1 Coríntios 11
Kotira Uva (TBG) vs ACF
1 Te Karaitiva nuvaqiro vuntemake ni vaunarara ti, nevata te iainantemake nuvaqi vuata.
1 Sede meus imitadores, como também eu de Cristo.
2 Te ni vo uva vo uva tiva nimivaunara ne kia qaqira karaiti, ne ekaa vi uvara iriqi vi variarara ti, te niara quahema vauro.
2 E louvo-vos, irmãos, porque em tudo vos lembrais de mim, e retendes os preceitos como vo-los entreguei.
3 Ho ne maa uvara kankomake iriate: Karaitiva ekaa vaiintiqaa raqiki vaivama vaivaro, vira vaativano nai naataqaa raqiki vaivama vaivaro, Kotiva Karaitiraqaa raqiki vaivama vairo.
3 Mas quero que saibais que Cristo é a cabeça de todo o homem, e o homem a cabeça da mulher; e Deus a cabeça de Cristo.
4 Karaitiva ekaa vaiintiqaa raqiki vairara ti, virara irihama ne ruvaaqumavi vaivaro niqihairo vaiinti vovano Kotira aarareva iharoe, Kotira uva ni tiva nimireva iharoe, himpirera, vi vaiintiva kiama nai qiata naavuma taarira. Viva nai qiata naavuma tero ni nivutana himpiro vairera, vi vaiintiva Karaitira kauri haikama amianaro.
4 Todo o homem que ora ou profetiza, tendo a cabeça coberta, desonra a sua própria cabeça.
5 Te qaiqaa tirera. Vira vaativano nai naataqaa raqiki vairara ti, ne ruvaaqumavi vaivaro niqihairo nahentivano Kotira aarareva iharoe, Kotira uva ni tiva nimireva iharoe, himpirera, vi nahentiva nai qiata naavuma taarira. Nahentivano kia nai qiata naavuma taraitiro, ni nivuqaa himpiro uva tirera, vi nahentiva nai vaati kaurira haikama amianaro. Mintira nahentiva vaireva, ehaiqohairo nai qiata ekaara muqukai nahentiva voqaarama varianaro.
5 Mas toda a mulher que ora ou profetiza com a cabeça descoberta, desonra a sua própria cabeça, porque é como se estivesse rapada.
6 Ike, nahentivano nai qiata kia naavuma tairera, viva nai qiata toqa kaataarave. Nahentivano tiharo, Te tenta qiata toqakeve, muqukeve, kaurira haika varaarorave tirera, viva nai qiata naavuma taarira.
6 Portanto, se a mulher não se cobre com véu, tosquie-se também. Mas, se para a mulher é coisa indecente tosquiar-se ou rapar-se, que ponha o véu.
7 Kotiva vaiinti nai voqaara autukero vatero nai autu noraiqama kaarire tiro, vira autukora. Minturara tiro, vaiintivano ˻Ihura vaiinti nahenti nivuqaa uva tiharo˼ kiama nai qiata naavuma taarira. Kotiva vaiintiqaahairo nahenti autukero vatero vaiinti autuqai noraiqama kaarire tiro, nahenti autukorara tiro, nahentivano nai qiata naavuma taarira.
7 O homem, pois, não deve cobrir a cabeça, porque é a imagem e glória de Deus, mas a mulher é a glória do homem.
8 Kotiva vaiinti autukareva viva kia nahentiqaahairo vira autu karaitiro, viva vaiintiqaahairo nahenti autukora.
8 Porque o homem não provém da mulher, mas a mulher do homem.
9 Kotiva kia nahentiara iriharo vaiinti autu kairaitiro, viva vaiintiara iriharo nahenti autu amitora.
9 Porque também o homem não foi criado por causa da mulher, mas a mulher por causa do homem.
10 Kotiva vaiintiara iriharo nahenti autu amitorara tiro, nahentivano nai vaatiara viva tiqaa raqiki vaivave tivakeharo nai qiata naavuma taanaro. Viva nai qiata naavuma tairamanta enseli vikavata vira taveha virara tiha, Nai vaati uva iri vai nahentiravema, tivara.
10 Portanto, a mulher deve ter sobre a cabeça sinal de poderio, por causa dos anjos.
11 Tenavu Nora Kotira vaiinti nahenti vaunarara tiro, nahentivano kia ho nariaraa variqiro viraro vaiintivanovata kiama ho nariaraa variqiro vuanaro.
11 Todavia, nem o homem é sem a mulher, nem a mulher sem o homem, no Senhor.
12 Nahentivano vaireva, viva hoqarero vaiintiqaahairo qovarama vurave. Vaiintivano vaireva, nahentivano vira vatataivaro qovarama vi vairave. Ho mintiharovata, ekaa haikavano Kotiraqaahairo qovaramavi vaira.
