Atos 22

Kotira Uva (TBG) vs ARC

Sair da comparação
ARC Almeida Revista e Corrigida 2009
1 Poruva mintima tiro: Ti qata vakaukavarao, ti qokavarao, ne iriate. Ne tiqaa uva vataara ninta tiva nimirerave, tiro.
1 Varões irmãos e pais, ouvi agora a minha defesa perante vós.
2 Minti tumanta vika iruvaro Poruva nái uva Hiparu uvaqihairo ti vaumanta vika voqavata tiremake vauvaro Poruva nai auta ntuaina uvara tiharo mintima tiro:
2 (E, quando ouviram falar-lhes em língua hebraica, maior silêncio guardaram.) E disse:
3 Te Iutaa vaiintima vauro. Ti Tasusi Sirisia vataini vatatokave. Te Ieruharemi maaqi noruqama vuraukave. Gamarieriva nora vaiintivano ti tiva timimanta te ekaa tinavu kaivaqaukavara maara okara iriavaunarave. Mintiaqi viha te kempukaiqaake Kotira avataqi vuavaunarave. Vate ne Kotira avataqi vuantemake, tevata Kotira avataqi vuavaunarave.
3 Quanto a mim, sou varão judeu, nascido em Tarso da Cilícia, mas criado nesta cidade aos pés de Gamaliel, instruído conforme a verdade da lei de nossos pais, zeloso para com Deus, como todos vós hoje sois.
4 Vi entara te kia Ihura vaintiqama vuavauna entara te Ihura aaraqaa ni vauka qoraiqama nimiteha vika aruke, vaiintivata nahentivata ravaaqavu keha vuru karapuhiqi aquke variavaunarave.
4 Persegui este Caminho até à morte, prendendo e metendo em prisões, tanto homens como mulheres,
5 Kotira kaiqa vara amite varia vaiintika vika qiata vaiintivanovata, ekaa Kansoru vaiintinavuvata, vika vi uvarara quqaavema tivarave. Vinavuka Damasikusini vau qata vakaukavarara qara ntuvake ti timumanta te vi qarara vare vaiinti nahenti seniqohai oru rumpa vare vuru Ieruharemini kaarira vika ntaihaate tivake vuavaunarave.
5 como também o sumo sacerdote me é testemunha, e todo o conselho dos anciãos; e, recebendo destes cartas para os irmãos, fui a Damasco, para trazer manietados para Jerusalém aqueles que ali estivessem, a fim de que fossem castigados.
6 Ho te vi qarara vare aarana viha tavaavauraro Damasikusi aumanto vauvaro kuarivano qiataqaa uritaromanta te vi variavauraro vaakama naaruvaihairo ovavano aaquakaa voqaara te vuavaunanaini utu komanta
6 Ora, aconteceu que, indo eu já de caminho e chegando perto de Damasco, quase ao meio-dia, de repente me rodeou uma grande luz do céu.
7 te vataini hiqirivi iriavauraro uvavano tiriara mintima tivo: Soruo, Soruo, nantiharae ti qoraiqama timite variarao? turave.
7 E caí por terra e ouvi uma voz que me dizia: Saulo, Saulo, por que me persegues?
8 Tumanta te tiha, Noravauvo, are tavave? tiavauraro viva tiharo, Te Nasaretihainaaka Ihukave. Are ti qoraiqama timite variaraukama vauro, tiro.
8 E eu respondi: Quem és, Senhor? E disse-me: Eu sou Jesus, o Nazareno, a quem tu persegues.
9 Minti tumanta ti vataake anuka kia vi uvara iriraiti, vika ova itoraqai tavorave.
9 E os que estavam comigo viram, em verdade, a luz, e se atemorizaram muito; mas não ouviram a voz daquele que falava comigo.
10 Mintumanta te Nora Vaiinti vira ireha tiha, Te nantie irarave? tiavauraro Noravano tiriara mintima tivo: Himpira oru vira Damasikusini oru vairaro vo vaiintivano are Kotira kaiqa varenarara ai tiva amiarire, turave.
