Lucas 11
Kotira Uva (TBG) vs NVT
1 Vo enta Ihuva vonaini oru vaiharo Kotira aare vaura. Viva Kotira aarama taiqa kovaro vira vainti vovano tiharo, Noravauvo, Ioniva nai vaintinavuara maantima keha Kotira aaraate turave. Arevata tinavu tiva timiraqe tenavuvata avuqavuqamake Kotira aaraare, tiro.
1 Certo dia, Jesus estava orando em determinado lugar. Quando terminou, um de seus discípulos lhe disse: “Senhor, ensine-nos a orar, como João ensinou aos discípulos dele”.
2 Minti tuvaro Ihuva vinavuka tiva nimiro tiharo, Ne maantima keha Kotira aaraate:
2 Jesus disse: “Orem da seguinte forma: “Pai, Venha o teu reino.
3 Tenavu kara naainara vo enta vo enta tinavu timiane.
3 Dá-nos hoje o pão para este dia,
4 Vokiaka tinavu qoraiqama timitaamanta tenavu kia nái iri qoraiqama nimitaraiti, vika uva qaqira kaunantema kera arevata tenavu ai uva raqa kaaina uvara nunka kera tauru timitaane.
4 e perdoa nossos pecados, assim como perdoamos aqueles que pecam contra nós. E não nos deixes cair em tentação”.
5 Ihuva minti tivakero nai vaintinavuara tiharo, Te vo uva tuqantaake tirerave. Niqihairo vovano enta tavaarana nai navunaara qentiana orurero tiharo, Ti vaiintio, qamaa taaramonavu timiane.
5 E ele prosseguiu: “Suponha que você fosse à casa de um amigo à meia-noite para pedir três pães, dizendo:
6 Ti tonti vovano niara aaraihairo ti naavuqi aniraivaro kara kia vaimantave, tiraro vira navunaava tiharo, Qaqira kera vuane.
6 ‘Um amigo meu acaba de chegar para me visitar e não tenho nada para lhe oferecer’,
7 Te qenti paama tivake tintate tenta vaintairaravata vaitema vauro. Kia te himpi kara ai amirarave, tianarove.
7 e ele respondesse lá de dentro: ‘Não me perturbe. A porta já está trancada, e minha família e eu já estamos deitados. Não posso ajudá-lo’.
8 Minti tiraro viraqaahairo vira navunaava vuavimakero naari vairaro qaiqaa qaiqaavata viva minti tivaqiro vuantorave tiro, kara vira amianarove. Viva kia virara ti navunaarave tivakerovauve kara vira amianarove. Viva vuavimakero ti vainara, virara iriharoma viva himpiro vi karara vira amianarovema turo.
8 Eu lhes digo que, embora ele não o faça por amizade, se você continuar a bater à porta, ele se levantará e lhe dará o que precisa por causa da sua insistência.
9 Virara irihama te ni tiva nimiari iriate. Ne Kotira aarehama vo haikara naarivaro viva vi haikara ni nimiarire. Ne rantaqi viha oru ranta kaate. Ne qenti kuekue ivaro Kotiva qantua nimitaarire.
9 “Portanto eu lhes digo: peçam, e receberão. Procurem, e encontrarão. Batam, e a porta lhes será aberta.
10 Kotira vi haikarara naarika homa varevarave. Vi haikara rantaqi vika homa ranta kevarave. Qenti kuekue i vaiintika qantuarama nimitaanarove.
10 Pois todos que pedem, recebem. Todos que procuram, encontram. E, para todos que batem, a porta é aberta.
11 Ni vainti qokavaraqihairo tavave vira maaquvano havuka ti timiane tirara are memaru nena vainti aminarave?
11 “Vocês que são pais, respondam: Se seu filho lhe pedir um peixe, você lhe dará uma cobra?
