Mateus 22
Gu ñio'ki'ñ gu Dios na bhaan tu a'ga guch xoi'kam (STPNT) vs NAA
1 Baꞌ gio bhaiꞌp ji chu ja aꞌgi gu Jesuus gu jaꞌtkam bhaan ji uaꞌrgidhak maaꞌn gu maaꞌnkam nam tɨɨmoꞌ, jup ja tɨtda:
1 De novo Jesus lhes falou por parábolas, dizendo:
2 ―Baꞌ na jax jaꞌk ja aꞌm tɨ nɨidhidhaꞌ gu Dios gu jaꞌtkam, jaꞌp ji buusan na jax maaꞌn gu gɇꞌkam noꞌ mu paiꞌ ba xim tɨɨmom gu maraaꞌn,
2 — O Reino dos Céus é semelhante a um rei que preparou uma festa de casamento para seu filho.
3 na ba ja jootsaꞌ gu tujuandam tugiꞌñ nam ja baiꞌñpuꞌ gu jaꞌtkam nam tu jugiaꞌ gu koiꞌ. Guꞌ ji na guꞌ ni jɨꞌx kum cham aaꞌ nam paiꞌ dhuuk mu jaꞌp puiꞌ tɨi ba ja tɨtdaim, puiꞌ mɨt giop ba jii gu tujuandam tugiꞌñ gu gɇꞌkam.
3 Enviou os seus servos a chamar os convidados para a festa, mas estes não quiseram vir.
4 Baꞌ gatuuk jaiꞌ gio muiꞌ tɨip ja joot jup xi ja tɨɨdak: “Ea na pim aapiꞌm muiꞌp jimiaꞌ na pim ja baiꞌñpuꞌ gu jaꞌtkam nam yaꞌni tu jugiaꞌ gu koiꞌ. Jaꞌp japim ja tɨɨdaꞌ na yaꞌ bax chu bhai, na ñich guꞌ tu chia gu tutuur gux dhudua kam nam ja koodai tu jidhooraꞌ gu bakaax.”
4 Enviou ainda outros servos, dizendo: “Digam aos convidados: Eis que já preparei o meu banquete; os meus bois e animais da engorda já foram abatidos, e tudo está pronto; venham para a festa.”
5 Guꞌ ji na mɨt guꞌ sia cham aa gu jaꞌtkam nam mu tu koiꞌpoꞌ nam paiꞌ dhuuk mu jaꞌp puiꞌ tɨi ba ja tɨtdaim gu tujuandam tugiꞌñ gu gɇꞌkam. Maaꞌn dai nat mu jaꞌk ji dhuu na paiꞌ tu gaꞌmbhar, maaꞌn baꞌ mu jaꞌk jup ji dhuu na paiꞌ tu juandaꞌ.
5 Mas os convidados não se importaram e se foram, um para o seu campo, outro para o seu negócio.
6 Gu jaiꞌ baꞌ dai na mɨt bhaiꞌ ji ja daꞌngɨ gu tujuandam tugiꞌñ gu gɇꞌkam, ja gɨbiimɨk jamɨt mi jaꞌp xi ja koodak.
6 Outros, agarrando os servos, os maltrataram e mataram.
7 Baꞌ gu gɇꞌkam giilhim bhaiꞌ ji bhaam na mɨt ja koi gu tujuandam tugiꞌñ. Mu ja joot dho guꞌ gu sandaaruiꞌx chugiꞌñ nam puiꞌp ja koodaꞌ guiꞌ na mɨt jup tu dooda, gio nam pup xi ja mɨmɨidhaꞌ gu ja baꞌbhak.
7 — O rei ficou furioso e, enviando as suas tropas, exterminou aqueles assassinos e incendiou a cidade deles.
8 Miꞌ dhɨr baꞌ moop ja tɨtda gu jaiꞌ tujuandam tugiꞌñ: “Dho guꞌ yaꞌ tɨi bax chu bhai dho dhi koiꞌ, guꞌ ji na mɨt guꞌ cham aa guiꞌ na ñich muiꞌ tɨi tu ja joochxi nam bha tu koiꞌpoꞌ gɨt.
