2 Samuel 13
KUATE TUKU PASA (SSD) vs VC
1 David tuku kiŋo nuŋe Absalom nu kulim ndindo ndo ŋak. Kulim ta nyunu Tamar. David tuku kiŋo ande Amnon nu Tamar tam tuku nzali suŋgo ŋak minna ta
1 Aconteceu, depois disso, que Amnon, filho de Davi, se enamorou de Tamar, irmã de Absalão, filho de Davi, que era muito bela.
2 nu nu tugum kambim fuguna. Ta ndaŋam? Tamar nu taŋgo ande ndoŋ kinye ndakina tukunu nane taŋgo afu nu tugum kine ndakuwaig ŋga tukulniŋginaig le Amnon nu wamdus piti suŋgo tumba guaze ŋak minanu sukna.
2 Amnon se consumia de tal modo por Tamar, sua irmã, a ponto de ficar doente, pois ela era virgem e parecia-lhe impossível fazer-lhe o que quer que fosse.
3 Taŋamba minna le Amnon tuku gulab ande Sama tuku kiŋo nuŋe Yonadab nuŋge Amnon kaŋgeram prona. Taŋgo ta nu maŋau magenu ŋaigonu kam tuku wamdus kuyarkanu taŋgo.
3 Ora, Amnon tinha um amigo chamado Jonadab, filho de Semaa, irmão de Davi, o qual era muito sagaz.
4 Nu ndek Amnon kusnana: Ne gabat suŋgo tuku kiŋo ta ne ndaŋam tuku mara mindek tumail pasi so tukulmba minit ŋgina le Amnon ndek lafumba sana: Ye aba Absalom tuku kulim nuŋe Tamar tam tuku nzali mayeyate ŋgina.
4 Disse ele a Amnon: Por que, ó príncipe, estás tão abatido todas as manhãs? Não mo queres dizer? É que amo Tamar, respondeu Amnon, a irmã de meu irmão Absalão.
5 Taŋakina le Yonadab ndek Amnon wam pagumba sana: Ne guazeŋget guazeŋget ŋga naŋe wande mbolŋge kinymba mina le mam naŋe pro ne kaŋgernuwa kande ne teŋenmba nu sawa: Ne ka yiŋe kulim Tamar sawa le pro teŋge ye tuku pagumba yiŋe mbili mbol teŋge suwa le nyi ŋga mam naŋe sawa ŋgina.
5 Jonadab disse-lhe: Deita em tua cama, e finge-te doente. Quando o teu pai vier ver-te, tu lhe dirás: Permite que Tamar venha dar-me de comer, preparando a comida diante de mim, a fim de que eu coma iguarias preparadas por sua mão.
6 Taŋakina le Amnon nu Yonadab tuku pasa dubimba guazeŋget guazeŋget ŋga nuŋe mbili mbolŋge kinymba minna le gabat suŋgo David nu ismba nu ka Amnon kaŋgeram kina le nu ndek sana: Ye guaze ŋak tukunu ne ka yiŋe kulim Tamar sawa le pro teŋge ye tuku bret foŋfoŋ pasoka kilmba pro yiŋe mbili mbol teŋge suwa le nyi ŋga sana.
6 Amnon deitou-se e fingiu que estava enfermo. Quando o rei veio visitá-lo, ele disse-lhe: Peço-te que minha irmã Tamar venha preparar à minha vista dois pasteizinhos, para que eu coma de sua mão.
7 Taŋamba sana le David nu taŋgo ande kukulna le gabat suŋgo tuku wande mbol kumba Tamar sana: Ne ka Amnon tuku nyamagaŋ afu pasoke tawe ŋga sana.
