2 Samuel 2

Kotira Uva (TBG) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Soruka Ionataanika qutu vuvaro viraqaa hairo Devitiva Nora Kotira irero tiharo, Hoe te ˻Pirisia maini ke˼ katu vare Iutaa vatuka voqi oru variainarave kiae variainarave? tuvaro Noravano Kotiva ho mini vuane tuvaro Devitiva qaiqaa irero, Te oru ta vatukaraqie variainarave? tuvaro Noravano Kotiva Hebaroniqima oru variane tiro.
1 Depois disso, Davi consultou o Senhor: Devo subir a alguma das cidades de Judá?, perguntou ele. Vai, respondeu o Senhor. Davi retomou: Aonde irei? A Hebron.
2 Vi entara vira naata vovano Jeseririhainaava Ahinoamiva vauvaro, vovano Avikeriva Kaamelihainaa vaiinti Nabaarira tentoqa varato nahentiva vaura. Ho Noravano Kotiva mini vuane tuvaro Devitiva nai naatatanta ntita varero oru Hebaroniqi vaura.
2 Davi subiu a Hebron com suas duas mulheres, Aquinoã de Jezrael e Abigail, viúva de Nabal, de Carmelo.
3 Devitiva vireva iharo viva nai iqoka vaiintinavuvata, vika naata vaintivata ntita varomanta vika hini kuka oru Hebaroniqi vaumanta hini kuka Hebaroni aumanto vau vatukara voqi voqi vaura.
3 Levou também Davi os homens de sua tropa com suas famílias, e fixaram-se nas cidades de Hebron.
4 Devitiva viraqi oru vaumanta Iutaa vaiinti Hebaroniqi aninte vika Devitirara tinavu avuhainaa vaiinti variarire ti, Devitira qiataqaa vahavera aqu amiteha vira kaamatora.
4 Os homens de Judá foram ali e sagraram Davi rei da casa de Judá. Foi anunciado ao rei que os homens de Jabes em Galaad haviam sepultado Saul.
5 viva Jabesini uva varakero tiharo, Ne nenta King Sorura koqema amiteha vira quntama taarara iriharo, Noravano Kotiva nintavata koqema nimitaarire.
5 Davi mandou-lhes mensageiros, dizendo: Benditos sejais pelo Senhor, por terdes feito esta obra de misericórdia para com o vosso senhor Saul, sepultando-o!
6 Mpo, Noravano Kotiva ni kia qaqira karaitiro, niara noraiqaakero iriqiro viharo ni koqema nimitaqi virera, te hove tiataarave. Ne Sorura koqemake quntama taarara irihama tevata ninta koqema nimitarerave.
6 Que o Senhor, por sua vez, se mostre bom e fiel para convosco; e eu também vos beneficiarei por essa ação que fizestes.
7 Soruva ni avuhainaa vaiintivano qutuma vivo. Ho Iutaa ankuvano ti kaamate noraiqama kaarara ti, ne virara iriha kempukaiqamake vaiha ti vevaaraini variate, tiro. Devitiva minti tura.
7 Coragem! Sede homens valentes! Vosso senhor Saul morreu, e a casa de Judá me ungiu por seu rei.
8 Nera maaqu Apineva Sorura iqoka vaiintiqaa raqiki vauva viva Sorura maaqu vo Isi-Bosetira vita varero Iotani Namari taqa varero Mahanaimi vatukaini vura.
8 Entretanto, Abner, filho de Ner, chefe do exército de Saul, tomou Isboset, filho de Saul, e levou-o a Maanaim,
9 Viva mini vaiharo Isi-Bosetira noraiqama kovaro viva Isareri vata, Gileaative, Aseve, Jeseririve, Efaraimuve, Benaminive, ekaa vikaqaa raqiki vaura.
9 onde o declarou rei sobre Galaad, sobre os assuritas, sobre Jezrael, Efraim, Benjamim e sobre todo o Israel.
10 Isi-Bosetiva 40 ihinavu varakova avuhainaa vaiintiqama viro Isareri vikaqaa taara ihiara raqikiqiro vura. Iutaa anku vikaqai Devitira vevaaraini vaura.
10 Isboset, filho de Saul, tinha quarenta anos quando se tornou rei de Israel, e reinou dois anos. Só a casa de Judá seguiu Davi.
