2 Samuel 13

Kotira Uva (TBG) vs ACF

Sair da comparação
ACF Almeida Corrigida Fiel
1 Devitira maaqu vo Apasalomuva vauvaro vira aura Tamaava koqe viri vaata vataa nahentivano vaura. Viva varaatavano vauvaro Devitira maaqu vo Aminoniva Tamaarara voqama kero antuqa aruvaro vaura.
1 E aconteceu depois disto que, tendo Absalão, filho de Davi, uma irmã formosa, cujo nome era Tamar, Amnom, filho de Davi, amou-a.
2 Tamaava varaatavano vauvarora tiro, Aminoniva Tamaara aaqanto oru vuarirava kia ho vauvaro vira kaara viva Tamaarara avu aato utuqiro viharo aiha viraara varora.
2 E angustiou-se Amnom, até adoecer, por Tamar, sua irmã, porque era virgem; e parecia aos olhos de Amnom dificultoso fazer-lhe coisa alguma.
3 Aminoniva mintimakero vauvaro vira tonti vo Jonadaapiva, Devitira vakaara Samaara maaquvano vaura. Jonadaapiva avu aato vataava
3 Tinha, porém, Amnom um amigo, cujo nome era Jonadabe, filho de Siméia, irmão de Davi; e era Jonadabe homem mui sagaz.
4 Aminonira irero tiharo, Mpo, te tavaurara are avuhainaara maaquvano vaiharavata. are vo enta vo enta uaa viri aratehara variaro. Nana kaarae are mintima kehara variaro? tuvaro Aminoniva virara tiharo, Mpo, te tenta vakaara Apasalomura aura Tamaarara hantuqa harimantama vauro, tiro.
4 O qual lhe disse: Por que tu de dia em dia tanto emagreces, sendo filho do rei? Não mo farás saber a mim? Então lhe disse Amnom: Amo a Tamar, irmã de Absalão, meu irmão.
5 Minti tuvaro Jonadaapiva virara tiharo, ˻Ho are iri vaiqe te ai tiva amiare.˼ Are unahaa tihara ti aiha vivo tivakera oru nena taintaqaa vaitaane. Viraqaa vaitate vairaro ai qova ani ai tavairara, are virara mintima tiane: Mpo, are hoe ti aura Tamaara atitairaro viva ani maaqi vaiharo ti kara unta timiarire? Viva kara unta kero naima viri timiraqe naare, tiane, tiro.
5 E Jonadabe lhe disse: Deita-te na tua cama, e finge-te doente; e, quando teu pai te vier visitar, dize-lhe: Peço-te que minha irmã Tamar venha, e me dê de comer pão, e prepare a comida diante dos meus olhos, para que eu a veja e coma da sua mão.
6 Jonadaapiva minti tuvaro Aminoniva viva tunte iro unahaa ti aiha vivo tivakero, oru nai taintaqaa vaitatero vauvaro King Devitiva vira tavareva oruntovaro Aminoniva virara tiharo, Mpo, are hoe ti aura Tamaara atitairaro viva maaqi ani vaiharo ti kara unta timiarire? Viva kara unta kero naivano viri ti timiraqe naare, tiro.
6 Deitou-se, pois, Amnom, e fingiu-se doente; e, vindo o rei visitá-lo, disse Amnom, ao rei: Peço-te que minha irmã Tamar venha, e prepare dois bolos diante dos meus olhos, para que eu coma de sua mão.
7 Aminoniva minti tuvaro Tamaava avuhainaara naavuqi vaunaini Devitiva uva varakero virara tiharo, Are oru nena vakaara Aminonira naavuqi vaihara vira kara unta amiane, tiro.
7 Mandou então Davi à casa, a Tamar, dizendo: Vai à casa de Amnom, teu irmão, e faze-lhe alguma comida.
8 Minti tuvaro Tamaava nai vakaara naavuqi oruntero tavovaro viva nai taintaqaa vaitatero vaura. Vaite vauvaro Tamaava vorusi vara kero mpareti untareva tuqantaavi vauvaro Aminoniva vaiteharo vira tave vaura.
8 E foi Tamar à casa de Amnom, seu irmão (ele porém estava deitado), e tomou massa, e a amassou, e fez bolos diante dos seus olhos, e cozeu os bolos.
