Atos 7
Kotira Uva (TBG) vs VC
1 Vinavuka una uva minti tiha Sitiveni raqaa uva vate vauvaro Kotira kaiqa vara amite vau vaiintika vika qiata vaiintivano Sitivenira irero tiharo, Ho vinavuka uvavano quqaa uvae vaivo? tuvaro
1 Perguntou-lhe então o sumo sacerdote: É realmente assim?
2 Sitiveniva tiharo, Ti qata vakaukavata, ti qokavaravata, ne iri vaiqe te tiare. Haaru Eparahaamiva tinavu kaivaqava viva kia Haraanini vu entara viva Mesopotemia vataini vauvaro Variqavano voqamakero takuqi vaiva Kotiva qovarama viro
2 Respondeu ele: Irmãos e pais, escutai. O Deus da glória apareceu a nosso pai Abraão, quando estava na Mesopotâmia, antes de ir morar em Harã.
3 Eparahaamira tiva amiro tiharo, Nena navunaakavata, nena maaqavata, qaqira maini kera te ai umiqaaina vataraqaa vuane, turave.
3 E disse-lhe: Sai de teu país e de tua parentela, e vai para a terra que eu te mostrar {Gn 12,1}.
4 Minti tuvaro Eparahaamiva Karadia vataini vaura mini kero katu varero oru Haraanini vaurave. Ho vira qova qutu vuvaro Kotiva qaiqaa tuvaro Eparahaamiva maa vatara ne varianaini anurave.
4 Ele saiu da terra dos caldeus, e foi habitar em Harã. Dali, depois que lhe faleceu o pai, Deus o fez passar para esta terra, em que vós agora habitais.
5 Vi entara Kotiva kiama Eparahaamira maa vatara amurave. Eparahaamiva nai aiqu ntavato vatara kia voqavata amurave. Vi entara Kotiva kauqu aiqiqaa aqukero Eparahaamira tiva amiro tiharo, Ho maa vatara te naantiara ai amirerave. Maa vatava ai vatama varianarove. Arevata nena kuvuaramateraukavata vika vatama varianarove, turave. Ho vi entara Kotiva aiqiqaa kauqu aqukero tu entara kia Eparahaamiva vainti vato entara
5 Não lhe deu nela propriedade alguma, nem sequer um palmo de terra, mas prometeu dar-lha em posse, e depois dele à sua posteridade, quando ainda não tinha filho algum.
6 Kotiva maa uvara tiva amiro tiharo, Naantiara are kuvuarerauka ai naintivara vo vataini oru vaimanta vi vatanaaka ai naintivara qoraiqama nimitaqi vi vaimanta ai naintivara airi ihi 400 ihi vi vataraqaa variqi vivarave.
6 Eis como falou Deus: Tua descendência habitará em terra estranha e será reduzida à escravidão e maltratada pelo espaço de quatrocentos anos.
7 Ho vi entaraqaahai te ai naintivaraqaa raqikika vikaqaa uva vatehama vika ntaihararave. Te vika ntaihama kaarira viraqaahai ai naintivara vi vataraqaahai katu vare ani maa vataraqaa vaiha ti hutu tuaheraqi vivarave, turave.
7 Mas eu julgarei a nação que os dominar - diz o Senhor -, e eles sairão e me prestarão culto neste lugar {Gn 15,13s.; Ex 3,12}.
8 Kotiva minti tivakero nai kauqu aiqiqaa aquko uvarara Eparahaamivavata vira naintivata iritaate tiro, Kotiva qorainti vainti vaata toqaaina okarara Eparahaamira amurave. Viraqaahairo Eparahaamiva nai vainti Aisaakira vatatovaro 8 enta aitarovaro vira vaata toqa amitorave. Aisaakiva Iekopira qova vauvaro Iekopiva tinavu kaivaqaukavara 12navu vika qova vaurave.
8 E deu-lhe a aliança da circuncisão. Assim, Abraão teve um filho, Isaac, e, passados oito dias, o circuncidou; e Isaac, a Jacó; e Jacó, os doze patriarcas.
