Lucas 6
Kotira Uva (TBG) vs ARIB
1 Vo enta Maara Entaqaa Ihuva nai vaintiaravata naaho avutaqi qantivi/kakuma voqaara uiti ututoraqi ni vaura. Ni vaiha vira vaintinavu uiti tava raqake kauquqi tutiqamakeha auru vira ne vaura.
1 E sucedeu que, num dia de sábado, passava Jesus pelas searas; e seus discípulos iam colhendo espigas e, debulhando-as com as mãos, as comiam.
2 Ne vaumanta Parasi vaiintinavu vinavuka tave aqao ti, Tenavu Maara Entaqaa qioqamatauna kaiqara vinavuka vare variavo, ti.
2 Alguns dos fariseus, porém, perguntaram; Por que estais fazendo o que não é lícito fazer nos sábados?
3 Vika minti tuvaro Ihuva vika nái tiva nimiro tiharo, Haaru ni kaivaqava Devitivavata, vira vataake anukavata, antuqa arumanta vauvaro Devitiva vi entara auti okarara ne kiae kaara ntuvake iriarave?
3 E Jesus, respondendo-lhes, disse: Nem ao menos tendes lido o que fez Davi quando teve fome, ele e seus companheiros?
4 Vi entara Devitiva Kotira Naavuqi oriqetero mpareti Kotira amitora varakero neharo nkuikero nai vataake anukavata hini nimumanta norave. Kotira kaiqa vara amite varia vaiintikaqai vi karara naataara vaivaro Devitiva qumina vaiintivano neharo vi uvara raqa korave, tiro.
4 Como entrou na casa de Deus, tomou os pães da proposição, dos quais não era lícito comer senão só aos sacerdotes, e deles comeu e deu também aos companheiros?
5 Ihuva minti tivakero viva vika tiva nimiro tiharo, Te Vataini Vatatai Vaintika vauro. Te tentavano Maara Entaqaavata raqiki vauraukara ti, te vi entaraqaa tenta varaataa ina kaiqara homa vararerave, tiro. Ihuva turama.
5 Também lhes disse: O Filho do homem é Senhor do sábado.
6 Vo enta Maara Entaqaa Ihuva maara naavuqi oru vaiharo vakaaka tiva nimi vauvaro vaiinti kauqu tanaravano taparavuva viraqi vaura.
6 Ainda em outro sábado entrou na sinagoga, e pôs-se a ensinar. Estava ali um homem que tinha a mão direita atrofiada.
7 Vi vaiintiva vaumanta maara okara ti vau vaiintinavukavata, Parasi vaiintinavuvata, vaiha vika Ihuraqaa uva vatarare ti, uvara ranteha tiha, Kaiqe vaiha tavaariraro Ihuva vate Maara Entaqaa vaiinti kauqu tapara vinara koqema kairera, vira kaara tenavu viraqaa uva vataare, tivake vika Ihura aituti vaura.
7 E os escribas e os fariseus observavam-no, para ver se curaria em dia de sábado, para acharem de que o acusar.
8 Aituti vauvaro Ihuva vika nái aatoqi iru uvara kankomakero iriro kauqu taparavu vaiintirara tiharo, Are maini vaiinti avutana ani himpitera variane, tuvaro vi vaiintiva ani vaiinti avutana himpitero vauvaro
8 Mas ele, conhecendo-lhes os pensamentos, disse ao homem que tinha a mão atrofiada: Levanta-te, e fica em pé aqui no maio. E ele, levantando-se, ficou em pé.
9 Ihuva vikara tiharo, Te ni irama nimitaari ne ti tiva timiate. Tenavu tentanavu maara uva irihama Maara Entaqaa nana nana kaiqae ho varaainarave? Tenavu vi entaraqaa vaiinti vo kahaqamae amitararave, vira qoraiqamae amitararave? Maara Entaqaa tenavu vaiinti vo hoe kahaqiariraro viva qaqi varianarove, tenavu vi vaiintira arue kararave? tiro.