9 Ho Tamaava mpareti unta kero tanuqi raaqu varero Aminonira amuvaro viva kia vira nareva auti vaiharo tiharo, Ekaa kaiqa vaiinti naavu maaqihai vahaaqaini vevantaate, tumanta vinavuka vira uva iri vahaaqaini vevante vura.
9 E tomou a frigideira, e os tirou diante dele; porém ele recusou comer. E disse Amnom: Fazei retirar a todos da minha presença. E todos se retiraram dele.
10 Vevante vuvaro Aminoniva Tamaarara tiharo, Ho kara untataanara varera ani te vaitauna taintara aumanto vaihara nena kauquqihaira timiraqe naare, tiro. Minti tuvaro ho Tamaava kara vira varero Aminoniva vaunaini oruntero,
10 Então disse Amnom a Tamar: Traze a comida ao quarto, e comerei da tua mão. E tomou Tamar os bolos que fizera, e levou-os a Amnom, seu irmão, no quarto.
11 vira amirare tuvaro, Aminoniva vira ravaaqavutero virara tiharo, Ti aurao, are tintira vaitaane, tiro.
11 E chegando-lhos, para que comesse, pegou dela, e disse-lhe: Vem, deita-te comigo, minha irmã.
12 Viva minti tuvaro Tamaava aqao tiro, Mpo, ti vakaao, Are kia qora okara autireva ihara ti rarauruane. Tenavu Isareri kia minti okarara autunarave. Kia are mintihara kaurira haika ti timiane.
12 Porém ela lhe disse: Não, meu irmão, não me forces, porque não se faz assim em Israel; não faças tal loucura.
13 Mpo, are vi okarara autirera, te kauriha kiama ho vaiinti nahenti nivuqaa nirarave. Are mintirera, vokika ai autu vara muntuviqamake, ai vehiqama amitevarave. Mpo, kia vi okarara autuane. Are avuhainaa vaiinti iraane. Viva kiama ai qioqama taraitiro, ai qaqi kairara are ti varenarave, tiro.
13 Porque, aonde iria eu com a minha vergonha? E tu serias como um dos loucos de Israel. Agora, pois, peço-te que fales ao rei, porque não me negará a ti.
14 Minti tuvaro Aminoniva kia Tamaara uva iriraitiro, viva kempukaiqama kero Tamaara raraukero vikantiro vaiteharo qora okara autu amitora.
14 Porém ele não quis dar ouvidos à sua voz; antes, sendo mais forte do que ela, a forçou, e se deitou com ela.
15 Ho Aminoniva Tamaara qora okara autu amitero, viraqaahairo kia qaiqaavata Tamaarara antuqa aruvaro vira nunurama amitora. Avuni Aminonira antuqavano Tamaarara voqavata vauvaro, qaiqaa vira naantiara vira antuqavano kia voqavata virara vauvaro vira tavareva uvaro avu naavu ravaaqavutero.
15 Depois Amnom sentiu grande aversão por ela, pois maior era o ódio que sentiu por ela do que o amor com que a amara. E disse-lhe Amnom: Levanta-te, e vai-te.
16 Aminoniva minti tuvaro Tamaava aqao tiro, Mpo, kia ti tititaane. Are ti tititairera, vi okarava nai qora okarama varianarove. Are vate ti qora okara autu timitaanara viravata uri aatara keroma varianarove, tiro.
16 Então ela lhe disse: Não há razão de me despedires assim; maior seria este mal do que o outro que já me tens feito. Porém não lhe quis dar ouvidos.
17 nai kaiqa vaiinti vo aaramakero tiharo, Vaaka vi nahentira maaqihaira vahaaqaini vara veva kera qenti kairimiqama taane,
17 E chamou a seu moço que o servia, e disse: Ponha fora a esta, e fecha a porta após ela.
18 tuvaro vira kaiqa vaiinti viva Tamaara vara veva vahaaqaini kero qenti kairimiqama tora.
18 E trazia ela uma roupa de muitas cores (porque assim se vestiam as filhas virgens dos reis); e seu servo a pôs para fora, e fechou a porta após ela.
19 Ho Tamaava Aminonira naavuqihairo vevantero hanta varakero nai qiataqaa aqutero, vi tavunara qunahi qaanahima kero, nai qiata kauquqohairo utu varero viharo noraiqaakero iqi rataqiro vura.
