Atos 10

Gu ñio'ki'ñ gu Dios na bhaan tu a'ga guch xoi'kam (STPNT) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Baꞌ maaꞌn gu maaꞌnkam Korneelio tɨɨgim mu jaꞌk jup kiokaꞌ na paiꞌ puiꞌ tɨ tɨɨꞌ Sesareeya, na miꞌr ja gɇꞌkam tuk kaꞌ jɨꞌkchi gu sandaaruiꞌx Italia kam.
1 Morava em Cesareia um oficial do exército romano chamado Cornélio, capitão do Regimento Italiano.
2 Baꞌ dhiꞌ dhi maaꞌnkam gammɨjɨ tu daandaꞌ buiñor gu Dios ja bɨɨm guiꞌ nam jɨꞌk jir jum maap oiꞌdhagɨm kaꞌ, gio baꞌ na muiꞌ tu maakdaꞌ gu tuumiñ nam sap baꞌ miꞌ dhɨr jup ja maakidhaꞌ gu Israel kam jaꞌtkam, guiꞌ nam jɨꞌk cham biaꞌkaꞌ nam tuꞌ kɨꞌn tu sabaꞌdaꞌ.
2 Era um homem devoto e temente a Deus, como era também toda a sua família. Dava aos pobres esmolas generosas e sempre orava ao Senhor.
3 Baꞌ maaꞌnnim mia duuk na ka tu daan, ba tɨɨ maaꞌn gu nobiiꞌñ gu Dios nat buiñor bam maax na miꞌ dhɨr jaꞌp muiꞌ ba jim mu jaꞌk na paiꞌ ka tu daan, jup xi chɨtdaidhat:
3 Certa tarde, por volta das três horas, teve uma visão na qual viu um anjo de Deus vir em sua direção e dizer: “Cornélio!”.
4 Baꞌ gu Korneelio miꞌ puiꞌ pup tuꞌiiꞌ, dai na bhaiꞌ pup nɨiꞌñ gu nobiiꞌñ gu Dios. Jaꞌxpɨx baꞌ moox chooꞌnnɨt jup tɨtda:
4 Temeroso, Cornélio olhou fixamente para o anjo e perguntou: “Que é, senhor?”. E o anjo respondeu: “Suas orações e esmolas subiram até Deus, e ele as guarda na memória.
5 Baꞌ gu xib, dai nam aꞌm jum aaꞌ nap jaroiꞌ mu jootsaꞌ mu jaꞌk Joopi na pu tɨɨdaꞌ gu Simoon guiꞌ nam Peegro kɨꞌn jup jix mat kaꞌ na bha jimdaꞌ yaꞌ aap jum bui.
5 Agora, envie alguns homens a Jope e mande buscar Simão, também chamado Pedro.
6 Miꞌ moo daa gu xib buiñor guiꞌ na puiꞌp tɨɨꞌ Simoon, guiꞌ na bapket jup tu buadaꞌ na miꞌ kio juꞌñdharan gu gɇꞌ suudaiꞌ.
6 Ele está hospedado com Simão, um homem que trabalha com couro e mora à beira do mar”.
7 Baꞌ daipuꞌ nat puꞌñi xi chɨɨdak gu nobiiꞌñ gu Dios, pu cham paiꞌ ka matgir. Baꞌ gu Korneelio ba ja bai gook gu tujuandam tugiꞌñ gio baꞌ maaꞌn gu sandaaruiꞌx chugiꞌñ guiꞌ na gammɨjɨ tuꞌ kaꞌm nɨiꞌñdhaꞌ gio baꞌ na puiꞌ gammɨjɨp tu daandaꞌ buiñor gu Dios.
7 Assim que o anjo foi embora, Cornélio chamou dois servos de sua casa e um soldado devoto de seu grupo de auxiliares.
8 Baꞌ na mɨt paiꞌ dhuuk miꞌ ba ai, ba ja aagiꞌñ nat buiñor jum maax maaꞌn gu nobiiꞌñ gu Dios gio baꞌ na jax tɨtda. Miꞌ dhɨr baꞌ gatuuk dai nat muiꞌ ba ja joot mu jaꞌk Joopi nam sap baiꞌñpuꞌ gu Simoon.