8 Então disse aos seus servos: “A festa está pronta, mas os convidados não eram dignos.
9 Ea na pim aapiꞌm muiꞌp jimiaꞌ mu jaꞌp ɨrban gu gɇꞌ kiicham na pim ja baiꞌñpuꞌ gu jaꞌtkam nam yaꞌni tu jugiaꞌ. Bɨɨx japim bha ja baidhikaꞌ na pim jɨꞌk mi jaꞌp ja tɨgiaꞌ.”
9 Vão, pois, para as encruzilhadas dos caminhos e convidem para o banquete todos os que vocês encontrarem.”
10 Baꞌ muiꞌp ma jii mɨt gu tujuandam tugiꞌñ gu gɇꞌkam mu jaꞌp ɨrban gu gɇꞌ kiicham, baꞌ bɨɨx ja baidhak jamɨt na mɨt jɨꞌk mi jaꞌp ja tɨɨ, sia guiꞌ nam giilhim jix buam tomaat kaꞌ gio guiꞌ nam jir jix bhabhaiꞌkam kaꞌ. Suuꞌn jamɨt mɨjɨ baꞌk chɨr miꞌ na paiꞌr koiꞌcham kaꞌ.
10 E, saindo aqueles servos pelas estradas, reuniram todos os que encontraram, maus e bons; e a sala do banquete ficou cheia de convidados.
11 ’Baꞌ jaꞌxpɨx nat paiꞌ dhuuk miꞌ ba baa gu gɇꞌkam, ba tɨɨ na maaꞌn cham pu chuꞌm tɨ tɨiꞌchuꞌ na jax chuꞌm tɨm tɨtɨꞌ na baꞌx bhaaiꞌn kaꞌ nañ mu bakiaꞌ miꞌ paiꞌ noꞌ puꞌñir koiꞌcham kaꞌ.
11 — Mas, quando o rei entrou para ver os que estavam à mesa, notou ali um homem que não trazia veste nupcial
12 Baꞌp tɨtda: “¿Jax japich dhuuk ya baañ jaduuñ? Nap moo cham pu chuꞌm tɨ tɨiꞌchuꞌ na jax chuꞌm tɨm tɨtɨꞌ na baꞌx bhaaiꞌn kaꞌ nañ mu bakiaꞌ miꞌ paiꞌ noꞌ puꞌñir koiꞌcham kaꞌ.” Baꞌ cham ñiok guiꞌ na miꞌ puiꞌ tɨtda.
12 e perguntou-lhe: “Amigo, como você entrou aqui sem veste nupcial?” E ele emudeceu.
13 Baꞌp ja tɨtda gu gɇꞌkam guiꞌ nam miꞌ tu bhiijim gu koiꞌ: “Ea gor buuprak gu tootnaꞌn gio gu noonbiꞌñ mu buañ dɨɨrap dhi maaꞌnkam miꞌ na paiꞌ giilhim jix chukgam na tɨi suakdaꞌ na giilhim jix buam jum aaꞌndaꞌ.”
13 Então o rei ordenou aos serventes: “Amarrem os pés e as mãos dele e atirem-no para fora, nas trevas; ali haverá choro e ranger de dentes.”
14 Baꞌ puꞌñi tɨip jix aaꞌ gu Dios nam gɨt muiꞌ tɨ jɨɨꞌñdhai gu jaꞌtkam miꞌ puiꞌ jimiaꞌ na jax jix aaꞌ, guꞌ ji na guꞌ jɨꞌk pɨx nam baꞌx aaꞌ nam miꞌ puiꞌ jimiaꞌ.
14 Porque muitos são chamados, mas poucos são escolhidos.
15 Baꞌ bhaakuk miꞌ dhɨr pu jii mɨt guiꞌ nam pariseos jum tɨɨtɨꞌndaꞌ. Baꞌ tɨi bɨɨx maap xim jumpadak ma tu aꞌga mɨt nam jax dhui maiꞌchiaꞌ gɨt gu Jesuus na pu tɨꞌyaꞌ gɨt na jax cham puiꞌ jaꞌk tu aagix kaꞌ nam baꞌ puiꞌ ji chɨꞌji iattulhdhai tu chiñiaꞌ nam muꞌaaꞌ.
