Atos 22

Endagano Empia (SXBNT) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 “*Awagaaka ni waamwifu, mbasawa mbwe musarigire mbalage ekintu ekia ndi.”
1 — Meus senhores, irmãos e pais, escutem o que eu vou dizer a vocês em minha defesa!
2 Olwa waawurra na awagamba-gambra mu Oluibrania, waasarigira kiri. Kutio Paulo yagia emberi na awoola otino,
2 Quando o ouviram falar em hebraico , eles ficaram mais quietos ainda. Então Paulo disse:
3 “Inze ndi *Omuyaudi. Nyaiwulwa Taaso mu ekialo ekia Siliisia, ni nyakomera Yerusaleemu ano mu amakono aga *Gamalieli na angerera mu endagirra ezia waaguukwa wiifu. Nyakola emirimo egia Katonda na amaani gange goona kiomo muwona reero mukola mutino.
3 — Eu sou judeu, nascido em Tarso, na região da Cilícia, mas fui criado aqui em Jerusalém como aluno de Gamaliel. Fui educado muito rigorosamente dentro da lei dos nossos antepassados. Eu era muito dedicado a Deus, como todos vocês aqui também são.
4 Nyanyaasia awantu awaawanga ni walonda engira eya *Kristo eno, kandi nyagera wafwa. Nya-ambanga awasaaza alala na awakazi ni mbaira mu owusiwe.
4 Persegui os que seguiam este Caminho e fiz com que alguns fossem condenados à morte. Prendi homens e mulheres e os joguei na cadeia.
5 Kuwuene Omukangasi owa *awoozia alala na awakengi awa ekiina waesa wawalaga, aeniki niwo awampanga ebaruwa okuirra awiina waawu awari Damaskaasi. Kutio nyagianga eyo ni nyamba awantu wano ni mbasiwa ne eminyororo kandi ni mbareeta Yerusaleemu okuswawukwa.
5 O Grande Sacerdote e todo o Conselho Superior podem provar que estou dizendo a verdade, pois eu recebi cartas deles, escritas para os irmãos judeus que moram em Damasco. E fui até lá para prender os seguidores deste Caminho e trazê-los presos com correntes a Jerusalém, a fim de serem castigados.
6 “Owuire wulala ni nyawanga ni ndi ampi okutuuka ku omugizi ogwa Damaskaasi, mu enyinga eya mukaaga omuwasu, nyaizukra idangaala erieru zerre ni riemera ku igulu ni rimmurika.
6 E Paulo continuou: — Eu estava viajando, já perto de Damasco, e era mais ou menos meio-dia. De repente, uma forte luz que vinha do céu brilhou em volta de mim.
7 Nyagwa ansi amafunikira, nikuemao nyawurra omwoyo ni gunyeta kandi ni gundaga otino, ‘Saulo! Saulo! Ekigera no ondambiizie wululu otio niki?’
7 Eu caí no chão e ouvi uma voz que me dizia: “Saulo, Saulo, por que você me persegue?”
8 Nyamuwuuzia ntino, ‘Ni iwue anu owa ndambiizie?’ Yanyirania otino, ‘Ni inze Yesu Omunazareeti owa odambiizie wululu.’
8 — Então eu perguntei: “Quem é o senhor?”
9 Awantu awanyawanga nawo waawona owueru owuo ni ngawakawurra ekia omwoyo ogwo gwawoola.
9 — Os homens que viajavam comigo viram a luz, porém não ouviram a voz de quem falava comigo.
10 “Nyamuwuuzia ntino, ‘Omwami ekia nsugaane nkole niki?’ Omwami yanyirania otino, ‘Ema ogie Damaskaasi aa ogia okulagwa ewintu wiona ewia omiire okuteerwao okuuza okukola.’