8 Ele lhes contou o que havia acontecido e os enviou a Jope.
9 Baꞌ nam kiaꞌpɨx mummɨ ba aajim Joopi, na bar buimgidhak na kiaꞌpɨx jix dhaam ba duu, gu Peegro bhammɨ baꞌk dhaam ji chɨsdɨk bhaiꞌ ji chu daanɨ jix dhaam jaꞌk.
9 No dia seguinte, quando os mensageiros de Cornélio se aproximavam da cidade, Pedro subiu ao terraço para orar. Era cerca de meio-dia,
10 Baꞌ na bhaiꞌ ka tɨ nɨɨra na ka tu bhaajim na baꞌ moo ba tu jugiaꞌ, na guꞌ bax bhioꞌ,
10 e ele estava com fome. Enquanto a refeição era preparada, entrou num êxtase.
11 ba tɨɨ na bhaiꞌ ba tɨmñim bhammɨ dɨr jix dhaam gu tuꞌ iam gɇꞌ komaarak jaꞌp tuꞌm na gu jannulh na buuplhichuꞌ kuukgaran dɨr tɨtropiñ kɨꞌn bɨɨx maakob kap dɨr, panaas ku moo jaroiꞌ bhammɨ kɨɨkat bha tɨbaañdhim.
11 Viu o céu aberto e algo semelhante a um grande lençol ser baixado por suas quatro pontas.
12 Baꞌ dhiꞌ jɨꞌ na jaꞌp tuꞌm na jax gu gɇꞌ jannulh na bhammɨ dɨr bha tɨmñim jix dhaam, bɨɨx aixim tuꞌm bhaan mi chu jiim am guiꞌ nam gampɨx jaꞌk jix chu jaiꞌch gu sasoiꞌ, gio baꞌ jaiꞌ miꞌp jiim am ɨp guiꞌ nam jum sasoigat, puiꞌ na jax guiꞌ nam maaꞌmkob tu tooton, gio baꞌ jaiꞌ miꞌp jiim am ɨp gu kookoꞌ gam uꞌjiꞌ.
12 No lençol havia toda espécie de animais, répteis e aves.
13 Baꞌ ba kai gu Peegro nat bhaiꞌ ba tum ñio bhammɨ dɨr jix dhaam, jup tum kaiꞌch:
13 Então uma voz lhe disse: “Levante-se, Pedro; mate e coma”.
14 Baꞌ gu Peegro muiꞌ ji ñio, jup kaiꞌch:
14 “De modo nenhum, Senhor!”, respondeu Pedro. “Jamais comi coisa alguma que fosse considerada impura e imprópria.”
15 Baꞌ guiꞌ na bhammɨ dɨr bha ñiok jix dhaam jup kaiꞌch:
15 Mas a voz falou novamente: “Não chame de impuro o que Deus purificou”.
16 Baꞌ baikim puiꞌ ji chɨ tɨɨ gu Peegro, miꞌ dhɨr baꞌ dai nat ba tɨs jix dhaam guiꞌ na jaꞌp tuꞌm na jax gu gɇꞌ jannulh.
16 A mesma visão se repetiu três vezes. Então, subitamente, o lençol foi recolhido ao céu.
17 Baꞌ bhaiꞌ puiꞌ pup tuꞌiiꞌ gu Peegro, tɨim gaꞌnga na jax baꞌr jum duukam gu dhiꞌ puiꞌ nat jax tɨ tɨɨ. Baꞌ janoꞌ pɨk miꞌ jaꞌk kiꞌñgob ba ai mɨt guiꞌ nat mu ja joot gu Korneelio, tɨ tɨkkaim am na paiꞌ kio gu Simoon.