12 Ai vaintivano kokoraara auru ti timiane tirara are vaiinti nkaqaaina toveqirae vira aminarave?
12 Ou, se lhe pedir um ovo, você lhe dará um escorpião?
13 Aqao, ne kia koqe vaiinti vaihavata, ne nenta vainti koqe haikaqai nimi variarave. Ho Kotiva vo? Ni qova Kotiva naaruvaini vaivave nivata aatara kero uritarero paruma kero koqe haika vaiinti nahenti nimi vaivama vaivo. Vovano vira Maraqurara naariraro Kotiva paruma kero nai Maraqura vira amianarove, tiro. Ihuva turama.
13 Portanto, se vocês que são pecadores sabem como dar bons presentes a seus filhos, quanto mais seu Pai no céu dará o Espírito Santo aos que lhe pedirem!”.
14 Kia uva tu vaanava vaiinti vo avutaqi vauvaro vaiinti vivavata kia uva tura. Viva mintima vauvaro vo enta Ihuva vi vaiintiraqihairo vaana vira atitovaro qaqini aitarero vuvaro, viraqaahairo vaiinti viva ho uva tumanta vaiinti nahenti ruvaaqumavi vauka vira tave, ike tiha kauqu runkinkiri iha vaura.
14 Certo dia, Jesus expulsou um demônio que deixava um homem mudo e, quando o demônio saiu, o homem começou a falar. A multidão ficou admirada,
15 Mintumanta hini kuka aqao ti, Belsebuliva avuhainaa vaanavano Ihura kahaqi vaivaro Ihuva vaana nitite vaivo, ti.
15 mas alguns disseram: “É pelo poder de Belzebu, o príncipe dos demônios, que ele expulsa os demônios”.
16 Vika minti tumanta vaiinti vonavuvata Ihura avateha tavareka auti vaiha Ihurara tiha, Are nora kaiqa vo tinavu tivuqaa varairaqe tenavu taveha, ariara quqaama Kotiva vira atitairave tiare, tura.
16 Outros exigiram que Jesus lhes desse um sinal do céu para provar sua autoridade.
17 Vika minti tuvaro Ihuva vika nái aatoqi irito uvara iriro, viva vika tiva nimiro tiharo, Vohaa vatanaaka vaiha tuqavuvi nai ari nai ari iha variqi vivera, vika vaakama taiqa vivarave. Vohaa naavuqi vaika rairavi nai ari nai ariha variqi vivera, vika kia ho vaivarave.
17 Jesus, conhecendo seus pensamentos, disse: “Todo reino dividido internamente está condenado à ruína. Uma família dividida contra si mesma se desintegrará.
18 Sataaniva raqiki vaika rairavi nai ari nai ari ivera, vika kia ho vaivarave. Ne tiriara tiha, Belsebuliva vira kempukaiqama kaivarora tiro, viva vaana nitite vaivo, tiarave.
18 Vocês dizem que eu expulso demônios pelo poder de Belzebu. Mas, se Satanás está dividido e luta contra si mesmo, como o seu reino sobreviverá?
19 Ho vo vaiintinavu ni avataqi vi variaka, vikavata vaana nitite variarave. Tavave vinavuka kempukaiqama kaimantae vinavuka mintiavo? Ho iriate. Ni avataqi vi varia vaiintika, vikama ni uva rahake tavehama hampi uvaveqaima tivarave.
19 E, se meu poder vem de Belzebu, o que dizer de seus discípulos? Eles também expulsam demônios, de modo que condenarão vocês pelo que acabaram de dizer.
20 Kotiva ti kempukaiqama kaimanta te vaana nitite vaunarave. Vi uvava quqaa uva vaimantara ti, ne virara irihama Kotiva tinavuqaa raqikiaina entava aniraivo tiate.
20 Se, contudo, expulso demônios pelo poder de Deus, então o reino de Deus já chegou a vocês.
21 Kempuka vaiintivano huru kaavu vaqa ntuva vatero nai naavuqaa raqikiharo vaivaro viva vatai onaanava ho vairave.
21 Pois, quando um homem forte está bem armado e guarda seu palácio, seus bens estão seguros,
22 Mintimakero vaivaro kempuka vaiinti vovano vira aatara kaarirava anirero vikantiro raqiharo vira aatara kero, naavu qova huru kaavu toteharo ho raqirerave ti haikara viraqaahairo raqiakero varero, vira onaana rairakero voka voka nariara nariara nimianarove.