9 Disse-lhes, então, Jesus: Eu vos pergunto: É lícito no sábado fazer bem, ou fazer mal? salvar a vida, ou tirá-la?
10 Minti tivakero Ihuva ekaa vaiinti viraqi vauka aitutumakero tavero vi vaiintirara tiharo, Nena kauqu rantuta kaane, tiro. Tuvaro nai kauqu rantuta kovaro vira kauquvano vaaka koqema viro naitarama vura.
10 E olhando para todos em redor, disse ao homem: Estende a tua mão. Ele assim o fez, e a mão lhe foi restabelecida.
11 Vira kauqu koqema vuvaro vika virara voqamake arara itomanta nai tiva ami nai tiva amiha tiha, Tenavu Ihura nantimae kararave? ti vaura.
11 Mas eles se encheram de furor; e uns com os outros conferenciam sobre o que fariam a Jesus.
12 Vi entara Ihuva Kotira aarareva aiqinaqaa oru vaiharo entaqi Kotira aaramaqiro vi vauvaro
12 Naqueles dias retirou-se para o monte a fim de orar; e passou a noite toda em oração a Deus.
13 aatita vuvaro viva nai avataqi nu vaiintika naarama kero vikaqihairo vaiinti 12navu ntitakero vika noraiqama kero vikara ne aposorive—ne ti uva vuru viri tiva nimi vaiintikama vaivarave, tiro.
13 Depois do amanhecer, chamou seus discípulos, e escolheu doze dentre eles, aos quais deu também o nome de apóstolos:
14 Ihuva maa vaiintinavuka ntitora:
14 Simão, ao qual também chamou Pedro, e André, seu irmão; Tiago e João; Filipe e Bartolomeu;
15 Matiura,
15 Mateus e Tomé; Tiago, filho de Alfeu, e Simão, chamado Zelote;
16 Iutaasira—vira qora autu Iemira,
16 Judas, filho de Tiago; e Judas Iscariotes, que veio a ser o traidor.
17 Ihuva vi vaiintinavuka ntita varero aiqinaqaahairo orurantero uqitaini tuvu himpitero vaumanta vira avataqi ni vauka airitahaa mini vaumanta, Iutia vata vo vatuka vo vatukaqihaive, Ieruharemiqihaive, vevara nampis ini Taiaavata Saidonivata vi vatukatantaqihaive, airi vaiinti nahenti hihai hihai vikavata ruvaaqumavi mini vaura.
17 E Jesus, descendo com eles, parou num lugar plano, onde havia não só grande número de seus discípulos, mas também grande multidão do povo, de toda a Judéia e Jerusalém, e do litoral de Tiro e de Sidom, que tinham vindo para ouvi-lo e serem curados das suas doenças;
18 Vika tiha, Kaiqe tenavu vira uva iri variariraro viva tinavu rovaravata taiqa nimitaarire ti vaura. Vaanavano vikaqi vauka, vikavata anirovaro Ihuva vaana vika nititama komanta vika koqemavi vaura.
18 e os que eram atormentados por espíritos imundos ficavam curados.
19 Ihuva mintiaqiro vuvaro viraqihairo vira kempukavano oru vaiinti nahenti airitahaa koqema nimitomantara ti, ekaa vaiinti nahenti vira autama kareka auti vaura.
19 E toda a multidão procurava tocar-lhe; porque saía dele poder que curava a todos.
20 Ihuva nai avataqi ni vauka aitutiharo vikara mintima tiro:
20 Então, levantando ele os olhos para os seus discípulos, dizia: Bem-aventurados vós, os pobres, porque vosso é o reino de Deus.
21 Vate karara antuqa ari vaiinti nahentika ne quahehama variate. Ne naantiara kara naivaro ni vikokama ianarove.
21 Bem-aventurados vós, que agora tendes fome, porque sereis fartos. Bem-aventurados vós, que agora chorais, porque haveis de rir.