17 Pedro ficou perplexo, pensando em qual seria o significado da visão. Nesse momento, os homens que Cornélio tinha enviado encontraram a casa de Simão. Eles se aproximaram do portão
18 Baꞌ na mɨt jax mi ai kiꞌñgob, gɇꞌ kɨꞌn bhaiꞌ ba tɨ tɨkka am gu Simoon guiꞌ nam Peegro kɨꞌn jup jix mat kaꞌ.
18 e perguntaram se estava hospedado ali Simão, também chamado Pedro.
19 Baꞌ na pui bhaiꞌ daakat kam gaꞌnga gu Peegro na jax baꞌr jum duukam gu puiꞌ nat jax tɨ tɨɨ, ba mattuda gux Dhuuduꞌ kam jix Uañ Iiꞌmdaꞌ na mɨt miꞌ ba ai baik gu jaꞌtkam nam gaagim.
19 Enquanto Pedro ainda refletia sobre a visão, o Espírito lhe disse: “Três homens vieram procurá-lo.
20 Baꞌ puiꞌ jaꞌk xi jurtuda na xi kɨkbui muiꞌ xi chɨmñiaꞌ miꞌ na mɨt paiꞌ ba ai gu jaꞌtkam na baꞌ cham jax ji chɨꞌji mu jimiaꞌ mu jaꞌk nam paiꞌ baidhidhaꞌ, nat guꞌ sap guiꞌ pɨx puiꞌ jaꞌk tu duu nam baꞌ mu baiꞌñpuꞌ.
20 Levante-se, desça e vá encontrar-se com eles. Não hesite em acompanhá-los, pois eu os enviei”.
21 Baꞌ gu Peegro dai nat jax jup tɨm bhaiꞌ dhɨr baꞌk dhaam xi ja ñioꞌkdhak jup ja tɨtda:
21 Pedro desceu e disse aos homens: “Eu sou quem vocês procuram. Por que vieram?”.
22 Baꞌ guiꞌp kaiꞌch am:
22 Eles responderam: “Cornélio, um oficial romano, nos enviou. Ele é um homem devoto e temente a Deus, respeitado por todos os judeus. Um santo anjo o instruiu a chamar o senhor à casa dele para que ele ouça sua mensagem”.
23 Baꞌ xi ja chia gu Peegro nam muiꞌ xi baapkiaꞌ mu jaꞌk baꞌk chɨr. Miꞌ baꞌ pu gan ji chɨbia mɨt, kabuimuk baꞌ maap ba jii mɨt mu jaꞌk nam paiꞌ baidhim. Baꞌ jaiꞌ dhɨt jup ma ja oi mɨt gu miꞌ kam Joopi guiꞌ nam jɨꞌk tɨ jɨɨgiꞌñdhaꞌ buiñor gu Xoiꞌkam.
23 Então Pedro convidou os homens para se hospedarem ali aquela noite. No dia seguinte, foi com eles, acompanhado de alguns irmãos de Jope.
24 Baꞌ na bar jumai buimgidhak, mummɨ ba ai mɨt na paiꞌ puiꞌ tɨ tɨɨꞌ Sesareeya, miꞌ na paiꞌ tɨ nɨɨra gu Korneelio ja bɨɨm gu jajaaꞌnniꞌñ gio jaiꞌ guiꞌ nam maap jix bhaiꞌ kaiꞌchdhaꞌ, nat guꞌ ja bai nam miꞌp tuiꞌkaꞌ.
24 Chegaram a Cesareia no dia seguinte. Cornélio os esperava e havia reunido seus parentes e amigos íntimos.
25 Baꞌ nat paiꞌ dhuuk miꞌ ba ai gu Peegro miꞌ na paiꞌ pɨk kio gu Korneelio, muiꞌ ji jii nat ba namkim. Baꞌ na jax jim mi jaꞌp bɨɨpɨꞌ dɨr oꞌlhiaꞌn kɨꞌn ji kɨkbo nat miꞌ ba ji chu daanɨ buiñor gu Peegro.