9 Ho tinavu kaivaqaukavara variqi vi, vinavuka nai qata Iohepira toma amiteha vira qoraiqama kareka vira ravaaqavuke vo vatanaaka nimihama monu varomanta Iohepira ravaaqavu vare vuru Isipini korave. Mini vuru kovaro Iohepiva vo vatanaa vaiintiqaa quminaiqama kero vira paanaa kaiqa vare vauvaro Kotiva kia virara tauru korave. (Okara 37:27-28)
9 Os patriarcas, invejosos de José, venderam-no para o Egito. Mas Deus estava com ele.
10 Kotiva kia Iohepirara tauru karaitiro, vira ruaruama amitero vira kahaqamaqiro vuvaro viva ho vaurave. Pero vaiintivano Isipi vataqaa raqikuva Iohepira aarovaro viva vira avuqaa oru vauvaro Kotiva vira avu aato kahaquvaro Pero vaiintivano virara koqe vaiintive, avu aato vataa vaiintive tivakero vira noraiqama kero tiharo, Te avuhainauka variarirara are ti naantiaraihainaava vaiharama ti naavuqaavata, ti vataqaavata raqikiane, turave.
10 Livrou-o de todas as suas tribulações e deu-lhe graça e sabedoria diante do faraó, rei do Egito, que o fez governador do Egito e chefe de sua casa.
11 Ho vi entara karara nararaiqu entava Isipinivata, Kenaaninivata, vaumanta vaiinti nahenti qoraiqamavi vaumanta tinavu kaivaqaukavara vikavata kia ho kara norave.
11 Sobreveio depois uma fome a todo o Egito e Canaã. Grande era a tribulação, e os nossos pais não achavam o que comer.
12 Mintuvaro Iekopiva iruvaro raisi voqaa karavano Isipini vauvaro viva nai maaqu tinavu kaivaqaukavaranavu mini nititomanta karara vurave.
12 Mas quando Jacó soube que havia trigo no Egito, enviou pela primeira vez os nossos pais para lá.
13 Vinavuka mini taara tataa vu entaraqaa Iohepiva vutukero vika tiva nimiro tiharo, Te ni qatavanoma vauro, tuvaro Pero vaiintivano Iohepira navunaakara iriro vika quahama nimite vauvaro
13 Na segunda, foi José reconhecido por seus irmãos, e foi descoberta ao faraó a sua origem.
14 Iohepiva uva vara kero nai qorara tiharo, Arevata, nena nahenti vaintairavata, ekaama ntitera maini Isipini aniate, tumanta vaiinti nahenti 75navuvano Isipini vurave.
14 Enviando mensageiros, José mandou vir seu pai Jacó com toda a sua família, que constava de setenta e cinco pessoas.
15 Iekopiva katu varero Isipini oru variqiro viro qutu vumanta tinavu kaivaqaukavaravata mini variqi vi vuru qutu vurave.
15 Jacó desceu ao Egito e morreu ali, como também nossos pais.
16 Vinavuka qutu vumanta vika vinavuka vaata vare Sekemi vata mini vuru Eparahaamiva monu aqukomanta Hamora vatanaaka vata amuraqi quntama torave.
16 Seus corpos foram trasladados para Siquém, e foram postos no sepulcro que Abraão tinha comprado, a peso de dinheiro, dos filhos de Hemor, de Siquém.
17 Ho airi ihi aitarovaro Kotiva haaru nai aiqiqaa kauqu aqukeharo Eparahaamirara ai naintivara kahaqirerave tu entava aumanto vaumanta vaiinti nahenti katu vare Isipini vuka airiqama vuvaro
17 Aproximava-se o tempo em que devia realizar-se a promessa que Deus havia jurado a Abraão. O povo cresceu e se multiplicou no Egito
18 vaiinti vo, avuhainaa vaiintivano kia Iohepirara iru vaiintiva qovarama viro Isipiqaa raqiki vaurave.
18 até que se levantou outro rei no Egito, o qual nada sabia de José.
19 Viva kia tinavu kaivaqaukavaraqaa avuqavuqama kero raqikiqiro viraitiro, viva tinavu kaivaqaukavara qoraiqama nimitaqiro viharo tiharo, Ne vainti vatate vaintika qaqira aqu kaimanta vika qutu vuate, turave.
