Mateus 13
Kotira Uva (TBG) vs VC
1 Vohaa vi entaraqai Ihuva naavu mini kero vevarero nora varuva namari auvahianta oru oquviro mini vairare tumanta
1 Naquele dia, saiu Jesus e sentou-se à beira do lago.
2 vaiinti nahenti airitahaa viva vauraqaa ruvaaqumavi vauvarora tiro, viva qaqira kero oru votuqi vaarirero viraqi oquviro vaiharo namariqaa vaumanta vaiinti nahenti vataini namari auvahianta vauvaro
2 Acercou-se dele, porém, uma tal multidão, que precisou entrar numa barca. Nela se assentou, enquanto a multidão ficava à margem.
3 Ihuva vika vo uva vo uva tuqantaakero tiva nimura.
3 E seus discursos foram uma série de parábolas.
4 Viva auru qintaqi vuvaro hini auruvano aara auvahini hiqiruvaro uvirivano ani nama aqukorave.
4 Disse ele: Um semeador saiu a semear. E, semeando, parte da semente caiu ao longo do caminho; os pássaros vieram e a comeram.
5 Auru hininavu ori vataqaa hiqiruvaro vatavano kia vevantoqama kero vauvarora tiro, auruvano hiqiriro vaaka qampiqa tovaro
5 Outra parte caiu em solo pedregoso, onde não havia muita terra, e nasceu logo, porque a terra era pouco profunda.
6 tuqavano kia vevanto otu vurara tiro, kuarivano ururero iteharo vaaka aaharuqama korave.
6 Logo, porém, que o sol nasceu, queimou-se, por falta de raízes.
7 Mintuvaro auru hininavu auqurora nimirivano qampiqoraqi hiqiriro, nimiri vataakero qampiqa tovaro nimirivano mantaaqa kovarora tiro, kia ho qampiqorave.
7 Outras sementes caíram entre os espinhos: os espinhos cresceram e as sufocaram.
8 Mintuvaro auru hininavuvano koqe vataqaa hiqiriro koqema kero qampiqeharo vuru koqe tava airi tava iratorave. Airi tava iratomanta hini kuka aatarake voqavata airi tava iratomanta qaiqaa hini kukavata aatarake airi tava voqavata iratorave.
8 Outras, enfim, caíram em terra boa: deram frutos, cem por um, sessenta por um, trinta por um.
9 Ni aato vairera, vi uvara okara iriate, tiro.
9 Aquele que tem ouvidos, ouça.
10 Ihuva vi uvara tuqantaakero tiva nimumanta vira vaintinavu viva unaini anire vira ireha tiha, Are nantiharae vaiinti nahenti kia uva vutuke tiva nimiraitira, uva tuqantaakera vika tiva nimi variarao? ti.
10 Os discípulos aproximaram-se dele, então, para dizer-lhe: Por que lhes falas em parábolas?
11 Vira vaintinavu minti tuvaro Ihuva vika nái tiva nimiro tiharo, Kotiva vaiinti nahentiqaa raqikiaina uvara kukeqataira, vi uvarara Kotiva niaraqai vika qaqi kaira vi uvara okara iriate tivakero, qaqi vaiinti nahentiara kia vi uvara iriate turave. Minti turara ti, te uva tuqantaake vika tiva nimi vaunarave.
11 Respondeu Jesus: Porque a vós é dado compreender os mistérios do Reino dos céus, mas a eles não.
12 Kotira uva iriarirava variqiro vi vairaro Kotiva vira kahaqiraro vira uva voqavatama irianarove. Viva mintimakero variqiro viharo Kotira uva airiqamakero irianarove. Kotira uva kia iriarirava variqiro vi vairaro, viraqaahairo Kotiva viva inaaraiqa iritaaina uvara qaqini vara kaanarove.
12 Ao que tem, se lhe dará e terá em abundância, mas ao que não tem será tirado até mesmo o que tem.
13 Vaiinti nahenti tavehavata, kia anomake tave variarave. Vika uva irihavata, kia aato kenko timanta iri variarave.
13 Eis por que lhes falo em parábolas: para que, vendo, não vejam e, ouvindo, não ouçam nem compreendam.
14 Vaiinti nahenti minti variarara tiro, haaru vetanto entaqaa Aisaiaava Kotira uva qoqaiqamako uvava maa entara vivauma vaivo. Viva mintima tiro:
14 Assim se cumpre para eles o que foi dito pelo profeta Isaías: Ouvireis com vossos ouvidos e não entendereis, olhareis com vossos olhos e não vereis,
15 Maa vatanaaka vika avu aatovano kempukaiqama viro vaivo. Vika kia Kotira uva iriataa imanta, nái aato tintate nái avu qimpateha variarave.
