Lucas 19
Kotira Uva (TBG) vs NVI
1 Ihuva Ierikoni orurero vatukaqi vi vauvaro
1 Jesus entrou em Jericó, e atravessava a cidade.
2 takisi vare vau vaiintinavukaqihairo qiata vaiintivano airi airaira vato vaiintiva Sakiusiva mini vaura.
2 Havia ali um homem rico chamado Zaqueu, chefe dos publicanos.
3 Vi vaiintiva iruvaro Ihuva aitare vauvaro viva tiharo, Ihuva nai ta vaiintivave, tivakero vira tavarare tumanta airi vaiinti nahenti ruvaaquma vuka Ihura mantaaqa kovaro viva iqu vaiintivano vaiharora tiro, kia Ihura ho tavora.
3 Ele queria ver quem era Jesus, mas, sendo de pequena estatura, não o conseguia, por causa da multidão.
4 Kia ho vira tavaarirava vauvaro viva naane kantero Ihuva vireva u aararaqaa orurero Ihura tavareva katari kantakaara vauraqi qaramaviro vaura.
4 Assim, correu adiante e subiu numa figueira brava para vê-lo, pois Jesus ia passar por ali.
5 Viraqi vauvaro Ihuva anirero vuruvi Sakiusira tavero virara tiharo, Vaaka vataini vaavi raane. Vate te ai naavuqi oru vairerave, tiro.
5 Quando Jesus chegou àquele lugar, olhou para cima e lhe disse: "Zaqueu, desça depressa. Quero ficar em sua casa hoje".
6 Minti tuvaro Sakiusiva vaaka vaavi rero voqamakero quahakero Ihura vitero nai naavuqi vuru komanta
6 Então ele desceu rapidamente e o recebeu com alegria.
7 vaiinti nahenti vira taveha nuntu nauntu tiha mintima ti: Vi vaiintiva qora vaiinti muara vaiinti naavuqima vivo, ti.
7 Todo o povo viu isso e começou a se queixar: "Ele se hospedou na casa de um ‘pecador’ ".
8 Vika minti tuvaro Sakiusiva himpiro Nora Vaiinti Ihura tiva amiro tiharo, Noravauvo, iriane. Te ariarao tiha tenta vatauna onaanara rairake hini vehi vaiinti nahenti nimirerave. Vo vaiintinavu tiriara tiha, Are takisi vareharama are vi monura voqavata varaanarave tivera, te kia vohaa tataaqai vika nái nimiraiti, te vika erakaimaante tataama nimirerave, tiro.
8 Mas Zaqueu levantou-se e disse ao Senhor: "Olha, Senhor! Estou dando a metade dos meus bens aos pobres; e se de alguém extorqui alguma coisa, devolverei quatro vezes mais".
9 Sakiusiva minti tuvaro Ihuva vika tiva nimiro tiharo, Te vate maa naavuraqi anire tavauramanta ne qora aara qaqirake Kotira aaraqaa vireka auti variavo. Maa vaiintiva Eparahaamira vohaa ankuvanoma vaivo.
9 Jesus lhe disse: "Hoje houve salvação nesta casa! Porque este homem também é filho de Abraão.
10 Te Vataini Vatatai Vaintika vaiha, te kakakima vi vaiintika ranta kaariraro Kotiva vika ntitaarire ti anuraukave, tiro. Ihuva minti turama.
10 Pois o Filho do homem veio buscar e salvar o que estava perdido".
11 Ihuva uva vaiinti nahenti tiva nimumanta vika vira uva iri vauvaro Ihuva Ieruharemi aumanto ani vaumantara ti, vaiinti nahenti nái irike tiha, Kotiva vira kempuka amiraro viva noraiqama viro tinavuqaa raqikiarira entava aumaiqivo, ti vaura.
11 Estando eles a ouvi-lo, Jesus passou a contar-lhes uma parábola, porque estava perto de Jerusalém e o povo pensava que o Reino de Deus ia se manifestar de imediato.
12 Ihuva maa uvara tuqantaakero vika tiva nimiro tiharo, Nora vaiinti vovano tiharo, Te niaraini vo vataini oru variari ti noraiqama kaiqe te avuhainaa vaiintiqamavi, viraqaahai te orurante maini anirerave, turave.