19 Este rei, usando de astúcia contra a nossa raça, maltratou nossos pais e obrigou-os a enjeitar seus filhos para privá-los da vida.
20 Isipiqaa raqikuva Pero vaiintivano minti tuvaro tinavu kaivaqava vovano vi entara Mosira vatatovaro viva voqaraa vaintiru vauvaro vira nova kia vira qaqira karaitiro, taaramo toranavuara naavuqi vira kukeqa tero viraqaata raqikiqiro viro,
20 Por este mesmo tempo, nasceu Moisés. Era belo aos olhos de Deus e por três meses foi criado na casa paterna.
21 viraqaahairo vira vita varero namari auvahini vuru kukeqa tovaro mini vauvaro Pero vaiinti vira raavuravano vira rantakero, Te vira virirerave, tivakero nai vaintiqaa raqikuntema kero viraqaavata raqikiqiro vurave.
21 Depois, quando foi exposto, a filha do faraó o recolheu e o criou como seu próprio filho.
22 Viraqaa raqikiqiro vuvaro Mosira ekaa Isipi vatanaa okarave kaiqave umiqovaro Mosira kaiqavanovata, viva tu uvavavata anomakero koqema kero vaurave.
22 Moisés foi instruído em todas as ciências dos egípcios e tornou-se forte em palavras e obras.
23 Ho Mosiva tinavu kaivaqava 40 ihi varakero viva tiharo, Kaiqe tenta navunaaka Isareri vatanaaka oru tavaare, tivakero
23 Quando completou 40 anos, veio-lhe à mente visitar seus irmãos, os filhos de Israel.
24 oru tavovaro Isipi vaiinti vovano Mosira navunaara vo qoraiqama amite vauvaro Mosiva nai navunaara vira kaara Isipi vaiinti vira arukero viraqaa muntu korave. Mosiva nai irikero tiharo,
24 Viu que um deles era maltratado; tomou-lhe a defesa e vingou o que padecia a injúria, matando o egípcio.
25 Ti navunaaka tiriara mintima tivarave. Tinavu kahaqiarire tiro, Kotiva vira atitaivaro anivave. Vika tiriara vi vaiintiva qora kaiqaqaahairo tinavu kuvantu timitaariravave tivarave, tiro. Mosiva vika minti tivarave tumantavata, vira navunaaka kia virara minti turave.
25 Ele esperava que os seus irmãos compreendessem que Deus se servia de sua mão para livrá-los. Mas não o entenderam.
26 Mintuvaro vira qararaa Mosiva tavomanta vira navunaaka, Isareri vaiintitantavano raqi vauvaro Mosiva oru vitantara tiharo, Eqaate. Netanta iriate. Netanta vohaa vaintitantave. Netanta vohaa okaravanove. Nantihae netanta raqi variavo? tuvaro
26 No dia seguinte, dois dentre eles brigavam, e ele procurou reconciliá-los: Amigos, disse ele, sois irmãos, por que vos maltratais um ao outro?
27 vaiinti vovano nai kena vaiinti ari vauva Mosira ventakero tiharo, Tavave ai vara noraiqama kero tinavuqaa raqikiane tivarae aniarao?
27 Mas o que maltratava seu compatriota o repeliu: Quem te constituiu chefe ou juiz sobre nós?
28 Are enta Isipi vaiinti vo arukaanantema kera, tivata harukarevae auti variarao? tiro.
28 Porventura queres tu matar-me, como ontem mataste o egípcio?
29 Tuvaro Mosiva vi uvara iriro qetakero ruqemakero Isipihairo kantama viro oru vo vataini Midianini vaurave. Mini vaiharo viva qorainti vainti taaraqanta vatatorave.
29 A estas palavras, Moisés fugiu. E esteve como estrangeiro na terra de Madiã, onde teve dois filhos.
30 Mini variqiro vuvaro 40 ihi aitarovaro Mosiva qumina vataini Sainai Aiqina tataaqa niharo tavovaro katari vo iha ite vauvaro viraqihairo enselivano qovarama vurave.
