João 6
Kotira Uva (TBG) vs NAA
1 Viraqaahairo Ihuva oru Kariri Varuva, vira autu vo Taiberiasi Varuva vara mini kero, votuqi namari taqa varero hini mantaraini oru vaura.
1 Depois dessas coisas, Jesus atravessou o mar da Galileia, que é o de Tiberíades.
2 Oru mini vaumanta vaiinti nahenti airitahaa tavovaro Ihuva aihavuka koqema komanta virara iriha Ihura avataqi vuvaro
2 Uma grande multidão o seguia, porque tinham visto os sinais que ele fazia na cura dos enfermos.
3 Ihuva nai vaintinavu hampata oru aihaini oquviro vaura.
3 Então Jesus subiu ao monte e sentou-se ali com os seus discípulos.
4 Vi entara Iutaa vatanaaka Vehakuma Nimito Karara ovata no entava aumanto vaura.
4 Ora, a Páscoa, festa dos judeus, estava próxima.
5 Ihuva nai vaintinavu hampata oquviro vaiharo tavomanta vaiinti nahenti airitahaa vira avataqi anuka, ani uki vauvaro Ihuva Piripira irero tiharo, Tenavu taihaie monuqohai kara koqaamake vi vaiinti nahentika nimiari nevarave? tiro.
5 Então Jesus, erguendo os olhos e vendo que uma grande multidão se aproximava, disse a Filipe:
6 Ihuva naivano vika kara nimiaina okarara iriharo, viva Piripira qaqi avateharo tavareva minti tura.
6 Mas Jesus dizia isto para testá-lo, porque sabia o que estava para fazer.
7 Minti tuvaro Piripiva tiharo, Aqao, 200 kinaa aqukeha kara varake rairake nimiari vika inaaraiqa inaaraiqaqaima varevarave. Airi vaiinti nahentima maini variavo, tiro.
7 Filipe respondeu: — Nem mesmo duzentos denários de pão seriam suficientes para que cada um recebesse um pedaço.
8 Tuvaro Ihura vainti vovano Entaruva Saimoni Pitaara qatavano tiharo,
8 Um dos discípulos, chamado André, irmão de Simão Pedro, disse a Jesus:
9 Quvaaraa vainti vovano maini vaivo. Viva baaliqohai untataa mparetira kauqurunavu vatero havuka taaraqantavata vataivo. Airi vaiinti nahentima variavo. Nantiakeroe vi karava ho varianarove? tiro.
9 — Aqui está um menino que tem cinco pães de cevada e dois peixinhos. Mas o que é isto para tanta gente?
10 Minti tuvaro Ihuva nai vaintinavu tiva nimiro tiharo, Ne vaiinti nahenti timanta vata kanta oquvi variate, tiro. Minti tuvaro mini koqe ukau vaunaini vaiinti nahenti oquvi vaura. Vaiinti vika vaireka 5,000navu airitahaa oquvi vaumanta ˻nahentivata airitahaavano mini oquvi vaura˼.
10 Jesus disse: Havia muita relva naquele lugar. Assim, os homens se assentaram, e eram quase cinco mil.
11 Vika oquvi vauvaro Ihuva mpareti varakero Kotirara koqema iarao tivakero, vaiinti nahenti oquvi vauka rairakero nimiro, havukavata varakero vohaa qaramakero oquvi vauka raira nimumanta vika varake ho ne. Vika naataa untemake, vi karara ho nora.
11 Então Jesus pegou os pães e, tendo dado graças, distribuiu-os entre eles; e também igualmente os peixes, tanto quanto queriam.
12 Vika ho nomanta Ihuva nai vaintinavuara tiharo, Vika kara neha ataara qaqirakera nuntu ruvaaquate. Karavano quminaiqiantorave, tumanta
12 E, quando já estavam satisfeitos, Jesus disse aos seus discípulos:
13 vira vaintinavu vaiinti nahenti baali mpareti kauqurunavuqaahai neha ataara aqukora nuntu vareha rutantuto utara 12navu nora utanavu mpiqa kora.
13 Assim, pois, o fizeram e encheram doze cestos de pedaços dos cinco pães de cevada, que sobraram depois que todos tinham comido.
14 Mpiqa komanta ho vaiinti nahenti mini vauka tavovaro Ihuva nora kaiqa vara komanta tiha, Paropeti vaiintivano vataini tuvuanarove tiava, ho quqaa maa vi vaiintivave, ti.