25 Quando Pedro chegou à casa, Cornélio veio ao seu encontro e prostrou-se diante dele, adorando-o.
26 Guꞌ ji nat guꞌ gu Peegro xi dhaagɨk xi kɨkbuichdhak jup tɨtda:
26 Mas Pedro o levantou e disse: “Fique de pé! Eu sou apenas um homem como você”.
27 Miꞌ dhɨr baꞌ maap jix bhaiꞌ xi kaiꞌchidhat muiꞌ ji baap jamɨt mu jaꞌk baꞌk chɨr. Baꞌ miꞌ pɨx ji ja tɨɨ gu Peegro nam giilhim muiꞌ miꞌp tuꞌiiꞌ gu jaꞌtkam,
27 Os dois conversaram e depois entraram na casa, onde muitos outros estavam reunidos.
28 baꞌp ja tɨtda:
28 Pedro lhes disse: “Vocês sabem que nossas leis proíbem que um judeu entre num lar gentio como este ou se associe com os gentios. No entanto, Deus me mostrou que não devo mais considerar ninguém impuro ou impróprio.
29 Puiꞌ ku ñich baꞌ aañ cham jax ji chɨꞌɨɨk bhaiꞌ xi jii nam bhaiꞌ bañ baidhim dhim jaaduñ. Baꞌ gu xib aañ tɨix maachim na pimɨt jax kaiꞌñkam mu tuñ joochxiñ jaaduñ.
29 Por isso, vim assim que fui chamado, sem levantar objeções. Agora digam por que vocês mandaram me buscar”.
30 Baꞌ gu Korneelio muiꞌ ji ñio, jup kaiꞌch:
30 Cornélio respondeu: “Quatro dias atrás, eu estava orando em casa por volta deste mesmo horário, às três da tarde. De repente, um homem vestido com roupas resplandecentes apareceu diante de mim.
31 baꞌp jiñ chɨtda mi jaꞌp ji kɨkbok: “Aapiꞌ Korneelio, gu Dios gammɨjɨ jum kɇɇkɇꞌ nap paiꞌ dhuuk tu daandaꞌ buiñor, gio baꞌ nax bhaiꞌm taat kaꞌ nap paiꞌ dhuuk tu maakdaꞌ gu tuumiñ nam baꞌ miꞌ dhɨr jup ja maakidhaꞌ guiꞌ nam jɨꞌk cham biaꞌkaꞌ nam tuꞌ kɨꞌn tu sabaꞌdaꞌ.
31 Ele me disse: ‘Cornélio, Deus ouviu sua oração e se lembrou de suas esmolas.
32 Baꞌ gu xib dai nam aꞌm jum aaꞌ pɨx nap jaroiꞌ mu jootsaꞌ mu Joopi na mu jimiaꞌ na baiꞌñmɨraꞌ gu Simoon guiꞌ nam Peegro kɨꞌn jup jix mat kaꞌ. Miꞌ moo tɨbiap buiñor guiꞌ na puiꞌp tɨɨꞌ Simoon guiꞌ na bapket jup tu buadaꞌ na miꞌ kio juꞌñdharan gu gɇꞌ suudaiꞌ.”
32 Agora, envie mensageiros a Jope e mande buscar Simão, também chamado Pedro. Ele está hospedado na casa de Simão, um homem que trabalha com couro e mora à beira do mar’.
33 Baꞌ aañ cham jax ji chɨꞌɨɨk muiꞌp ma tu joot ɨp nam jum baiꞌñpuꞌ, baꞌ aap puiꞌ cham jax ji chɨꞌɨɨk bhaiꞌp ma jii dho chiñ jaduuñ. Baꞌ gu xib yaꞌp tuꞌiiꞌ ich dho buiñor gu Dios nach xim kaim nat jax jaꞌk puiꞌ bham joot nap tuꞌch aꞌgidhaꞌ.
33 Assim, mandei buscá-lo de imediato, e foi bom que tenha vindo. Agora estamos todos aqui, esperando diante de Deus para ouvir a mensagem que o Senhor mandou que você nos trouxesse”.
