Marcos 15
Kotira Uva (TBG) vs BKJ
1 Vira qararaa toqaqi Kotira kaiqa vara amite vau vaiintika vika noranavuvata, Iutaa nora vaiintinavuvata, maara okara ti vau vaiintikavata, ekaa kansoru vaiintinavuvata, vika ruvaaqumavi vaiha vika nái auti okarara tiva avuqavuqaake Ihura seniqohai rumpa vare Pairaatava kamaanira vaiinti nora vaiintivano vauraqi vita vuru kora.
1 E, logo de manhã, os principais sacerdotes reunindo-se em conselho com os anciãos e os escribas e todo o conselho, e amarrando Jesus, levaram-no, e o entregaram a Pilatos.
2 Vita vuru kovaro Pairaatava Ihura irero tiharo, Quqaae are Iutaa vatanaaka avuhainaa vaiintivano variarao? tuvaro Ihuva tiharo, Are tianara te maa vikave, tiro.
2 E Pilatos lhe perguntou: És tu o REI DOS JUDEUS? E ele, respondendo, disse-lhe: Tu dizes isto.
3 Minti tumanta Kotira kaiqa vara amite vau vaiintika vika noranavu vo uva vo uva kaara Ihura ati vauvaro
3 E os principais sacerdotes o acusavam de muitas coisas; mas ele nada respondia.
4 Pairaatava vika uva iriharo qaiqaavata Ihura irero tiharo, Are kiae vika nái vo uva tiva niminarave? Vika airi uva ariqaa vateha ti variavo, tiro.
4 E Pilatos perguntou-o novamente, dizendo: Nada respondes? Vê quantas coisas eles testemunham contra ti.
5 Minti tuvaro Ihuva kia uva tiraitiro, evaara vauvaro Pairaatava airi aato utiharo vaura.
5 Mas Jesus nada respondeu, de maneira que Pilatos se maravilhava.
6 Vo ihi vo ihi Vehakuma Nimito Karara no entaraqaa kamaanira avuhainaa vaiintivano vaiinti nahenti quahama nimiteharo karapuhi vaiinti vo kuvantu kero atitovaro maaqaini vura. Vaiinti nahenti vi vaiintira kuvantu timitaane tuvaro vi vaiintiraqai kuvantu nimitora.
6 Ora, naquela festa ele libertava um prisioneiro, qualquer que eles desejassem.
7 Vi entara vaiinti vonavu kamaanira hampata raqura kaara karapuhiqi vauvaro vi vaiintinavukaqihairo vovano vira autu Barabasiva vaiinti arukora kaara vivavata karapuhiqi vaura.
7 E havia um chamado Barrabás, que estava preso com outros insurgentes, que tinha cometido assassinato na insurreição.
8 Ho vi entaraqaa vaiinti nahenti karapuhi vaiinti vo kuvantu kaainarara iriha uki vauvaro
8 E a multidão, gritando em voz alta, começou a querer que ele fizesse como sempre lhes tinha feito.
9 Pairaatava vika irero tiharo, Te karapuhi vaiinti tarae ni kuvantu nimitararave? Te Iutaa vatanaaka avuhainaa vaiintie ni kuvantu nimitararave? Ne ti tiva timiqe iriare, tiro.
9 Mas Pilatos lhes respondeu, dizendo: Quereis que eu vos liberte o REI DOS JUDEUS?
10 Pairaatava irumanta Kotira kaiqa vara amite vau vaiintika vika noranavu Ihuva noraiqama vuantorave tiha vira toma amitehara ti, vika vira vuru vira kauquqi tutakora.
10 Porque ele sabia que por inveja os principais sacerdotes lhe haviam entregado.
11 Pairaatava karapuhi vaiinti tarave ni kuvantu nimitararave tivakero vaiinti nahenti ire vaumanta Kotira kaiqa vara amite vau vaiintika vika noranavu oru vaiinti nahenti nivutana himpite vaiha vikara kempukaiqamake tiha, Kia Ihura kuvantu timitaraitira, Barabasira tinavu kuvantu timitaane, tumantara ti, vaiinti nahenti Barabasira tinavu kuvantu timitaane tura.