12 Ele disse: "Um homem de nobre nascimento foi para uma terra distante para ser coroado rei e depois voltar.
13 Nora vaiinti viva minti tivakero, viva vireva iharo nai kaiqa vaiinti kauqurutanta naarama kero 20 kinaa 20 kinaa nimiro vika tiva nimiro tiharo, Maa monuraqohai oru koqaa kaiqa vare vaiqe te orurante anirerave, turave.
13 Então, chamou dez dos seus servos e lhes deu dez minas. Disse ele: ‘Façam esse dinheiro render até à minha volta’.
14 Minti tivakero vumanta vi vataraqi vauka vira navutaiqiha vaiinti vonavu nititeha tiha, Nenavu vira naantiaraini oru viha vaiinti nahentiara mintima tiate: Hauri vi vaiintiva avuhainaa vaiintiqama viro viva orurantero tinavuqaa ani raqikiantorave, tiate, turave.
14 "Mas os seus súditos o odiavam e depois enviaram uma delegação para lhe dizer: ‘Não queremos que este homem seja nosso rei’.
15 Vi vatanaaka minti tivake vauvaro nora vaiintivano vo vataini oru vaumanta vira noraiqama kovaro viva avuhainaa vaiintiqamaviro orurantero anirero viva nai kaiqa vaiinti haaru monu nimuka naarama kero tiharo, Te monu ni nimunaraqaahai ne nanti nanti monue voqavata vara vataavo? turave.
15 "Contudo, foi feito rei e voltou. Então mandou chamar os servos a quem dera o dinheiro, a fim de saber quanto tinham lucrado.
16 Minti tuvaro vira kaiqa vaiinti vovano naane anirero tiharo, Noravauvo, are 20 kinaa timiaramanta te viraqohai kaiqa varakema 200 kinaama vara vatauro, turave.
16 "O primeiro veio e disse: ‘Senhor, a tua mina rendeu outras dez’.
17 Minti tuvaro nora vaiinti viva virara tiharo, Are koqema kehara kaiqa varaarao. Are inaara kaiqa koqemakera varaaramantara ti, te nora kaiqavata ai amirarave. Te ai noraiqama kaarirara are vatuka kauqurutantaqaama raqikinarave, turave.
17 " ‘Muito bem, meu bom servo! ’, respondeu o seu senhor. ‘Por ter sido confiável no pouco, governe sobre dez cidades’.
18 Minti tuvaro vira kaiqa vaiinti vovano anirero tiharo, Noravauvo, are 20 kinaa timianaraqohai te kaiqa varakema 100 kinaama vara vatauro, tuvaro
18 "O segundo veio e disse: ‘Senhor, a tua mina rendeu cinco vezes mais’.
19 vi vaiintirara tiharo, Te ai noraiqama kaarirara are vatuka kauqurunavuqaa raqikinarave, turave.
19 "O seu senhor respondeu: ‘Também você, encarregue-se de cinco cidades’.
20 Minti tuvaro vira kaiqa vaiinti vovano anirero tiharo, Noravauvo, are 20 kinaa timianara maa nena qaqi varaane. Te vi monura tavunaqi apuqamake kukeqa taunarave.
20 "Então veio outro servo e disse: ‘Senhor, aqui está a tua mina; eu a conservei guardada num pedaço de pano.
21 Are kaiqara vuana vaina ti variara vaiintiva variaramantara ti, te ai aatu qeteha vauro. Are voka ia haikara hampi vare variaravave. Are voka kara ututaara oru hampi qanti variaravave, turave.
21 Tive medo, porque és um homem severo. Tiras o que não puseste e colhes o que não semeaste’.
22 Minti tuvaro nora vaiinti viva tiharo, Oho, are qora kaiqa vaiintima vaira iarao. Te nina uva virara irihama ariqaa uva vatarerave. Are tiriara tihara, Are kaiqara vuana vaina ti variaravave. Are voka ia haikara hampi vare variaravave. Are voka kara ututaara oru hampi qanti variaravave, tianarave.
22 "O seu senhor respondeu: ‘Eu o julgarei pelas suas próprias palavras, servo mau! Você sabia que sou homem severo, que tiro o que não pus e colho o que não semeei.