22 até que alguém ainda mais forte o ataque e o vença, tire dele suas armas e leve embora seus pertences.
23 Kia ti hiquantakaa ni vai vaiintiva ti navutaiqama timite vai vaiintivama vaivo. Kia ti hampata ti sipisipi ruvaaquma timite vai vaiintiva, vi vaiintiva ti sipisipi raantaupirima kaariravama vaivo.
23 “Quem não está comigo opõe-se a mim, e quem não trabalha comigo trabalha contra mim.
24 Vaanavano vaiinti vaataqihairo aitarero viva aahara vatavaura viharo, kaiqe auraara variqi vuare tivakero tavaivaro kia auraara variaina aarava vaivaro viva tiharo, Kaiqe te orurante vaaka kauna naavuraqi vi vaiintira avutaqi oru qaiqaa variare, tivakero
24 “Quando um espírito impuro sai de uma pessoa, anda por lugares secos à procura de descanso. Mas, não o encontrando, diz: ‘Voltarei à casa da qual saí’.
25 oru tavaivaro vi naavura hiqama kero rupikero avuqavuqama kero vataivaro
25 Ele volta para sua antiga casa e a encontra vazia, varrida e arrumada.
26 vi vaanava oru vaana 7navu vika uritarake qora kaiqa voqavata vare variaka ntita varero, qaiqaa oru vi vaiintira avutaqi vairave. Hoqarero vi vaiintiva vaana vohaiqa vataakero vaiharo qoraiqama viro vairave. Naantiara viva airi vaana hampata vaiharo anomakero qoraiqama viro vairarama turo, tiro.
26 Então o espírito busca outros sete espíritos, piores que ele, e todos entram na pessoa e passam a morar nela, e a pessoa fica pior que antes”.
27 Ihuva minti tuvaro vaiinti nahenti ruvaaqumavi vaukaqihairo vo nahentivano Ihura aarero virara tiharo, Ike, ai vatakero naama ami nahentiva, viva voqamakero quaheharo vaivo, tiro.
27 Enquanto ele falava, uma mulher na multidão gritou: “Feliz é sua mãe, que o deu à luz e o amamentou!”.
28 Minti tuvaro Ihuva aqao tiro, Kotira uva iriha avataqi ni vai vaiinti nahentika, vikama quaheha vaivarave, tiro.
28 Jesus, porém, respondeu: “Ainda mais felizes são os que ouvem a palavra de Deus e a praticam”.
29 Ihuva minti tumanta vaiinti nahenti vokukavata vira uva irireka ani ruvaaqumavi vauvaro Ihuva vika tiva nimiro tiharo, Maa entara varia vaiinti nahentika ne qora kaiqaqai vare vaiha Kotirara qumimaqamake ni variarave. Vika nora kaiqa tinavu humiqairaqe tenavu vira taveha, ariara quqaa vivave tiare, ti variarave. Ho kia te ne tintemake mintirerave. Kotiva haaru ni kaivaqara Ionaara untema kero, Kotiva naantiara tivata mintima kaanarove. Viraraqai irihama ne kankomake ti okarara irivarave.
29 Enquanto a multidão se apertava contra Jesus, ele disse: “Esta geração perversa insiste que eu lhe mostre um sinal, mas o único sinal que lhes darei será o de Jonas.
30 Haaru Ninivehainaaka Ionaava vare vau kaiqara tave Ionaarara tiha, Kotiva vira atitaivaro vi kaiqara vare vairave, turave. Te Vataini Vatatai Vaintikama vauro. Ne maa entara varia vaiinti nahentika ti okarara kankomake iriate ti, te Ionaava untemake irerave.