14 Quando as pessoas viram o sinal que Jesus havia feito, disseram: — Este é verdadeiramente o profeta que devia vir ao mundo.
15 Vika minti ti vauvaro Ihuva kankomakero irumanta vaiinti nahenti virara tiha, Kaiqe vira noraiqama kaariraro viva tinavu Avuhainaa Vaiintivano variarire, tiha Ihura ravaaqavu kareka auti vauvaro Ihuva vi uvara iriro, vika mintivorave tivakero qaqira mini kero tuvurantero qaiqaa aiqinaqaa nariaraa oru vaireva vura.
15 Jesus ficou sabendo que estavam para vir com a intenção de fazê-lo rei à força. Então ele se retirou outra vez, sozinho, para o monte.
16 Ihuva mini vauvaro enta ire umanta vira vaintinavu namari auvahini oture
16 Ao final do dia, os discípulos de Jesus desceram para o mar.
17 votuqi vaarire anirante Kapenaumini vi. Mini vuvaro anoma entuvaro
17 E, entrando num barco, passaram para o outro lado, rumo a Cafarnaum. Já estava escuro, e Jesus ainda não tinha ido até onde eles estavam.
18 Ihuva kia tuvumanta vika varuvaqaa vi vauvaro aaronaavano voqama kero utiharoma varuva namari ventaqiro vi ani vaura.
18 E o mar começava a ficar agitado, porque soprava um vento forte.
19 Ventaqi vi ani vaumanta vira vaintinavu namariqaa viha, namari rairaqi rairaqi viha 5 kilomitave 6 kilomitave varake varuva namari tavaarana viha, tuqantaavi tavovaro Ihuva varuva vaura aiquqaahairo ntavaqiro aniro votu aumanto aniromanta vika vira tave, vira aatu voqamake qete vaura.
19 Os discípulos já tinham navegado uns cinco ou seis quilômetros, quando viram Jesus andando sobre o mar, aproximando-se do barco; e ficaram com medo.
20 Voqamake qete vauvaro Ihuva vika tiva nimiro tiharo, Kia qetaate. Tema anuro, tiro.
20 Mas Jesus lhes disse:
21 Tumanta vika Ihurara ho votuqi vaariraane tuvaro viva vaari rovaro votuvano vaakama vika vire unaini orurora.
21 Então eles o receberam com alegria, e logo o barco chegou ao seu destino.
22 Vira qararaa vaiinti nahenti varuva namari hini auvahini vauka tavovaro votu vohaiqavano vaumanta vika iruvaro Ihuva kia vihairo nai vaintinavu hampata votuqi vaarirero vumanta vira vaintinavu kia Ihuravata vita vararaiti, vika náiqai votuqi vura.
22 No dia seguinte, a multidão que tinha ficado do outro lado do mar notou que ali havia apenas um pequeno barco e que Jesus não tinha entrado nele com os seus discípulos, tendo estes partido sozinhos.
23 Vika mintiake iri vaumanta Taiberiasi vatukaihai votu vonavu ani tota Ihuva karara koqema iarao tivakero, raira nimumanta nonaini vira aumanto anumanta
23 Entretanto, outros barquinhos de Tiberíades se aproximaram do lugar onde a multidão havia comido o pão depois que o Senhor deu graças.
24 vo vaiinti nahentinavu mini vauka tavovaro Ihuvavata vira vaintinavuvata kia vaumanta vika vi votunavuraqi vaarire Kapenaumini Ihura rantareka vura.
24 Quando aquela multidão viu que Jesus não estava ali nem os seus discípulos, entraram nos barcos e partiram para Cafarnaum à procura de Jesus.
25 Vika Ihura rantareka vi, oru varuva namari hini auvahini Ihura rantake tiha, Maara ti variara vaiintio, are taireve maini anira iarao? tuvaro
25 E, tendo-o encontrado no outro lado do mar, lhe perguntaram: — Mestre, quando o senhor chegou aqui?
26 Ihuva tiharo, Te quqaa tiari iriate. Ne mpareti ho naarara irihama ti rante variavo. Ne kia ti kaiqa okara kanko kaankomake tavaara virara irihavauve ti rante variavo.
26 Jesus respondeu:
27 Ho kiama ne nteraaina karara varareka kaiqa varaate. Vi karara qaqirakema ekaa enta ekaa enta qaqi variqi vuaina karara vira vararekama kaiqa varaate. Vi karara te Vataini Vatataika vaiha ni homa nimirarave. Kotiva ti Qova vivama ti noraiqama kaivera, te homa mintirarave, tiro.