23 Minti tiharama are nantiharae kia vi monura benki naavuqi vuru vatera iarao? Are mintiaraitirio, te orurante ani vaiha vi monuraravata, viva kaiqa aututaira interes monuvata, monu vatamake homa varauraitirio, turave.
23 Então, por que não confiou o meu dinheiro ao banco? Assim, quando eu voltasse o receberia com os juros’.
24 Minti tivakero viva mini himpite vau vaiintikara tiharo, Ne vi vaiintiraqaahai vira 20 kinaa raqiake vare vuru 200 kinaa vataina vaiintira amiate, tumanta
24 "E disse aos que estavam ali: ‘Tomem dele a sua mina e dêem-na ao que tem dez’.
25 vika aqao ti, Vi vaiintiva airi monu 200 kinaama vataivo, tuvaro
25 " ‘Senhor’, disseram, ‘ele já tem dez! ’
26 viva tiharo, Te tiari iriate. Vo haika vate vaiintika vikama voqavata varevarave. Kia vo haika vataira vaiintiva vairaqe viva ina haikara inaara haikavata te qaqinima vara kararave, turave.
26 "Ele respondeu: ‘Eu lhes digo que a quem tem, mais será dado, mas a quem não tem, até o que tiver lhe será tirado.
27 Minti tivakero viva tiharo, Vo vaiintinavu ti navutaiqiha tiriara viva tinavuqaa raqikiantorave tia vaiintika, ne vika ravaaqavu vare ti tivuqaa vuru ke aru taiqa kaate, turave, tiro. Ihuva vi uvara tuqantaakero turama.
27 E aqueles inimigos meus, que não queriam que eu reinasse sobre eles, tragam-nos aqui e matem-nos na minha frente! ’ "
28 Ihuva minti tivakero nai vaintiaravata Ieruharemini viharo viva naane avuni vura.
28 Depois de dizer isso, Jesus foi adiante, subindo para Jerusalém.
29 Viva avuni vumanta Betapasivata, Betanivata, Orivi Aiqina auvoqi vau vatukatanta aumanto vauvaro Ihuva nai vainti taaraqanta nititero tiharo,
29 Ao aproximar-se de Betfagé e de Betânia, no monte chamado das Oliveiras, enviou dois dos seus discípulos, dizendo-lhes:
30 Netanta viti vatukaraqi vuate. Netanta orure tavaivaro vi vatukaraqi donki qaraaka kantaruma teva varianarove. Vi donkiraqaa kia vaiintivanovata vira tauvaqaqaa oqu viha ni variarave. Netanta oru donki vira ranta kema, kuvantu kema maini vare vuru timiate.
30 "Vão ao povoado que está adiante e, ao entrarem, encontrarão um jumentinho amarrado, no qual ninguém jamais montou. Desamarrem-no e tragam-no aqui.
31 Vovano nitantara tiharo, Nantihae netanta vira qanti variavo? tirera, netanta mintima nai vira tiva amiate: Titanta Noravano virara timanta anuro, tiate, tiro.
31 Se alguém lhes perguntar: ‘Por que o estão desamarrando? ’ digam-lhe: ‘O Senhor precisa dele’ ".
32 Ihuva minti tivakero vitanta nititomanta vitanta orure tavovaro Ihuva tuntemakero vivauma vaura.
32 Os que tinham sido enviados foram e encontraram o animal exatamente como ele lhes tinha dito.
33 Vitanta donki qanti vaumanta donki vira qokavaranavu vitantara tiha, Netanta nantihae vira kuvanti variavo? tumanta
33 Quando estavam desamarrando o jumentinho, os seus donos lhes perguntaram: "Por que vocês estão desamarrando o jumentinho? "
34 vitanta tiha, Titanta Noravano virara timanta anuro, ti.
34 Eles responderam: "O Senhor precisa dele".
35 Vitanta minti tivake donki vira kuvantuke vare vuru Ihura amura.
35 Levaram-no a Jesus, lançaram seus mantos sobre o jumentinho e fizeram que Jesus montasse nele.
36 Ihuva donkiqaa oquviro aaraini vi vaumanta vaiinti nahenti Ihura quahama amitareka vika nái utavaaqa ravaqaake aara vaura vuqi amite vauvaro
36 Enquanto ele prosseguia, o povo estendia os seus mantos pelo caminho.
37 Ihuva Ieruharemi aumanto Orivi Aiqinaqaahairo vu aararaqaa oru romanta vira avataqi nuka airitahaa ruvaaqumavi aakara ntavaqi viha Ihura kaiqa tavorara iriha quaheha Kotira autu tuahereha vaura.