11 Ho Devitiva Hebaroniqi vaiharo 7 ihi 6 torara Iutaa vikaqaa raqiki vaura.
11 Sete anos e meio reinou Davi sobre a casa de Judá em Hebron.
12 Apineva Sorura maaqu Isi-Bosetira iqoka vaiintinavu ntita varero, Mahanaimi kero Gibeoni vatukaini vura.
12 Abner, filho de Ner, e os homens de Isboset, filho de Saul, saíram de Maanaim para Gabaon.
13 Vika mini vi vauvaro Ioaapiva Devitira iqoka vaiinti ntita varero ani Gibeoni Varuva Namari vaunaini vika rantakora. (Ioaapira nova ˻Devitira nakaava˼ Seruiava vaura.) Ho Isi-Bosetira iqoka vaiinti vika varuva namari hini mantaraini oquvi vaumanta Devitira iqoka vaiinti vika hini mantaraini oquvi vaura.
13 Joab, filho de Sarvia, e a gente de Davi, puseram-se também em marcha e encontraram-nos perto da piscina de Gabaon, acampando uns de um lado da piscina e outros de outro.
14 Mintimake vauvaro Apineva Ioaapirara tiharo, Are qaqi kairamanta ai qaraaka vaiintivata ti qaraaka vaiintivata iqoka avateha tavareka nai aatarake nai aatarake iate, tuvaro Ioaapiva virara hove tiro.
14 Abner disse a Joab: Aproximem-se os jovens para lutar em nossa presença. Vamos!, respondeu Joab.
15 Minti tumanta Benaminira ankuqihai vaiinti 12 navuvano Isi-Bosetira iqoka vaiintinavu oru Devitira iqoka vaiinti 12 navu hampata raqi vaura. Devitira iqoka vaiinti vohaiqa vohaiqavano Isi-Bosetira iqoka vaiinti vohaiqa vohaiqa hampata raqi vaura.
15 Apresentaram-se, pois, doze homens de Benjamim, da parte de Isboset, filho de Saul, e doze da gente de Davi.
16 Vika raquqi viha vohaiqa vohaiqavano nai qiata nai qiata toteha iqoka paipeqohai nai taaqe nai taaqeni raqontake 24 vinavuka vohaa vaka hiqintivi qutu vura. Mintimake qutu vurara ti, vate vi vatukara autu nteha Helakaati-Hasurimi – Iqoka Paipe Vatukave tiara.
16 Tomando cada um a cabeça do seu adversário, mergulhou-lhe a espada no flanco, de tal modo que caíram ambos ao mesmo tempo. Deu-se a esse lugar o nome Helcat Hassurim, em Gabaon.
17 Ho vi entara taara anku vitantaqihairo nora iqokavano qovaraiqura. Devitira ankuvano Apineravata Isareri ankuvata naatara kora.
17 Travou-se rude batalha naquele dia, tendo Abner e os homens de Israel cedido diante dos homens de Davi.
18 Seruiara maaqu taaramonavu Ioaapiva vo, Abisaiva vo, Asaheriva vo, mini vaura. Diaavano voqama kero kantaintema kero, Asaheriva voqama kero kante vau vaiintiva vaura.
18 Estavam ali os três filhos de Sarvia: Joab, Abisaí e Asael. Asael tinha os pés ligeiros como uma gazela selvagem.
19 Mintumanta Isareri vika ruqemake vi anima vuvaro Asaheriva himpiro viva kia vo vaiinti vo vaiinti aru ntataqi viraitiro, viva Apineraqai aruqiro vura.
19 Pôs-se a perseguir Abner, sem se desviar nem para a direita, nem para a esquerda.
20 Mintuvaro Apineva antaviro tavovaro Asaheriva vira avataqiro anuvaro Apineva Asaherira irero tiharo, Asaherio, areve? tuvaro viva eo te maa vikave tiro.
20 És tu, Asael?, disse-lhe Abner, voltando-se. Sim.
21 Minti tuvaro Apineva tiharo, Are kia ti haruqira aniane. Oru vaiinti vo avataqira vihara vira ravaaqavu kera vira auvihehavaa varaane, tuvarovata, Asaheriva kia vira uva iriraitiro, viva Apineraqai avataqiro vi vaura.
21 Volta-te à direita ou à esquerda, ataca um desses homens e leva-lhe os despojos. Mas Asael não quis deixá-lo.
22 Mintuvaro Apineva Asaherira qaiqaavata tiva amiro tiharo, Qaqira kaane. Kia ti avataqira aniane. Hauri te ai aruke ai vakaara Ioaapira avuqaa kaurira haika varaarorave, tiro.
22 Abner disse-lhe novamente: Deixa-me. Queres que eu te fira e te deite por terra? Como poderia eu depois aparecer diante do teu irmão Joab?