10 Então, disse eu: Senhor, que farei? E o Senhor disse-me: Levanta-te e vai a Damasco, e ali se te dirá tudo o que te é ordenado fazer.
11 Minti tuvaro nora ovavano itovarora tiro, ti tivu qimpa vumanta kia te ho tavaavauramanta ti vataake anuka ti kauqu utu vare tivita vare vuru Damasikusini korave.
11 E, como eu não via por causa do esplendor daquela luz, fui levado pela mão dos que estavam comigo e cheguei a Damasco.
12 Mini kovaro vaiinti vovano vira autu Ananaiaasiva, viva maara uva iri vau vaiintiva Mosira okara uva koqema kero iru vaiintiva, ekaa Iutaa vaiinti Damasikusini vauka virara koqe vaiintive ti vauva,
12 E um certo Ananias, varão piedoso conforme a lei, que tinha bom testemunho de todos os judeus que ali moravam,
13 viva te variavaunanaini anirero ti tataaqa himpitero vaiharo tiharo, Ti qata Soruo, qaiqaa nena avuqohai tavaane, tuvaro vaakama ti tivu qimpa vuva qaiqaa hoqama vivera te vi vaiintira kankomake tavaavaunarave.
13 vindo ter comigo e apresentando-se, disse-me: Saulo, irmão, recobra a vista. E naquela mesma hora o vi.
14 Mintivera variavauraro viva tiharo, Tinavu kaivaqaukavara Variqavano Kotiva ariara vira antuqavano vainarara iriane tiro, ai vara himpima kaivo. Avuqavu ni vai vaiintira Kotira kaiqa vaiinti Ihura are vira tavehara vira uvaqai iriqira vuane tiro, Kotiva ai vara himpima kaivo.
14 E ele disse: O Deus de nossos pais de antemão te designou para que conheças a sua vontade, e vejas aquele Justo, e ouças a voz da sua boca.
15 Are Ihura kaiqa tavenaravata Ihura okara irinaravata, ekaa vaiinti nahenti tiva niminarave.
15 Porque hás de ser sua testemunha para com todos os homens do que tens visto e ouvido.
16 Are nana vekae variarao? Himpira Ihura autu rehara namari varairaro viva ai vaaqu kaiqa nunka amitaarire, turave.
16 E, agora, por que te deténs? Levanta-te, e batiza-te, e lava os teus pecados, invocando o nome do Senhor.
17 Ananaiaasiva minti tumanta te viraqaahai himpi anirante Ieruharemini vi, Kotira Naavuqi oru Kotira aareha taira voqaara tavaavaunarave.
17 E aconteceu que, tornando eu para Jerusalém, quando orava no templo, fui arrebatado para fora de mim.
18 Vira tave variavauraro Noravano tiriara tiharo, Vaaka himpira Ieruharemi maini kera vuane. Are ti uva maa vaiinti nahentika tiva nimiramantavata vika kia ho irivarave, turave.
18 E vi aquele que me dizia: Dá-te pressa e sai apressadamente de Jerusalém, porque não receberão o teu testemunho acerca de mim.
19 Minti tumanta te tihama, Noravauvo, vika haaru ti kaiqa okara iri tavorave. Te haaru maara naavu vo naavu vo naavuqihai ariara iriqi vi vau vaiinti nahentika rarau vareha vuru karapuhiqama keha vika ntaihe variavaunarave.
19 E eu disse: Senhor, eles bem sabem que eu lançava na prisão e açoitava nas sinagogas os que criam em ti.
20 Haaru vika ai uva tiva nimi vau vaiintira Sitivenira arukomanta tevata vi entara vika utavaaqaqaa raqiki vaiha ho tevata vira arukaate tiavaunarave, ti.
20 E, quando o sangue de Estêvão, tua testemunha, se derramava, também eu estava presente, e consentia na sua morte, e guardava as vestes dos que o matavam.
21 Minti tiavauraro Noravano tiriara tiharo, Ho himpira vuane. Te niara vataini, vo vatanaaka vainaini ai atitarerave, turave, tiro.