15 Então os fariseus se retiraram e consultaram entre si como surpreenderiam Jesus em alguma palavra.
16 Baꞌ muiꞌ tɨi ja joot jamɨt jɨꞌkchi gu ja jaꞌtkam tuk ja bɨɨm gu Eroodis gu jaꞌtkam tugiꞌñ nam sap tɨkkapuꞌ gu Jesuus, katti sap iam maakam pɨx tɨꞌyaꞌ gɨt na jax cham puiꞌ jaꞌk tu aagix kaꞌ nam baꞌ puiꞌ ji chɨꞌji iattulhdhai tu chiñiaꞌ nam muꞌaaꞌ. Baꞌp tɨtda am mu ji ɇɇk:
16 E enviaram-lhe discípulos, juntamente com os herodianos, para lhe dizer: — Mestre, sabemos que o senhor é verdadeiro e que ensina o caminho de Deus de acordo com a verdade, sem se importar com a opinião dos outros, porque não olha para a aparência das pessoas.
17 Baꞌ aach jaꞌp tuꞌm bham tɨkkam jich jaduuñ, ¿jir am aa nach namkiꞌñdhaꞌ gux ioꞌm gɇꞌkam Rooma kam Seesar tɨɨgim na jɨꞌk aagix nach namkiꞌñdhaꞌ, kaꞌ cham aa?
17 Assim sendo, diga-nos o que o senhor acha: é lícito pagar imposto a César ou não?
18 Guꞌ ji na guꞌx bhaiꞌx maat gu Jesuus nam jax kaiꞌñkam jup tɨtda, baꞌp ja tɨtda:
18 Mas Jesus, percebendo a maldade deles, respondeu:
19 Ea gor maaꞌn bhañ chaiñbuiꞌñ gu tuumiñ guiꞌ na kɨꞌn tum namkiꞌñ na jɨꞌk aagix nam namkiꞌñdhaꞌ gux ioꞌm gɇꞌkam Rooma kam.
19 Mostrem-me a moeda do imposto. Trouxeram-lhe um denário.
20 Baꞌ gu Jesuus xi dhaagɨk miꞌ xi chɨɨgɨk jup ja tɨtda:
20 E Jesus lhes perguntou:
21 Baꞌ guiꞌp kaiꞌch am:
21 Eles responderam: — De César. Então Jesus lhes disse:
22 Baꞌ pu cham ka ñio mɨt guiꞌ nam miꞌ tɨkka, dai nam miꞌ puiꞌ pup tuꞌiiꞌ jɨꞌx juugɨt. Miꞌ dhɨr baꞌ dai na mɨt ba jii cham jax ji chɨꞌɨɨk.
22 Ouvindo isto, se admiraram e, deixando-o, foram embora.
23 Baꞌ moo janoꞌ miꞌp ba ai mɨt ɨp guiꞌ nam saduseos jum tɨɨtɨꞌndaꞌ, guiꞌ nam cham tɨ jɨɨgiꞌñdhaꞌ nam gio mu paiꞌp ba oipodaꞌ guiꞌ nam jɨꞌk ba koꞌiix kaꞌ gu ja tutkuꞌ am bhaan. Baꞌ bhaiꞌ ba tɨkka am gu Jesuus, jup tɨtda am:
23 Naquele dia, alguns saduceus, que dizem não haver ressurreição, aproximaram-se de Jesus e lhe perguntaram:
24 ―Aach bhaiꞌ ma jii jich jaduuñ na chich bham tɨkkam gu puiꞌ nat jax jaꞌk tu uaꞌnak gu Moisees, na sap noꞌt maaꞌn ba muu gu maaꞌnkam, noꞌt dɨɨlh miꞌ ji bii gu bɨngaꞌn, noꞌ cham maaꞌn bhaan tu mar kat, jix bhaiꞌ na bhaiꞌ ji bhɨɨyaꞌ gu sɨpdhiꞌñ guiꞌ na miaꞌn oiꞌñdhaꞌ na baꞌ bhaan ba tu mar kaꞌ, na baꞌ jaꞌp ji buusniaꞌ nar dhiꞌ kaꞌ gu xioꞌgiꞌñ guiꞌ na ba mukiaꞌ.
24 — Mestre, Moisés disse: “Se alguém morrer, não tendo filhos, o irmão desse homem deve casar com a viúva e gerar descendentes para o falecido.”