37 Quando ele já estava perto da descida do monte das Oliveiras, toda a multidão dos discípulos começou a louvar a Deus alegremente, em alta voz, por todos os milagres que tinham visto. Exclamavam:
38 Vika Kotirara tiha,
38 "Bendito é o rei que vem em nome do Senhor! " "Paz no céu e glória nas alturas! "
39 Vaiinti nahenti minti tivaqi vi vaumanta Parasi vaiintinavu vika hampata vauka Ihurara aqao tiha, Maara ti variara vaiintio, nena vaintinavuara evaara variate tiane, tuvaro
39 Alguns dos fariseus que estavam no meio da multidão disseram a Jesus: "Mestre, repreende os teus discípulos! "
40 Ihuva vika nái tiva nimiro tiharo, Vika evaara vaivera, aaraqaa vai orika vika naveraitiha ti hutu tuaherama kevarave, tiro.
40 "Eu lhes digo", respondeu ele, "se eles se calarem, as pedras clamarão".
41 Ihuva minti tivakero Ieruharemini aumanto anirero nora vatuka vira tavero vira iqi rata amitero tiharo,
41 Quando se aproximou e viu a cidade, Jesus chorou sobre ela
42 Mpo, are maateraiqihara vi vaina aarara tavaataara vaivara are kia tavaanarave. Vi aarava kukeqa vivarara tira, are kia vira tavaarao.
42 e disse: "Se você compreendesse neste dia, sim, você também, o que traz a paz! Mas agora isso está oculto aos seus olhos.
43 Naantiara vo enta anintaira ai navutaaka aninte vika ai vaantaavura tataaqa vata ntavaqi uri, ekaa virante airante ututumate, ekaa vatukaqi vi aararavata kuvaite, ekaa hihai hihai ani ai arireka auti vaivarave.
43 Virão dias em que os seus inimigos construirão trincheiras contra você, e a rodearão e a cercarão de todos os lados.
44 Vika ai aatarake aivata, ai avutaqi vai vaiinti nahentikavata, ekaa aru taiqa kevarave. Vate Kotiva ai kahaqiaina entava vaivaravata, are kia virara kankomakera iriarao. Vira kaara ai vehi autukeha ekaa ori tampamake vatora ekaa ravantiaqa aqukaivaro kiama voqavanovata qaqi varianarove, tiro.
44 Também a lançarão por terra, você e os seus filhos. Não deixarão pedra sobre pedra, porque você não reconheceu o tempo em que Deus a visitaria".
45 Ihuva minti tivakero Kotira Naavuqi oriqetero tavomanta koqaa varareka kaiqa auti vau vaiintika viraqi vi kaiqara vare vauvaro Ihuva vika rauntu veva vahaaqaini kero tiharo,
45 Então ele entrou no templo e começou a expulsar os que estavam vendendo.
46 Kotira vukuqi Kotiva mintima turave: Vaiinti nahenti ti naavuara Kotira aare varia naavurave tivarave, turave. (Aisaiaa 56:7)
46 Disse-lhes: "Está escrito: ‘A minha casa será casa de oração’; mas vocês fizeram dela ‘um covil de ladrões’".
47 Ihuva minti tivakero viraqaahairo Kotira Naavuqi oru vo enta vo enta vaiharo vaiinti nahenti vakaaka tiva nimiqiro vi vaura.
47 Todos os dias ele ensinava no templo. Mas os chefes dos sacerdotes, os mestres da lei e os líderes do povo procuravam matá-lo.
48 qaqi vaiinti nahenti ekaa vika Ihura uva irireka auti vaumantara ti, nora vaiintinavu vira aruke aarara ranteha tavovaro kia ho vaura.
48 Todavia, não conseguiam encontrar uma forma de fazê-lo, porque todo o povo estava fascinado pelas suas palavras.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.