7 Davi mandou dizer a Tamar, no palácio: Vai à casa de teu irmão Amnon e prepara-lhe sua refeição.
8 Taŋakina le Tamar nu tiŋga leu nuŋe tuku wande mbol kumba Amnon nuŋe mbili mbolŋge kinymba minna le kaŋgermba nu ndek plaua kilmba pipmba bret foŋfoŋ pasokina le Amnon nu kinye ŋak nu kaŋgermba minna. Bret foŋfoŋ ta pasoka ugnaig le
8 Tamar foi ter com o seu irmão Amnon, que estava deitado. Tomou farinha, amassou e fez os pastéis à sua vista.
9 nu nza mbol kutumba Amnon nyuwa ŋgina kande nu isukusam mbulmba ndek sakina: Taŋgo pino ŋakmba ibeŋka sili-siliwaig ŋgina le nane ibeŋka sili-silinaig.
9 Depois de tê-los cozido, tomou a panela e despejou-a diante dele, mas Amnon não quis comer, e disse: Manda sair todos daqui. E retiraram-se todos os que estavam junto dele,
10 Taŋanaig le Amnon ndek kulim nuŋe sana: Ye tuku bret ta kilmba pro ye sa le nyi ŋga Tamar sana le nu bret ta kilmba nu tugum kumba
10 Amnon disse então a Tamar: Traze o prato no meu quarto, para que eu coma de tua mão. Tamar tomou os pastéis que fizera e levou-os ao seu irmão no quarto.
11 leu nuŋe tambim bafuna kande nu kulim nuŋe biye timba sana: Sile karpe ŋgina kande
11 E quando ela os oferecia a Amnon para que comesse, este segurou-a, dizendo: Vem, deita-te comigo, minha irmã!
12 Tamar nu mbulmba sakina: Ne ye wam ŋayonu tuku didi ndaka. Sine Israel mbal tuku maŋau taŋamba kuga. Maŋau te mayenu ndo kuga.
12 Não, meu irmão, disse-lhe ela; não me violentes. Não se faz uma tal coisa em Israel. Não cometas semelhante infâmia.
13 Ne taŋawa ta ye kiko suŋgo ŋak minmba ye maŋ taŋgo pino am mbolŋge likam kumuŋ kuga. Ne mata Israel afuŋge ne tuku nyu ŋayo siliwamŋgaig. Ta tuku ne ka mam sawa le nu wokuwa le sile muŋgu kilamŋgik ŋgina kande
13 Aonde levaria eu o meu opróbrio? E tu serias olhado como um ímpio em Israel! É melhor que fales ao rei: ele não recusará dar-me a ti.
14 Amnon nu Tamar tuku pasa ise ndaka nu biye timba tumba totona.
14 Mas ele não quis dar-lhe ouvidos e, como era mais forte que ela, violentou-a e se deitou com ela.
15 Taŋamba nu nu tuku nzali suŋgokanu ŋak minna ta kugana le kile nu ndek kulim nuŋe kasur mayemba pitaimba sana: Ne tiŋga kua kaye ŋgina kande
15 E logo a seguir Amnon concebeu uma profunda aversão por ela, mais violenta do que o amor que antes lhe tivera. Levanta-te, disse-lhe ele, e vai-te!
16 Tamar ndek nu sana: Yiŋe leu, ne taŋa ndawa. Ne ye pitaiya ta kiko suŋgokanu. Maŋau ye mbol kat ta limba o mbolŋge ŋgina kande Amnon nu kulim nuŋe tuku pasa ise ndakina sulumba
16 Não, meu irmão, respondeu ela; o ultraje que me farias, expulsando-me, seria ainda mais grave do que o que me acabas de fazer. Ele, porém, não quis ouvi-la;
17 — ausente —
17 chamou o seu servo e disse-lhe: Põe fora daqui esta moça que me está importunando, e fecha a porta atrás dela.
18 — ausente —
18 {Ela trazia um vestido comprido, como se vestiam outrora as donzelas filhas do rei.} O servo expulsou-a, fechando a porta atrás dela.
19 kile nu kina ka kukedu kilmba gabat mbolŋge kutumba nuŋe minde piye mayenu ta fetfetmba wai baboka malmbitamtam kina le
19 Tamar derramou então cinza sobre a cabeça, rasgou o seu longo vestido e, pondo a mão sobre a cabeça, afastou-se gritando.
