Lucas 6
Sveta Biblija (SRP1865) vs ARIB
1 Dogodi Mu se pak u prvu subotu po drugom danu pashe da iđaše kroz useve, i učenici Njegovi trgahu klasje, i satirahu rukama te jeđahu.
1 E sucedeu que, num dia de sábado, passava Jesus pelas searas; e seus discípulos iam colhendo espigas e, debulhando-as com as mãos, as comiam.
2 A neki od fariseja rekoše im: Zašto činite šta ne valja činiti u subotu?
2 Alguns dos fariseus, porém, perguntaram; Por que estais fazendo o que não é lícito fazer nos sábados?
3 I odgovarajući Isus reče im: Zar niste čitali ono što učini David kad ogladne, on i koji behu s njim?
3 E Jesus, respondendo-lhes, disse: Nem ao menos tendes lido o que fez Davi quando teve fome, ele e seus companheiros?
4 Kako uđe u kuću Božiju, i uze hlebove postavljene i izjede, i dade ih onima što behu s njim, kojih nikome ne valjaše jesti osim jedinih sveštenika.
4 Como entrou na casa de Deus, tomou os pães da proposição, dos quais não era lícito comer senão só aos sacerdotes, e deles comeu e deu também aos companheiros?
5 I reče im: Sin je čovečiji Gospodar i od subote.
5 Também lhes disse: O Filho do homem é Senhor do sábado.
6 A dogodi se u drugu subotu da On uđe u zbornicu i učaše, i beše onde čovek kome desna ruka beše suva.
6 Ainda em outro sábado entrou na sinagoga, e pôs-se a ensinar. Estava ali um homem que tinha a mão direita atrofiada.
7 Književnici pak i fariseji gledahu za Njim neće li u subotu isceliti, da Ga okrive.
7 E os escribas e os fariseus observavam-no, para ver se curaria em dia de sábado, para acharem de que o acusar.
8 A On znaše pomisli njihove, i reče čoveku koji imaše suvu ruku: Ustani i stani na sredu. A on ustade i stade.
8 Mas ele, conhecendo-lhes os pensamentos, disse ao homem que tinha a mão atrofiada: Levanta-te, e fica em pé aqui no maio. E ele, levantando-se, ficou em pé.
9 A Isus reče im: Da vas zapitam: Šta valja u subotu činiti, dobro ili zlo? Održati dušu ili pogubiti? A oni ćutahu.
9 Disse-lhes, então, Jesus: Eu vos pergunto: É lícito no sábado fazer bem, ou fazer mal? salvar a vida, ou tirá-la?
10 I pogledavši na sve njih reče mu: Pruži ruku svoju. A on učini tako; i ruka posta zdrava kao i druga.
10 E olhando para todos em redor, disse ao homem: Estende a tua mão. Ele assim o fez, e a mão lhe foi restabelecida.
11 A oni se svi napuniše bezumlja, i govorahu jedan drugom šta bi učinili Isusu.
11 Mas eles se encheram de furor; e uns com os outros conferenciam sobre o que fariam a Jesus.
12 Tih, pak, dana iziđe na goru da se pomoli Bogu; i provede svu noć na molitvi Božijoj.
12 Naqueles dias retirou-se para o monte a fim de orar; e passou a noite toda em oração a Deus.
13 I kad bi dan, dozva učenike svoje, i izabra iz njih dvanaestoricu, koje i apostolima nazva:
13 Depois do amanhecer, chamou seus discípulos, e escolheu doze dentre eles, aos quais deu também o nome de apóstolos:
14 Simona, koga nazva Petrom, i Andriju brata njegovog, Jakova i Jovana, Filipa i Vartolomija,
14 Simão, ao qual também chamou Pedro, e André, seu irmão; Tiago e João; Filipe e Bartolomeu;
15 Mateja i Tomu, Jakova Alfejevog i Simona prozvanog Zilota,
15 Mateus e Tomé; Tiago, filho de Alfeu, e Simão, chamado Zelote;
16 Judu Jakovljevog, i Judu Iskariotskog, koji Ga i izdade.
16 Judas, filho de Tiago; e Judas Iscariotes, que veio a ser o traidor.
17 I izišavši s njima stade na mestu ravnom, i gomila učenika Njegovih; i mnoštvo naroda iz sve Judeje i iz Jerusalima, i iz primorja tirskog i sidonskog,
17 E Jesus, descendo com eles, parou num lugar plano, onde havia não só grande número de seus discípulos, mas também grande multidão do povo, de toda a Judéia e Jerusalém, e do litoral de Tiro e de Sidom, que tinham vindo para ouvi-lo e serem curados das suas doenças;
18 koji dođoše da Ga slušaju i da se isceljuju od svojih bolesti, i koje mučahu duhovi nečisti; i isceljivahu se.