10 Eu perguntei: “Senhor, o que devo fazer?” — E o Senhor respondeu:
11 Awantu awa nyawanga nawo, waa-mpamba okukono waanyira Damaskaasi, aeniki owueru owuaema ku igulu owuo wuantangaazia amiiso wundeka omuwuunu.
11 — Aquela luz brilhante tinha me deixado cego. Por isso os meus companheiros me pegaram pela mão e me levaram até Damasco.
12 “Yawangao omuntu oetwa mbwe Ananiasi. Yawanga omuntu oeere Katonda owuti ino kandi oambre endagirra ziifu. Kutio Awayaudi awamenyere Damaskaasi woona waamugamba-gambangako geeza.
12 Havia ali um homem chamado Ananias. Ele era religioso, obedecia à nossa Lei , e todos os judeus que moravam em Damasco o respeitavam.
13 Yaaza aimerra ampi ni inze nikuemao andaga otino, ‘Wamwifu Saulo, wona kandi!’ Amiiso gange gaiguka kalala kandi muwona.
13 Esse homem veio me procurar, chegou perto de mim e disse: “Irmão Saulo, veja de novo!” — No mesmo instante comecei a ver de novo e olhei para ele.
14 “Nikuemao yandaga otino, ‘Katonda owa waasoifu waasawanga amiire okukulowola kugere omanye okuagala kwae kandi owone Omulowole waae Omweru otuukre kandi owurre amangʼana gaae na amatwi gaao.
14 Então ele disse: “Saulo, o Deus dos nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele, para ver o seu Bom Servo e para ouvir o Servo falar com você pessoalmente.
15 Ooza okuwa no olaga awantu amangʼana goona aga owuine na aga owuriire ku iye.
15 Pois você será testemunha dele para dizer a todos aquilo que você tem visto e ouvido.
16 Kutio kiwulao ekintu kindi kandi ekia okiarindirra, ni ema obatiiswe kugere oeruyiwue ku amawi gaao goona no oeta eriina eria *Omwami Yesu.’
16 E agora não espere mais. Levante-se, peça a ajuda do Senhor e seja batizado, e os seus pecados serão perdoados.”
17 “Lunyima ni miire okuirana Yerusaleemu ni nyasawanga mu *ekaalu, nyawona owusasuko.
17 E Paulo terminou, dizendo: — Então eu voltei para Jerusalém. Quando estava orando no Templo, tive uma visão.
18 Mu owusasuko owuo, nyawona Omwami na andaga otino, ‘Fuma Yerusaleemu wuangu-wuangu aeniki awantu wano ngawaaza okuganya ku ewintu ewia ooza okuwoola mbwe owuine kandi omanyire ku inze.’
18 Vi o Senhor, e ele me disse: “Saia depressa de Jerusalém porque as pessoas daqui não aceitarão o que você vai dizer a meu respeito.”
19 “Inze nyamuirania ntino, ‘Omwami, awantu wano woona wamanyire geeza mbwe inze nio omuntu owagianga mu amasinagoogi ni nyamba kandi ni nkuba awantu awaganyire ku amangʼana gaao.
19 — Eu respondi: “Senhor, eles sabem muito bem que eu ia às sinagogas , e prendia os que criam em ti, e batia neles.
20 Lwona olwa Stefaano, owemirimo waao yaitwanga, nyawangao kandi nyaganya no okuitwa kwae, aa ni inze owa enguwo ezia awaamuita ziateewua mu amagulu gange.’
20 Quando estavam matando Estêvão, que falava a respeito de ti, ó Senhor, eu estava ali, concordando com aquele crime. E até tomei conta das capas dos assassinos dele.”
21 Omwami yandaga otino, ‘Iwue fuma ogie, aeniki nyiza okuira aliire mu ewialo ewia awantu awatari Awayaudi.’ ”
21 — Aí o Senhor disse: “Vá, pois eu vou enviá-lo para bem longe; vou enviá-lo aos não judeus.”
