Mateus 25
Kotira Uva (TBG) vs NTLH
1 Ihuva minti tivakero viva tiharo, Ekaara enta anirairaro Kotiva vaiinti nahentiqaa raqikiarirava vaireva, varaata kauqurutanta voqaarama varianarove.
1 Jesus disse:
2 Varaata hini kauqurunavu kia koqe avu aato vataaka vaumanta hini kauqurunavu koqe avu aato vataaka vaurave.
2 Cinco eram sem juízo, e cinco eram ajuizadas.
3 Kia koqe avu aato vataaka nái raamunavu varevata, kia vahavera taquvata vararaiti vurave.
3 As moças sem juízo pegaram as suas lamparinas, mas não levaram óleo de reserva.
4 Raamuqai vare vumanta koqe avu aato vataaka nái raamuqiara vahavera taquvata vare vurave.
4 As ajuizadas levaram vasilhas com óleo para as suas lamparinas.
5 Nahenti varaaina vaiintira vitareka vuvaro vi vaiintiva kia vaaka aniromanta vinavuka avu tauntomanta vaitate vaurave.
5 Como o noivo estava demorando, as dez moças começaram a cochilar e pegaram no sono.
6 Varaatanavu vaitate vauvaro enta tavaarana vovano naveraitiro tiharo, Nahenti varaaina vaiintiva anima vaivo. Aniqenavu oru vira vita kaare, tumanta
6 — À meia-noite se ouviu este grito: “O noivo está chegando! Venham se encontrar com ele!”
7 varaata kauqurutanta himpi nai raamu nai raamu qera i vaurave.
7 — Então as dez moças acordaram e acenderam as suas lamparinas.
8 Kia koqe avu aato vatauka nai kenaukara tiha, Ike, tinavu raamunavu qimpavireva auti vaivo. Nenavu vahavera tinavuvata timiqe tentanavu raamuqi qihiaraare, turave.
8 Aí as moças sem juízo disseram às outras: “Deem um pouco de óleo para nós, pois as nossas lamparinas estão se apagando.”
9 Tumanta vinavuka aqao ti, Vahavera nivata nimiariraro kia ho variantorave. Ne kante oru vahavera vare vainaihai nenta koqaa aqukeha vahavera varaate, tumanta
9 — “De jeito nenhum”, responderam as moças ajuizadas. “O óleo que nós temos não dá para nós e para vocês. Se vocês querem óleo, vão comprar!”
10 vinavuka vahavera varareka anirante vuvaro nahenti varo vaiintiva anirorave. Viva aniromanta varaata kauqurunavu ho qeramatoka vira vataake naavuqi oriqete kara ne vauvaro qenti tintatorave.
10 — Então as moças sem juízo saíram para comprar óleo, e, enquanto estavam fora, o noivo chegou. As cinco moças que estavam com as lamparinas prontas entraram com ele para a festa do casamento, e a porta foi trancada.
11 Qenti tintatomanta vahaverara vuka orurante anire tiha, Nora vaiintio, nora vaiintio, qenti qantua timitaane, tuvaro
11 — Mais tarde as outras chegaram e começaram a gritar: “Senhor, senhor, nos deixe entrar!”
12 nahenti varo vaiintiva aqao tiro, Kia te ni tavauraukave, turave, tiro.
12 — O noivo respondeu: “Eu afirmo a vocês que isto é verdade: eu não sei quem são vocês!”
13 Ihuva vi uvara tivakero tiharo, Vi uvara irihama ne ekaara entavano aniainarara kia iriarara ti, nevata rauriha qeramateha variate, tiro. Ihuva tura.
13 E Jesus terminou, dizendo:
14 Ihuva minti tivakero uva vo tuqantaakero tiva nimiro tiharo, Ekaara enta anintairaro Kotiva vaiinti nahentiqaa raqikiarirava maa uvara voqaarama varianarove: Nora vaiinti vovano niara aaraini vireva viharo nai kaiqa vaiintinavu naarama kero tiharo, Te una haikaraqaa raqiki timitaate, tivakero vurave.
14 Jesus continuou:
15 Viva viharo nai kaiqa vaiintinavu monu rairakero nimireva iharo, viva vika nái kaiqa vare okarara iriharo monu rairakero nimurave. Vora 5,000 kinaa amiro, vora 2,000 kinaa amiro, vora 1,000 kinaa amiro, viraqaahairo niara aarainiara vurave.