21 E disse-me: Vai, porque hei de enviar-te aos gentios de longe.
22 Poruva minti tivaqiro vumanta mini ruvaaqumavi vauka vika vira uva iriqi vuvaro Poruva vo vatanaakara uva tumanta viraqaahai vika arara itomanta oi aai tiha naveraitiha, Vira vite vuru arukaate. Minti tina vaiintiva kia ho qaqi variqi vuataarave, tura.
22 E ouviram-no até esta palavra e levantaram a voz, dizendo: Tira da terra um tal homem, porque não convém que viva!
23 Minti tivake vika oi aai tiha nai utavaaqa aqu aqu iha konkomavata varake aqu aqu iha vauvaro
23 E, clamando eles, e arrojando de si as vestes, e lançando pó para o ar,
24 Romeni iqoka vaiinti vika noravano Porurara nai iqoka vaiintinavu tiva nimiro tiharo, Vira vita vare vuru naavuqi kaate. Viva nana varakaimantae vaiinti nahenti noraiqaake uva ti variavo? Viva vi uvara okara qovarama kaarire ti, ne kaavuqohai vira ruqutuate, tiro.
24 o tribuno mandou que o levassem para a fortaleza, dizendo que o examinassem com açoites, para saber por que causa assim clamavam contra ele.
25 Minti tumanta vika Porura rumpate vira ruqutirare tuvaro Poruva nora vaiinti vo vira tataaqa himpitero vau vaiintira irero, Are kamaanira okara iriharama are hoe kia ko tiraitira, Romeni vaiinti qumina ruqutinarave? tiro.
25 E, quando o estavam atando com correias, disse Paulo ao centurião que ali estava: É-vos lícito açoitar um romano, sem ser condenado?
26 Poruva minti tuvaro nora vaiinti viva vi uvara iriro oru nai nora vaiinti tiva amiro tiharo, Are nantie inarave? Vi vaiintiva Romeni vaiintivanoma vaivo, tiro.
26 E, ouvindo isto, o centurião foi e anunciou ao tribuno, dizendo: Vê o que vais fazer, porque este homem é romano.
27 Minti tuvaro vika nora vaiintivano Poruva vaunaini anirero vira irero, Are quqaae Romeni vaiintivano variarao? Are tiraqe iriare, tiro. Minti tuvaro Poruva eo tiro.
27 E, vindo o tribuno, disse-lhe: Dize-me, és tu romano? E ele disse: Sim.
28 Tuvaro nora vaiinti viva tiharo, Te nora monu aqukeha Romeni vaiintiqama vunarave. Arevo, nantiakerae Romeni vaiintiqama vuanarave? tuvaro Poruva tiva amiro tiharo, Ti noka qoka Romeni vaiintiqama vuarara ti, tevata Romeni vaiintima vauro, tiro.
28 E respondeu o tribuno: Eu com grande soma de dinheiro alcancei este direito de cidadão. Paulo disse: Mas eu sou-o de nascimento.
29 Poruva minti tumanta vaiinti vonavu Poruva uva tiarire ti, vira ruqutireka auti vauka vaakama qaqirake vuvaro vika nora vaiintivanovata qetakero tiharo, Oho, Poruva Romeni vaiintivano vaimanta te vira seniqohai rumpatauro. Te kia mintiataarave, tiro.
29 E logo dele se apartaram os que o haviam de examinar; e até o tribuno teve temor, quando soube que era romano, visto que o tinha ligado.
30 Vika nora vaiintivano minti tivakero viva Iutaa vaiintinavu Poruraqaa uva vato okarara kankoma kero irireva auti vaiharo vira qararaa Porura seniqohairo rumpatora qaqini kuvantu kero uva vara kovaro Kotira kaiqa vara amite vau vaiintika vika noranavuvata, ekaa kansoru vaiintivata, vika ruvaaqumavi vauvaro viva Porura vita varero vika nivuqaa vuru himpima kora.
30 No dia seguinte, querendo saber ao certo a causa por que era acusado pelos judeus, soltou-o das prisões e mandou vir os principais dos sacerdotes e todo o seu conselho; e, trazendo Paulo, o apresentou diante deles.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.