Não ouves todos os testemunhos que levantam contra ti?
14 Ihuva kia uva voqavata vika nái tiva nimiraitiro, kia uvavata tuvaro Pairaatava kamaanira nora vaiintivano virara voqamakero ravuku vura.
14 Mas, para grande admiração do governador, não quis responder a nenhuma acusação.
15 Vo ihi vo ihi Vehakuma Nimito Karara no entaraqaa kamaanira nora vaiintivano vaiinti nahenti quahama nimitareva karapuhi vaiinti vo kuvantu nimite vaura. Vaiinti nahenti vi vaiintira kuvantu timitaane tuvaro vi vaiintira kuvantu nimite vaura.
15 Era costume que o governador soltasse um preso a pedido do povo em cada festa de Páscoa.
16 Vi entara karapuhi vaiinti vo, vira autu Barabasiva qora vaiintivano vaumantara ti, airi vaiinti nahenti vi vaiintira autu irura. Karapuhi vaiinti vo kuvantuke atite vau okarava mintima vaumanta
16 Ora, havia naquela ocasião um prisioneiro famoso, chamado Barrabás.
17 vi entaraqaa vaiinti nahenti virara iriha uki vauvaro Pairaatava vika irero tiharo, Te tarae ni kuvantu nimitararave? Te Barabasirae, Ihura virara Mesaiaave ti varia vaiintira virae ni kuvantu nimitararave? tiro.
17 Pilatos dirigiu-se ao povo reunido: Qual quereis que eu vos solte: Barrabás ou Jesus, que se chama Cristo?
18 Pairaatava irumanta nora vaiintinavu Ihura toma amitehara ti, vika vira vuru Pairaatara kauquqi tutakora.
18 {Ele sabia que tinham entregue Jesus por inveja.}
19 Pairaatava ko naavuqi oquvi vauvaro vira naatavano uva varakero tiharo, Aqao, vi vaiintiva kia qora kaiqa varainaraqaa qumina are viraqaa uva vaterorave. Vira qaqi atitairaro vuarire. Te entaqi viraqaa taira tavauraro ti qoraiqimanta vauro, tiro.
19 Enquanto estava sentado no tribunal, sua mulher lhe mandou dizer: Nada faças a esse justo. Fui hoje atormentada por um sonho que lhe diz respeito.
20 Vira naatavano minti tumantavata, Kotira kaiqa vara amite vau vaiintika vika noranavuvata, Iutaa vaiinti vika nora vaiintinavuvata, vaiinti nahenti kempukaiqamake tiva nimi tiha, Barabasira kuvantu timitera, Ihurama tira arukaate tiate, ti.
20 Mas os príncipes dos sacerdotes e os anciãos persuadiram o povo que pedisse a libertação de Barrabás e fizesse morrer Jesus.
21 Mintumake vihi tuvaro Pairaatava vaiinti nahenti irero tiharo, Vi vaiintitantaqihai ta vaiintirae ni kuvantu nimitararave? tiro.
21 O governador tomou então a palavra: Qual dos dois quereis que eu vos solte? Responderam: Barrabás!
22 Vika minti tuvaro Pairaatava aqao, tiro, Ihura virara ne Mesaiaave tiarave. Vira vo? Te vira nantie irarave? tiro. Minti tumanta ekaa vika tiha, Vira kaira katariqaa arutaate, ti.
22 Pilatos perguntou: Que farei então de Jesus, que é chamado o Cristo? Todos responderam: Seja crucificado!
23 Vika minti tuvaro Pairaatava qaiqaa vika irero tiharo, Nana kaarae? Viva nana qora kaiqae varakaivo? tumanta vika noraiqaake naveraitiha, Vira kaira katariqaa arutaate, ti.
23 O governador tornou a perguntar: Mas que mal fez ele? E gritavam ainda mais forte: Seja crucificado!
24 Vaiinti nahenti minti ti vauvaro Pairaatava tavovaro vira uvavano kia ho vauvaro viva tiharo, Vaiinti nahentiqihairo raqi okarava qovarama vuantorave, tivakero namari tanuqi qihia kero vaiinti nahenti nivuqaa vaiharo nai kauqu hiqama keharo tiharo, Ho tavaate. Vira aruke uvava kiama tiqaa varianarove. Vi uvava nintaqaama varianarove, tiro.
24 Pilatos viu que nada adiantava, mas que, ao contrário, o tumulto crescia. Fez com que lhe trouxessem água, lavou as mãos diante do povo e disse: Sou inocente do sangue deste homem. Isto é lá convosco!