18 e os que eram atormentados por espíritos imundos ficavam curados.
19 I sav narod tražaše da Ga se dotaknu; jer iz Njega izlažaše sila i isceljivaše ih sve.
19 E toda a multidão procurava tocar-lhe; porque saía dele poder que curava a todos.
20 I On podignuvši oči na učenike svoje govoraše:
20 Então, levantando ele os olhos para os seus discípulos, dizia: Bem-aventurados vós, os pobres, porque vosso é o reino de Deus.
21 Blago vama koji ste gladni sad; jer ćete se nasititi.
21 Bem-aventurados vós, que agora tendes fome, porque sereis fartos. Bem-aventurados vós, que agora chorais, porque haveis de rir.
22 Blago vama kad na vas ljudi omrznu i kad vas rastave i osramote, i razglase ime vaše kao zlo Sina radi čovečijeg.
22 Bem-aventurados sereis quando os homens vos odiarem, e quando vos expulsarem da sua companhia, e vos injuriarem, e rejeitarem o vosso nome como indigno, por causa do Filho do homem.
23 Radujte se u onaj dan i igrajte, jer gle, vaša je velika plata na nebu. Jer su tako činili prorocima očevi njihovi.
23 Regozijai-vos nesse dia e exultai, porque eis que é grande o vosso galardão no céu; pois assim faziam os seus pais aos profetas.
24 Ali teško vama bogati; jer ste već primili utehu svoju.
24 Mas ai de vós que sois ricos! porque já recebestes a vossa consolação.
25 Teško vama siti sad; jer ćete ogladneti.
25 Ai de vós, os que agora estais fartos! porque tereis fome. Ai de vós, os que agora rides! porque vos lamentareis e chorareis.
26 Teško vama kad stanu svi dobro govoriti za vama; jer su tako činili i lažnim prorocima očevi njihovi.
26 Ai de vós, quando todos os homens vos louvarem! porque assim faziam os seus pais aos falsos profetas.
27 Ali vama kažem koji slušate: ljubite neprijatelje svoje, dobro činite onima koji na vas mrze;
27 Mas a vós que ouvis, digo: Amai a vossos inimigos, fazei bem aos que vos odeiam,
28 blagosiljajte one koji vas kunu, i molite se Bogu za one koji vas vređaju.
28 bendizei aos que vos maldizem, e orai pelos que vos caluniam.
29 Koji te udari po obrazu, okreni mu i drugi; i koji hoće da ti uzme kabanicu, podaj mu i košulju.
29 Ao que te ferir numa face, oferece-lhe também a outra; e ao que te houver tirado a capa, não lhe negues também a túnica.
30 A svakome koji ište u tebe, podaj; i koji tvoje uzme, ne išti.
30 Dá a todo o que te pedir; e ao que tomar o que é teu, não lho reclames.
31 I kako hoćete da čine vama ljudi činite i vi njima onako.
31 Assim como quereis que os homens vos façam, do mesmo modo lhes fazei vós também.
32 I ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala? Jer i grešnici ljube one koji njih ljube.
32 Se amardes aos que vos amam, que mérito há nisso? Pois também os pecadores amam aos que os amam.
33 I ako činite dobro onima koji vama dobro čine, kakva vam je hvala? Jer i grešnici čine tako.
33 E se fizerdes bem aos que vos fazem bem, que mérito há nisso? Também os pecadores fazem o mesmo.
34 I ako dajete u zajam onima od kojih se nadate da ćete uzeti, kakva vam je hvala? Jer i grešnici grešnicima daju u zajam da uzmu opet onoliko.
34 E se emprestardes àqueles de quem esperais receber, que mérito há nisso? Também os pecadores emprestam aos pecadores, para receberem outro tanto.
35 Ali, ljubite neprijatelje svoje, i činite dobro, i dajte u zajam ne nadajući se ničemu; i biće vam velika plata, i bićete sinovi Najvišega, jer je On blag i neblagodarnima i zlima.