15 porque o coração deste povo se endureceu: taparam os seus ouvidos e fecharam os seus olhos, para que seus olhos não vejam e seus ouvidos não ouçam, nem seu coração compreenda; para que não se convertam e eu os sare {Is 6,9s}.
16 Ho nenavu avuqohai kankomake tave variarara ti, ne quahehama variavo. Nenavu aatoqihai anomake iriarara ti, ne quahehama variavo.
16 Mas, quanto a vós, bem-aventurados os vossos olhos, porque vêem! Ditosos os vossos ouvidos, porque ouvem!
17 Te quqaa tiari iriate. Haaru vetanto entaqaa airi paropeti vaiintinavuve, koqe aaraqaa ni vau vaiintikave, vika ne tave varia haikara tavaataa imantavata, kia ho tavorave. Vika ne iri varia uvara iriataa umantavata, kia ho irurave, tiro.
17 Eu vos declaro, em verdade: muitos profetas e justos desejaram ver o que vedes e não o viram, ouvir o que ouvis e não ouviram.
18 Minti tivakero Ihuva nai vaintinavu tiva nimiro tiharo, Nenavu iri vaiqe te auru qintato vaiintiraqaa uva tuqantaake tuna okarara ninavu tiva nimiare.
18 Ouvi, pois, o sentido da parábola do semeador:
19 Kotiva vaiinti nahentiqaa raqikiaina uvara vaiinti vovano vi uvara kia kankoma kero iriraitiro vaivaro, Sataaniva anirero vira avu aatoqihairo vi uvara qaqini raqia aqukairave. Vi vaiintiva auruvano aara auvahini hiqirura voqaarama vaivo.
19 quando um homem ouve a palavra do Reino e não a entende, o Maligno vem e arranca o que foi semeado no seu coração. Este é aquele que recebeu a semente à beira do caminho.
20 Auru hininavu ori vataqaa hiqirura vira okara vaireva maantimama vaivo: Vaiinti nahenti vonavu Kotira uva iri, vi uvarara quahake variavaro
20 O solo pedregoso em que ela caiu é aquele que acolhe com alegria a palavra ouvida,
21 viraqaahairo uvavano vika avu aatoqi kia vukaiqamakero vaimantara ti, vokiaka vi uvara kaara vika qoraiqama nimite variamanta vika tinavu harivorave tivakeha qaqirake variarave.
21 mas não tem raízes, é inconstante: sobrevindo uma tribulação ou uma perseguição por causa da palavra, logo encontra uma ocasião de queda.
22 Auru hininavuvano auqurora nimiriqi hiqirura, vira okara vaireva maantimama vaivo: Vaiinti nahenti vonavu Kotira uva iri, viraqaahai vika maa vataraqaahainaa haikarara noraiqaake iriqi viha, monu airaira vareraraqai iriqi vi variavaro vi haikava vika ravaaqavuke vaimanta vika Kotira uva iriara qumimaqamake variavaro vikaqihairo kia koqe kaiqavanovata qovaraiqi vairave.
22 O terreno que recebeu a semente entre os espinhos representa aquele que ouviu bem a palavra, mas nele os cuidados do mundo e a sedução das riquezas a sufocam e a tornam infrutuosa.
23 Auru hininavu koqe vataqaa hiqirura vira okara vaireva maantimama vaivo: Vokiaka Kotira uva kankomake iri, viraqaahai vika koqe kaiqa Kotira vara amitaqi vi variamanta, vokiaka Kotira uva iriqi viha vika uri naatarake voqavata koqe kaiqa vara amitaqi vi variamanta, qaiqaa vokiaka vika naatarake Kotira uva iriqi viha koqe kaiqa Kotira vara amitaqi vi variarave, tiro. Ihuva minti turama.
23 A terra boa semeada é aquele que ouve a palavra e a compreende, e produz fruto: cem por um, sessenta por um, trinta por um.
24 Ihuva vaiharo vo uva tuqantaakero vaiinti nahenti tiva nimiro tiharo, Kotiva vaiinti nahentiqaa raqikiarirava maa uvara voqaarama vaivo: Vaiinti vovano uiti auru koqera nai naahoqi qintatorave.
24 Jesus propôs-lhes outra parábola: O Reino dos céus é semelhante a um homem que tinha semeado boa semente em seu campo.