25 Minti tumanta vaiinti nahenti ekaa tiha, Hove, vira aruke uvava tinavuqaavata, tinavu vaintiqaavatama varianarove, ti.
25 E todo o povo respondeu: Caia sobre nós o seu sangue e sobre nossos filhos!
26 Vika minti tuvaro Pairaatava vikara iriharoma Barabasira kuvantu nimitero, nai iqoka vaiintinavuara tumanta vika Ihura ruteqake vatovaro, viraqaahairo viva vira katariqaa arutaate tiro, vika kauquqi tutakora.
26 — ausente —
27 Pairaatava nai iqoka vaiintinavu kauquqi Ihura tutakomanta vika vira vita vare vuru kamaanira naavuqi ke, vika nái kena iqoka vaiintinavu ekaa ruvaaqumake Ihura vara avutaqi vate vira ututumate vaiha
27 Os soldados do governador conduziram Jesus para o pretório e rodearam-no com todo o pelotão.
28 vira utavaaqa qaqini varake vira vireraiqama amitareka avuhainaa vaiinti naare tavuna nonku amitora.
28 Arrancaram-lhe as vestes e colocaram-lhe um manto escarlate.
29 Viraqaahai vika auqu vai naaquntara varake uquramake avuhainaa vaiinti tovaqa voqaara kahemake Ihura qiataqaa aqu amite, vira kauqu tanaraini kauru tota amite, viraqaahai vika Ihura avuqaa tori kauru aravi tiha, Iutaa Avuhainaa Vaiintio, vaiharave? tivake
29 Depois, trançaram uma coroa de espinhos, meteram-lha na cabeça e puseram-lhe na mão uma vara. Dobrando os joelhos diante dele, diziam com escárnio: Salve, rei dos judeus!
30 viraqaa taara vihike kauru vira kauquqi tota amitora varake, viraqohai vira qiata rukavuke vaura.
30 Cuspiam-lhe no rosto e, tomando da vara, davam-lhe golpes na cabeça.
31 Mintiaqi viha naaraihama amite vaura taiqake, viraqaahai naare tavuna nonku amitora ravaqaake nai utavaaqa nonku amite, vira katariqaa hiritareka vita vare vurama.
31 Depois de escarnecerem dele, tiraram-lhe o manto e entregaram-lhe as vestes. Em seguida, levaram-no para o crucificar.
32 Iqoka vaiintinavu Ihura vita vare aaraini viha, vika vo vaiinti Sairinihainaara vira autu Saimonira aarana tavamake, virara kempukaiqamake tiha, Are Ihura katari aqu varera vuru amitaane, tura.
32 Saindo, encontraram um homem de Cirene, chamado Simão, a quem obrigaram a levar a cruz de Jesus.
33 Minti tivake vika qumina vatakanta Gorogotave tunaini Ihura vuru kora.
33 Chegaram ao lugar chamado Gólgota, isto é, lugar do crânio.
34 hunkavu namari vataake tuqantaato uainira vira amuvaro Ihuva vi namarira neharo tavero, kia nora.
34 Deram-lhe de beber vinho misturado com fel. Ele provou, mas se recusou a beber.
35 Ihuva kia nomanta vika vira katariqaa niriqohai arute vira utavaaqa varake, satu ruhamaqi viha vira utavaaqa rairake vare,
35 Depois de o haverem crucificado, dividiram suas vestes entre si, tirando a sorte. Cumpriu-se assim a profecia do profeta: Repartiram entre si minhas vestes e sobre meu manto lançaram a sorte {Sl 21,19}.
36 viraqaahai vika oquvi vaiha vira aitutiha vaura.
36 Sentaram-se e montaram guarda.
37 Ihura qiataini uva vo, vira ko tiva amito uvara qara ntuvate katariqaa arutovaro vi uvava mintima tiro:
37 Por cima de sua cabeça penduraram um escrito trazendo o motivo de sua crucificação: Este é Jesus, o rei dos judeus.
38 Vika Ihura vataake vaiinti votanta arutora. Vitanta vo vaiinti ruqutu keha muara haika vare vau vaiintitanta vaumanta vika vaiinti vo Ihura kauqu tanaraini arute vo vira kaanaaqaini arutora.
38 Ao mesmo tempo foram crucificados com ele dois ladrões, um à sua direita e outro à sua esquerda.
39 Mintimake arutomanta vaiinti nahenti vitare aitare iha nai aru runkinkiriha mauru kumiki amiteha Ihura qora uva tiva amite tiha,
39 Os que passavam o injuriavam, sacudiam a cabeça e diziam:
40 Oho, Kotira Naavu rampaike taaramo enta te kaiqa varehama qaiqaa kaqa taiqa kararave tianara vo? Ho are Kotira Maaquvano vairera, nena kahaqiane. Katariqaahaira viavi ntaane, ti vaura.