27 Trabalhem, não pela comida que se estraga, mas pela que permanece para a vida eterna, a qual o Filho do Homem dará a vocês; porque Deus, o Pai, o confirmou com o seu selo.
28 Ihuva minti tumanta vika vira irema, Tenavu Kotira kaiqa vararera iha nantima kehae varaainarave? ti.
28 Então lhe perguntaram: — Que faremos para realizar as obras de Deus?
29 Tuvaro Ihuva vika tiva nimiro tiharo, Kotiva niara maa kaiqara varaate ti vaivo. Viva atitai vaiintira virara quqaa vivave tiate tiha vira kaiqa varaate tivo, tiro.
29 Jesus respondeu:
30 Ihuva minti tumanta vika tiha, Ho nana kaiqae humiqairaqe tenavu vira tave ai okarara quqaave tirarave?
30 Então eles disseram: — Que sinal o senhor fará para que vejamos e creiamos no senhor? O que o senhor pode fazer?
31 Are nana kaiqae nora kaiqa vara timitairaqe tenavu tavaare? Tinavu kaivaqauka haaru qumina vataini vaiha naaruvaihainaara manaa kara norave. Virarama Kotira vukuqi qara ntuva tova mintima tivo. Viva naaruvaihainaa kara nimivo, turave, ti.
31 Nossos pais comeram o maná no deserto, como está escrito: “Deu-lhes a comer pão do céu.”
32 Vika minti tuvaro Ihuva tiharo, Te quqaa tiari iriate. Vi entara kiama Mosiva quqaa naaruvaihainaa kara vika nimurave. Ti Qova, vivama naaruvaihainaa kara quqaa nimiarirava vaivo.
32 Jesus lhes disse:
33 Vataini variakara vika qaqi variqi vuate tiro, naaruvaihairo vataini tuvu vai vaiintiva, vi vaiintivama Kotira karavano vaivo, tiro.
33 Porque o pão de Deus é o que desce do céu e dá vida ao mundo.
34 Ihuva minti tumanta vika tiha, Nora Vaiintio, ho vi karara ekaa enta ekaa enta tinavu timiane, ti.
34 Então lhe disseram: — Senhor, dê-nos sempre desse pão.
35 Minti tuvaro Ihuva vika tiva nimiro tiharo, Vaiinti nahenti ti namaqi viha qaqi variqi vuate ti, te maa vi karaukama vauro. Te variainanaini anirava kiama karara antuqa aruanarove. Tiriara quqaa vivave tirava kiama namariara antuqa aruanarove.
35 Jesus respondeu:
36 Te vaaka tiha, Ne ti tavehavata, kia tiriara quqaa vivave tiavo, tunarave.
36 Porém eu já disse que vocês não creem, embora estejam me vendo.
37 Ti Qova ti kaama timitaaina vaiinti nahentika, vika te iainanaini anivarave. Vika te iainanaini aniqe kiama te vika qoririma nimitararave.
37 Todo aquele que o Pai me dá, esse virá a mim; e o que vem a mim, de modo nenhum o lançarei fora.
38 Te naaruvaihai kia tenta irike varaataaina kaiqara vararera tuvuraukavauve. Te ti tititaira muntuka vai kaiqara vararera tuvuraukave. Ti tititaira Kotira muntuka mintimama vaivo:
38 Porque eu desci do céu, não para fazer a minha própria vontade, mas a vontade daquele que me enviou.
39 Viva vaiinti nahenti ti timitairaukaqihai te vonku kakakima kaarorave. Te vikaqaa raqikiqi vivi, ekaara entaqaa vika vara himpima kaarira qaqi variqi vivarave.
39 E a vontade de quem me enviou é esta: que eu não perca nenhum de todos os que ele me deu; pelo contrário, eu o ressuscitarei no último dia.
40 Qaiqaa ti tititaira muntuka mintimama vaivo: Ekaa vaiinti nahenti ti vira Maaqu tave quqaa vivave tika, vikama qaqi variqi vivarave. Te ekaara entaqaa vika vara himpima kaari vika qaqi variqi vuate. Ho ti Qora muntukavano mintimama vaivo, tura.
40 De fato, a vontade de meu Pai é que todo aquele que vir o Filho e nele crer tenha a vida eterna; e eu o ressuscitarei no último dia.