34 Baꞌ gu Peegro bhaiꞌ ji chu ja aꞌgi, jup kaiꞌch:
34 Então Pedro respondeu: “Vejo claramente que Deus não mostra nenhum favoritismo.
35 Guꞌ bak ji siax ja kɨɨgalhiꞌñ ji, dai noꞌm tu daan pɨx ji bak buiñor, gio baꞌ noꞌm jix kɨɨꞌp jum duukam jup tu bua.
35 Em todas as nações ele aceita aqueles que o temem e fazem o que é certo.
36 Dho guꞌ gu Dios puiꞌ tu ja aꞌgidhak dho gu Israel kam jaꞌtkam na puiꞌ ja tɨtdadaꞌ na sap guch Xoiꞌkam guiꞌ nar gɇꞌkam ja bui bɨɨx na jɨꞌk jaꞌtkam, jix bhaiꞌ nam buiñor jum palhbuidhaꞌ nam baꞌ cham kam tulhiiñaꞌ gatuuk.
36 Esta é a mensagem de boas-novas para o povo de Israel: Há paz com Deus por meio de Jesus Cristo, que é Senhor de todos.
37 Dho guꞌ puiꞌ dho na pim jax bax maat jiañ jaaduñ nat jax chum duu bhammɨ jaꞌp ja bui gu Israel kam jaꞌtkam, nat bhammɨ dɨr naiꞌ jim tɨbgai bo Galilea, gatuuk bo na paiꞌ dhuuk gu Juan bha jaꞌp oirɨt puiꞌ ja tɨtdadaꞌ gu jaꞌtkam na sap jum aaꞌ nam jum bopkonaꞌ.
37 Vocês sabem o que aconteceu em toda a Judeia, começando na Galileia, depois do batismo que João proclamou.
38 Dho guꞌ puiꞌ dho na pim jax bax maat jiañ jaaduñ, nat gu Dios gɇꞌkam kɨꞌn bhaan tɨ tɨɨ gu Jesuus Nasareet kam gio nat gɇꞌ bhaan tajaa gux Dhuuduꞌ kam jix Uañ Iiꞌmdaꞌ, puiꞌ ku baꞌ joidham jix bhaiꞌm duukam xip tu buimɨk gu Jesuus, gio baꞌ na bha jaꞌp oirɨt ja duduaꞌñdhidhaꞌ guiꞌ nam jɨꞌk kam tulhiiñdhat nam jix kakoꞌk kaꞌ na puiꞌ jaꞌk ja duukaꞌ gu jaꞌook. Baꞌ dhiꞌ puiꞌ nat jɨꞌk jax tu duu, dhiꞌ gu Dios na bhaan tɨ nɨidhidhaꞌ, puiꞌ ku baꞌx bhaaiꞌ nat puꞌñi tu duu.
38 Sabem também que Deus ungiu Jesus de Nazaré com o Espírito Santo e com poder. Então Jesus foi por toda parte fazendo o bem e curando todos os oprimidos pelo diabo, porque Deus estava com ele.
39 Baꞌ aach maaxik tɨɨ dɨɨlh jich buupui kɨꞌn gu dhiꞌ puiꞌ nat jɨꞌk jax tu duu gu Jesuus bhammɨ jaꞌp na paiꞌ jax jir Judea dɨbɨɨr, gio baꞌ bhammɨ jaꞌk na paiꞌ jax jir Jerusaleen. Gatuuk baꞌ am xi mua mɨt, bhaan gu kuruus taꞌm jamɨt xi sissapak.
39 “E nós somos testemunhas de tudo que ele fez em toda a Judeia e em Jerusalém, onde o mataram. Penduraram-no numa cruz,
40 Ku baꞌ guꞌ gu Dios giop duaꞌñ ji baik tanoolh kɨꞌn, gio baꞌ nat puiꞌ tu duu na giop bam maaxdhaꞌ aach jich bui.
40 mas Deus o ressuscitou no terceiro dia e permitiu que ele fosse visto,
41 Ku baꞌ guꞌ cham tuꞌ ji nat moo bɨɨx ja buim maax gu jaꞌtkam, guꞌ dai aach ji nat jɨꞌk pu bɨjɨk dɨr pu puiꞌ jaꞌk jich aꞌm tɨ tɨɨ gu Dios nach puꞌñi tɨgiaꞌ na jax jum duñiaꞌ. Baꞌ aach bɨɨmaꞌn xi chu koiꞌmɨk gio nach xi chu iꞌmɨk gatuuk nat paiꞌ dhuuk duadɨk giop bam miꞌ dhɨr koiꞌñgaꞌn tɨr.