40 Tu, que destróis o templo e o reconstróis em três dias, salva-te a ti mesmo! Se és o Filho de Deus, desce da cruz!
41 Vika minti ti vaumanta vika aanare Kotira kaiqa vara amite vau vaiintika vika noranavuvata, maara okara ti vau vaiintika, vikavata naaraihama amiteha tiha,
41 Os príncipes dos sacerdotes, os escribas e os anciãos também zombavam dele:
42 Viva vokiaka kahaqa nimiteharo nai kia ho kahaqivo. Vi vaiintiva Isareri vatanaaka Avuhainaa Vaiintivanoma vaivo. Kaiqe tenavu vaiha tavaariraro viva nai katariqaahairo viquviro vataini tuvirera, tenavu virara quqaave tiare.
42 Ele salvou a outros e não pode salvar-se a si mesmo! Se é rei de Israel, desça agora da cruz e nós creremos nele!
43 Viva nariara tiharo, Te Kotirara kempukaiqamake iriqi vi vauraukave. Te Kotira Maaquvanove ti vaivave. Kaiqenavu vaiha tavaariraro Kotiva vira ruaruama amitaainara tavaare, ti.
43 Confiou em Deus, Deus o livre agora, se o ama, porque ele disse: Eu sou o Filho de Deus!
44 Vika minti ti vaumanta vika aanare muara vaiintitantavata vira vataake arutotanta vira qora uva tiva amite vaura.
44 E os ladrões, crucificados com ele, também o ultrajavam.
45 Mintuvaro kuarivano qiataqaa uru rovaro viraqaahairo konkiraiquva ekaa vi vataraqaa taaramo kuari avuara variqiro vura.
45 Desde a hora sexta até a nona, cobriu-se toda a terra de trevas.
46 Kuarivano vitiniqaa viro 3 kiroki quvaro Ihuva nai uvaqihairo naveraitiro, Eloi, Eloi lama sabakitanive—Kotio, Kotio, nantiharae are ti qaqira kera iarao? tiro.
46 Próximo da hora nona, Jesus exclamou em voz forte: Eli, Eli, lammá sabactáni? - o que quer dizer: Meu Deus, meu Deus, por que me abandonaste?
47 Ihuva minti tumanta vokuka mini himpite vauka vira uva iriha tiha, Viva Elaitaara tinavu kaivaqara aare vaivo, tuvaro
47 A estas palavras, alguns dos que lá estavam diziam: Ele chama por Elias.
48 vovano kantero namari nunko haikara varero, hunkavu uainiraqi quntama varero, kairiqa nkahi kero viraqi rukitero, viva naarire tiro, vira noqi viri vatora.
48 Imediatamente um deles tomou uma esponja, embebeu-a em vinagre e apresentou-lha na ponta de uma vara para que bebesse.
49 Mintumanta vokuka tiha, Kaiqe vaiha tavaariraro Elaitaava vira kahaqireva tuvirerave, kia tuvirerave tavaare, ti.
49 Os outros diziam: Deixa! Vejamos se Elias virá socorrê-lo.
50 Vika minti tuvaro Ihuva qaiqaa nora uva tivakero qutu vura.
50 Jesus de novo lançou um grande brado, e entregou a alma.
51 Ihuva qutu vuvaro Ieruharemini Kotira Naavuqi kaankuka voqaara nora tavuna virini hiritova virihairo avutavau qunahiqi tuviro miani muntuvi kovaro vaturavano utuvaro nora ori, vo ori vo orivano nkahi nkaahima vuvaro
51 E eis que o véu do templo se rasgou em duas partes de alto a baixo, a terra tremeu, fenderam-se as rochas.
52 haaru vaiinti haqake quntamato oriva, vo ori vo orivano qantua vumanta Kotira vaiinti nahenti qutu vuka airitahaa viraqihai qaqi himpi vaiha
52 Os sepulcros se abriram e os corpos de muitos justos ressuscitaram.
53 Ihura qaiqaa qaqi vara himpimako entaraqaahai vika Kotira vatuka Ieruharemini oru qovarama vumanta airi vaiinti nahenti vika tavora.
53 Saindo de suas sepulturas, entraram na Cidade Santa depois da ressurreição de Jesus e apareceram a muitas pessoas.
54 Iqoka vaiinti noravano nai iqoka vaiintinavu hampata Ihuraqaa raqiki vaiha tavovaro vaturavano utuvaro vo haika vo haikavano qovarama vumanta tave, viraqaahai vika voqamake qeteha tiha, Oho, quqaama maa vaiintiva Kotira Maaquvano vairave, tura.