19 Então Tamar tomou cinza sobre a sua cabeça, e a roupa de muitas cores que trazia rasgou; e pôs as mãos sobre a cabeça, e foi andando e clamando.
20 Rataqiro vuvaro Apasalomuva nai aura tavero vira irero tiharo, Are nana kaarae rate variaro? Ai vakaava Aminoniva ai hampata nuva kaivarae rate variaro? Mpo, ti auravauvo, kia rataane. Viva ai vakaava vovanoma vaivo. Viva ai qora okara autu amitaira kaara hauri ai muntukavano voqama kero qoraiqiantorave, tiro.
20 E Absalão, seu irmão, lhe disse: Esteve Amnom, teu irmão, contigo? Ora, pois, minha irmã, cala-te; é teu irmão. Não se angustie o teu coração por isto. Assim ficou Tamar, e esteve solitária em casa de Absalão seu irmão.
21 King Devitiva Aminoniva autu okarara iruvaro vira voqama kero arara itovarovata, ˻viva kia vira atiraitiro qaqi vaura.˼ Aminoniva vira maaqu hoqarenaava vauvarora tiro, vira muntukavano virara vaura.
21 E, ouvindo o rei Davi todas estas coisas, muito se lhe acendeu a ira.
22 Aminoniva nai aura Tamaara qoraiqama amitora kaara Apasalomuva voqama kero Aminonira iri qoraiqama amiteharovata, viva kia vira atiraitiro, qaqi manamana vaura.
22 Porém Absalão não falou com Amnom, nem mal nem bem; porque Absalão odiava a Amnom, por ter forçado a Tamar sua irmã.
23 Ho taara ihi aitaromanta Apasalomura kaiqa vaiinti vika Baali-Hasoni vataini vaiha vira sipisipi kaaki toqa amite vaura. Vi vatava Efaraimu vatuka aumanto vauvaro Apasalomuva ekaa avuhainaa vaiinti maaquvara mini ani ruvaaquate tiro, vika naarora.
23 E aconteceu que, passados dois anos inteiros, Absalão tinha tosquiadores em Baal-Hazor, que está junto a Efraim; e convidou Absalão a todos os filhos do rei.
24 Apasalomuva King Devitiva unaini oruntero tiharo, Avuhainaao, ti kaiqa vaiintinavu ti sipisipi kaaki toqe variamantama te vika hampata nora kara narerave. Hoe te kara narera iainanaini are nena qiata vaiinti hampata aninarave? tiro.
24 E foi Absalão ao rei, e disse: Eis que teu servo tem tosquiadores; peço que o rei e os seus servos venham com o teu servo.
25 Tuvaro avuhainaa vaiinti viva aqao tiro, Ti maaquo, kia tenavu virerave. Tenavu airi vaiinti vuarera, are vukaari utiharama tinavuqaa raqikinarave, tuvaro Apasalomuva avuhainaa vaiintiara vuanamakero tuvarovata, viva kempukaiqama kero kia virerave tivakero Apasalomurara tiharo, Are nenaqai mini vuane, tiro.
25 O rei, porém, disse a Absalão: Não, filho meu, não vamos todos juntos, para não te sermos pesados. E instou com ele; porém não quis ir, mas o abençoou.
26 Minti tuvaro Apasalomuva tiharo, Ho are kia vuataa irera, are qaqi kairaro Aminoniva vuarire, tiro. Tuvaro avuhainaa vaiinti viva aqao tiro, Nanarae viva aintiro vuanarove? tuvaro
26 Então disse Absalão: Quando não, deixa ir conosco Amnom, meu irmão. Porém o rei disse: Para que iria contigo?
27 Apasalomuva kempukaiqama kero tuvaro Devitiva hove tivakero Aminoniraravata nai maaqu vonavuaravata Apasalomura hampata vuate tumanta vura.
27 E, instando Absalão com ele, deixou ir com ele a Amnom, e a todos os filhos do rei.
28 Ho Apasalomuva Devitira mini kero anirantero Baali-Hasonini oruntero nai kaiqa vaiinti tiva nimiro tiharo, Kara ne entarama ne Aminonira aitutiha tavaivaro viva airi uaini namakero vueraiqama viraqe te niara tiha, Vira arukaate, tiari ne vira aru kaate. Te minti tiainara ne kia vira arukerara qetaraiti, vaakama vira arukaate, tiro.