25 Guꞌ ji nam guꞌ moo jaꞌpnip tu aꞌgadaꞌ gu jaꞌtkam nam sap mu paiꞌ oiꞌñkat xijum gook gu jaꞌtkam daim sɨspidhim. Sap baꞌ moo tɨi ba tɨ bɨɨnaꞌ kat guiꞌ nar bɨɨpɨꞌ kam, guꞌ ji nat sap guꞌ am xi muu, pu cham sap maaꞌn bhaan tu mar kat gu ubii. Sap baꞌ gu sɨpdhiꞌñ guiꞌ na miaꞌn oiꞌñ guiꞌ nat ba muu, tɨix bhaiꞌ ba tɨɨdak gu nuuchixiꞌñ.
25 Ora, havia entre nós sete irmãos. O primeiro, tendo casado, morreu e, não tendo descendência, deixou sua mulher para seu irmão.
26 Guꞌ ji nat sap guꞌ puiꞌ am jup xi muu, puiꞌ sap cham maaꞌn jup tɨɨgɨk jamɨt gu alhii. Gio gu tɨꞌɨraab kam sap puiꞌ tɨix bhaiꞌp ba tɨɨdak ɨp, guꞌ ji nat sap guꞌ puiꞌ am jup xi muu. Pu bɨɨx dho sap koi mɨt gu xijum gook tɨi pup bhɨbhɨɨjimɨk, pu cham sap jaroiꞌ maadɨt bhaan tɨɨgɨk gu alhii.
26 O mesmo aconteceu com o segundo, com o terceiro, até o sétimo.
27 Mɨkkat sap bɨɨx am jup xi muu gu ubii.
27 Por fim, depois de todos, morreu também a mulher.
28 Guꞌ baꞌ gu xijum gook gu jaꞌtkam nam tɨi pup bhɨbhɨɨjimɨk gu ubii, ¿jax chuꞌm baꞌ pɨk gio bhaiꞌp ji bhɨɨyaꞌ janoꞌ nam paiꞌ dhuuk saak gio mu paiꞌp ba oipodaꞌ sia ku mɨt tɨi ba koi gu ja tutkuꞌ am bhaan?
28 Portanto, na ressurreição, de qual dos sete ela será esposa? Porque todos casaram com ela.
29 Baꞌp ja tɨtda gu Jesuus:
29 Jesus respondeu:
30 Guꞌ matgɨm guiꞌ nam jɨꞌk koꞌiim nam gio mu paiꞌp ba oipodaꞌ, cham tuꞌ bhaan ka tɨtɨɨꞌñchokaꞌ am ji, na guꞌ dai yaꞌ dhi oiꞌñgaꞌn bhaan nam baꞌx aaꞌndaꞌ nam tɨ bɨpnaꞌ kaꞌ. Guꞌ noꞌm maakam jaꞌk ba oipo, jaꞌppɨx ba ji buandaꞌ am ji na jax gu noonbiꞌñ guñ Gɨꞌkoraꞌ guiꞌ nax dhaam jup tuꞌiiꞌ.
30 Porque, na ressurreição, nem casam, nem se dão em casamento, mas são como os anjos no céu.
31 Gio guꞌx bhaiꞌx maatɨꞌ nam bhaiꞌ paiꞌ aajim maaꞌn kap guiꞌ nam jɨꞌk koꞌiim gu ja tutkuꞌ am bhaan, na guꞌ puiꞌm kaiꞌch bo gu ñioꞌkiꞌñ gu Dios miꞌ na paiꞌ tu uaꞌñix bhaan gu uꞌuan. ¿Cham aa pim jɨꞌxkat tu jiñkuiꞌñ? Na jaꞌpnim kaiꞌch bo:
31 Quanto à ressurreição dos mortos, vocês nunca leram o que Deus disse a vocês:
32 “Aañ jir diꞌ gu Dios tugiꞌñ gu Abraam, gio baꞌ gu Isaak, gio baꞌ gu Jakob.” Cham tuꞌ na jax kaiꞌch: “Aañ jir ja Dios tuk kat”, guꞌ jaꞌpji na puiꞌm kaiꞌch ji na puir ja Dios tuk ji. Dhiꞌ bhaan jix maatɨꞌ nam pui mu paiꞌ oipo dhiꞌ dhi jaꞌtkam, sia ku mɨt ba koi gu ja tutkuꞌ am bhaan.
32 “Eu sou o Deus de Abraão, o Deus de Isaque e o Deus de Jacó”? Ele não é Deus de mortos, e sim de vivos.
33 Baꞌ pu cham ka ñio mɨt bɨɨx gu jaꞌtkam, dai nam miꞌ puiꞌ pup tuꞌiiꞌ na mɨt puꞌñi kai gu Jesuus, na guꞌ joidham jix bhaiꞌ xi bua na tu aꞌga.