25 Auru qintatero viva oru entaqi nai navunaaka hampata vaite vauvaro vira navutaava anirero viva uiti qintatoraqi qora nimirivata qintatorave. ˻Vi nimiriva vaireva vira kaqive mareve uiti kaqive mareve vohaa qaramakero vaivarovata, vira tavaqai kia vohaa qaramakero vairave.˼ Vira navutaava nimiri qintatero vuvaro
25 Na hora, porém, em que os homens repousavam, veio o seu inimigo, semeou joio no meio do trigo e partiu.
26 uitivano nimiri vataakero vohaaraqi qampiqatero inaaraiqakaa tava iratareva auti vaumanta vira kaiqa vaiintinavu tavovaro vi nimiriva uiti vataakero vohaa qampiqa tero vaurave.
26 O trigo cresceu e deu fruto, mas apareceu também o joio.
27 Mintima vaumanta vira kaiqa vaiintinavu vira tave, oru naaho qora ireha tiha, Nora vaiintio, are kiae koqe auru qinta taarao? Taihairoe qora nimirivata viraqi qovaraiqivo? ti.
27 Os servidores do pai de família vieram e disseram-lhe: - Senhor, não semeaste bom trigo em teu campo? Donde vem, pois, o joio?
28 Minti tuvaro viva oho tiro, Ti navutaavama ti naahoqi vi nimirira qinta taivo, tumanta vira kaiqa vaiintinavu vira ireha tiha, Hoe tenavu vi nimirira qaqini raru kararave? tuvaro
28 Disse-lhes ele: - Foi um inimigo que fez isto! Replicaram-lhe: - Queres que vamos e o arranquemos?
29 viva aqao tiro, Kia mintiate. Ne nimiri raru keha uitivata raru kevorave.
29 - Não, disse ele; arrancando o joio, arriscais a tirar também o trigo.
30 Qaqi kaivaro uitivanovata nimirivanovata vohaaraqi qampiqaarire. Uitivano mpeqaiqama viraqe te ti kara qantu vare anikara mintima tirerave: Ne vi nimirira naane teqake rumpa vare vuru iha quara timitema, viraqaahai uiti vira teqakema vuru ti kara naavuqima timitaate tianarove, tiro. Ihuva vi uvara maantimakero tuqantaakero vika tiva nimura.
30 Deixai-os crescer juntos até a colheita. No tempo da colheita, direi aos ceifadores: arrancai primeiro o joio e atai-o em feixes para o queimar. Recolhei depois o trigo no meu celeiro.
31 Ihuva vaiharo vo uva tuqantaakero vaiinti nahenti tiva nimiro tiharo, Kotiva vaiinti nahentiqaa raqikiarirava vaireva: masteti auru voqaarama vaivo. Vaiintivano masteti auru varero vuru nai naahoqi ututorave.
31 Em seguida, propôs-lhes outra parábola: O Reino dos céus é comparado a um grão de mostarda que um homem toma e semeia em seu campo.
32 Vi auruva inaara auruqaima vairarama turo. Mintima vaivarovata, vi aurura ututaivaro qampiqa tero ekaa vo naaho vo naaho uri aatarakero katari voqaara vaimantara ti, uvirinavu vira kaaraqira ho navu/naavu kaqateha variaravema turo, tiro. Ihuva vi uvara tuqantaakero tiva nimura.
32 É esta a menor de todas as sementes, mas, quando cresce, torna-se um arbusto maior que todas as hortaliças, de sorte que os pássaros vêm aninhar-se em seus ramos.
33 Ihuva vaiharo vo uva tuqantaakero vaiinti nahenti tiva nimiro tiharo, Kotiva vaiinti nahentiqaa raqikiarirava vaireva, kaupititira voqaarama vaivo. Nahentivano mpareti untareva iharo porihi/voruhi varakero vira noqa vuarire tiro, kaupititira varakero porihi/voruhi vataakero tuqantaa kaivaro kaupititiravano porihi/voruhi hampata avituma viro ekaa mpareti ntera kaivaro noqavi vairave, tiro. Ihuva vi uvara tuqantaakero tiva nimura.
33 Disse-lhes, por fim, esta outra parábola. O Reino dos céus é comparado ao fermento que uma mulher toma e mistura em três medidas de farinha e que faz fermentar toda a massa.
34 Ihuva vaiinti nahenti vo uva vo uva tiva nimireva viva kia vutukero tiva nimiraitiro, viva uva tuqantaakeroqai tiva nimiqiro vi vaura.