28 E Absalão deu ordem aos seus servos, dizendo: Tomai sentido; quando o coração de Amnom estiver alegre do vinho, e eu vos disser: Feri a Amnom, então o matareis; não temais: porque porventura não sou eu quem vo-lo ordenei? Esforçai-vos, e sede valentes.
29 Apasalomuva minti tumanta ovata no entaraqaa vira kaiqa vaiinti viva tuntemake Aminonira arukora. Vira arukomanta avuhainaara maaqu hini kuka vira tave qetake nái donkiqaa vaarinte ruqemake kantama vura.
29 E os servos de Absalão fizeram a Amnom como Absalão lho havia ordenado. Então todos os filhos do rei se levantaram, e montaram cada um no seu mulo, e fugiram.
30 Vika ruqemake vumanta aaranahai hampi uva Devitiva unaini varake tiha, Apasalomuva ekaama ai maaqunavu arukaimanta qutu vua vo. Kiama voqavanovata qaqi vaivo,
30 E aconteceu que, estando eles ainda no caminho, chegou a nova a Davi, dizendo-se: Absalão feriu a todos os filhos do rei, e nenhum deles ficou.
31 tuvaro Devitiva vi uvara iriro himpiro nai utavaaqa qunahi qaanahima kero vatakanta hiqintiro vaumanta, vira kaiqa vaiinti vikavata nái utavaaqa qunahi qaanahimake vira tataaqa himpite vaura.
31 Então o rei se levantou, e rasgou as suas vestes, e se lançou por terra; da mesma maneira todos os seus servos estavam com vestes rotas.
32 Mintuvaro Devitira vakaara Samaara maaqu Jonadaapiva Devitirara aqao tiro, Avuhainaao, vika kiama ai maaqunavu ekaa arukaavo. Vika Aminoniraqaima arukaavo. Haaru Aminoniva Apasalomura aura Tamaara qora okara autu amitai entaraqaahairo Apasalomuva nai auraqaa vuntu kareva Aminonira arukaainarara qaqi iriqiro vi vairave.
32 Mas Jonadabe, filho de Siméia, irmão de Davi, respondeu, e disse: Não diga o meu senhor que mataram a todos os moços filhos do rei, porque só morreu Amnom; porque assim tinha resolvido fazer Absalão, desde o dia em que forçou a Tamar sua irmã.
33 Avuhainaao, aaranahainaa uvarara kia quqaave tiane. Ekaa ai maaqu hininavu qaqi variavaro Aminoniva vohaiqavano qutu vivo.
33 Não se lhe ponha, pois, agora no coração do rei meu senhor tal coisa, dizendo: Morreram todos os filhos do rei; porque só morreu Amnom.
34 Apasalomuva qetakero ruqema kero vivo, tiro.
34 E Absalão fugiu; e o moço que estava de guarda, levantou os seus olhos, e olhou; e eis que muito povo vinha pelo caminho por detrás dele, pelo lado do monte.
35 Jonadaapiva Devitirara tiharo, Ho tavaane. Ai maaqu vikama tuvi variavo. Te vaaka ai tiva amunantemake, vika qaqima variavo, tiro.
35 Então disse Jonadabe ao rei: Eis aqui vêm os filhos do rei; conforme à palavra de teu servo, assim sucedeu.
36 Viva tiva taiqa komanta vate viraqai Devitira maaqunavu uriqete iqi rate vaumanta Devitivavata vira kaiqa vaiinti noranavuvata vika hampata noraiqaake iqi ratora.
36 E aconteceu que, como acabou de falar, os filhos do rei vieram, e levantaram a sua voz, e choraram; e também o rei e todos os seus servos choraram amargamente.
37 — ausente —
37 Assim Absalão fugiu, e foi a Talmai, filho de Amiur, rei de Gesur. E Davi pranteava por seu filho todos aqueles dias.
38 — ausente —
38 Assim Absalão fugiu, e foi para Gesur; esteve ali três anos.
39 Ho viva virara iqi rata amito entava taiqa vuvaro Devitiva qaiqaa nai maaqu Apasalomura tavaataa uvaro vaura.
39 Então tinha o rei Davi saudades de Absalão; porque já se tinha consolado acerca da morte de Amnom.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 13, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.