33 Ouvindo isto, as multidões se maravilhavam da sua doutrina.
34 Baꞌ gu pariseos maap xim jumpadak giop ma tu aꞌga mɨt na mɨt paiꞌ dhuuk puiꞌ ba tɨ kai nat maaꞌn nat jax ja maꞌiich gu Jesuus gu saduseos.
34 Entretanto, os fariseus, sabendo que Jesus havia silenciado os saduceus, reuniram-se em conselho.
35 Baꞌ maadɨt guiꞌ nam sap jix mat kaꞌ gu ñioꞌkiꞌñ gu Dios mu jimɨɨk amuub na paiꞌp tuꞌiiꞌ gu Jesuus, mi jaꞌp ji kɨkbok bhaiꞌ ba tɨkka, guꞌ na miꞌ pɨx tɨix maiꞌchim ku baꞌp kaiꞌch, jup tɨtda:
35 E um deles, intérprete da Lei, querendo pôr Jesus à prova, perguntou-lhe:
36 ―¿Jax chuꞌm pɨk jix ioꞌm jum aaꞌ nañ miꞌ puiꞌ duiñchuꞌndaꞌ na jɨꞌk jax tu uaꞌñix gu ñioꞌkiꞌñ gu Dios?
36 — Mestre, qual é o grande mandamento na Lei?
37 Baꞌp tɨtda gu Jesuus:
37 Jesus respondeu:
38 Dhiꞌ jɨꞌ ji na bɨɨpɨꞌ kat jix ioꞌm jum aaꞌ nap miꞌ puiꞌ duiñchuꞌndaꞌ.
38 Este é o grande e primeiro mandamento.
39 Gatuuk baꞌ moo miꞌ na paiꞌ jaꞌpnip jum kaiꞌch: “Jix ja joiꞌgɨꞌndaꞌ ap bɨɨx gu jaꞌtkam sia nar jaroiꞌ kaꞌ gɨt, jaꞌp nap jax xim joiꞌgɨꞌndaꞌ aap dɨɨlh.”
39 E o segundo, semelhante a este, é: “Ame o seu próximo como você ama a si mesmo.”
40 Na guꞌ dhiꞌ bɨɨx na jɨꞌk jax tu uaꞌñix gu ñioꞌkiꞌñ gu Dios, dai dhiꞌ pɨk dhi gok kap nax ioꞌm bhaan tum aꞌgadaꞌ, gio guiꞌ nam bɨjɨk bhaankam jup tu aꞌgimɨk gu Dios, dai dhiꞌ bhaan jup tu ja aꞌgiꞌñdhaꞌ am gu jaꞌtkam.
40 Destes dois mandamentos dependem toda a Lei e os Profetas.
41 Baꞌ nam pui miꞌ kap tuꞌiiꞌ gu pariseos,
41 Estando reunidos os fariseus, Jesus lhes perguntou:
42 ba ja tɨkka gu Jesuus na sap jaroiꞌr boxiiꞌñ guch Xoiꞌkam, jup ja tɨtda:
42 — O que vocês pensam do Cristo? De quem é filho? Eles responderam: — De Davi.
43 Baꞌp ja tɨtda ɨp gio gu Jesuus:
43 E Jesus perguntou:
44 Jup tɨtda gu Dios guñ gɇꞌkam tuk:
44 “Disse o Senhor ao meu Senhor:
45 ¿Guꞌ baꞌ jax dhuukat puiꞌ Dabii jir boxiiꞌñ ji guch Xoiꞌkam na baꞌ guꞌ dɨɨlh gu Dabii puiꞌ jaꞌk iim nar gɇꞌkam tugiꞌñ guch Xoiꞌkam?
45 — Portanto, se Davi o chama de Senhor, como ele pode ser filho de Davi?
46 Baꞌ pu cham jaroiꞌ ka ñio, dai nam miꞌ pɨx puiꞌ pup tuꞌiiꞌ. Janoꞌ dɨr baꞌ pu cham jaroiꞌ tuꞌ ka tɨkkadaꞌ gu Jesuus, nam guꞌx maat na maaꞌn na jax ja maiꞌchiaꞌ.
46 E ninguém podia lhe responder uma palavra; e a partir daquele dia ninguém mais ousou fazer perguntas.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.