41 Ihuva vaaka turara tiharo, Te naaruvaihai tuvura mparetikave, tura kaara Iutaa vaiinti noranavu vira toma amiteha nuntu nauntu tiha,
41 Então os judeus começaram a murmurar contra ele, porque tinha dito: “Eu sou o pão que desceu do céu.”
42 Aqao, viva Ihuva Iohepira maaquve. Vira noka qoka tenavu tavaunarave. Ho nantivaroe viva te naaruvaihai tuvuraukave tivo? ti.
42 E diziam: — Este não é Jesus, o filho de José? Por acaso não conhecemos o pai e a mãe dele? Como é que ele agora diz: “Desci do céu”?
43 Vika minti ti vauvaro Ihuva tiharo, Eqaate. Ne kia vi uvara tunarara nuntu nauntu tiate.
43 Jesus respondeu:
44 Ti Qova ti tititaiva kia vaiinti vo vitairera, vi vaiintiva kiama te iainanaini ho anianarove. Ti Qova ntitairaukaqaima te iainanaini anivarave. Ho vika aniqe te ekaara entaqaa vika vara himpima kaari vika qaqi variqi vivarave.
44 Ninguém pode vir a mim se o Pai, que me enviou, não o trouxer; e eu o ressuscitarei no último dia.
45 Haaru paropeti vaiinti vovano mintima qara ntuva tero tiharo,
45 Está escrito nos Profetas: “E todos serão ensinados por Deus.” Portanto, todo aquele que ouviu e aprendeu do Pai, esse vem a mim.
46 Ho kiama vaiinti vovano ti Qora tavaiva vairave. Te ti Qova Kotiva vainaihai tuvuraukara ti, teqaima vira tavaunarave.
46 Não que alguém tenha visto o Pai, a não ser aquele que vem de Deus; este já viu o Pai.
47 Te quqaama turo. Tiriara quqaa vivave tira vaiintiva qaqi variqiro vuanarove.
47 — Em verdade, em verdade lhes digo: quem crê em mim tem a vida eterna.
48 Qaqi variqi vuate ti, te vaiinti nahenti vika karama vauro.
48 Eu sou o pão da vida.
49 Ni kaivaqauka qumina vataini vaiha naaruvaihainaa kara, manaave tu karara namaqi viha vuru qutu vurave.
49 Os pais de vocês comeram o maná no deserto e morreram.
50 Ho kara vovano naaruvaihairo tuvirave. Vi karara naarirava kiama ekaara qutu vuanarove.
50 Este é o pão que desce do céu, para que todo o que dele comer não pereça.
51 Ho tema vi karaukama uro. Te qaqi variqi vi karauka naaruvaihai tuvuraukave. Vovano maa karara nairava, viva qaqi variqiro vuanarove. Te kara amihama tenta mative tenta vaatave amirarave. Vataini vaika qaqi variqi vuate ti, vi karara vika nimirarave, tiro.
51 Eu sou o pão vivo que desceu do céu; se alguém comer deste pão, viverá eternamente. E o pão que eu darei pela vida do mundo é a minha carne.
52 Ihuva minti tumanta Iutaa vaiinti noranavu náiqai tiroriha tiha, Viva nantiakeroe nai mative nai vaatave tinavu timiraqe nararave? ti.
52 Então os judeus começaram a discutir entre si, dizendo: — Como é que este pode nos dar a sua própria carne para comer?
53 Tuvaro Ihuva vika tiva nimiro tiharo, Te quqaama turo. Te Vataini Vatataika te variarira ne kia ti mativata ti naarevata naivera, ne kia qaqi variqi vivarave.
53 Jesus respondeu:
54 Ti mativata ti naarevata nairava, viva qaqi variqiro viraqe te ekaara entaqaa vira qaqi vara himpima kararave.
54 Quem come a minha carne e bebe o meu sangue tem a vida eterna, e eu o ressuscitarei no último dia.
55 Ti mativano kara tanara vaivaro ti naarevanovata namari tanarama vaivo.
55 Pois a minha carne é verdadeira comida, e o meu sangue é verdadeira bebida.
56 Ti mativata ti naarevata nairava viva tiqi vairaqe te viraqima vairarave.
56 Quem come a minha carne e bebe o meu sangue permanece em mim, e eu permaneço nele.
57 Ti Qova viva qaqi variqiro vi vaiva vaiharo viva ti tititaimanta te viva qaqi variqiro viraqaahai tevata maini tuvu qaqi variqi vuro. Ho vira aanarero vaiintivano ti namaqiro virava tiqaahairo qaqi variqiro vuanarove.
57 Assim como o Pai, que vive, me enviou, e igualmente eu vivo por causa do Pai, também quem de mim se alimenta viverá por mim.
