Hebreus 6
Kotira Uva (TBG) vs ARA
1 Vi uvara iriha kaiqenavu Karaitira uva okara irunara mini ke, oru tavaaranavata amutunivata vaina uvara iriqi vuari. Hoqare ne qora kaiqa vare vauvaro ne ekaara qutu viva vaumanta ne vi aararaqaahai tuqantaavi Kotirara iriqi vi vaura.
1 Por isso, pondo de parte os princípios elementares da doutrina de Cristo, deixemo-nos levar para o que é perfeito, não lançando, de novo, a base do arrependimento de obras mortas e da fé em Deus,
2 Ne namari varovaro vo vaiintivano nai kauqu niqaa vatomanta ne Kotira Maraqura varora. Ne Kotiva vaiinti nahenti qaiqaa qaqi vara himpima kaaina uvara irura. Ekaara entaqaa Kotiva ko tiainaravata ne irurave. Vi uvava vi uvava okara uvama vairo. Ho kia tenavu vi uvaraqai iriqi virerave.
2 o ensino de batismos e da imposição de mãos, da ressurreição dos mortos e do juízo eterno.
3 Kotiva qaqi kairera, tenavu tavaaranavata amutunivata vaina uvara iriqi virera.
3 Isso faremos, se Deus permitir.
4 Kotira aaraqaa viha viraqaahai vi aarara qaqirake variaka, nantiakee vika qaiqaa vi aararaqaa ho vivara? Vika konkiraiqiraqi variavaro vika avu aatovano qantua vimanta vika Kotiva koqema nimitaainara tave, vika Kotira Maraqura vare,
4 É impossível, pois, que aqueles que uma vez foram iluminados, e provaram o dom celestial, e se tornaram participantes do Espírito Santo,
5 vika avatamake tavaavaro Kotira uvavano koqe uvaqai vaimanta vika Kotiva naantiara qovaraiqiaina kempukara hini vi okarara tavaara.
5 e provaram a boa palavra de Deus e os poderes do mundo vindouro,
6 Ekaa vi haikara vi haikara tave variaka, vika Kotira aaraqaa vi vaira qaqira kaivera, vika mintiha Kotira Maaqu qaiqaa katariqaa aruteha ekauka nivuqaa vira kaurira haika vara ami variarara tiro, vika qaiqaa anirante Kotira aaraqaa viva kiama ho varianaro.
6 e caíram, sim, é impossível outra vez renová-los para arrependimento, visto que, de novo, estão crucificando para si mesmos o Filho de Deus e expondo-o à ignomínia.
7 Kotira uva iriqi vi varia vaiinti nahentika vaireka, koqe vata voqaara variara. Aaquvano riharo vi vataraqi otu vi vaivaro vi vataraqaahairo koqe karavano qampiqe vaivaro Kotiva vi vatara koqema amite vaira.
7 Porque a terra que absorve a chuva que frequentemente cai sobre ela e produz erva útil para aqueles por quem é também cultivada recebe bênção da parte de Deus;
8 Vo vataqaahairo auqu vai naaquntavavata nimirivataqai qampiqe vairera, Kotiva vi vatarara qora vatavema tianaro. Vi vataraqi qampiqate vai haikara iha tuta kairaro itama vuanaro.
8 mas, se produz espinhos e abrolhos, é rejeitada e perto está da maldição; e o seu fim é ser queimada.
9 Ti navunaao, te qora vataravata koqe vataravata tihama kia niaravauve ne qora vata voqaara variavo turo. Tenavu niara tiha, Vika kempukaiqaake koqe aaraqaa vi vaivaro Kotiva vika ntitaanarove, tunara.
9 Quanto a vós outros, todavia, ó amados, estamos persuadidos das coisas que são melhores e pertencentes à salvação, ainda que falamos desta maneira.
10 Kotiva kia ni hampiqama nimitaraitiro, viva ni avuqavuqama nimiteharo ne vira kaiqa vara amite variara kiama tauru kaanaro. Ne Kotirara muntuka vateha nenta kena vaiinti nahenti, Kotira vaiinti nahenti kahaqama nimitorarave, maa entaravata kahaqama nimite variararave, Kotiva kiama virara virara tauru kaanaro.