15 E lhes deu dinheiro de acordo com a capacidade de cada um: ao primeiro deu quinhentas moedas de ouro; ao segundo deu duzentas; e ao terceiro deu cem. Então foi viajar.
16 Viva vuvaro 5,000 kinaa varo vaiintiva vi monuraqohairo koqaa kaiqa varaqiro viharo kaiqa vareharo 5,000 kinaa voqavata vara vatorave.
16 O empregado que tinha recebido quinhentas moedas saiu logo, fez negócios com o dinheiro e conseguiu outras quinhentas.
17 Viva mintuvaro 2,000 kinaa varo vaiintiva vivavata kaiqa vareharo 2,000 kinaa voqavata vara vatorave.
17 Do mesmo modo, o que havia recebido duzentas moedas conseguiu outras duzentas.
18 Mintuvaro 1,000 kinaa varo vaiintiva kia koqaa kaiqa vararaitiro, oru vata quvikero vi monura kukeqatero qaqi vaurave.
18 Mas o que tinha recebido cem moedas saiu, fez um buraco na terra e escondeu o dinheiro do patrão.
19 Ho airi entanavu aitarovaro vinavuka nora vaiintivano orurantero anirero monu nimura avuqavu qireva urave.
19 — Depois de muito tempo, o patrão voltou e fez um acerto de contas com eles.
20 Avuqavu ireva uvaro 5,000 kinaa varo vaiintiva anirero vi monura vataakero 5,000 kinaa voqavata vara amiro tiharo, Nora vaiintio, are tiriara 5,000 kinaaqaa raqiki timitaane tiaramanta te vi monuraqohai koqaa kaiqa varehama 5,000 kinaa voqavata vara vatauro, tiro.
20 O empregado que havia recebido quinhentas moedas chegou e entregou mais quinhentas, dizendo: “O senhor me deu quinhentas moedas. Veja! Aqui estão mais quinhentas que consegui ganhar.”
21 Minti tuvaro vira nora vaiintivano nai tiva amiro tiharo, Are tiriara noraiqaakera iriharama koqemakera mintiarao. Are inaara haikaqaa koqema kera raqiki timitaanarara ti, te ai noraiqama kaarirara are nora haikaqaa raqikinarave. Ho anira ti vataakera vaihara quahehara variane, tiro.
21 — “Muito bem, empregado bom e fiel”, disse o patrão. “Você foi fiel negociando com pouco dinheiro, e por isso vou pôr você para negociar com muito. Venha festejar comigo!”
22 Minti tuvaro 2,000 kinaa varo vaiintivavata anirero tiharo, Are 2,000 kinaaqaa raqiki timitaane tianarave. Ho tavaane, te 2,000 kinaa voqavata vara vatauro, tuvaro
22 — Então o empregado que havia recebido duzentas moedas chegou e disse: “O senhor me deu duzentas moedas. Veja! Aqui estão mais duzentas que consegui ganhar.”
23 vira nora vaiintivano tiharo, Are tiriara noraiqaakera iriharama koqema kera mintiarao. Are inaara haikaqaa koqema kera raqiki timitaanarara ti, te ai noraiqama kaarirara are nora haikaqaa raqikinarave. Ho anira ti vataakera vaihara quahehara variane, tiro.
23 — “Muito bem, empregado bom e fiel”, disse o patrão. “Você foi fiel negociando com pouco dinheiro, e por isso vou pôr você para negociar com muito. Venha festejar comigo!”
24 Minti tuvaro vira kaiqa vaiintivano 1,000 kinaa varova anirero tiharo, Nora vaiintio, are kaiqara vuana vaina ti variara vaiintiva varianarara irunarave. Are vo vaiinti ututaa karara hampi qanti variaravave. Are vo vaiinti qintataa kuvukanaara hampi vare variaravave.
24 — Aí o empregado que havia recebido cem moedas chegou e disse: “Eu sei que o senhor é um homem duro, que colhe onde não plantou e junta onde não semeou.
25 Virara irihama te ai aatu qeteha kia koqaa kaiqa vararaiti, te are monu timianara vataqi kukeqate quminama vauro. Ho tavaane. Are timiana monura qaqi tuataunara nena varaane, tiro.
