1 Coríntios 9
Kotira Uva (TBG) vs ARA
1 Ho quqaama kia vovano ti rumpa taimanta te qaqima vauro. Quqaama tiriara Karaitira uva tiva nimiarire tiro, ti noraiqama kaimanta vauraukama vai. Ihuva noraiqama kai vaiintika aanare quqaama te tinavu Nora Vaiinti Ihura tavauraukama vai. Quqaama te Nora Vaiinti vira kaiqa vare vauramanta ne ti kaiqaqaahai vira vaintiqamavi variara.
1 Não sou eu, porventura, livre? Não sou apóstolo? Não vi Jesus, nosso Senhor? Acaso, não sois fruto do meu trabalho no Senhor?
2 Vokiaka tiriara tiha, Are kia Ihuva noraiqama kai vaiintiva variarao tivera, ne kia minti tiraiti, ne quqaama tiriara Ihuva vira noraiqama kai vaiintivama vaivo tivara. Quqaae ne vi uvaraqai tivara? Ne ti kaiqaqaahai Kotira aaraqaa vi variarara tiro, vovano virara iriharo tiriara quqaama Noravano vira noraiqama kaivo tianaro.
2 Se não sou apóstolo para outrem, certamente, o sou para vós outros; porque vós sois o selo do meu apostolado no Senhor.
3 Vo vaiintinavu tiqaa uva vataivera, te nái vika minti tiva nimirera:
3 A minha defesa perante os que me interpelam é esta:
4 Te Kotira kaiqa vare variariraro tavave ti qioqama tairaqe te karave namarive kia ho narara?
4 não temos nós o direito de comer e beber?
5 Ihuva noraiqama kaika vonavuvata, Ihura qatanavuvata, Pitaavavata, vika nahenti varate variqi vi variarara tiro, tavave qioqama tairaqe te kia vika voqaantemake, Ihurara quqaave tina nahentira vo varate, vira vita vare vatuka vatuka variqi virara?
5 E também o de fazer-nos acompanhar de uma mulher irmã, como fazem os demais apóstolos, e os irmãos do Senhor, e Cefas?
6 Tetanta Banabaasika Kotira kaiqa varehama kia vaiinti nahentiara kara timiate tiraiti, tentatanta kauquqohai kaiqa varakeha tentatantaqaa raqiki vaunara. Ihuva noraiqamako vaiintinavukaqihai tetantaqai minti vaunara.
6 Ou somente eu e Barnabé não temos direito de deixar de trabalhar?
7 Ike, aami vaiintivano aami kaiqa vareharo nai monue aqukeharo vi kaiqara vare vaira? Aqao, viraqaa raqiki vai vaiintiva vira monu ami vairave. Vaiintivano uaini utu tairaro tava irairaro viva kiae nai utu tainaraqaahairo tava hiqikero naanaro? Eo, viva homa mintianaro. Sipisipiqaa raqiki vaiva, viva kiae nai sipisipi naama ho naanaro? Kia vovano vira qioqama amitaanaro.
7 Quem jamais vai à guerra à sua própria custa? Quem planta a vinha e não come do seu fruto? Ou quem apascenta um rebanho e não se alimenta do leite do rebanho?
8 Maa uvara tihama te kia vaiintivano ti varia uvarara irihavauve ti vauro. Kotira vukuqivata vi uvara okara vohaa qarama keroma vairo.
8 Porventura, falo isto como homem ou não o diz também a lei?
9 Kotiva Mosiraqaa tivato uvava mintima tiro:
9 Porque na lei de Moisés está escrito: Não atarás a boca ao boi, quando pisa o trigo. Acaso, é com bois que Deus se preocupa?
10 Kotiva vi uvara tuqantaakero tinavuvata kahaqirevae turave? Eo, viva tinavuvata kahaqireva vi uvara tivatorave. Vi uvara okara maantimama vairo: Kara utireva iharo vata kora taira vaiintivavata, kara qantu varero anira vaiintivavata, vitanta naantiara vi karara homa tetantavata nararave tivara. Vi uvara okara mintima vairara ti, vitanta homa nevara.
10 Ou é, seguramente, por nós que ele o diz? Certo que é por nós que está escrito; pois o que lavra cumpre fazê-lo com esperança; o que pisa o trigo faça-o na esperança de receber a parte que lhe é devida.