11 Mas os principais sacerdotes incitaram a multidão para que lhes soltasse antes Barrabás.
12 Vika minti tuvaro Pairaatava qaiqaa vaiinti nahenti irero tiharo, Ne Ihurara Iutaa vatanaaka Avuhainaa Vaiintive tiarave. Te vi vaiintirara nantie irarave? tiro.
12 E Pilatos, respondendo, lhes disse novamente: Então o que quereis que eu faça daquele a quem chamais de REI DOS JUDEUS?
13 Minti tumanta vika naveraitiha, Vira kaira katariqaa arutaate, ti.
13 E eles gritaram novamente: Crucifica-o.
14 Vika minti tuvaro Pairaatava vika qaiqaa irero tiharo, Viva nana qora kaiqa autu kaimantae ne minti tiavo? tumanta vika qaqiqai noraiqaake naveraitiha, Vira kaira katariqaa arutaate, ti.
14 Então Pilatos lhes disse: Por quê? Que mal ele fez? E eles cada vez gritavam mais excessivamente: Crucifica-o.
15 Vika minti tuvaro Pairaatava vaiinti nahenti quahama nimitareva Barabasira kuvantu nimitero viraqaahairo nai iqoka vaiintinavuara Ihura kaavu umiqakaate tumanta vika vira kaavu umiqakovaro viraqaahairo vira katariqaa arutaate tiro, Pairaatava nai iqoka vaiintinavu kauquqi Ihura tutakora.
15 E, então, Pilatos, querendo satisfazer a multidão, libertou-lhes Barrabás, e entregou Jesus, após tê-lo açoitado, para ser crucificado.
16 Pairaatava nai iqoka vaiintinavu kauquqi Ihura tuta komanta vika vira vita vare vuru kamaanira naavu avutaqi ke vika nái kena iqoka vaiinti ekaa naarama ruvaaqumake
16 E os soldados o levaram para dentro do saguão chamado Pretório, e convocaram todo destacamento.
17 vika Ihura ruhama amiteha avuhainaa vaiinti tavuna naare tavuna varake Ihura aqu amite viraqaahai auqurua naaqunta varake uquramake, avuhainaa vaiinti tovaqa voqaara kahemake Ihura qiataqaa aqu amitora.
17 E vestiram-no com púrpura, e entrelaçaram uma coroa de espinhos, puseram-lha na sua cabeça,
18 Mintimake vika nái kauqu tiriqaa aqukeha uva virera tiva amiteha tiha, Iutaa Avuhainaa Vaiintio, vaiharave? ti.
18 e começaram a saudá-lo: Salve, REI DOS JUDEUS!
19 Minti tivake vika kairiqaqohai vira qiata ruqemake, viraqaa taara vihike, vira avuqaa tori kauru aravi vaiha vireraiqama keha quahama amite vaura.
19 E feriram-no na cabeça com uma cana, e cuspiram nele, e curvando os seus joelhos, o adoraram.
20 Vika mintimake ruhama amitaqi vivi taiqake, viraqaahai vika naare tavuna aqu amitora ravaqaake vira utavaaqa nonku amite, vira katariqaa hiritareka Ihura vite vurama.
20 E, tendo zombado dele, tiraram-lhe a púrpura, e lhe puseram suas próprias vestes; e o levaram para fora a fim de crucificá-lo.
21 Iqoka vaiinti Ihura katariqaa hiritareka iha, vira vita vare vatuka aaqaini aarana vi vauvaro vaiinti vovano vira autu Saimoniva vihairo nora vatukaini virare tumanta vika vira ravaaqavuke virara kempukaiqamake tiha, Are Ihura katari aqu varera vuru amitaane, tuvaro Saimoniva vira katari aqu varero vuru amitora.
21 E obrigaram a um certo Simão, cireneu, pai de Alexandre e de Rufo, que por ali passava, vindo do campo, a carregar sua cruz.
22 Vika Ihura vita vare vuru qumina vata Gorogotave tunaini kora. Gorogota maa uvaraqihai tirera, Qiata Vuhaariqaavema tirara.
