Atos 5
Kotira Uva (TBG) vs ARA
1 Vaiinti vovano vira autu Ananaiaasiva nai naata Safairaaka ntiro vaura. Vitanta náitanta u vatara vonku, vo vaiinti amiha monu varora.
1 Entretanto, certo homem, chamado Ananias, com sua mulher Safira, vendeu uma propriedade,
2 tuvaro vira naatavanovata vi uvara iruvaro Ananaiaasiva hini monuqai varero oru Ihuva noraiqamako vaiintinavuka aiqutaraini vuru vatero tiharo, Te tenta naatanti tentatanta vata vonku vo vaiinti amiha monu varaunara ekaa vi monura te ni nimuro, tiro.
2 mas, em acordo com sua mulher, reteve parte do preço e, levando o restante, depositou-o aos pés dos apóstolos.
3 Tuvaro Pitaava aqao tiro, Ananaiaasio, Sataaniva ariqaa raqiki vaivara are vira uva iriharama Kotira Maraqurara unahaa tiarao. Nantiharave? Are nena vata vo vaiinti amihara monu varaanara hini monu nena rairakera vaterama unahaa tiharama, Te ekaa vi monura niqai nimuro, tiarao.
3 Então, disse Pedro: Ananias, por que encheu Satanás teu coração, para que mentisses ao Espírito Santo, reservando parte do valor do campo?
4 Tota kia vi vataraqaahaira koqaa varaana entara vi vatava ai vatavano vairave. Viraqaahaira vi vatara vo vaiintiqi kehara monu varaararo vi monuva ai monuvano vairave. Ho nantiharae hini monu nena totera, hini monuqai tinavu timiharama tinavuara unahaa tihara, Ekaa vi monura niqai nimuro, tiarao? Are kia tinavu qumina vaiintiaravauve unahaa tiarao. Are minti tiharama Kotirara unahaa tiarao, tiro.
4 Conservando-o, porventura, não seria teu? E, vendido, não estaria em teu poder? Como, pois, assentaste no coração este desígnio? Não mentiste aos homens, mas a Deus.
5 Minti tuvaro Ananaiaasiva vi uvara iriro vaakama hiqiriro qutu viro. Qutu vumanta ekaa vi uvara iruka voqamake qete vaura.
5 Ouvindo estas palavras, Ananias caiu e expirou, sobrevindo grande temor a todos os ouvintes.
6 Viva qutu vumanta qaraaka vaiintinavu oriqete vira vaata apuqamake vare, viraqihai vevare muntu quntama tora.
6 Levantando-se os moços, cobriram-lhe o corpo e, levando-o, o sepultaram.
7 Vira vaata quntama tovaro kuarivano inaaraiqa uru rovaro taaramo kuariavu aitarovaro vira naatavano kia vi uvara iriraitiro, vivavata viraqi oriqetero.
7 Quase três horas depois, entrou a mulher de Ananias, não sabendo o que ocorrera.
8 Viva viraqi oriqetovaro Pitaava virara tiharo, Ho netanta vata vo vaiinti amiha monu varaara, vi monuraqaie varaavo? Are tiraqeve, tuvaro viva, Eo, vi monuraqaima varauro, tiro.
8 Então, Pedro, dirigindo-se a ela, perguntou-lhe: Dize-me, vendestes por tanto aquela terra? Ela respondeu: Sim, por tanto.
9 Minti tuvaro Pitaava tiharo, Ho nantihae netanta vi uvara una uva tirerave tivake Kotira Maraqurara una uva tiavo? Ho tavaane. Ai vaati muntu quntama taaka vika qentiana variavo. Vika aivata vare muntu quntama tekama variavo, tiro.
9 Tornou-lhe Pedro: Por que entrastes em acordo para tentar o Espírito do Senhor? Eis aí à porta os pés dos que sepultaram o teu marido, e eles também te levarão.
10 Tuvaro vi nahentiva vi uvara iriro vaakama hiqiriro qutu viro. Qutu vumanta qaraaka vaiintinavu oriqete tavovaro vivavata qutu vumanta vira vaatavata vare muntu nai vaati tataaqa quntama tora.
10 No mesmo instante, caiu ela aos pés de Pedro e expirou. Entrando os moços, acharam-na morta e, levando-a, sepultaram-na junto do marido.