30 O que aconteceu com ele foi um sinal para o povo de Nínive. O que acontecer com o Filho do Homem será um sinal para esta geração.
31 Haaru ni kaivaqava Soromonuva koqe avu aato vauva, viva vo okara vo okara tave vauva vauvaro avuhainaa nahenti Sebaihainaava vira uva irireva vevara nai niaraihairo uru Soromonura uva irurave. Vi nahentiva minturara tiro, viva naantiara ekaara entaqaa vaiharo niqaa uva vateharo niara mintima tianarove: Te niaraihai Soromonura uva irirera uruavaunarave. Ne haaru vauvaro Soromonuravata uri aatarako vaiintiva vovano vaumanta ne vira uva iriataara vaumanta ne kia vira uva irurave, tianarove.
31 “A rainha de Sabá se levantará contra esta geração no dia do juízo e a condenará, pois veio de uma terra distante para ouvir a sabedoria de Salomão; e vocês têm à sua frente alguém maior que Salomão!
32 Haaru Ionaava Kotira vakaaka tiva nimumanta Ninive vatanaaka qora aara qaqira korave. Vi vatanaaka minturara ti, vika naantiara ekaara entaqaa niqaa uva vatevarave. Vika niara mintima tivarave: Tenavu Ionaara uva iriha viraqaahai qora aara qaqira kaavaunarave. Ne vauvaro vovano Ionaaravata uri aatarako vaiintiva Kotira vakaaka ni tiva nimi vaumanta ne kia vira uva irurave, tivarave.
32 Os habitantes de Nínive também se levantarão contra esta geração no dia do juízo e a condenarão, pois eles se arrependeram de seus pecados quando ouviram a mensagem anunciada por Jonas; e vocês têm à sua frente alguém maior que Jonas!”
33 Vovano ova qumpikero kia mantaaqainaini vate vairave. Viva kia kure varakero viraqohairo aqute vairave. Vaiinti nahenti vira naavuqi oriqeteha ho tavaate tiro, viva ova qumpikero virini kantaaqaini vate vairave.
33 “Não faz sentido acender uma lâmpada e depois escondê-la ou colocá-la sob um cesto. Pelo contrário, ela é colocada num pedestal, de onde sua luz é vista por todos que entram na casa.
34 Avuvano ova voqaara iteharo vaata ruvaahama amite vairave. Ai avuvano koqe avu vairera, ekaa ai vaatavano ruvaaharo varianarove. Ai avu qora avu vairera, ekaa ai vaatavano konkiraiqama vuanarove.
34 “Seus olhos são como uma lâmpada que ilumina todo o corpo. Quando os olhos são bons, todo o corpo se enche de luz. Mas, quando são maus, o corpo se enche de escuridão.
35 Ho mintirara raurihara variane. Hauri ai vaataqi aatitaa ina haikava kia vairaro konkiraiqiaina haikavaqai viraqi variantorave.
35 Portanto, tomem cuidado para que sua luz não seja, na verdade, escuridão.
36 Ai vaataqi kia konkiraiqiaina haikava voqavanovata vairaro aatitaarira haikavaqai vairera, ai vaatavano ekaama ova voqaantema kero, koqema kero iteharo varianarove, tiro.
36 Se estiverem cheios de luz, sem nenhum canto escuro, sua vida inteira será radiante, como se uma lamparina os estivesse iluminando”.
37 Ihuva minti tivakero vaiinti nahenti uva tiva nimi taiqa kovaro Parasi vaiinti vovano ani tintira kara naane tuvaro Ihuva vikantiro oru kara nareva oquvi vaura.
37 Quando Jesus terminou de falar, um dos fariseus o convidou para comer em sua casa. Ele foi e tomou lugar à mesa.
38 Oquvi vauvaro Parasi vaiinti viva tavovaro Ihuva kia kauqu hiqama karaitiro, kara nareva auti vauvaro viva vira tavero ravuku vura.
