Atos 24
Kotira Uva (TBG) vs ACF
1 Kauquru entanavu aitarovaro Kotira kaiqa vara amite vauka qiata vaiinti Ananaiaasiva nora vaiintinavuvata ntitakero, ekaa ko okara anoma kero iri vau vaiintira Teturusiravata vitakero, Sisariaini Porura vataake ko tireka vura. Vika otunte kamaanira avuqaa vaiha Poruraqaa uva vatora.
1 E, cinco dias depois, o sumo sacerdote Ananias desceu com os anciãos, e um certo Tértulo, orador, os quais compareceram perante o presidente contra Paulo.
2 Vika Teturusira aarovaro Teturusiva Poruraqaa uva vateharo mintima tiro:
2 E, sendo chamado, Tértulo começou a acusá-lo, dizendo: Visto como por ti temos tanta paz e por tua prudência se fazem a este povo muitos e louváveis serviços,
3 Are mintiaramanta tenavu vo vatuka vo vatukaini vaurauka ari kaiqara voqamake quahe vaiha ariara koqema iarao turo.
3 Sempre e em todo o lugar, ó potentíssimo Félix, com todo o agradecimento o queremos reconhecer.
4 Ho tenavu ai vukaiqamake ravaaqavu taarorave. Are tinavu aaqurihama timitairaqe tenavu inaara uvaqai ai tiva amiare.
4 Mas, para que não te detenha muito, rogo-te que, conforme a tua eqüidade, nos ouças por pouco tempo.
5 Tenavu tavauraro maa vaiintiva voqamakero raqua okarara qovaraiqamake vai vaiintivama vaivo. Viva vo vataini vo vataini niharo Iutaa vatanaa vaiinti raquate tiro, antua uva tivaqiro ni vairave. Viva tinavu maara okara vira qaqira kero vo okara, Nasaretihainaaka ti varia okarara, viraqaa raqikiharo avuniqama kero vi vai vaiintivama vaivo.
5 Temos achado que este homem é uma peste, e promotor de sedições entre todos os judeus, por todo o mundo; e o principal defensor da seita dos nazarenos;
6 Viva tinavu variqa Kotira Naavuqi niharoma vira qoraiqama kareva auti vaivave. Viva Kotira Naavu qoraiqama amitareva autimanta tenavu vira ravaaqavu kauro. Tenavu tentanavu maara uvara iriha ko tirare turaro
6 O qual intentou também profanar o templo; e nós o prendemos, e conforme a nossa lei o quisemos julgar.
7 Romeni noravano Lisiasiva anirero kempukaiqama kero tinavu kauquqihairo vira vitairave.
7 Mas, sobrevindo o tribuno Lísias, no-lo tirou de entre as mãos com grande violência,
8 Lisiasiva tiharo, Poruraqaa uva vatare ika ariara inanaini vuate tirave. ˻Minti timanta tenavu maini tuvuntauro˼. Are Porura nai irairaro viva nai noqihairo tenavu virara ko tirera iaina uvara tirara are iriane, tiro.
8 Mandando aos seus acusadores que viessem a ti; e dele tu mesmo, examinando-o, poderás entender tudo o de que o acusamos.
9 Teturusiva minti tumanta Iutaa vaiinti ekaa vikavata Poruraqaa uva vatehama Teturusiva quqaa uvama tivo, tura.
9 E também os judeus consentiam, dizendo serem estas coisas assim.
10 Vika minti tuvaro nora kamaanira vaiintivano Poruva uva tiarire tiro, aruqohairo/anuqohairo tiane tuvaro Poruva himpiro mintima tiro:
10 Paulo, porém, fazendo-lhe o presidente sinal que falasse, respondeu: Porque sei que já vai para muitos anos que desta nação és juiz, com tanto melhor ânimo respondo por mim.
11 Te ninau Ieruharemini tenta maara uva tirera 12 entanavu aitaraimanta mini oruntaunarave. Are vo vaiintivata irairaro viva te tiaina uvarara quqaaveqaima tianarove.
11 Pois bem podes saber que não há mais de doze dias que subi a Jerusalém a adorar;
12 Kia Iutaa vaiinti vokiaka ti tavaavera te Kotira Naavu vainaini vaiha te vo vaiinti vataake antua uvavata tiavaunarave. Vika kia tavaavera te maara naavu voqive, vatuka voqaave vaiha, vaiinti nahentiara iqoka raquate tunarave.
12 E não me acharam no templo falando com alguém, nem amotinando o povo nas sinagogas, nem na cidade.
13 Vika tiqaa quminama uva vataavo. Vovano vika uvara quqaave tiarirava kiama ho varianarove. Vika qumina uva ntuvakema tiqaa vataavo.
13 Nem tampouco podem provar as coisas de que agora me acusam.
14 Vika hini uva tiriara tivataa uvavaqaima quqaa uvama vaivo. Quqaama te tentanavu kaivaqaukavara Variqa autu tuaherarera iha, te vo uva okarara irihama vira autu tuahere vauro. Vika vi aararavata, vi okararavata, una okaraveqai ti variarave. Ho te vi okarara irihama kia te tinavu kaivaqaukavara uva okara qaqira karaiti, te Mosira uva maarave, paropeti vaiintinavu qara ntuvato uvarave, vi uvarara quqaa uvaveqai turaukave.
14 Mas confesso-te isto que, conforme aquele caminho que chamam seita, assim sirvo ao Deus de nossos pais, crendo tudo quanto está escrito na lei e nos profetas.