11 Quntama tomanta ekaa Ihura vainti vi haikara taveha voqamake qete vaumanta ekaa vi uvara irukavata voqamake qete vaura.
11 E sobreveio grande temor a toda a igreja e a todos quantos ouviram a notícia destes acontecimentos.
12 Mintumanta Ihuva noraiqamako vaiintinavuka vaiinti nahenti kahaqireka nora kaiqa vo kaiqa vo kaiqa vare vaura. Vo enta vo enta Ihura uva iruka Kotira Naavu naanteqaraini Soromonura Haraaraqi ruvaaqumaviha vaura.
12 Muitos sinais e prodígios eram feitos entre o povo pelas mãos dos apóstolos. E costumavam todos reunir-se, de comum acordo, no Pórtico de Salomão.
13 Vika mini ruvaaqumavi vaumanta qaqi vaiinti nahenti vikara koqekave tivakeha, qetakeha niarakanta vaiha kia vika hampata ruvaaqumavi vaura.
13 Mas, dos restantes, ninguém ousava ajuntar-se a eles; porém o povo lhes tributava grande admiração.
14 Vi entara vaiintivata nahentivata airitahaa Nora Vaiinti Ihurara quqaave tivake Ihura vaintiqamavi vohaaraqi avitumavi vaura.
14 E crescia mais e mais a multidão de crentes, tanto homens como mulheres, agregados ao Senhor,
15 Ihuva noraiqamako vaiintinavuka nora kaiqa varaqi vi vaumanta vi vatanaaka nihavuka ntita vareha vuru aaraini taariqaave, taintaqaave, vateha tiha, Pitaava aitareharo viva kia ni utu varairera, vira maraquravano aniharo ni hininavuqaa mantaaqa kaarire, tivakeha ntita vuru vatora.
15 a ponto de levarem os enfermos até pelas ruas e os colocarem sobre leitos e macas, para que, ao passar Pedro, ao menos a sua sombra se projetasse nalguns deles.
16 Hihai hihai vo vatuka vo vatukaihai vaiinti airitahaavano, vika nái aihavu vaiinti nahentikave, vueravano avutaqi vaukave, ntita vare Ieruharemini vuru komanta Ihuva noraiqamako vaiintinavuka vika vika koqema nimitora.
16 Afluía também muita gente das cidades vizinhas a Jerusalém, levando doentes e atormentados de espíritos imundos, e todos eram curados.
17 Vika mintiaqi vumanta Kotira kaiqa vara amite vau vaiintika vika qiata vaiintivanovata, vira navunaaka Satiusi vaiintinavuvata, vika vaiha tavomanta airi vaiinti nahenti Ihuva noraiqamako vaiintinavuka uva iri vaumanta vira kaara vika tomake vaiinti nahenti tinavu uvaqai iriataarave tura.
17 Levantando-se, porém, o sumo sacerdote e todos os que estavam com ele, isto é, a seita dos saduceus, tomaram-se de inveja,
18 Vika minti tivake oru Ihuva noraiqamako vaiintinavuka ravaaqavu vare vuru karapuhiqama kora.
18 prenderam os apóstolos e os recolheram à prisão pública.
19 Viraqi vuru kovaro entaqi Noravano atito enseliva karapuhi qenti qantuakero Ihuva noraiqamako vaiintinavuka ntita varero muntu vahaaqaini kero tiva nimiro tiharo,
19 Mas, de noite, um anjo do Senhor abriu as portas do cárcere e, conduzindo-os para fora, lhes disse:
20 Ne oru Kotira Naavuqi himpi vaiha vaiinti nahenti qaraakaiqamake qaqi variqi vi okarara tiva nimiate, tiro.
20 Ide e, apresentando-vos no templo, dizei ao povo todas as palavras desta Vida.
21 Minti tumanta vinavuka viva tuntemake vira qararaa aatita vumanta vinavuka oru Kotira Naavuqi vaiha vaiinti nahenti vi uvara tiva nimura.
21 Tendo ouvido isto, logo ao romper do dia, entraram no templo e ensinavam. Chegando, porém, o sumo sacerdote e os que com ele estavam, convocaram o Sinédrio e todo o senado dos filhos de Israel e mandaram buscá-los no cárcere.