30 Passados quarenta anos, apareceu-lhe no deserto do monte Sinai um anjo, na chama duma sarça ardente.
31 Qovarama vuvaro Mosiva virara ravuku viro vainto oru katari iha ite vaura tavaare tivakero iruvaro Noravano uva vira tiva amiro tiharo,
31 Moisés, admirado de uma tal visão, aproximou-se para a examinar. E a voz do Senhor lhe falou:
32 Te Variqavanove. Te ni kaivaqaukavara Eparahaamirave, Aisaakirave, Iekopirave, vikaqaa raqiki vauraukave, tuvaro Mosiva voqamakero aatu itovaro vira aiqu kauqu ntiri ntiri uvaro vi haikara tavaarorave tuvaro
32 Eu sou o Deus de teus pais, o Deus de Abraão, de Isaac, de Jacó. Moisés, atemorizado, não ousava levantar os olhos.
33 Noravano vira tiva amiro tiharo, Are himpira variana vatara vira ti turuaravano vairara tira, nena aiquqaa nonku tenara qaqini varakera variane.
33 O Senhor lhe disse: Tira o teu calçado, porque o lugar onde estás é uma terra santa.
34 Te tavauramanta Isipi vatanaaka ti vaiinti nahenti qoraiqama nimite variavo. Ti vaiinti nahenti ke ke tiara irihama te vika kahaqirera tuvuro. Ho aniraqe te ai Isipi vataini atitaare, turave.
34 Considerei a aflição do meu povo no Egito, ouvi os seus gemidos e desci para livrá-los. Vem, pois, agora e eu te enviarei ao Egito.
35 Ho tota Isareri vatanaaka vika vira qoririmake tiha, Tavave ai vara noraiqama kero tinavuqaa raqikiane tivarae aniarao tu vaiintira, Mosira, Kotiva vi vaiintira noraiqama kero tinavu kaivaqaukavara kahaqiharo vikaqaata raqikiarire tiro, vira atitorave. Enselivano iha ito katariraqi vaiharo Mosira Kotira uva tiva amuvaro
35 Este Moisés que desprezaram, dizendo: Quem te constituiu chefe ou juiz?, a este Deus enviou como chefe e libertador pela mão do anjo que lhe apareceu na sarça.
36 Mosiva vuva oru nora kaiqa varaqiro viharo tinavu kaivaqaukavara Isipihairo ntita varero Naare Namari taqa varero nora kaiqa varaqiro viro oru qumina vataini 40 ihinavu niharo nora kaiqa varaqiro vurave. Mintima kero viva tinavu kaivaqaukavara Isipihairo ntita viri maini korave.
36 Ele os fez sair do Egito, operando prodígios e milagres na terra do Egito, no mar Vermelho e no deserto, por espaço de quarenta anos.
37 Ho vi vaiintiva Mosiva Isareri vatanaaka vika tiva nimiro tiharo, Kotiva ti tititaainantema kero, vaiinti vo atitairaro vi vaiintiva Kotira uva tianarove. Vi vaiintiva niqihairo qovarama vuanarove, turave.
37 Foi este Moisés que disse aos filhos de Israel: Deus vos suscitará dentre os vossos irmãos um profeta como eu.
38 Tinavu kaivaqaukavara kia vaiintivanovata vau vatara qumina vataini variqi vuvaro Mosiva vika hampata vaurave. Viva tinavu kaivaqaukavara hampata vauvaro enselivano Sainai Aiqinaqaa vaiharo Mosira tiva amuvaro viva Kotira uva qaqi variqi vi vai uvara varero muntu vi uvara tinavu kaivaqaukavara tiva nimurave.
38 Este é o que esteve entre o povo congregado no deserto, e com o anjo que lhe falara no monte Sinai, e com os nossos pais; que recebeu palavras de vida para no-las transmitir.
39 Viva Kotira uva varero muntu tinavu kaivaqaukavara tiva nimumanta vika kia vi uvara irirerave tiha Mosira uva qoririmake qaiqaa Isipiniara vuataa umanta vaurave.
39 Nossos pais não lhe quiseram obedecer, mas o repeliram. Em seus corações voltaram-se para o Egito,
40 Ho ˻Kotiva vira aarovaro Mosiva Sainai Aiqinaqaa vaarirero vaumanta vika Eronirara tiha, Are variqa vonavu autu timitairamanta vinavuka tinavu tivuni viha tinavuqaa raqikiate. Mosiva tinavu Isipihairo vita varero aniva viva nai tainie vivo? turave.