12 Porque, como a mulher provém do homem, assim também o homem provém da mulher, mas tudo vem de Deus.
13 Kaiqe te maa uvara tiari nentavano rairake taveha, hove kia hove tiata. Nahentivano kia nai qiata naavuma taraitiro, vaiinti nahenti nivuqaa himpiro Kotira aarairera, vira koqeve ianarove, kiae koqe ianarove?
13 Julgai entre vós mesmos: é decente que a mulher ore a Deus descoberta?
14 Nevata vaiinti nahenti okarara iriha minti ti variarave: Vaiinti qiata kauhivano vukai vairera, viva kauruataarave, ti variara.
14 Ou não vos ensina a mesma natureza que é desonra para o homem ter cabelo crescido?
15 Nahenti qiata kauhi vukai vairera, vira koqema ianarove. Vira qiata kauhi vukaivano vira qiata aqu amitaarire tiro, Kotiva vira amitaira.
15 Mas ter a mulher cabelo crescido lhe é honroso, porque o cabelo lhe foi dado em lugar de véu.
16 Ti uva aatara kareva auti vaina vaiintirara te virara minti tirera: Nahentivano vaiinti nahenti nivuqaa Kotira uva tiva nimireva iharo nai qiata kauhi naavuma taarire. Te vi uvaraqai tiva nimiqi vi vauramanta Ihura vainti vonaini vonaini variaka, vikavata vi uvaraqai iri variara. Kia tenavu vi uvara qaqirake vo uva iriqi viraiti, vi uvaraqai iriqi virera.
16 Mas, se alguém quiser ser contencioso, nós não temos tal costume, nem as igrejas de Deus.
17 Te niara vi kaiqara vi kaiqara maantimake varaqi vuate tihama, te ne vo kaiqa vare variarara iriha kiama niara quaheha vai. Te iruramanta ne maara tireka ruvaaqumavi variaraqaahai koqemake variataara vaimanta kia koqemake variarave.
17 Nisto, porém, que vou dizer-vos não vos louvo; porquanto vos ajuntais, não para melhor, senão para pior.
18 Te hoqare maa uvara naane tirera. Minti tiamanta irunara: Ne maara uva tireka ruvaaqumavi vaiha ne tiroriha rairavi variara. Niara vi uvara tiamanta te vi uvara irihama vi uvava hini uva quqaa uvama varianarove tunara.
18 Porque antes de tudo ouço que, quando vos ajuntais na igreja, há entre vós dissensões; e em parte o creio.
19 Niqihai vonavuvano tiha, Tinavu uvaqaima avuqavu uva vaivo, tiamanta vonavuvano tiha, Tinavu uvaqaima avuqavu uva vaivo, ti variarave. Ne mintimake rairaviraqaahai ne avuqavumake Kotira uva iri varia vaiinti nahentika viraaqamake tavevara.
19 E até importa que haja entre vós heresias, para que os que são sinceros se manifestem entre vós.
20 Ne ruvaaqumavi vaiha tinavu Nora Vaiinti kara naitaramake naataara vaimanta ne hampiqama keha vira kara ne variara.
20 De sorte que, quando vos ajuntais num lugar, não é para comer a ceia do Senhor.
21 Ne ruvaaqumavi variaraqihai vonavu nái ia karara kia vokiaka rairake nimiraiti, vika náiqai paparuqamake ne variamanta vokiaka kia kara iaka narara variara. Vokiaka narara variamanta vokiaka airi uaini namakeha vueraiqaavi variara.
21 Porque, comendo, cada um toma antecipadamente a sua própria ceia; e assim um tem fome e outro embriaga-se.
22 Ike, ne kia naavuqi variakave? Ne nenta naavuqi vaiha karavata namarivata nama taiqake, viraqaahai oru maara tireka ruvaaquataara vaimanta, ne kia minti variara. Ne ruvaaqumavi vaiha, ni nivutaini vehi vaiinti nahenti variaka kia kara raira nimiraiti, nentaqai ne variavaro vira kaara vika toqaavu arimanta variara. Ike, vikavata Kotira vaiinti nahenti variamanta ne vika kaurira haika nimi variarave. Te ni kaiqara irihama vira kaara nana uvae niara tirara? Te ni quahamae nimitararave? Aqao, kiama ni quahama nimitarara.
22 Não tendes porventura casas para comer e para beber? Ou desprezais a igreja de Deus, e envergonhais os que nada têm? Que vos direi? Louvar-vos-ei? Nisto não vos louvo.
23 ˻Kaiqe te qaiqaa Noravano tu uvara ni tiva nimiari.˼ Tinavu Nora Vaiintivano naivano vi uvara ti tiva timumanta te vi uvara nivata tiva nimunara.