22 Ne ti Vataini Vatatai Vaintika ti avataqi vi vaimanta vika vira kaara ni navutaiqivarave, ni qoririma nimitevarave, niara qora uva tivarave, niara qora kaiqa vare variavo tivarave. Niara minti minti timanta ne quahehaqai variate.
22 Bem-aventurados sereis quando os homens vos odiarem, e quando vos expulsarem da sua companhia, e vos injuriarem, e rejeitarem o vosso nome como indigno, por causa do Filho do homem.
23 Vika ni mintima nimitaimanta vi entara ni koqaa, nora koqaa naaruvaini vainarara irihama, nenta muntukaqihai voqamake quahaate. Haaru vika kaivaqaukavaravata paropeti vaiintinavu vohaa qaramake qoraiqama nimite vaurave.
23 Regozijai-vos nesse dia e exultai, porque eis que é grande o vosso galardão no céu; pois assim faziam os seus pais aos profetas.
24 Ne airi airaira vataaka ne maa entara koqemavi variavo.
24 Mas ai de vós que sois ricos! porque já recebestes a vossa consolação.
25 Oho, ne maa entara kara ho ne variaka, ne naantiara vaivaro ni karara antuqa ariramanta variqi vivarave.
25 Ai de vós, os que agora estais fartos! porque tereis fome. Ai de vós, os que agora rides! porque vos lamentareis e chorareis.
26 Oho, vate maa entara vaiinti nahenti niara quaheha ni nutu tuaherake variaka, te niara rauriha variate turo.
26 Ai de vós, quando todos os homens vos louvarem! porque assim faziam os seus pais aos falsos profetas.
27 Vate ne ti uva iri variaka te ni tiva nimirerave. Ne nenta navutaaka vikarama muntuka vataate. Ni qoraiqama nimite vaika vaimanta ne vikama koqema nimitaate.
27 Mas a vós que ouvis, digo: Amai a vossos inimigos, fazei bem aos que vos odeiam,
28 Niara qoraiqama vuate tiha niara qora uva tiva nimite vaika, ne vikara Kotira aareha, Kotio, vika koqema nimitaane, tiate. Ni qoraiqama nimitekara irihama Kotira aaraivaro viva vika kahaqiarire.
28 bendizei aos que vos maldizem, e orai pelos que vos caluniam.
29 Vovano ai auruvuta ruqema kairera, tuqantaa viraro hini auruvutavata ruqema kaarire. Vovano ai tavuna vo raqia varairera, viva ai tavuna voqavata varareva irara, kia virara eqaane tiane.
29 Ao que te ferir numa face, oferece-lhe também a outra; e ao que te houver tirado a capa, não lhe negues também a túnica.
30 Vovano vo haikara naaru iramanta ne qaqiqai vira amiate. Vovano ne vate haikara varairera, kia qaiqaa naarumake varaate.
30 Dá a todo o que te pedir; e ao que tomar o que é teu, não lho reclames.
31 Ne vokiakara minti mintimake koqema timitaate tintemake, ne vohaa qaramake vika náivata minti mintima nimitaqi vuate.
31 Assim como quereis que os homens vos façam, do mesmo modo lhes fazei vós também.
32 Niara muntuka vateka ne kia vikaraqai muntuka vataate. Niara muntuka vatekara ne vikaraqai muntuka vataivera, Kotiva kia virara iriharo ni quahama nimitaanarove. Ne kiae tavaarave? Qora kaiqa vare variaka vika vaiha vika nariara muntuka vataa vaiintikaraqai muntuka vataarave.
32 Se amardes aos que vos amam, que mérito há nisso? Pois também os pecadores amam aos que os amam.
33 Ne ni koqema nimitekaraqai nái koqema nimitaivera, Kotiva kia virara iriharo ni koqema nimitaanarove. Ne kiae tavaarave? Qora kaiqa vare variakavata mintimake nai koqema nimite nai koqema nimite i variarave.