38 Seu anfitrião ficou surpreso por ele não realizar primeiro a cerimônia de lavar as mãos, como era costume entre os judeus.
39 Vira kaara ravuku vuvaro Noravano Ihuva vira tiva amiro tiharo, Vaiintivano kaap u vata tanuvata hiqeharo qumina pahainiqai hiqaintemake, ne kia nenta avu aatoqi hiqaraiti, ne nenta vaatainiqai hiqe variarave. Ni avu aatoqi vo airaira vo airaira varevavata, qora kaiqa vare okaravavata, mpiqaro vairave.
39 Então o Senhor lhe disse: “Vocês, fariseus, têm o cuidado de limpar o exterior do copo e do prato, mas estão sujos por dentro, cheios de ganância e perversidade.
40 Ne vueraiqiha variakave. Kotiva ni vaata autu taiva, vivama ni avu aatovata autukairave.
40 Tolos! Acaso Deus não fez tanto o interior como o exterior?
41 Ne nenta vo airaira vo airaira vate haikara varake vehi vaiinti nimivaro ni avu aatovanovata homa takuqiro varianarove.
41 Portanto, limpem o interior dando ofertas aos necessitados e ficarão limpos por completo.
42 Ne Parasi vaiintinavu naantiara qoraiqama virara, te virara irihama niara oho tiva nimitauro. Kotiva uva maara vo tiva taira, ne vi uvaraqai irihama ne avuqavuqamakeha nana nana naahoe rairake 9navu nenta vare vohaiqa Kotira amite variarave. Ne vi uvaraqai irihama Kotira uva maara, nora uva ne kia iriha avate variarave. Avuqavu ko ti okararave, Kotirara muntuka vate okararave, ne vi uvara vi uvara qaqirake kia noraiqaake virara iriarave. Ne Kotira uva inaara uvaqai irihama, vira uva nora uvavata iriataara vaimanta kia iri variarave.
42 “Que aflição os espera, fariseus! Vocês têm o cuidado de dar o dízimo da hortelã, da arruda e de todas as ervas, mas negligenciam a justiça e o amor de Deus. Sim, vocês deviam fazer essas coisas, mas sem descuidar das mais importantes.
43 Ne Parasi vaiintinavu naantiara qoraiqama virara, te virara irihama niara oho tiva nimitauro. Ne maara naavuqi oriqeteha koqe taintaraqai antuqa arimanta viraqaaqai oquvi vaireka auti variarave. Vaiinti nahenti niara nora vaiintive tivakeha ni uva mantaate tiha, ne maaketiqi qumina vi ani variarave.
43 “Que aflição os espera, fariseus! Pois gostam de sentar-se nos lugares de honra nas sinagogas e de receber saudações respeitosas enquanto andam pelas praças.
44 Ne naantiara qoraiqama virara, te virara irihama niara oho tiva nimitauro. Ne nana haika voqaarae variavo? Vaiinti quntama taa vatara kia tavaraiti, qumina vatave tiha vaiinti nahenti vira ventaaqaa vau vi ani i variarave. Ne vira voqaantemake variavo. Vaiinti nahenti kia ni vaaqu kaiqa tavaraiti, ni viri vaataqai tavehama niara koqe vaiintive ti variamanta ne variavo.
44 Sim, que aflição os espera! Pois são como túmulos escondidos: as pessoas passam por cima deles sem saber onde estão pisando”.
45 Ihuva Parasi vaiintinavuara minti tuvaro maara okara ti vau vaiintiva aqao tiro, Maara ti variara vaiintio, are Parasi vaiintinavuara minti tiharama are tinavuaravata qora uva ti variarao, tiro.
45 Então um especialista da lei disse: “Mestre, o senhor insultou também a nós com o que acabou de dizer”.
46 Viva minti tuvaro Ihuva vira nai tiva amiro tiharo, Ne maara uva okara ti variaka, nevata naantiara qoraiqama virara, te virara irihama niaravata oho tiva nimitauro. Ne qaqi vaiinti nahentiara vi uvara vi uvara iriqi vuate ti variamanta, vika vukaari utiha ne maara ntai uvara vikaqaa vataara aqu vare vi variamanta ne nenta kauqu kia voqavata tutuke vika kahaqi variarave.