23 Porque eu recebi do Senhor o que também vos ensinei: que o Senhor Jesus, na noite em que foi traído, tomou o pão;
24 Kotirara koqema iarao tivakero mpareti vira nkuikero nai vaintinavu nimiro tiharo, Maara ti vaatama vaivo. Niarao tima, te vira ni nimuro. Ne tiriara irihama vi mparetira namaqi vuate, turave.
24 E, tendo dado graças, o partiu e disse: Tomai, comei; isto é o meu corpo que é partido por vós; fazei isto em memória de mim.
25 Ho vohaa qaramakero, viva uaini kaapuvata varakero tiharo, Maa namariva ti naareve. Kotiva vaiinti nahenti hampata vohaaraqi avituma vireva, qaraaka uva tivataainara kempukaiqama vuarire tiro, ti naarevano vi uvara kempukaiqama kaanarove. Tiriara irihama ne vi namarira namaqi vuate, tura.
25 Semelhantemente também, depois de cear, tomou o cálice, dizendo: Este cálice é o novo testamento no meu sangue; fazei isto, todas as vezes que beberdes, em memória de mim.
26 Ihuva minti turara ti, ne ruvaaqumavi vaiha vi mparetiravata, vi namariravata, namaqi viha ne Noravano tinavuara iriharo qutu vurara vaiinti nahenti tiva nimi variara. Ne mintiaqi vi vaivaro Noravano orurantero tuvuarira.
26 Porque todas as vezes que comerdes este pão e beberdes este cálice anunciais a morte do Senhor, até que venha.
27 Vi uvava mintima vairara tiro, vovano qora kaiqa varaqiro viharo Nora Vaiinti vira mparetivata vira namarivata nairera, viva Nora Vaiinti vira vaatavata vira naarevata qoraiqama amitairaro vira kaara viraqaata uvama varianaro.
27 Portanto, qualquer que comer este pão, ou beber o cálice do Senhor indignamente, será culpado do corpo e do sangue do Senhor.
28 Mintiarorave tiro, vaiintivanoe, nahentivanoe, nai avu aatoqi qora kaiqa vare variaina okarava variantorave tivakero nai avatama kero tavero, viraqaahairo vi mparetiravata, vi namariravata, ho ne vaira.
28 Examine-se, pois, o homem a si mesmo, e assim coma deste pão e beba deste cálice.
29 Vovano paparuqama kero neharo kia Noravano tinavuara iriharo qutu vurara iriraitiro, qumina mparetivata namarivata ne vauro tirera, vira kaara vi vaiintiva uvama varaanaro.
29 Porque o que come e bebe indignamente, come e bebe para sua própria condenação, não discernindo o corpo do Senhor.
30 Ne ruvaaqumavi vaiha hampiqama keha vi karara ne variarara ti, vira kaara ne hininavu uqerara vaiinti nahenti variamanta hininavu aihavi haikara vare variamanta hininavu qutuvi variarave.
30 Por causa disto há entre vós muitos fracos e doentes, e muitos que dormem.
31 Tenavu vi karara nare iha avuni tentanavu avu aatoqi qora kaiqa varaaina okarava variantorave ti, tentanavu rahake tave, viraqaahai tenavu homa vi karara vi namarira naariraro kiama tinavuqaa uvavano varianaro.
31 Porque, se nós nos julgássemos a nós mesmos, não seríamos julgados.
32 Tinavuara maa vataraqaa variaka hampata vaiha nora uva varevorave tiro, Noravano tinavu kaiqa avatamakero tavamaqiro viharo, tinavuara avuqavu aaraqaaqai nuate tiro, tinavu ruqutuqiro vi vaira.
32 Mas, quando somos julgados, somos repreendidos pelo Senhor, para não sermos condenados com o mundo.
33 Ti qata vakaao, vi uvara irihama ne tinavu Nora Vaiinti kara nareka iha, ne vokika veka vaimanta vikavata ani ni hampata vohaa ruvaaqumavi vaimanta vi karara naata.
33 Portanto, meus irmãos, quando vos ajuntais para comer, esperai uns pelos outros.
34 Vovano karara antuqa arirera, viva nai naavuqi naane kara namakero viraqaahairo ruvaaqiraqi aniarira. Ne mintimakeha naitaramake ruvaaqumavi vaivaro Kotiva kiama niqaa uva vataanaro. Ho naantiara te ne inaini orure vo uvavata ni tiva nimirera.
34 Mas, se algum tiver fome, coma em casa, para que não vos ajunteis para condenação. Quanto às demais coisas, ordená-las-ei quando for.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Coríntios 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.