33 E se fizerdes bem aos que vos fazem bem, que mérito há nisso? Também os pecadores fazem o mesmo.
34 Ne tiha, Viqatauraro vaaka timina vaiintira viraqai nai amirerave. Viqatauraro kia vaaka timina vaiintira vira kia nai amirerave tivera, Kotiva kia virara iriharo ni koqema nimitaanarove. Ne kiae tavaarave? Qora kaiqa vare variaka tiha, Viqatauraro vaaka timina vaiintiraqai nai amirerave, tivakeha nai ami nai ami i variarave.
34 E se emprestardes àqueles de quem esperais receber, que mérito há nisso? Também os pecadores emprestam aos pecadores, para receberem outro tanto.
35 Kia ne vika voqaante iate. Ne nenta navutaakara muntuka vatehama vika koqema nimitaate. Vovano niara monue, airairae, timiraqe naantiara nina amiare tirera, ne vira qaqi hampiara voqaara amihama kia ninta naantiara qaiqaa nimirara noraiqaake iriate. Ne mintiaqi vivaro Kotiva ni kaiqara iriharo ninta vira noqaa koqema kero nimianarove. Qora vaiintivano kia vo vaiintiara koqema iarao ti vai vaiintiravata, qora kaiqa vare vai vaiintiraravata, miqo maaqo Kotiva vika koqema nimite vairave. Kotiva koqe kaiqa mintima kero vare vairara ti, nevata mintivera, ne quqaama Kotiva naaruvaini vaira vira vaintima vaivarave.
35 Amai, porém a vossos inimigos, fazei bem e emprestai, nunca desanimado; e grande será a vossa recompensa, e sereis filhos do Altíssimo; porque ele é benigno até para com os integrantes e maus.
36 Ni qova Kotiva aaqurihama nimite vaintemake, nevata nariara nariara aaqurihama nimiteha variate.
36 Sede misericordiosos, como também vosso Pai é misericordioso.
37 Ne ninta kaiqavata rahakero tavero qora kaiqave tiantorave ti, ne kia vora kaiqara pupiteha qora kaiqave tiate. Ne vorara nora okarama viraqi vaivo tivera, Kotiva nintaravata nora okarama nintaqi vaivo tianarove. Ne vorara tiha, Are ti qoraiqama timitaanara te vira tauruke kia irirerave, tivera, Kotivavata nintara tiharo, Ne ti uva raqa kera te virara tauruma kararave, tianarove.
37 Não julgueis, e não sereis julgados; não condeneis, e não sereis condenados; perdoai, e sereis perdoados.
38 Ne vokika nimivaro Kotiva nintavata nimianarove. Kotiva kia inaaraiqaakero ninta nimianarove. Viva qihia tairaro mpiqa viraro raturu kairaro otiniraro qaiqaa voqavata nonku mpiqa kero noqaa ruaqairikero ninta nimianarove. Ne vokika vi kaiqara vara nimitentema kero, Kotiva vohaa qarama kero mintimakero vi kaiqara nintavata vara nimitaanarove, tiro.
38 Dai, e ser-vos-á dado; boa medida, recalcada, sacudida e transbordando vos deitarão no regaço; porque com a mesma medida com que medis, vos medirão a vós.
39 Ihuva minti tivakero viva uva vo tuqantaakero vika tiva nimiro tiharo, Avu qimpavina vaiintiva kiama ho avu qimpavina vaiintira vo, kauqu utu varero aara umiqaanarove. Viva mintirera, vitanta oraqi hiqirivarave.
39 E propôs-lhes também uma parábola: Pode porventura um cego guiar outro cego? não cairão ambos no barranco?
40 Sikuru vaintivano kiama nai tisaara aatarakero vairave. Sikuru vaintivano uva iriqiro viharo ekaa okara kankomakero tavero, viraqaahairo nai tisaakantiro vohaa qaramakero vairave.
40 Não é o discípulo mais do que o seu mestre; mas todo o que for bem instruído será como o seu mestre.
41 Are nantiharae vata antaarauruvano ai qata vakaara avuqi viqetaira taveharama kia nina avuqi nora katari hanka viqetaira tavera iarao?