22 oru ntitarare ti, tavomanta vinavuka kia karapuhi naavuqi vaumanta vika orurante kansoru vaiintinavu vaunaini viri tiva nimi tiha,
22 Mas os guardas, indo, não os acharam no cárcere; e, tendo voltado, relataram,
23 Tenavu karapuhi naavuqi orure tavauraro qenti roki arutaamanta kiripu vaiintinavuvano vahaaqaini qentiana maimaraara raqiki variamanta tenavu qenti qantuake tavauraro kia voqavanovata karapuhi naavu vira avutaqi vaivo. Ekaama vuavo, ti.
23 dizendo: Achamos o cárcere fechado com toda a segurança e as sentinelas nos seus postos junto às portas; mas, abrindo-as, a ninguém encontramos dentro.
24 Minti tumanta Kotira Naavuqaa maimaraara raqikuka vika qiata vaiintivanovata, Kotira kaiqa vara amite vau vaiintika vika noranavuvata, vika vi uvara iri tiha, Nantiakee vi vaiintinavuka vuavo? ti.
24 Quando o capitão do templo e os principais sacerdotes ouviram estas informações, ficaram perplexos a respeito deles e do que viria a ser isto.
25 Minti ti vauvaro vaiinti vovano uriqetero vika tiva nimiro tiharo, Iriate, ne karapuhiqama kaaka, vinavuka Kotira Naavuqi vaiha vaiinti nahenti uvama tiva nimi variavo, tiro.
25 Nesse ínterim, alguém chegou e lhes comunicou: Eis que os homens que recolhestes no cárcere, estão no templo ensinando o povo.
26 Minti tumanta maimaraara vaiintinavuqaa raqikuva nai kaiqa vaiintinavu hampata oru Ihuva noraiqamako vaiintinavuka qaiqaa ntita vare anura. Qaqi vaiinti nahenti ori utu vare harivorave tivake, vika qihaaqamake vinavuka ntita vare anura.
26 Nisto, indo o capitão e os guardas, os trouxeram sem violência, porque temiam ser apedrejados pelo povo.
27 Vika vinavuka ntita vare vuru kansoru vaiinti nivuqaa himpima kovaro Kotira kaiqa vara amite vau vaiintika vika qiata vaiintivano vinavukara tiharo,
27 Trouxeram-nos, apresentando-os ao Sinédrio. E o sumo sacerdote interrogou-os,
28 Tenavu ninavuara kiama Ihurara vaiinti nahenti tiva nimiate, turo. Virara anomake qioqama taunarave. Ho tavaate. Nenavu ekaa Ieruharemini vi aniha vika vi uvara tiva nimi variavo. Nenavu Ihura arukaa uvara tinavuqaa vatareka auti variavo, tiro.
28 dizendo: Expressamente vos ordenamos que não ensinásseis nesse nome; contudo, enchestes Jerusalém de vossa doutrina; e quereis lançar sobre nós o sangue desse homem.
29 Minti tuvaro Pitaavavata, Ihuva noraiqamako vaiintinavuka vokukavata, tiha, Tenavu kia qaqi vaiinti uva iriqi viraiti, tenavu Kotira uvaqai iriqi virerave.
29 Então, Pedro e os demais apóstolos afirmaram: Antes, importa obedecer a Deus do que aos homens.
30 Ne Ihura niriqohai katariqaa aruke hiritovaro viva qutu vuvaro viraqaahairo tinavu kaivaqaukavaraqaa raqiki vai variqava, Kotiva vira qaiqaa qaqi vara himpima korave.
30 O Deus de nossos pais ressuscitou a Jesus, a quem vós matastes, pendurando-o num madeiro.
31 Kotiva vira qaqi vara himpima kero vira noraiqama kaivaro maa entara viva Kotira kauqu tanaraini mpeqavano tinavu kahaqiariravama vaivo.
31 Deus, porém, com a sua destra, o exaltou a Príncipe e Salvador, a fim de conceder a Israel o arrependimento e a remissão de pecados.
32 Tenavu tentanavu tivuqohai tavauna haikara, tenavu vi haikarara tivaqi virerave. Kotira Maraquravanovata, vi haikararaqai tivaqiro vuanarove. Kotiva nai uva iriqi ni variakaqai nai Maraqura nimi vairave, ti.