22 E levaram-no ao lugar do Gólgota, que quer dizer: Lugar da Caveira.
23 Mini vuru ke, hunkavu namarira vataake tuqantaato uainira Ihura vira amuvaro viva kia vi namarira nora.
23 E deram-lhe para beber vinho misturado com mirra, mas ele não o recebeu.
24 Kia nomanta vika vira katariqaa niriqohai arute, vira utavaaqa varake, satu ruhamaqi viha nariara nariara vira utavaaqa rairake varora.
24 E, havendo-o crucificado, repartiram as suas vestes, lançando sorte sobre elas, o que cada homem tomaria.
25 Toqaqi kuarivano 9 kiroki umanta Ihura niriqohai katariqaa arutora.
25 E era a hora terceira, e eles o crucificaram.
26 Vira niriqohai katariqaa arute Ihura qiataini uva vo, vira ko tiva amito uvara qara ntuvake katariqaa arutora. Arutovaro vi uvava mintima tiro:
26 E a epígrafe de sua acusação estava escrita: O REI DOS JUDEUS.
27 Vika Ihura katariqaa niriqohai arute Ihura vataake vaiinti votantavata arutora. Vitanta vaiinti ruqutiha muara vare vau vaiintitanta vaumanta vika vaiinti vo Ihura kauqu tanaraini arute, vo Ihura kaanaaqaini arutora.
27 E crucificaram com ele dois ladrões, um à sua direita, e outro à sua esquerda.
28 [Ihura vataake vitanta arutorara tiro, Kotira vukuqi uva vo qara ntuva tova vivauma vaura. Vi uvava mintima tiro:
28 E cumpriu-se a escritura, que diz: E com os transgressores ele foi contado.
29 Ihura niriqohai katariqaa arutomanta vaiinti nahenti vitare aitare iha nái aru runkinkiriha mauru kumiki amiteha Ihura qora uva tiva amiteha tiha, Oho, are tihara, Te Kotira Naavu rampaike taaramo enta vaiha qaiqaa kaqa taiqa kararave, tianara vo?
29 E os que passavam insultavam-no, meneando as suas cabeças, e dizendo: Ah! Tu que destróis o templo, e em três dias o reconstróis,
30 Ho nena kahaqiane. Nena katariqaahaira viquvira viavi ntaane, ti.
30 salva-te a ti mesmo, e desce da cruz.
31 Vika minti ti vaumanta vika aanare Kotira kaiqa vara amite vau vaiintika vika noranavuvata, maara okara ti vau vaiintikavata, vika anire Ihura naaraihama amiteha tiha, Viva vokiaka kahaqa nimiteharo nai kia ho kahaqivo.
31 E da mesma maneira também os principais sacerdotes, com os escribas, zombando, diziam uns aos outros: Ele salvou a outros, a si mesmo não pode salvar.
32 Viva Kotiva atitai vaiintiva Mesaiaavanove, Isareri vatanaaka Avuhainaa Vaiintivanoma vaivo, tiamanta irunarave. Ho kaiqe tenavu vaiha tavaariraro viva nai katariqaahairo viquviro vataini tuvirera, tenavu ho virara quqaa vivave tiare, ti.
32 Desça agora da cruz o Cristo, o rei de Israel, para que vejamos e creiamos. Também os que foram crucificados com ele o injuriavam.
33 Mintuvaro kuari qiataqaa uru rovaro viraqaahairo konkiraiquva ekaa vi vataraqaa taaramo kuari avuara variqiro vura.
33 E, chegada à hora sexta, houve trevas sobre toda a terra até a hora nona.
34 Kuarivano vitiniqaa viro 3 kiroki quvaro Ihuva nai uvaqihairo naveraitiro, Eloi, Eloi, lama sabakitani—Kotio, Kotio, nantiharae are ti qaqira kera iarao? tiro.
34 E, à hora nona, Jesus gritou em alta voz, dizendo: Eloí, Eloí, lamá sabactâni? Que, traduzido, é: Meu Deus, meu Deus, por que tu me abandonaste?