41 Por que vês o argueiro no olho de teu irmão, e não reparas na trave que está no teu próprio olho?
42 Nora katari hankavano ai avuqi viqetero vaivara nantiharae nena qata vakaarara tihara, Ti qata vakaao, kairaqe ai avuqihai vata antaarauru qaqini veqa kaare, ti variarao? Kia minti tiataarave. Are unaqaraiqamakera koqe kaiqa vare variaravave. Tota nora katari hanka nena avuqihaira naane veqa kera, viraqaahaira kankoma kera taveharama nena qata vakaara avuqihairavata homa vata antaarauru qaqini veqa kenarave.
42 Ou como podes dizer a teu irmão: Irmão, deixa-me tirar o argueiro que está no teu olho, não vendo tu mesmo a trave que está no teu? Hipócrita! tira primeiro a trave do teu olho; e então verás bem para tirar o argueiro que está no olho de teu irmão.
43 Koqe katarivano kia qora tava ire vairave. Qora katarivano kia koqe tava ire vairave.
43 Porque não há árvore boa que dê mau fruto nem tampouco árvore má que dê bom fruto.
44 Vaiintivano katari tava taveharo vi katarira kankomakero autu re vairave. Vaiintivano fiki katari tava hiqireva viva kia auqu vai katariraqaahairo hiqi vairave. Viva uaini tavavata hiqireva kia tauveraqaahairo hiqi vairave.
44 Porque cada árvore se conhece pelo seu próprio fruto; pois dos espinheiros não se colhem figos, nem dos abrolhos se vindimam uvas.
45 Koqe vaiintivano nai avu aatoqihairo koqe kaiqa varaariravaqai vaivarora tiro, viva koqe kaiqaqai vare vairave. Qora vaiintivano nai avu aatoqihairo qora kaiqa varaariravaqai vaivarora tiro, viva qora kaiqaqai vare vairave.
45 O homem bom, do bom tesouro do seu coração tira o bem; e o homem mau, do seu mau tesouro tira o mal; pois do que há em abundância no coração, disso fala a boca.
46 Ne nantihae tiriara Noravauvo, Noravauvo, tihama kia ti uva iri variavo?
46 E por que me chamais: Senhor, Senhor, e não fazeis o que eu vos digo?
47 Te unanaini anirero ti uva iriharo te tiainantema kero ti uva iriqiro vina vaiintira, virara ni tiva nimirerave.
47 Todo aquele que vem a mim, e ouve as minhas palavras, e as pratica, eu vos mostrarei a quem é semelhante:
48 Vi vaiintiva naavu kempukaiqamakero kaqa taira voqaarama varianarove. Viva naavu kaqareva iharo nai vata vevanto quviqiro viro, otu oriqaa katari aratero naavu kaqatairave. Kaqa taivaro vo enta huvura namarivano tuviharo naavu venta karare tivaro naavu koqema kero oriqaa kaqa taivarora tiro, vi naavura kia ho rakikiaqa kairave.
48 É semelhante ao homem que, edificando uma casa, cavou, abriu profunda vala, e pôs os alicerces sobre a rocha; e vindo a enchente, bateu com ímpeto a torrente naquela casa, e não a pôde abalar, porque tinha sido bem edificada.
49 Ti uva iriharo qaqira kero kia te tunantema kero ti uva iriqiro vina vaiintira, vi vaiintiva qora naavu kaqatai vaiintira voqaarama varianarove. Vi vaiintiva katari kia koqema kero arataraitiro, qaqi qumina vataqaa naavu kaqa taivaro huvura namarivano tuviharo naavu vira rakikiaqa kaivaro naavuvano vaakama raputama viro ekaa qoraiqama virarama turo, tiro. Ihuva vi uvara turama.
49 Mas o que ouve e não pratica é semelhante a um homem que edificou uma casa sobre terra, sem alicerces, na qual bateu com ímpeto a torrente, e logo caiu; e foi grande a ruína daquela casa.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.