32 Ora, nós somos testemunhas destes fatos, e bem assim o Espírito Santo, que Deus outorgou aos que lhe obedecem.
33 Minti tumanta kansoru vaiintinavu vi uvara iri, voqamake arara itomanta vika vinavuka arukareka auti vaura.
33 Eles, porém, ouvindo, se enfureceram e queriam matá-los.
34 Vinavuka arukareka auti vauvaro kansoru vaiinti vovano vira autu Gamarieriva, viva Parasi vaiinti maara uva okara ti vauva, vaiinti nahenti virara koqe vaiintive ti vauva, viva kansoru naavuqi himpiro Ihuva noraiqamako vaiintinavukara tiharo, Vinavuka maaqihai vara veva kaate, tiro.
34 Mas, levantando-se no Sinédrio um fariseu, chamado Gamaliel, mestre da lei, acatado por todo o povo, mandou retirar os homens, por um pouco,
35 Minti tivakero viva kansoru vaiinti vika tiva nimiro tiharo, Ne Isareri vaiintivauvo, ne rauriha nenta varareka i kaiqara qakomake aato irikeha varaate.
35 e lhes disse: Israelitas, atentai bem no que ides fazer a estes homens.
36 Haaru vaiinti vovano vira autu Tiudaasiva qovarama vurave. Viva te noravanove tumanta airi vaiinti 400 vaiinti vira aiqukaa avataqi viha, kamaanira hampata raqirare tumanta kamaanira vaiintinavu vi vaiintira arukomanta vira avataqi nuka ekaa qetake ruqeqaamake vi anima vurave. Mintuvaro vi vaiintira kaiqavano quminaiqama vurave.
36 Porque, antes destes dias, se levantou Teudas, insinuando ser ele alguma coisa, ao qual se agregaram cerca de quatrocentos homens; mas ele foi morto, e todos quantos lhe prestavam obediência se dispersaram e deram em nada.
37 Ho qaiqaa ekaa autu vare vau entara vovano vira autu Iutaasiva Karirihainaava qovarama viro vaumanta vaiinti airitahaavano vira avataqi vumanta ho viravata aruke, vira avataqi nukavata raumpirima korave.
37 Depois desse, levantou-se Judas, o galileu, nos dias do recenseamento, e levou muitos consigo; também este pereceu, e todos quantos lhe obedeciam foram dispersos.
38 Ho haaru aruko vaiintitantara irihama ne maa vaiintinavuka kia utu vararaiti, qaqi kaimanta variate. Vika kaiqavano qaqi vaiinti kaiqa voqaara vairera, vika kaiqavano quminaiqama vuanarove.
38 Agora, vos digo: dai de mão a estes homens, deixai-os; porque, se este conselho ou esta obra vem de homens, perecerá;
39 Vika kaiqavano Kotiraqaahairo qovaraiqi kaiqava vairera, kiama nenavu vi vaiintinavuka ho naatara kevarave. Ne hauri mintiha Kotira vataake raqivorave, tiro.
39 mas, se é de Deus, não podereis destruí-los, para que não sejais, porventura, achados lutando contra Deus. E concordaram com ele.
40 Gamarieriva minti tuvaro vira uvavano kempukaiqumanta vika vira uva iri, viraqaahai Ihuva noraiqamako vaiintinavuka naaramake, vika vinavuka kaavuqai numiqake vate tiha, Kia qaiqaavata Ihura autu ravaqi viha voka voka tiva nimiate, tivake vinavuka kuvantu kora.
40 Chamando os apóstolos, açoitaram-nos e, ordenando-lhes que não falassem em o nome de Jesus, os soltaram.
41 Vika vinavuka kuvantu komanta Ihuva noraiqamako vaiintinavuka vevare Kotira autu tuahereha tiha, Kotiva tinavuara vika Ihura autuara irihama kaurira haika vareha kempukaiqamake vaivarave timantara ti, tenavu voqamake quaheha vauro, ti.
41 E eles se retiraram do Sinédrio regozijando-se por terem sido considerados dignos de sofrer afrontas por esse Nome.
42 Viraqaahai vinavuka vo enta vo enta Kotira Naavuqive, qaqi vaiinti naavuqive, variqi viha koqe uva Ihuva viva tinavu kahaqiarira vaiintivave tu uvara vaiinti nahenti tiva nimiqi vi vaura.
42 E todos os dias, no templo e de casa em casa, não cessavam de ensinar e de pregar Jesus, o Cristo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.