22 Awantu waawanga ni wamutegerezia ni wasarigiire kiri. No olwa yawoola amangʼana aga okugia ku awantu awatari Awayaudi, waatanika okukuba erioga wukalu ino ni wawoola watino, “Mumuite! Mumuite! Afwe aemeo! Ngʼasugaane okuwa omulamu!”
22 A multidão ficou ouvindo Paulo até que ele disse isso, mas aí eles começaram a gritar com toda a força: — Matem esse homem! — Ele não merece viver!
23 Waagia emberi ni wakuba erioga lwona ni watandula enguwo ziawu ni wazirigiza kungulu kandi ni wagunduusia egunduusi yoona.
23 Eles gritavam, sacudiam as capas no ar e jogavam poeira para cima.
24 Olwa omukangasi owa awa-iiye yawona otio, yalaga awa-iiye waae mbwe watoole Paulo waire mu ekambi aa wamenyere kandi wamuswawuke enkowa kugere awalage ekigera na awantu wamukubra erioga otio.
24 Então o comandante mandou que os seus soldados levassem Paulo para dentro da fortaleza. Mandou também que o chicoteassem para que ele contasse por que a multidão estava gritando contra ele.
25 No olwa waawanga ni wamiire okumusiwa geeza kugere amuswawuke, Paulo yawuuzia omukangasi owa awa-iiye wundi owawanga na aimeriire ampi nae otino, “Endagirra iifu ngewoola mbwe kuwiiwi okuswawuka Omuruumi no owuoni wuae wukiari okutuukrwa?”
25 Porém, quando o estavam amarrando para chicoteá-lo, Paulo perguntou ao oficial romano que estava perto dele: — Será que vocês têm o direito de chicotear um cidadão romano, especialmente um que não foi condenado por nenhum crime?
26 Olwa omukangasi owa awa-iiye oyo yawurra otio, yagia ku omukangasi omunene owa awa-iiye amuwuuzia otino “Oagala okukolaki kino? Omuntu oria no Omuruumi.”
26 Quando o oficial ouviu isso, foi falar com o comandante e disse: — O que é que o senhor vai fazer? Aquele homem é cidadão romano!
27 Kutio omukangasi omunene owa awa-iiye yagia ku Paulo amuwuuzia otino, “Mbwe ori Omuruumi?” Paulo yamuirania otino, “Ee nintio.”
27 Então o comandante foi falar com Paulo e perguntou: — Me diga uma coisa: você é mesmo cidadão romano? — Sou! — respondeu Paulo.
28 Omukangasi omunene oyo yamulaga otino, “Inze nyaoloola amasendi amangi kugere mbe Omuruumi. Ni iwue?”
28 Aí o comandante disse: — Eu também sou, e isso me custou muito dinheiro. Paulo respondeu: — Pois eu sou cidadão romano de nascimento.
29 Awa-iiye awaagianga okuwuuzia Paulo amangʼana waafuma waema ao. Olwa omukangasi omunene owa awa-iiye yatuukra mbwe Paulo yawanga Omuruumi, owuti wuamuamba ino aeniki yawanga na asiwre Omuruumi omwina waae.
29 Imediatamente os homens que iam chicoteá-lo recuaram. E o próprio comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano e ele tinha mandado amarrá-lo.
30 Enkio walwo omukangasi omunene owa awa-iiye yasiwula Paulo mala alagirra Omukangasi owa awoozia alala na awagaaka awa ekiina waikumie kugere areete Paulo emberi waawu aeniki yagalanga okumanya ekiagera ni waaingirra Paulo. Ni waamala okuikumia, yareeta Paulo emberi waawu.
30 O comandante queria saber com certeza por que os judeus estavam acusando Paulo. Então, no dia seguinte, mandou que tirassem as correntes que o prendiam e ordenou que os chefes dos sacerdotes e todo o Conselho Superior se reunissem. Depois mandou que trouxessem Paulo e o colocassem em frente deles.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.