20 leu nuŋe Absalom ndek kulim nuŋe kaŋgermba kusnana: Ne leu naŋe Amnonŋge am sesenat e? Ne ta tuku wamdus piti ndanuwa. Nu leu naŋe tukunu taŋaig le maninka ŋgina le Tamar ndek kina ka leu nuŋe Absalom tuku wande mbolŋge ake sinamanzerka minna.
20 Seu irmão Absalão disse-lhe: Esteve realmente contigo Amnon, teu irmão? Por agora, cala-te, minha irmã; ele é teu irmão: não penses mais nisso. E Tamar permaneceu consternada, na casa de seu irmão Absalão.
21 Taŋana le gabat suŋgo David nu maŋau mayok kina ta ismba nu gubra kagli firkina.
21 O rei Davi soube de tudo o que se tinha passado, e inflamou-se com violência a sua cólera, mas não quis afligir seu filho Amnon, pois o amava por ser o seu primogênito.
22 Absalom mata nu Amnon tuku gubra tormba nu kasurna. Ta ndaŋam? Amnon nu kulim nuŋe Tamar biye timba totona tukunu Absalom nu ŋak pasa pasa ndakina.
22 Quanto a Absalão, este não disse a Amnon uma só palavra, nem boa nem má, porque o odiava, por ter ele violado sua irmã Tamar.
23 Minnaig ma ma yar armba kinaig le Absalom tuku piro mbal ndek sipsip ŋguenu kugerkam tuku Baal-Hasor tumbraŋ kinaig. Tumbraŋ ta Efraim tumbraŋ suŋgo patumba minit. Absalom nu gabat suŋgo tuku kiŋo kat nuŋe ŋakmba aukniŋgina sulumba
23 Passados dois anos, Absalão tosquiava suas ovelhas em Baal Hasor, perto de Efraim, e convidou todos os filhos do rei.
24 nu gabat suŋgo David tugum kumba sana: O gabat suŋgo, nane ye tuku sipsip ŋguenu kugerkade tukunu ye pagumba nye suŋgokamŋgit. Ta tuku ne naŋe gageu naŋe kuasmbi ŋakmba ye tuku pagumba nye ta mbol prowap ŋga mam nuŋe sana le
24 Veio ter com o rei e disse-lhe: Eis que se tosquiam as ovelhas de teu servo; venha, pois, o rei com os seus familiares à casa do teu servo.
25 gabat suŋgo David nu tuku pasa lafumba sakina: Kiŋo, sine kine nda. Sine ŋakmba kab ta ne piro kareŋka sine tuku ŋga panzaririwamŋgat ŋgina. Taŋakina le Absalom nu gabat suŋgo kuwa ŋga sarsarmba minna le nu maŋ lato sakina: Sine kine nda. Ne ŋgamuŋgal mukuk ŋak kaye ŋgina le
25 O rei disse-lhe: Não, meu filho, não iremos todos, para não te sermos pesados. Malgrado instâncias de Absalão, o rei não quis ir, e o abençoou.
26 Absalom ndek nu sana: Ne kambim mbulmba ndeta Amnon ndo pale le kuwa ŋga sakina le gabat suŋgo ndek nu kusnana: Ne ndaŋam tuku Amnon kuwa ŋga sakate e ŋgina ta
26 Absalão replicou: Se tu não vens, deixa ao menos que venha conosco o meu irmão Amnon. Por que, disse Davi, iria ele contigo?
27 nu Amnon kuwa ŋga dirnaŋga minna le David ndek kiŋo kat nuŋe afu turmba patikina le Amnon ndoŋ Absalom dubimba kinaig.
27 Mas Absalão tanto insistiu que Davi deixou partir com ele Amnon e todos os filhos do rei. E Absalão organizou um banquete real.