35 Ihuva minti tumanta mini himpite vaukaqihai vokuka vira uva iriha tiha, Viva Elaitaara tinavu kaivaqara aare vaivo, tuvaro
35 E alguns dos que ali estavam, ouvindo isso, diziam: Eis que ele chama por Elias.
36 vaiinti vovano kantero namari nunko haikara varero hunkaiqamavu uainiraqi quntamakero kairiqa vitiqaa taatautero viri Ihura nona vatero tiharo, Kaiqe vaiha tavaariraro Elaitaava vira kahaqireva tuvirerae, kia tuvirerae tavaare, tiro.
36 E um deles correu a embeber uma esponja com vinagre e, pondo-a em uma cana, dava-lhe de beber, dizendo: Deixa-o em paz, vejamos se Elias vem para tirá-lo.
37 Minti tuvaro Ihuva noraiqamakero oi tivakero qutu vura.
37 E Jesus, gritando em alta voz, rendeu o espírito.
38 Ihuva qutu vuvaro mini Ieruharemini Kotira Naavuqi kaankuka voqaara nora tavuna virini hiritova virihairo avutavau qunahiqi tuviro miani qunahi muntuvi taiqa vura.
38 E o véu do templo se rasgou em dois, de cima para baixo.
39 Iqoka vaiinti avuhainaava Ihura aruto katarira tataaqa vaiharo tavovaro Ihuva noraiqaakero oi tivakero qutu vuvaro viva tiharo, Oho, quqaama maa vaiintiva Kotira Maaquvano vaiva qutu vivo, tiro.
39 E o centurião, que estava defronte dele, vendo-o gritar e render o espírito, disse: Verdadeiramente este homem era o Filho de Deus.
40 Mintuvaro Ihuva qutu vumanta nahentinavu niaranto vaiha tave vaura. Vinavuka hininavuvano vaireka Mariava Makataara vatukaihainaava vauvaro, Mariava qaraaka vaiinti Iemiravata Iosiravata vitanta nova vauvaro, Salomevavata mini vaura.
40 E também ali estavam algumas mulheres, olhando de longe, entre as quais estavam Maria Madalena, e Maria, mãe de Tiago, o menor, e de José, e Salomé;
41 Vi nahentinavuka Ihuva Kariri vataini nu entara vira avataqi niha vira kahaqama amito nahentinavuka vaumanta nahenti vonavuvata mini vaura. Vika tota Ieruharemini Ihura hampata vuka, vikavata mini vaura.
41 (as quais também o seguiam, e o serviam, quando estava na Galileia); e muitas outras mulheres que tinham subido com ele para Jerusalém.
42 — ausente —
42 E, chegada a tarde, pois era o dia da preparação, isto é, o dia antes do shabat,
43 — ausente —
43 José de Arimateia, um conselheiro honrado, que também esperava o reino de Deus, foi corajosamente a Pilatos e implorava pelo corpo de Jesus.
44 Minti tuvaro Pairaatava Ihuva vaaka qutu vurara airi aato iriharo iqoka vaiinti vo aaramakero Ihuva vaaka qutu vurara irovaro vi vaiintiva tiharo,
44 E Pilatos se maravilhou que já estivesse morto. E, chamando a si o centurião, perguntou-lhe se já havia muito que tinha morrido.
45 Eo, viva qutuma vivo, tuvaro Pairaatava Iohepirara tiharo, Homa vira vaata varakera vuru quntama tenarave, tiro.
45 E, depois que o soube do centurião, ele deu o corpo a José.
46 Pairaatava minti tuvaro Iohepiva monu aqukero hanta tavuna varero Ihura vaata katariqaahairo viqu muntuvi kero, hanta tavuna viraqohairo apuqama kero muntu vaiinti quntareva ori vaurutoraqi Ihura vera vatero, viraqaahairo nora ori vo venta varero ori qentiana viri tinta tora.
46 E ele comprou um pano de linho, e, tendo-o descido, envolveu-o no pano, e deitou-o em uma sepultura lavrada na rocha, e rolou uma pedra para a porta da sepultura.
47 Mariava Makataaraihainaavavata, vira qamaqova Iosira novavata, vitanta tave vaumanta Ihura oriqi vera vatora.
47 E Maria Madalena e Maria, a mãe de José, observavam onde fora colocado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.