58 Ho te vi karauka naaruvaihai tuvuraukave. Ni kaivaqaukavara kara vo manaa namaqi vi, qumina qutu vurave. Ho kia te vi karara voqaaravauve vauro. Maa karara ti kara nairava ekaa enta qaqi variqiro vuanarove, tiro.
58 Este é o pão que desceu do céu, em nada semelhante àquele que os pais de vocês comeram e, mesmo assim, morreram; quem comer este pão viverá eternamente.
59 Ihuva Kapenaumini maara naavuqi vaiharo vi uvara minti tura.
59 Jesus disse essas coisas quando ensinava na sinagoga de Cafarnaum.
60 Ihuva minti tumanta vira avataqi nuka vonavu vaiha vi uvara iri aqao ti, Vi uvara maara rai uvarama ti vaivo. Tavave vi uvara ho irianarove? Kiama tenavu vi uvara ho irirarave, ti.
60 Muitos dos seus discípulos, tendo ouvido tais palavras, disseram: — Duro é este discurso; quem pode suportá-lo?
61 Vika evaara minti ti vauvaro Ihuva kankoma kero irumanta vira avataqi nuka virara nuntu nauntu tiha vira ati vauvaro Ihuva tiharo, Te tuna uvara kaarae ne tiriara nuntu nauntu ti variavo?
61 Mas Jesus, sabendo por si mesmo que os seus discípulos murmuravam a respeito do que ele havia falado, disse-lhes:
62 Ho te Vataini Vatataika vaiha te naantiara tuvurante qoqaraanaini naaruvaini oru variarira, ne te tuvurante oru vuainarara tavamake, vi entara ne nantie ivarave?
62 Que acontecerá, então, se virem o Filho do Homem subir para o lugar onde primeiro estava?
63 Vaiintivano maraqura vataava vaivaro vira maraquravano viraqi vaivarora tiro, vi vaiintiva qaqima vaivo. Vira maraquravano kia vaivaro vira vaatavano kia ho vira kahaqiraro qaqi variqiro vuanarove. Ho te vaaka tunarara kia te qumina vaataravauve turo. Te maraqura okarara ni tiva nimuro.
63 O Espírito é o que vivifica; a carne para nada aproveita. As palavras que eu lhes tenho falado são espírito e são vida.
64 Te qaqi variqi vi okarara vaaka ni tiva nimunarave. Te minti turamanta ne hininavu kia ti uvara quqaa uvave tiavo, tiro.
64 Mas há descrentes entre vocês. Ora, Jesus sabia, desde o princípio, quais eram os que não criam e quem iria traí-lo.
65 Vika minti minti i okarara kankoma kero iriro Ihuva vika tiva nimiro tiharo, Te virara irihama avuni niara tiha, Kia ti Qova hove tirera, vovano kia te iainanaini ho anianarove, tunarave, tiro.
65 E prosseguiu:
66 Minti tumanta Ihuva tu uvara kaara vira avataqi nuka airitahaa toma amiteha vira qaqirake anirante vi. Vika kia qaiqaavata vira avataqi nura.
66 Diante disso, muitos dos seus discípulos o abandonaram e já não andavam com ele.
67 Mintuvaro Ihuva nai vainti 12navu irero, Nevata vo? Ne ti qaqirake anirante virekave iavo? tiro.
67 Então Jesus perguntou aos doze:
68 Tuvaro Saimoni Pitaava tiva amiro tiharo, Nora Vaiintio, tenavu ta vaiintiva inainie virarave? Arema qaqi variqi vi okarara ti variaravave.
68 Simão Pedro respondeu: — Senhor, para quem iremos? O senhor tem as palavras da vida eterna,
69 Tenavu ariara quqaama vivave tihama, kankomake tavaurara are Kotira takuqira vaiintivano Kotiva inaihaira tuvuaravave, tiro.
69 e nós temos crido e conhecido que o senhor é o Santo de Deus.
70 Minti tuvaro Ihuva vika tiva nimiro tiharo, Ho tema ni 12navu naaramake ntita varaunarave. Niqihairo vaiinti vonkuvano vaanavano viraqi vaivo, tiro.
70 Então Jesus lhes disse:
71 Ihura vainti 12navuqihairo Iutaasiva Saimoni Ikeriotira maaquvano naantiara Ihura qovarama kaainarara iriharo Ihuva minti tura.
71 Ele se referia a Judas, filho de Simão Iscariotes, porque este, sendo um dos doze, era quem o haveria de trair.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.