28 Kile Absalom nu nuŋe piro mbal wam paguniŋmba saniŋgina: Amnon nu grep kule nyumba gare-gareka minwa le ye tane satiŋgi le tane Amnon balewap. Tane kuru kuru ndakap. Piti ta yeŋge kurawamŋgit ŋgina le
28 Ora, Absalão dera aos seus criados a ordem seguinte: Ouvi! Quando Amnon tiver o coração alegre por causa do vinho, e eu vos disser: Feri Amnon!, então vós o matareis; não tenhais medo, porque sou eu quem vo-lo ordena. Coragem, e sede homens fortes!
29 nane Absalom tuku pasa ta kumu-kumumba Amnon balenaig le kumna. Taŋana le gabat suŋgo tuku kiŋo kame afu wam ta kaŋgermba doŋki poŋge lika kua ka sili-silimba kinaig.
29 Os servos de Absalão fizeram a Amnon conforme o seu senhor lhes ordenara. Então todos os filhos do rei se levantaram, montaram nas suas mulas e fugiram.
30 Nane ndin dubimba kumba minnaig le taŋgo afu o buk kumba David sanaig: Absalom nu kiŋo kat naŋe ŋakmba bale far suglukat ŋga David sanaig le
30 Estavam ainda a caminho, quando chegou ao rei o boato que dizia: Absalão feriu todos os príncipes; nenhum se salvou!
31 nu pasa ta ismba nu piriri ŋayona sulumba nuŋe tawi fetfetmba kilke mbolŋge truk kina. Taŋana le nuŋe piro mbal mata taŋamba ndo naŋgine tawi fetfete likinaig le
31 O rei levantou-se, rasgou suas vestes e prostrou-se por terra; e todos os que o rodeavam rasgaram também as suas vestes.
32 David aba nuŋe Sama tuku kiŋo nuŋe Yonadab nuŋge ndek gabat suŋgo sana: Naŋe kiŋo kame ŋakmba bale far ndakaig. Amnon ndo balewaig le kumat. Nu buk Absalom tuku kulim nuŋe Tamar tumba totona tukunu Absalom nu Amnon balewam tuku wamdus kuyarkina ta ye o buk katesewen.
32 Mas Jonadab, filho de Semaa, irmão de Davi, tomou a palavra: Não pense o rei, meu senhor, que foram assassinados todos os jovens. Só Amnon morreu, porque Absalão decidira matá-lo desde o dia em que ele violou sua irmã Tamar.
33 Kiŋo kame ŋakmba bale far suglukaig ŋgaig ta yabri pasa ndo. Ne pasa ta son ndaŋga. Amnon ndo balewaig le kumat ŋga David sana.
33 Não acredite o rei, meu senhor, que morreram todos os príncipes. Só Amnon pereceu,
34 Nu taŋamba gabat suŋgo samba minna le Absalom o buk kua ka kina.
34 e seus outros irmãos estão vivos. Entretanto, Absalão fugira. A sentinela, levantando os olhos, viu uma grande tropa que descia pelo declive do caminho de Horonaim, e veio anunciar ao rei: Vi homens que vinham pelo caminho de Horonaim, no flanco da montanha.
35 Yonadab ndek David sana: Ye buk ne wam kube sanit ta naneŋge ndekade ŋgina.
35 Jonadab disse ao rei: São os príncipes que chegam; é bem como tinha dito o teu servo.
36 Taŋaka sana le David tuku kiŋo kat nuŋe ta pinder-pindermba pro wandek ka malmbi ŋgumbeyunaig le David nuŋe piro mbal ŋakmba nane mata malmbi ŋayonaig.
36 Falava ele ainda, quando entraram os filhos do rei e puseram-se a chorar. Então o rei e todos os seus derramaram abundantes lágrimas.
37 — ausente —
37 Quanto a Absalão, fugira para junto de Tolomai, filho de Amiud, rei de Gessur.
38 — ausente —
38 Enquanto isso, Davi continuava de luto pelo filho. E Absalão permaneceu três anos em Gessur, para onde fugira.
39 ka wamdus ibeŋkina le nu maŋ Absalom luka prowa ŋga idus timba minna.
39 O ânimo do rei cessou de irritar-se contra Absalão, tendo-se consolado da perda de Amnon.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 13, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.