40 dizendo a Aarão: Faze-nos deuses, que vão diante de nós, porque quanto a este Moisés, que nos tirou da terra do Egito, não sabemos o que foi feito dele.
41 Minti tivake vika purumakau naati maraqurahaa autuke vi haikarara variqave tivake vi haikara quahama amitareka ofaa iha quara amite nái kauquqohai aututo haikara, vi haikara autu tuaherakeha ovata norave.
41 Fizeram, naqueles dias, um bezerro de ouro e ofereceram um sacrifício ao ídolo, e se alegravam diante da obra das suas mãos.
42 Mintuvaro Kotiva vika tavero tauvaqa utu nimitero tiharo, Ho ne nenta qora kaiqaqai varaqi vuate, tumanta vika qumina naaruvaihainaa haika opu makau vi haikara vi haikarara variqavanove tivakeha quahama nimite vaurave. Paropeti vukuqi Kotiva mintima turave:
42 Mas Deus afastou-se e os abandonou ao culto dos astros do céu, como está escrito no livro dos profetas: Porventura, casa de Israel, vós me oferecestes vítimas e sacrifícios por quarenta anos no deserto?
43 Aqao, ne nenta vo haika vo haika aututo haikarara iriha, quara arukeha iha quara nimite vaurave.
43 Aceitastes a tenda de Moloc e a estrela do vosso deus Renfão, figuras que vós fizestes para adorá-las! Assim eu vos deportarei para além da Babilônia {Am 5,25ss.}.
44 Ho tinavu kaivaqaukavara qumina vataini kia vaiintivanovata vau vataraqaa variqi viha, Kotira Naavu, seri naavuqai vareha vurave. Vi naavurara Kotiva Mosirara maanti maantima kera aututaane tuvaro aututorave.
44 A Arca da Aliança esteve com os nossos pais no deserto, como Deus ordenou a Moisés que a fizesse conforme o modelo que tinha visto.
45 Vira naantiara tinavu kaivaqaukavara vi naavura nái qokavaraqaahai vare, oru tuataqi viha Iosuaara vataake oru vi vauvaro Kotiva vo vatanaa vo vatanaaka qaqini vara komanta tinavu kaivaqaukavara vika naatarake vika vata maatavata varorave. Ho vi seri naavuva Kotira Naavuvano vi vataraqaa variqiro vuvaro tinavu kaivaqava Devitivavata vau entava anirorave.
45 Recebendo-a nossos pais, levaram-na sob a direção de Josué às terras dos pagãos, que Deus expulsou da presença de nossos pais. E ali ficou até o tempo de Davi.
46 Vira entavano anirovaro Kotiva Devitirara quaheharo vauvaro Devitiva Kotirara tiharo, Are tinavu kaivaqara Iekopiraqaa raqiki variaravave. Hoe te ai naavu kaqa amitararave? tuvaro Kotiva aqao tiro, Ai maaquvano naavu vira kaqa timitaarire, tuvaro
46 Este encontrou graça diante de Deus e pediu que pudesse achar uma morada para o Deus de Jacó.
47 vira maaqu Soromonuva Kotira Naavu vira kaqa amitorave.
47 Salomão foi quem lhe edificou a casa.
48 Ho iriate. Kotiva viva mpeqavano naaruvaini vaiva viva kiama qaqi vaiintivano kaqataa naavuraqi vairavauve. Kotiva nai paropeti vaiinti vo tiva amiro tiharo,
48 O Altíssimo, porém, não habita em casas construídas por mãos humanas. Como diz o profeta:
49 Naaruvavano vaireva, te oquvi vaiha ekaa haikaqaa raqikiaina taintavama vaivo. Vatavano vaireva, te aiqu viavi vataariravama vaivo. Ne nana naavue ti kaqa timitevarave? Kiama te variaina naavura ne ho kaqa tevarave. Kia te ho qumina naavuqi vairarave.
49 O céu é o meu trono, e a terra o escabelo dos meus pés. Que casa me edificareis vós?, diz o Senhor. Qual é o lugar do meu repouso?