34 Tudo isto disse Jesus à multidão em forma de parábola. De outro modo não lhe falava,
35 Viva minti tivaqiro vuvaro haaru vetanto entaqaa paropeti vaiintivano tu uvava vivauma vaura. Vi uvava mintimama tiro:
35 para que se cumprisse a profecia: Abrirei a boca para ensinar em parábolas; revelarei coisas ocultas desde a criação {Sl 77,2}.
36 Ihuva vaiinti nahenti uva tuqantaakero tiva nimiqi viro viraqaahairo viva vaiinti nahenti mini kero naavuqi vumanta vira vaintinavu viva vauraqi orure tiha, Are vaaka tianara vira navutaava nimiri vira naahoqi qintato uvara, vi uvara okara tinavu tiva timiraqe iriare, ti.
36 Então despediu a multidão. Em seguida, entrou de novo na casa e seus discípulos agruparam-se ao redor dele para perguntar-lhe: Explica-nos a parábola do joio no campo.
37 Vira vaintinavu minti tuvaro Ihuva vinavuka tiva nimiro tiharo, Vaiinti vovano koqe auru qintato vaiintira okara vaireva, te Vataini Vatatai Vaintika maa vikave.
37 Jesus respondeu: O que semeia a boa semente é o Filho do Homem.
38 Vi vaiintira avutaqi vau vatava vaireva, ekaa maa vatavama vaivo. Koqe auruvano vaireva, Kotira uva iria vaiinti nahentikama variavo. Qora nimirivano vaireva, kia Kotira uva iria vaiinti nahentika Sataanira vaintima variavo.
38 O campo é o mundo. A boa semente são os filhos do Reino. O joio são os filhos do Maligno.
39 Vira navutaava nimiri qintato vaiintiva vaireva, viva Sataanivave. Kara qantu entava vaireva, ekaara enta naantiara maa vatava taiqa vuaina entavama vaivo. Kara qantu vare anu vaintika vaireka, vika enselinavuve.
39 O inimigo, que o semeia, é o demônio. A colheita é o fim do mundo. Os ceifadores são os anjos.
40 Vira kaiqa vaiintinavu nimiri raruke rumpake vuru iha quara amitontemake, naantiara ekaara entaqaa mintimake qovaraiqianarove.
40 E assim como se recolhe o joio para jogá-lo no fogo, assim será no fim do mundo.
41 Te Vataini Vatatai Vaintika ekaara entaqaa tenta enseli vika nititaari vika otu te raqikiaina vataraqaahai ti vaintinavu qoraiqama nimite vai vaiinti nahentikavata, ekaa qora kaiqa vare vaikavata vaaqu kaiqa vare vaikavata rumpake
41 O Filho do Homem enviará seus anjos, que retirarão de seu Reino todos os escândalos e todos os que fazem o mal
42 vare vuru nora iha itainaraqi aqu kaimanta vika ihaqi vaiha iqi rataqi viha nái aarai tenti aneha vaivarave.
42 e os lançarão na fornalha ardente, onde haverá choro e ranger de dentes.
43 Vika mini vuru aqukaimanta avuqavuqamake ni vai vaiinti nahentika kuarivano itainantemake, itaqi vivaro Kotiva vika Qova vikaqaa raqikiqiro viramanta vika variqi vivarave. Ni aato vairera, vi uvara okara kankomake iriate, tiro. Ihuva minti turama.
43 Então, no Reino de seu Pai, os justos resplandecerão como o sol. Aquele que tem ouvidos, ouça.
44 Ihuva vaiharo uva vo vaiinti nahenti tuqantaakero tiva nimiro tiharo, Kotiva vaiinti nahentiqaa raqikiarirava vaireva, nora monuve airairave vataqi kukeqa tora voqaarama vaivo. Vataqi vi haikara kukeqa tovaro vauvaro vaiinti vovano vira ranta qovarama kero tavero, quahakero vi haikara qaiqaa kukeqa tero, oru vi vatara varareva ekaa nai vatai haikaraqohairo koqaama kero vi vatara varorave, tiro.
44 O Reino dos céus é também semelhante a um tesouro escondido num campo. Um homem o encontra, mas o esconde de novo. E, cheio de alegria, vai, vende tudo o que tem para comprar aquele campo.
45 Ihuva minti tivakero viva uva vo tuqantaakero tiva nimiro tiharo, Kotiva vaiinti nahentiqaa raqikiarirava vaireva, vaiintivano kau vukaari varareva rantaqiro vi vaura voqaarama vaivo.