15 Viti vaiintika tihama, Naantiara Kotiva ekaa vaiinti nahenti qora kaiqa vareka qutu vikave, koqe kaiqa vareka qutu vikave, qaiqaa qaqi himpima kaanarove, tia uvarara tevata viti vaiintika aanare vi uvarara quqaa uvave ti vaunarave.
15 Tendo esperança em Deus, como estes mesmos também esperam, de que há de haver ressurreição de mortos, assim dos justos como dos injustos.
16 Te vaiinti nahenti nivuqaave, Kotira avuqaave hampi nuarorave tiha, te koqe avu aatoqaaqai ni vaunarave.
16 E por isso procuro sempre ter uma consciência sem ofensa, tanto para com Deus como para com os homens.
17 Te Ieruharemihai vonaini vo ihinavu varike, viraqaahai kaiqe tenta maaqaini oru tenta navunaaka Iutaa vaiinti nahenti tave, vikara monu nimitera nimi, viraqaahai Kotira quahama amitaare tunarave.
17 Ora, muitos anos depois, vim trazer à minha nação esmolas e ofertas.
18 — ausente —
18 Nisto me acharam já santificado no templo, não em ajuntamentos, nem com alvoroços, uns certos judeus da Ásia,
19 — ausente —
19 Os quais convinha que estivessem presentes perante ti, e me acusassem, se alguma coisa contra mim tivessem.
20 Vika nái uva kia tivera, viti vaiintinavuka homa vi uvara tivarave. Te tota kansoru vaiintinavu nivuqaa himpite vauramanta vika vi entara nana qora kaiqae tiqi qovaramake tave uvara vairera, homa vika ai tiva amivarave.
20 Ou digam estes mesmos, se acharam em mim alguma iniqüidade, quando compareci perante o conselho,
21 Te vi entara kansoru vaiintinavu nivuqaa himpite maa uvaraqai tiavaunarave. Naantiara Kotiva vaiinti nahenti qutu vika qaiqaa qaqi himpima kaanarove tuna uvara ne vira kaarae tiqaa uva vatareka auti variavo? ti tiavaunarave, tiro.
21 A não ser estas palavras que, estando entre eles, clamei: Hoje sou julgado por vós acerca da ressurreição dos mortos.
22 Poruva minti tuvaro Felikisiva Ihura vaintinavu nu okarara iruvara tiro, viva tiharo, Ho vate homa iruro. Ieruharemihairo nora vaiinti Lisiasiva nai tuviraqe te vi uvara voqavata irirerave, tiro.
22 Então Félix, havendo ouvido estas coisas, lhes pôs dilação, dizendo: Havendo-me informado melhor deste Caminho, quando o tribuno Lísias tiver descido, então tomarei inteiro conhecimento dos vossos negócios.
23 Minti tivakero viva nora vaiinti vo tiva amiro tiharo, Poruraqaa raqikiqira vuane. Kia vira paama tivakera rumpataane. Viva vairamanta vira tontinavu homa vira kahaqireka ani tavevarave, tiro.
23 E mandou ao centurião que o guardasse em prisão, tratando-o com brandura, e que a ninguém dos seus proibisse servi-lo ou vir ter com ele.
24 Felikisiva minti tivakero vo entanavu oru mini varikero, viraqaahairo nai naata Drusilakantiro aniro. Drusilava Iutaa nahentivano vauvaro vikantiro anirero tiharo, Porura aarairaro aniarire, tuvaro Poruva anirero Ihura uva okara vitanta tiva nimuvaro Felikisiva vi uvara iri vaura.
24 E alguns dias depois, vindo Félix com sua mulher Drusila, que era judia, mandou chamar a Paulo, e ouviu-o acerca da fé em Cristo.
25 Vitanta iri vauvaro Poruva Ihura uva tivaqiro viharo viva avuqavuqama keha ni okararave, kia vaaka arara itaaina okararave, Kotiva ko tiaina entararave tiva nimuvaro Felikisiva vi uvara iruvaro aatu itovaro tiharo, Homa iruro. Ho vuanerama turo. Naantiara kia kaiqa vaina entara ai qaiqaa aararerave, tiro.
25 E, tratando ele da justiça, e da temperança, e do juízo vindouro, Félix, espavorido, respondeu: Por agora vai-te, e em tendo oportunidade te chamarei.
26 Felikisiva minti tivakero viva Porurara viva utaru monu ti timiraqe te vira atitaariraro nai maaqa vuarire tivakero, viva nai aatoqi mintima irikeharo vo enta vo enta Porura aarama kero vikantiro uva ti vaura.
26 Esperando ao mesmo tempo que Paulo lhe desse dinheiro, para que o soltasse; pelo que também muitas vezes o mandava chamar, e falava com ele.
27 Mintiaqiro vuvaro taara ihi aitarovaro vo vaiintivano Pokiusi Fetusiva Felikisira vatuka varero vi kaiqara varareva anirovaro Felikisiva nai vurama. Felikisiva Porura vaaka atitaataara vauvarovata, viva Iutaa vatanaa vaiintinavu tiriara koqe vaiintive tiate tiro, Porura qaqi karapuhiqi kovaro vaura.
27 Mas, passados dois anos, Félix teve por sucessor a Pórcio Festo; e, querendo Félix comprazer aos judeus, deixou a Paulo preso.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 24, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.