10 Porque Deus não é injusto para ficar esquecido do vosso trabalho e do amor que evidenciastes para com o seu nome, pois servistes e ainda servis aos santos.
11 Ne virara vekaiqiva vivau variarire ti, ne vataini vaiha Kotira aaraqaa kempukaiqaake variqi vi vuru taiqa kaata. Niara mintimake variqi vuate ti, tinavu antuqavano vaimanta vaunara.
11 Desejamos, porém, continue cada um de vós mostrando, até ao fim, a mesma diligência para a plena certeza da esperança;
12 Vokiaka Kotirara kempukaiqamake iriqi viha, qihaaqamake variqi vivi, Kotiva vika nái kaama nimitai haikara varaarave. Nevata kia popoharaiti, vika intemake variqi vivera, tenavu hovema tirara.
12 para que não vos torneis indolentes, mas imitadores daqueles que, pela fé e pela longanimidade, herdam as promessas.
13 Kotiva tinavu kaivaqara Eparahaamirara te ai mintima amitarerave tiharoma Kotira nai vira uri aatarakero variarirava vovano kia vauvarora tiro, viva nai autuqaa tiharo,
13 Pois, quando Deus fez a promessa a Abraão, visto que não tinha ninguém superior por quem jurar, jurou por si mesmo,
14 Te ai koqema amitaqi vuarirara are kuvuaramaqira virauka airitahaama vaivarave, tura.
14 dizendo: Certamente, te abençoarei e te multiplicarei.
15 Kotiva minti tuvaro Eparahaamiva nai muntuka parumakero Kotira veka variqiro vuvaro Kotiva kauqu aiqiqaa aqukero tivato uvava vivau vauvaro Eparahaamiva qorainti vainti vatatora.
15 E assim, depois de esperar com paciência, obteve Abraão a promessa.
16 Vaiintivano uva vo tivatareva iharo, tirorira haikavano qovaraiqiantorave tiro, viva nai uva kempukaiqama kareva nora vaiinti autuqaa te mintirerave ti vaira.
16 Pois os homens juram pelo que lhes é superior, e o juramento, servindo de garantia, para eles, é o fim de toda contenda.
17 Eparahaamira vaintaira tiriara viva vi uvara tiva taira qaqira kero vo uva tiantorave tiro, Kotivavata nai tivato uvara nai autuqaa kempukaiqama kora.
17 Por isso, Deus, quando quis mostrar mais firmemente aos herdeiros da promessa a imutabilidade do seu propósito, se interpôs com juramento,
18 Kotiva nai uva tivateharo nai autuqaa te mintirerave turara tiro, vira uvavano kia ho una uva varianaro. Mintima vaimantara ti, tenavu ruqemake Kotiva inaini oru vaurauka, tenavu Kotiva tivatai uvara irihama kia qetaraiti, muntuka kempukaiqamake variqi viha, vira uvavano vivau variaina entara vira vekama vairera.
18 para que, mediante duas coisas imutáveis, nas quais é impossível que Deus minta, forte alento tenhamos nós que já corremos para o refúgio, a fim de lançar mão da esperança proposta;
19 Kotiva tivato uvava vivau variainarara irihama tenavu kia qumina vi aniraiti, tenavu kempukaiqaake Kotira aaraqaa variqi vuari. Kotira uvavano vivau variaina entarara irihama tenavu homa Kotira Naavuqi tavunauta tintataara voqaara ravaqaake, Kotira turuaraini oru vairara.
19 a qual temos por âncora da alma, segura e firme e que penetra além do véu,
20 Ihuva tinavu kahaqama timiteharo viva naane Kotira turuaraini oru vaura. Haaru Merikisitekiva Kotira kaiqa vara amite vau vaiintiva noravano vauntema kero, Ihuvavata ekaa enta Kotira kaiqa vara amitaqiro vi vaivama vairo.
20 onde Jesus, como precursor, entrou por nós, tendo-se tornado sumo sacerdote para sempre, segundo a ordem de Melquisedeque.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Hebreus 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.