25 Fiquei com medo e por isso escondi o seu dinheiro na terra. Veja! Aqui está o seu dinheiro.”
26 Viva minti tuvaro vira nora vaiintivano nai vira tiva amiro tiharo, Oho, are qora kaiqa vaiintivanoma variarao. Are popohara kaiqa varaara vaiintivama variarao. Are tiriara tihara, Are vo vaiinti ututaa karara hampi qanti variaravave. Are vo vaiinti qintataa kuvukanaara hampi vare variaravave, tianarave. Are tiriara mintimae tiarao?
26 — “Empregado mau e preguiçoso!”, disse o patrão. “Você sabia que colho onde não plantei e junto onde não semeei.
27 Minti tivakehara are nantivarae kia ti monu vuru benki naavuqi timitaarao? Are benki naavuqi vi monura vataaraitirio, te orurante ani vaiha vi monura vataake interes monuvatama varauraitirio, tiro.
27 Por isso você devia ter depositado o meu dinheiro no banco, e, quando eu voltasse, o receberia com juros.”
28 Minti tivakero vorara tiharo, Vi vaiintiraqihaira 1,000 kinaa amunara vara kera 10,000 kinaa vataina vaiintira amiane.
28 “Tirem dele o dinheiro e deem ao que tem mil moedas.
29 Koqema kero airi haikaqaa raqiki timite vaina vaiintira te voqavata amiariraro viva tuqima keroma varaarire. Kia te una haikaraqaa koqemakero raqiki timite vaina vaiintiraqaahai te viva ina haikara ekaama vara qaqini kararave, tiro.
29 Porque aquele que tem muito receberá mais e assim terá mais ainda; mas quem não tem, até o pouco que tem será tirado dele.
30 Vira nora vaiintivano minti tivakero tiharo, Ho qora kaiqa vaiinti vira vuru aaqaini aqukaivaro konkiraiqiraqi iqi rateha nái aarai tenti aneha varianaini variarire, turave, tiro. Ihuva vi uvara tuqantaakero tiva nimura.
30 E joguem fora, na escuridão, o empregado inútil. Ali ele vai chorar e ranger os dentes de desespero.”
31 Ihuva minti tivakero tiharo, Ho naantiara te Vataini Vatatai Vaintika Avuhainaa Vaiintiqamavi tenta enselinavu hampata tuvunte te avuhainaara taintaqaa oquvi vaiha ˻vaiinti nahenti uva avuqavu qirerave˼.
31 Jesus terminou, dizendo:
32 Te mintimake variari ekaa maa vata maataraqaa vaika ti tivuqaa ruvaaqumavi vaiqe te vika taaraqantaqaa raira karerave. Sipisipi qova nai sipisipivata memeravata raira kareva iharo,
32 Todos os povos da terra se reunirão diante dele, e ele separará as pessoas umas das outras, assim como o pastor separa as ovelhas das cabras.
33 sipisipi nai kauqu tanaraini vita vuru vatero memera nai kauqu kaanaaqaini vita vuru vataintemake, te vataini vaika taaraqantaqaa raira karerave.
33 Ele porá os bons à sua direita e os outros, à esquerda.
34 Te mintimake Avuhainaa Vaiinti vaiha tenta kauqu tanaraini vaikara tiha, Aniate. Ne ti Qova koqema nimitaikama variavo. Haaru maa vatara aututo entaraqaa Kotiva ni nai kaama tero qerama vatai vatukaraqi ani variate.
34 Então o Rei dirá aos que estiverem à sua direita: “Venham, vocês que são abençoados pelo meu Pai! Venham e recebam o
35 Ti karara hantuqa harimanta variavauramanta ne ti timurave. Ti namari naataa umanta ne ti timurave. Te vo vatanaa vaiinti variavauramanta ne ti quahama timiteha nenta naavuqi ti tivita vuru korave.
35 Pois eu estava com fome, e vocês me deram comida; estava com sede, e me deram água. Era estrangeiro, e me receberam na sua casa.
36 Ti utavaaqa kia vaumanta ne ti timurave. Te rovara vare variavauramanta ne koqemake tiqaa raqikurave. Te karapuhiqi varivauramanta ne ani ti tavorave, tirarave.