11 Vaiintivano kara kuvu vataqi utinantemake, tenavu naane Kotira uva ni aato muntukaqi vataavaunara. Vaiintivano kara qantu varainantemake, tenavu kiae niqaahai kara naainarave, vaata nonkuainarave, varaainarave?
11 Se nós vos semeamos as coisas espirituais, será muito recolhermos de vós bens materiais?
12 Vaiinti vokiaka niqaahai vi haikara vareva ho vairera, tenavu niqaahai varaarirava voqavatama varianaro. Tenavu niqaahai ho vi haikara vi haikara naaruma varaarirava vaimantavata, kia naaruma keha varaunara. Tenavu qaqirake niara vo haikavano kuvai nimitaira ne Karaitira uva kia iriqi vivorave tivake, viraqaahai tenavu kia niara vi haikara timiate tiraiti, tenavu tentanavuqaa raqikiqi viha maaravata varaqi viha Karaitira uva ni tiva nimiqi vi variavaunara.
12 Se outros participam desse direito sobre vós, não o temos nós em maior medida? Entretanto, não usamos desse direito; antes, suportamos tudo, para não criarmos qualquer obstáculo ao evangelho de Cristo.
13 Ne kiae iriara? Ieruharemini Kotira Naavuqi Kotira kaiqa vara amite variaka, vika vi naavuraqihai nai kara varakeha ne variara. Mini Kotira quara aantau aruke unta amite variaka vika hini quara aantau náivata ne variara. Vika vi karara hini ne variavaro Kotiva kia vika qioqamate vairave.
13 Não sabeis vós que os que prestam serviços sagrados do próprio templo se alimentam? E quem serve ao altar do altar tira o seu sustento?
14 Vira voqaantema kero, Noravano nai uva tiva nimi varia vaiintikara uva vatero tiharo, vika náivano naiqaa raqikivorave. Vika vi uvara iriha quqaave ti variaka, vikama vi vaiintinavukaqaa koqemake raqikimanta variate, tura.
14 Assim ordenou também o Senhor aos que pregam o evangelho que vivam do evangelho;
15 Vi uvava vaimantavata, te Karaitira uva ni tiva nimi vaiha, kia te niara monu airairave karave timiqe ho ni hampata variqi vuare tiavaunara. Te maa qarara ruva nimiteha kia te ne vi haikara timiateravauve ti vauro. Te niqihai vi haikara kia naarumake varaunarara irihama, te tenta mahuta ti vai. Niqihairo vovano vi haikara ti timirera, te tenta mahuta ti vauna uvava quminaiqama vuanaro. Mintiantorave ti, te qutu vuataarave.
15 eu, porém, não me tenho servido de nenhuma destas coisas e não escrevo isto para que assim se faça comigo; porque melhor me fora morrer, antes que alguém me anule esta glória.
16 Te vaiinti nahenti Karaitirara uva tiva nimiqi viha kia te ho tenta mahuta tirara. Noravano tiriara vi uvara tiva nimiane tirara ti, te vi uvaraqai vaiinti nahenti tiva nimiariravama vairo. Te vi uvara kia tiva nimiraiti, qaqirake variarera, oho te tentaraa qoraiqamama vuro tirara.
16 Se anuncio o evangelho, não tenho de que me gloriar, pois sobre mim pesa essa obrigação; porque ai de mim se não pregar o evangelho!
17 Kia te tenta irike tiha, Kaiqe Karaitira uva tiva nimiqi vuare, tunaravauve. Te minti tihavauve vi uvara tiva nimi vaunarara iriha, homa koqaa varaainarave. Kotiva ti kaamatero vi uvara tiva nimiane timantara ti, te vi uvara tiva nimiqi vi vaunara.
17 Se o faço de livre vontade, tenho galardão; mas, se constrangido, é, então, a responsabilidade de despenseiro que me está confiada.
18 Te mintiaqi viha nana koqaae virara vare vaunara? Kia te vo koqaavata vare vaunara. Ti koqaa vaireva, vo qara i koqaavama vairo. Te Karaitira uva vaiinti nahenti tiva nimihama kia monu airaira timiate tivaqi vi vaurava, vivama ti koqaama vairo. Te Karaitira uva ni tiva nimiha monu airaira ho varaataara vaimantavata, te kia mintiraiti, qaqirake kia koqaa vare vaurava, vivama ti koqaama vaivo.
18 Nesse caso, qual é o meu galardão? É que, evangelizando, proponha, de graça, o evangelho, para não me valer do direito que ele me dá.