46 Jesus respondeu: “Sim, que aflição também os espera, especialistas da lei! Pois oprimem as pessoas com exigências insuportáveis e não movem um dedo sequer para aliviar seus fardos.
47 Ne naantiara qoraiqama virara, te virara irihama niara oho tiva nimitauro. Ni kaivaqaukavara Kotira uva ti vau vaiintika paropeti vaiintinavu aruke quntama toraqaa ne ori varake koqemake vaheheqamate variarave.
47 Que aflição os espera! Pois constroem monumentos para os profetas que seus próprios antepassados assassinaram.
48 Ne mintihama ne nenta kaivaqaukavarara koqemama vika arukorave ti variarave. Ni kaivaqaukavara Kotira uva tu vaiintinavuka paropeti vaiintinavu aruke quntamato vataraqaa ne vahehema nimite variarave.
48 Com isso, porém, testemunham que concordam com o que seus antepassados fizeram. Eles mataram os profetas, e vocês cooperam com eles construindo os monumentos!
49 Ne minti variarara tiro, Kotiva ekaa haika tave vaiva tiharo, Te paropeti vaiintinavuve aposori vaiintinavuve nititaari vika hininavu aruke hininavu aru ntataqi viha qoraiqama nimitevarave, tirave.
49 Foi a isto que Deus, em sua sabedoria, se referiu: ‘Eu lhes enviarei profetas e apóstolos, mas eles matarão alguns e perseguirão outros’.
50 Maa vatara qovaramako entaraqaahai Kotira paropeti vaiintinavu aruqi ani ani vate maa entara aruke uvava, ekaa vi uvava ni vate maa entara variakaqaama varianarove.
50 “Portanto, esta geração será responsabilizada pelo assassinato de todos os profetas de Deus desde a criação do mundo,
51 Hoqarero Abelira arukomanta viraqaahai paropeti vaiintinavu aruqi vivi, vuru Sekaraiaaravata arukorave. Sekaraiaara arukareka iha mura quarato taintava hini mantaraini vauvaro Kotira Naavu hini mantaraini vaumanta vira avutana arukovaro vira naarevano ntorave. Ho vika paropeti vaiinti ekaa arukora kaara Kotiva maa entara varia vaiinti nahentikaqaa vi uvara vataanarove.
51 desde o assassinato do justo Abel até o de Zacarias, morto entre o altar e o santuário. Sim, certamente esta geração será considerada responsável.
52 Ne maara okara ti varia vaiintinavuka, ne naantiara qoraiqama virara, te virara irihama niara oho tiva nimitauro. Kotira uva okaravano vaimanta ne vi uvara vare varia kira totehama kia vi qentira qantuake oriqete vi uvara okara tave variarave. Ne nenta kia vi qentira qantuake tavaraiti, ne vokiaka vireka iaravata kuvai nimite variarave, tiro.
52 “Que aflição os espera, especialistas da lei! Vocês se apossaram da chave do conhecimento e, além de não entrarem no reino, impedem que outros entrem”.
53 Ihuva minti tivakero naavuqihairo vevaromanta maara okara ti vau vaiintinavukavata, Parasi vaiintinavuvata, vika nirara itomanta Ihurara qora uvama ti vaivo tivake vika tiha, Aniqe tenavu qaiqaavata vira iraariraro viva qora uva tirera, vira koqira vita vataare, ti.
53 Quando Jesus se retirou dali, os mestres da lei e os fariseus ficaram extremamente irados e tentaram provocá-lo com muitas perguntas.
54 Minti tivake vika Ihurara hampi uva tiarire ti, vo uva vo uva Ihura irama amite vaura.
54 Queriam apanhá-lo numa armadilha, levando-o a dizer algo que pudessem usar contra ele.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.