36 Estava sem roupa, e me vestiram; estava doente, e cuidaram de mim. Estava na cadeia, e foram me visitar.”
37 Te minti tiari avuqavuqamake ni vai vaiinti nahentika tiriara mintima tivara, Nora Vaiintio, taireve tenavu ai tavaurara are karara antuqa arivara variaramanta tenavu ai amunarave? Ta entarae tenavu ai tavaurara namari naataa ivara variaramanta tenavu ai amunarave?
37 — Então os bons perguntarão: “Senhor, quando foi que o vimos com fome e lhe demos comida ou com sede e lhe demos água?
38 Ta entarae ariara vo vatanaa vaiintive tivake ai quahama amiteha tentanavu naavuqi ai vita vuru kaunarave? Ta entarae ai utavaaqa kia vaimanta tenavu ai amunarave?
38 Quando foi que vimos o senhor como estrangeiro e o recebemos na nossa casa ou sem roupa e o vestimos?
39 Ta entarae tenavu tavaurara are rovara varaanarave? Ta entarae tenavu ai tavarera karapuhiqi vunarave? tivarave.
39 Quando foi que vimos o senhor doente ou na cadeia e fomos visitá-lo?”
40 Vika minti tiqe te Avuhainaa Vaiintivano vaiha nái vika mintima tiva nimirarave: Te tiari iriate. Ne ti qatanavuqihai vehi vaiinti vo kahaqiha, ne tivata kahaqama timitorave, tirerave.
40 — Aí o Rei responderá: “Eu afirmo a vocês que isto é verdade: quando vocês fizeram isso ao mais humilde dos meus irmãos, foi a mim que fizeram.”
41 Te minti tivake tenta kauqu kaanaaqaini vaikara minti tirerave: Kotiva ni qoraiqama nimitaarira vaiinti nahentika, ne tiqaahai vuate. Kotiva Sataaniravata, Sataanira enselinavuaravata, iriharo kia qimpa vuaina ihara qeramake vatairaqi nevata vuate.
41 — Depois ele dirá aos que estiverem à sua esquerda: “Afastem-se de mim, vocês que estão debaixo da maldição de Deus! Vão para o fogo eterno, preparado para o Diabo e os seus anjos!
42 Ti karara hantuqa harimanta variavauramanta ne kia ti timurave. Ti namari naataa umanta variavauramanta ne kia ti timurave.
42 Pois eu estava com fome, e vocês não me deram comida; estava com sede, e não me deram água.
43 Te vo vatanaaka variavauramanta ne kia ti quahama timiteha nenta naavuqi ti tivita vuru korave. Ti utavaaqa kia vaumanta ne kia ti timurave. Te rovara vareve, te karapuhiqi variavauramantave, ne kia ani ti tavorave, tirarave.
43 Era estrangeiro, e não me receberam na sua casa; estava sem roupa, e não me vestiram. Estava doente e na cadeia, e vocês não cuidaram de mim.”
44 Te minti tiari vikavata mintima tivarave: Nora Vaiintio, taireve tenavu tavauraro ari antuqa arivara varianarave? Taireve ai namari naataa ivara varianarave? Taireve are vo vatanaa vaiintivano varianarave? Taireve ai utavaaqa kia vairave? Taireve are rovara varaanarave? Taireve are karapuhiqi varianarave? Taireve are minti minti i variaramanta tenavu kia ho ai kahaqunarave? tivarave.
44 — Então eles perguntarão: “Senhor, quando foi que vimos o senhor com fome, ou com sede, ou como estrangeiro, ou sem roupa, ou doente, ou na cadeia e não o ajudamos?”
45 Vika minti tiqe te maantimake tirerave: Te tiari iriate. Ne ti qatanavuqihai vehi vaiinti vo kia kahaqiha, ne tivata kia kahaqama timitorave, tirerave.
45 — O Rei responderá: “Eu afirmo a vocês que isto é verdade: todas as vezes que vocês deixaram de ajudar uma destas pessoas mais humildes, foi a mim que deixaram de ajudar.”
46 Te minti tivake nititaari vika ekaa enta antura riha variqi vi koqaara varaimanta, avuqavuqamake ni vai vaiinti nahentika vika ekaa enta koqemake qaqi variqi vi koqaara varevarave, tiro. Ihuva turama.
46 E Jesus terminou assim:
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 25, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.