19 Kia vo vaiintivano ti rumpa taimanta te vira kaiqa vaiintiqamavi vauraukavauve. Te qaqi vaiinti vaihavata, vaiinti nahentiqihai airitahaa Ihura vaintiqama vuate ti, te ekaa vaiinti nahenti vika kaiqa vaiintiqamavi vaunara.
19 Porque, sendo livre de todos, fiz-me escravo de todos, a fim de ganhar o maior número possível.
20 Te Iutaa vatanaaka hampata vaiha vika Ihura vaintiqama vuate ti, Iutaa vatanaa vika Mosira uva okara iriha variqi vuantemake, tevata variqi vunara. Te kia Mosira uva vevaarainiqamake ni vaurauka vaihavata, vika Karaitira uva iriate ti, te Mosira uva okara vevaarainiqamake ni vai.
20 Procedi, para com os judeus, como judeu, a fim de ganhar os judeus; para os que vivem sob o regime da lei, como se eu mesmo assim vivesse, para ganhar os que vivem debaixo da lei, embora não esteja eu debaixo da lei.
21 Vira voqaantemake, te vo vatanaaka hampata vaiha qumina vatanaaka kia Mosira uva okara iriraiti variqi vuantemake, tevata vika Ihura aaraqaa vuate ti, te vika aanantamake variqi vunara. Te mintiake variqi viha kia te Kotiva tivatai uvara qaqira karaiti, te Karaitiva tivatai uvara iriqi vi vaunara.
21 Aos sem lei, como se eu mesmo o fosse, não estando sem lei para com Deus, mas debaixo da lei de Cristo, para ganhar os que vivem fora do regime da lei.
22 Uqerara vaiinti nahenti variamanta te vika hampata vaiha vikavata Ihura vaintiqama vuate ti, tevata uqerara vaiinti voqaara vaunara. Ekaa vo qara vo qaramake varia vaiinti nahentika Ihura vaintiqama vuate ti, te ekaa vika variantemake, tevata variqi viha vikaqi kaiqa varaqi vi vaunara.
22 Fiz-me fraco para com os fracos, com o fim de ganhar os fracos. Fiz-me tudo para com todos, com o fim de, por todos os modos, salvar alguns.
23 Te Karaitira uva koqe uva irihara ti, mintiaqi vi vaunara. Te mintiaqi vi variariraro Kotiva tivata vokikavata koqema timitaarire ti, mintiaqi viha Karaitira uva tiva nimiqi vi vaunara.
23 Tudo faço por causa do evangelho, com o fim de me tornar cooperador com ele.
24 Ne kiae iriara? Airi vaiinti kantamaqi viha nai aatarake nai aatarake i variaraqihairo vohaiqavanoqai koqaa vare vairave. Nevata Ihura aaraqaa viha koqaa varareka kempukaiqamake kantamaqi vuata.
24 Não sabeis vós que os que correm no estádio, todos, na verdade, correm, mas um só leva o prêmio? Correi de tal maneira que o alcanceis.
25 Nai aatarake nai aatarakemaqi viha koqaa varare iaka, vika vaatavano ho variarire ti, vika qumina quahe variara qaqirake, aiqu kauqu avaqamake vate, viraqaahai vika nai aatarake nai aatarake kantamaqi vi variara. Vika koqaa vaireva, maurakanaa qiataqaa aqu amitaivaro tamuntaa vuaina haikavaqaima vairo.
25 Todo atleta em tudo se domina; aqueles, para alcançar uma coroa corruptível; nós, porém, a incorruptível.
26 Virara irihama kia te Kotira aaraqaa hampiara voqaara niraiti, te avuqavuqamake aiqu ntavaqi vi vaunara. Kauquqohairo raqi vai vaiintiva nai kauqu qumina aqukaintemake, tevata mintiarora.
26 Assim corro também eu, não sem meta; assim luto, não como desferindo golpes no ar.
27 Te Karaitira uva vokiaka tiva nimiqi vuariraro vo haika kaara ti qaqini vara kaantorave ti, te tenta vaataqaa koqemake raqikiqi vuariraro tinta antuqa avataqi vuarire ti, vira ruqutuqi vi vaunara.
27 Mas esmurro o meu corpo e o reduzo à escravidão, para que, tendo pregado a outros, não venha eu mesmo a ser desqualificado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Coríntios 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.