41 não por todo o povo, mas por nós que fomos escolhidos por Deus de antemão para sermos suas testemunhas. Nós fomos os que comemos e bebemos com ele depois que ele ressuscitou dos mortos.
42 Miꞌ dhɨr baꞌ dai nat naiꞌ xich jootsak nach sap naiꞌ tu ja aꞌgiꞌñpuꞌ gu jaꞌtkam nach puiꞌ ja tɨtdaidhaꞌ nat sap gu Dios gɇꞌkam kɨꞌn ba dai ja bui guiꞌ nam ka dudua gu jaꞌtkam gio guiꞌ nam ba koꞌiix.
42 E ele nos mandou anunciar sua mensagem em toda parte e testemunhar que Deus o designou juiz dos vivos e dos mortos.
43 Baꞌ guiꞌ nam jɨꞌk bɨjɨk bhaankamuꞌn tu aꞌgimɨk gu Dios, pu puꞌñi pu bhaan tu aꞌgadaꞌ am gu Jesuus, gio baꞌ nam puiꞌ kaiꞌchdhaꞌ ɨp na sap gu jaroiꞌ na buiñor tɨ jɨɨꞌñdhaꞌ, cham tuꞌ ka tulhiiñchudaꞌ gu Dios.
43 É a respeito dele que todos os profetas dão testemunho, dizendo que todo o que nele crer receberá o perdão de seus pecados por meio de seu nome”.
44 Baꞌ na puiꞌ mi ka tu ja aꞌgiꞌñchuꞌ gu Peegro, bɨɨx jɨꞌmaꞌn ja aꞌm bhaiꞌ jim tajaa gux Dhuuduꞌ kam jix Uañ Iiꞌmdaꞌ guiꞌ nam jɨꞌk miꞌ kɇɇ na tu aꞌga.
44 Enquanto Pedro ainda falava, o Espírito Santo desceu sobre todos que ouviam a mensagem.
45 Baꞌ gu Israel kam jaꞌtkam guiꞌ na ja bɨɨm jim gu Peegro nam puiꞌp tɨ jɨɨgiꞌñ buiñor gu Xoiꞌkam, miꞌ puiꞌ pup tuꞌiiꞌ am, na guꞌ cham jir ja jujur gu puiꞌ na mɨt jax tɨ tɨɨ nat ja aꞌm jup bam tajaa gux Dhuuduꞌ kam jix Uañ Iiꞌmdaꞌ guiꞌ nam cham jir Israel kam jaꞌtkam.
45 Os discípulos judeus que acompanhavam Pedro ficaram admirados de que o dom do Espírito Santo também fosse derramado sobre os gentios,
46 Gio na guꞌ nam xi ja kɇɇ jaiꞌ ñiiñioꞌk kɨꞌn pɨx ba tu aꞌga am nam tu daan, cham tuꞌ puiꞌ jaꞌk ka tu ñiok am na jax bɨɨpɨꞌ dɨr.
46 pois os ouviram falar em outras línguas e louvar a Deus. Pedro perguntou:
47 Baꞌp ja tɨtda gu Peegro guiꞌ na ja bɨɨm jim:
47 “Pode alguém se opor a que eles sejam batizados agora que, como nós, também receberam o Espírito Santo?”.
48 Baꞌ puiꞌ xi chɨꞌɨɨk ba ja chia nam jum bopkonaꞌ, nam guꞌ sap ba tɨ jɨɨgiꞌñ buiñor gu Xoiꞌkam. Baꞌ guiꞌ soiꞌ ba tɨtda am gu Peegro na sap jɨꞌk tanoolh miꞌ ka xi juruuñdhai ja bui.
48 Então ordenou que fossem batizados em nome de Jesus Cristo. Depois, pediram que Pedro ficasse com eles alguns dias.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.