45 O Reino dos céus é ainda semelhante a um negociante que procura pérolas preciosas.
46 Vi vaiintiva vi haikara vi haikara varareva viharo tavovaro vo vaiintivano kau vukaari nai voqavata koqe ura vatovaro viva vira varareva iharo oru nai vato haikaraqohairo ekaa koqaa autukero monu varero vuru amiharo vi kau vukaarira varorave, tiro.
46 Encontrando uma de grande valor, vai, vende tudo o que possui e a compra.
47 Ihuva minti tivakero viva uva vo tuqantaakero tiva nimiro tiharo, Kotiva vaiinti nahentiqaa raqikiarirava vaireva, vaiintinavu varuvaqi vahe aqukaamanta airi havuka viraqi otiqete ntuva vuara voqaarama vaivo.
47 O Reino dos céus é semelhante ainda a uma rede que, jogada ao mar, recolhe peixes de toda espécie.
48 mpiqa vuamanta vaiintinavu vahe vira rarau vare vuru qaqaini ke, viraqihai nuntuqi viha koqe havuka varakeha utaqi ruva vate, qora havuka varakeha qaqira aqukaarave.
48 Quando está repleta, os pescadores puxam-na para a praia, sentam-se e separam nos cestos o que é bom e jogam fora o que não presta.
49 Naantiara ekaara entaqaa vira voqaarama varianarove. Vi entara enseli vika tuvure vaiinti nahenti rairaqi viha avuqavuqaake ni vaika qaqi ke, qora kaiqa vare vai vaiinti nahentika
49 Assim será no fim do mundo: os anjos virão separar os maus do meio dos justos
50 ntita vare vuru nora iha itainaraqi aqukaimanta vika viraqi vaiha iqi rataqi viha nái aarai tenti aneha vaivarave, tiro.
50 e os arrojarão na fornalha, onde haverá choro e ranger de dentes.
51 Ihuva minti tivakero viva nai vaintinavu irero tiharo, Te vi uvara vi uvara ni tiva nimunara ne hoe iriavo? tumanta vinavuka eo tuvaro
51 Compreendestes tudo isto? Sim, Senhor, responderam eles.
52 viva vinavuka tiva nimiro tiharo, Kotira haarua uva okara tiva nimi varia vaiintikaqihairo vovano Kotiva vaiinti nahentiqaa raqikiaina uvarara quqaave tivakero Kotira vaintiqama vuarirava, vi vaiintiva vaireva, naavu qora voqaarama vaivo. Vi vaiintiva nai naavuqihairo vo haika vo haika, haaru vato haikaravata, qaraaka vato haikaravata, vare vairave, tiro.
52 Por isso, todo escriba instruído nas coisas do Reino dos céus é comparado a um pai de família que tira de seu tesouro coisas novas e velhas.
53 Ihuva vo uva vo uva tuqantaakero vaiinti nahenti tiva nimi taiqa kero viva vi vatukara mini kero
53 Após ter exposto as parábolas, Jesus partiu.
54 nai maaqaini anirantero oru maara naavuqi vaiharo vo uva vo uva tiva nimumanta vaiinti nahenti ravukuvi tiha, Ike, vi vaiintiva taihairoe koqe avu aato vareroe koqe uva ti vaivo? Tavave vira noraiqama kero kempuka amivaroe viva nora kaiqa vare vaivo? ti.
54 Foi para a sua cidade e ensinava na sinagoga, de modo que todos diziam admirados: Donde lhe vem esta sabedoria e esta força miraculosa?
55 Vika minti tivake aqao ti, Vi vaiintiva tainta auti vai vaiintira maaquvanoma vaivo. Mariava vira novama vaivo. Iemivavata, Iohepivavata, Saimonivavata, Iutaasivavata, vinavuka vira qatanavuma variavo.
55 Não é este o filho do carpinteiro? Não é Maria sua mãe? Não são seus irmãos Tiago, José, Simão e Judas?
56 Vira auranavu maini tinavu hampatama variavo. Taihairoe viva vi kaiqara vi kaiqara okara tavairave? ti.
56 E suas irmãs, não vivem todas entre nós? Donde lhe vem, pois, tudo isso?
57 Minti tivake vika Ihurara tiha, Viva kia nora vaiintive. Viva qumina maa vatanaavaqaima vaivo, tivakeha vira qoririma amitora.
57 E não sabiam o que dizer dele. Disse-lhes, porém, Jesus: É só em sua pátria e em sua família que um profeta é menosprezado.
58 Ihuva minti tivakero vi vatanaaka kia virara kempukaiqamake irurara tiro, Ihuva mini vaiharo nora kaiqa taaraiqaqai vara nimitora.
58 E, por causa da falta de confiança deles, operou ali poucos milagres.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 13, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.