35 Amai, porém a vossos inimigos, fazei bem e emprestai, nunca desanimado; e grande será a vossa recompensa, e sereis filhos do Altíssimo; porque ele é benigno até para com os integrantes e maus.
36 Budite dakle milostivi kao i Otac vaš što je milostiv.
36 Sede misericordiosos, como também vosso Pai é misericordioso.
37 I ne sudite, i neće vam suditi; i ne osuđujte, i nećete biti osuđeni; opraštajte, i oprostiće vam se.
37 Não julgueis, e não sereis julgados; não condeneis, e não sereis condenados; perdoai, e sereis perdoados.
38 Dajte, i daće vam se: meru dobru i nabijenu i stresenu i prepunu daće vam u naručje vaše. Jer kakvom merom dajete onakvom će vam se vratiti.
38 Dai, e ser-vos-á dado; boa medida, recalcada, sacudida e transbordando vos deitarão no regaço; porque com a mesma medida com que medis, vos medirão a vós.
39 I kaza im priču: Može li slepac slepca voditi? Neće li oba pasti u jamu?
39 E propôs-lhes também uma parábola: Pode porventura um cego guiar outro cego? não cairão ambos no barranco?
40 Nema učenika nad učiteljem svojim, nego i sasvim kad se izuči, biće kao i učitelj njegov.
40 Não é o discípulo mais do que o seu mestre; mas todo o que for bem instruído será como o seu mestre.
41 A zašto vidiš trun u oku brata svog, a brvna u svom oku ne osećaš?
41 Por que vês o argueiro no olho de teu irmão, e não reparas na trave que está no teu próprio olho?
42 Ili kako možeš reći bratu svom: Brate! Stani da izvadim trun koji je u oku tvom, kad sam ne vidiš brvna u svom oku? Licemere! Izvadi najpre brvno iz oka svog, pa ćeš onda videti izvaditi trun iz oka brata svog.
42 Ou como podes dizer a teu irmão: Irmão, deixa-me tirar o argueiro que está no teu olho, não vendo tu mesmo a trave que está no teu? Hipócrita! tira primeiro a trave do teu olho; e então verás bem para tirar o argueiro que está no olho de teu irmão.
43 Jer nema drveta dobrog da rađa zao rod; niti drveta zlog da rađa dobar rod.
43 Porque não há árvore boa que dê mau fruto nem tampouco árvore má que dê bom fruto.
44 Jer se svako drvo po rodu svom poznaje: jer se smokve ne beru s trnja, niti se grožđe bere s kupine,
44 Porque cada árvore se conhece pelo seu próprio fruto; pois dos espinheiros não se colhem figos, nem dos abrolhos se vindimam uvas.
45 dobar čovek iz dobre kleti srca svog iznosi dobro, a zao čovek iz zle kleti srca svog iznosi zlo, jer usta njegova govore od suviška srca.
45 O homem bom, do bom tesouro do seu coração tira o bem; e o homem mau, do seu mau tesouro tira o mal; pois do que há em abundância no coração, disso fala a boca.
46 A što me zovete: Gospode! Gospode! A ne izvršujete šta vam govorim?
46 E por que me chamais: Senhor, Senhor, e não fazeis o que eu vos digo?
47 Svaki koji ide za mnom i sluša reči moje i izvršuje ih, kazaću vam kakav je:
47 Todo aquele que vem a mim, e ouve as minhas palavras, e as pratica, eu vos mostrarei a quem é semelhante:
48 On je kao čovek koji gradi kuću, pa iskopa i udubi i udari temelj na kamenu; a kad dođoše vode, navali reka na onu kuću i ne može je pokrenuti, jer joj je temelj na kamenu.
48 É semelhante ao homem que, edificando uma casa, cavou, abriu profunda vala, e pôs os alicerces sobre a rocha; e vindo a enchente, bateu com ímpeto a torrente naquela casa, e não a pôde abalar, porque tinha sido bem edificada.
49 A koji sluša i ne izvršuje on je kao čovek koji načini kuću na zemlji bez temelja, na koju navali reka i odmah je obori, i raspade se kuća ona strašno.
49 Mas o que ouve e não pratica é semelhante a um homem que edificou uma casa sobre terra, sem alicerces, na qual bateu com ímpeto a torrente, e logo caiu; e foi grande a ruína daquela casa.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.