23 Apineva minti tuvaro Asaheriva kia viva tu uvara iriraitiro, qaqiqai vira avataqiro vi vauvaro Apineva nai vaantaara moqaihairo aqukero Asaherira auhaqaa aru raqonta kovaro vaantaaravano tauvaqaini oruntovaro Asaheriva vataini hiqintiviro qutu vura. Viva qutu vumanta iqoka vaiinti vokuka Asaheriva qutu vunaini aninte himpi vaiha vira vaata tave vaura.
23 Mas como ele se recusasse a abandoná-lo, Abner feriu-o no ventre com a ponta de sua lança. A lança saiu-lhe pelas costas e Asael caiu, morrendo ali mesmo. Todos os que chegavam ao lugar onde ele jazia morto se detinham.
24 Mintima komanta ˻Asaherira vakaakatanta˼ Ioaapika Abisaika Apinera avataqi vivi, Amaa Aiqinaqaa oruntovaro kuari ruhunku vura. Amaa Aiqinavano Gia vatuka tataaqa vauvaro mini Gibeoni Aahara vatainiara vu aarava vaura.
24 Joab e Abisaí continuaram a perseguir Abner; o sol se punha quando chegaram à colina de Ama, a oriente de Giac, no caminho para o deserto de Gabaon.
25 Mini orunte Ioaapika Abisaika tavomanta Benaminira ankuqihai vonavu ani Apinera kahaqireka ruvaaqumavi vira naantiaraini aiqina noraqaa himpi vauvaro
25 Então os benjaminitas, que se tinham ajuntado atrás de Abner, formaram-se numa tropa e fizeram alto no cimo de uma colina.
26 Apineva Ioaapira aarero tiharo, Tenavu ekaa entae nai ari nai ari iainarave? Are kiae iriaro? Tenavu mintiaqi vuainaraqihairo nora maaravanoma qovaraiqianarove. Tenavu qata vakaukavarama vauro. Are taireve nena iqoka vaiinti qioqiramanta vika kia tinavu aru vataqi vuate? tiro.
26 Abner chamou Joab e disse-lhe: Não cessará a espada de devorar? Não sabes porventura que isso acabará mal? Que esperas para ordenar a esses homens que cessem de perseguir seus irmãos?
27 Apineva minti tuvaro Ioaapiva nai tiva amiro tiharo, Oho, Kotiva ekaa enta qaqi variqiro vi vaira autuqaa te ariara tiha, Are kia minti tiaraitirio, ti iqoka vaiinti vika ni tinavu qata vakaukavara aru ntataqi vivi aatitama kaatirio, tiro.
27 Joab respondeu: Pela vida de Deus! Se nada tivesses dito, esses homens não teriam cessado de perseguir seus irmãos antes de amanhã.
28 Ioaapiva minti tivakero nai iqoka vaiinti vikara kia qaiqaavata Isareri aru ntataqi vuate tiro, aanumaara/noma vuaqovaro iqoka viva taiqa vura.
28 Joab tocou a trombeta; a tropa cessou de perseguir os israelitas, e o combate terminou.
29 Mintuvaro Apineva nai iqoka vaiinti hampata Iotani uqita kanta entaqi otunte, Iotani Namari taqa vare toqaqivata qaqiqai vivi, nái vatuka Mahanaimini oru ntora.
29 Abner e sua gente caminharam toda a noite na planície; passaram o Jordão, seguiram todo o desfiladeiro e atingiram Maanaim.
30 Ho Apineva nai iqoka vaiinti hampata vuvaro Ioaapiva nai iqoka vaiinti untu/nutu ruvaaquma kero kaara ntuva kero tavomanta Devitira iqoka vaiinti vikaqihai Asaherivavata, vaiinti 19 navuvata qutu vura.
30 Joab, tendo cessado a perseguição, juntou todo o seu povo: faltavam dezenove homens da gente de Davi, sem contar Asael.
31 Devitira iqoka vaiinti vika Apinera iqoka vaiinti Benaminira ankuqirauka 360 aru kora.
31 Mas os homens de Davi tinham matado trezentos e sessenta homens entre os benjaminitas e os de Abner.
32 Vika Asaherira vaata vare Betarihemini nai qora quntama tonaini vuru quntama tora. Vira quntamate, entaqi Ioaapiva nai iqoka vaiinti hampata vivi, Hebaronini oru ntovaro aatita vura.
32 Levaram Asael e sepultaram-no no túmulo de seu pai, em Belém. Joab e seus homens caminharam durante toda a noite; chegaram a Hebron ao despontar da aurora.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.