54 O centurião e seus homens que montavam guarda a Jesus, diante do estremecimento da terra e de tudo o que se passava, disseram entre si, possuídos de grande temor: Verdadeiramente, este homem era Filho de Deus!
55 Ihuva qutu vumanta nahenti vonavu niaranto vaiha vutu tave vaura. Vi nahentinavuka Karirihai Ihura avataqi viha vira kaiqa vara amite vaunavuka vaura.
55 Havia ali também algumas mulheres que de longe olhavam; tinham seguido Jesus desde a Galiléia para o servir.
56 Vinavukaqihairo Mariava Makataara vatukaihainaava vauvaro Mariava Iemika Iosika nova vauvaro Sebedira maaqutanta novavata vaura.
56 Entre elas se achavam Maria Madalena e Maria, mãe de Tiago e de José, e a mãe dos filhos de Zebedeu.
57 Enta ire uvaro Arimatiahainaava airi airaira vate vau vaiintiva orurora. Vira autu Iohepiva viva Ihura avataqiro vi vau vaiintiva vaura.
57 À tardinha, um homem rico de Arimatéia, chamado José, que era também discípulo de Jesus,
58 Vi vaiintiva Pairaatava vauraqi orurero Ihura vaata timiraqe quntama taare tuvaro Pairaatava nai iqoka vaiinti nititero tiharo, Oru Ihura vaata vira vara amiate, tuvaro
58 foi procurar Pilatos e pediu-lhe o corpo de Jesus. Pilatos cedeu-o.
59 Iohepiva oru vira vaata katariqaahairo viqu muntuvi kero, qaraaka tavuna varakero vira apuqama kero
59 José tomou o corpo, envolveu-o num lençol branco
60 nai qutuvira quntama taate tiro qaraaka ori vo vaurutoraqi muntu Ihura vera vatero, nora ori vo vira venta varero ori vaurutora vira nona tintatero vura.
60 e o depositou num sepulcro novo, que tinha mandado talhar para si na rocha. Depois rolou uma grande pedra à entrada do sepulcro e foi-se embora.
61 Viva vumanta Mariava Makataaraihainaavavata, vira qamaqova vo Mariavavata, vitanta oquvi vauvaro vutura hini mantaraini Ihura quntama to oriva vaura.
61 Maria Madalena e a outra Maria ficaram lá, sentadas defronte do túmulo.
62 Vira qararaa Saarareqaa Kotira kaiqa vara amite vau vaiintika vika noranavuvata, Parasi vaiintinavuvata, oru Pairaatara vataake ruvaaqumavi vaiha
62 No dia seguinte - isto é, o dia seguinte ao da Preparação -, os príncipes dos sacerdotes e os fariseus dirigiram-se todos juntos à casa de Pilatos.
63 virara tiha, Nora vaiintio, tenavu iruraro vi vaiintiva una vaiintivano nai qaqi vau entara tiharo, Te taaramo enta varikema, qaiqaa qaqi himpirerave turave. Viva minti turara tira,
63 E disseram-lhe: Senhor, nós nos lembramos de que aquele impostor disse, enquanto vivia: Depois de três dias ressuscitarei.
64 are iqoka vaiinti nititaira vika vira quntama taaraqaa taaramo enta vaiha raqikiqi vuate. Hauri vira vaintinavu oru vira vaata viraqihai muara vara vuru ke, vaiinti nahentiara tiha, Viva qaiqaa qaqima himpiro vaivo, tivorave. Vinavuka vi uvara tivaro vi uvava viva avuni una uva tiva tairavata aatara kaanarove, ti.
64 Ordena, pois, que seu sepulcro seja guardado até o terceiro dia. Os seus discípulos poderiam vir roubar o corpo e dizer ao povo: Ressuscitou dos mortos. E esta última impostura seria pior que a primeira.
65 Vika minti tuvaro Pairaatava vika tiva nimiro tiharo, Ho ne iqoka vaiintinavu ntita vare oru vira quntama taaraqaa koqemake raqikiate, tiro.
65 Respondeu Pilatos: Tendes uma guarda. Ide e guardai-o como o entendeis.
66 Viva minti tumanta vika mini ke, oru qentiana tintato oriraqaa voqaramake vuka autute iqoka vaiintinavuara tiha, Maini vaiha maimaraara raqikiate, tura.
66 Foram, pois, e asseguraram o sepulcro, selando a pedra e colocando guardas.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.