50 Quqaama te tenta kauquqohai ekaa haika autuke vataunarave, turave.
50 Acaso não foi minha mão que fez tudo isto {Is 66,1s.}?
51 ˻Sitiveniva minti tivakero viva vikara tiharo,˼ Ne Kotira uva kia iriataa imanta kia iri variarave. Ni avu aato muntukavano una variqaraqai vaivo. Ni muntukavano kiama Kotirara vaivo. Ne nenta kaivaqaukavara aanare, Kotira Maraqurara kia antuqa arimanta variavo.
51 Homens de dura cerviz, e de corações e ouvidos incircuncisos! Vós sempre resistis ao Espírito Santo. Como procederam os vossos pais, assim procedeis vós também!
52 Ni kaivaqaukavara Kotira uva ti vau vaiintika ekaa vika qoraiqama nimitorave. Kia vika voqavata vehakuma nimitaraiti, ekaa qoraiqama nimitorave. Kotira uva ti vau vaiintika haaru qumina vaka Kotira uva tiha mintima tiva torave, Kotira kaiqa vaiintivano avuqavu ni vairava vataini tuvuanarove, tumanta ni kaivaqaukavara minti tu vaintika aru kontemake, nevata avuqavu ni vai vaiintiva vataini tuvimanta ne viravata qoraiqama amite vira aruke iavo.
52 A qual dos profetas não perseguiram os vossos pais? Mataram os que prediziam a vinda do Justo, do qual vós agora tendes sido traidores e homicidas.
53 Enselinavu Kotira uva maara ni tiva nimiamanta ne Kotira uva maara iriataara vaimanta ne kia vika uvavata iriavo, tiro.
53 Vós que recebestes a lei pelo ministério dos anjos e não a guardastes...
54 Sitiveniva minti tumanta kansoru vaiintinavu vira uva iruvaro vika voqamakero arara itomanta vika nái aarai tentiri tiha/teti aneha, mauru nkaqeha vauvaro
54 Ao ouvir tais palavras, esbravejaram de raiva e rangiam os dentes contra ele.
55 Kotira Maraquravano Sitivenira viraqaa raqikiharo vira kempukaiqama kovaro Sitiveniva naaruvaini aitutiharo tavovaro Kotiva u haikava iteharo takuqi vauvaro Ihuva Kotira kauqu tanaraini himpitero vauvaro
55 Mas, cheio do Espírito Santo, Estêvão fitou o céu e viu a glória de Deus e Jesus de pé à direita de Deus:
56 viva tiharo, Ho tavaate, naaruvavano qantua viro vaimanta te tave vauraro Ihuva Vataini Vatatai Vaintiva, viva Kotira kauqu tanaraini kempukavano himpitero vaivo, tiro.
56 Eis que vejo, disse ele, os céus abertos e o Filho do Homem, de pé, à direita de Deus.
57 Sitiveniva minti tumanta vika tiha, Tenavu viva Kotirara qora uva tinara iriarorave tiha, nái kauquqohai aato tintate aakara ntavaqi viha, kante oru
57 Levantaram então um grande clamor, taparam os ouvidos e todos juntos se atiraram furiosos contra ele.
58 Sitivenira rarau vare nora vatuka aaqaini muntu ke, oriqohai vira ruqutu aavata kora.
58 Lançaram-no fora da cidade e começaram a apedrejá-lo. As testemunhas depuseram os seus mantos aos pés de um moço chamado Saulo.
59 qaraaka vaiinti vo, vira autu Sorura aiqutaraini vatate, oru Sitiveniraqaa ori aqireka vuvaro Sitiveniva aakara nteharo tiharo, Ho Noravauvo, Ihuo, ti maraqura vitaane, tivakero
59 E apedrejavam Estêvão, que orava e dizia: Senhor Jesus, recebe o meu espírito.
60 viva tori kauru araviro noraiqaakero naveraitiro tiharo, Noravauvo, kia vika qora kaiqa kaara vikaqaa uva vataane, tiro. Minti tivakero viva qutu vura.
60 Posto de joelhos, exclamou em alta voz: Senhor, não lhes leves em conta este pecado... A estas palavras, expirou.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.