1 Reč Gospodnja koja dođe Jeremiji o suši.
2 Juda tuži, i vrata su mu žalosna;
3 Najveći između njih šalju najmanje na vodu;
4 Zemlja je ispucala, jer ne beše dažda na zemlji;
5 I košuta u polju ostavlja mlade svoje,
6 I divlji magarci stojeći na visovima vuku u se vetar kao zmajevi,
7 Kad bezakonja naša svedoče na nas, Gospode,
8 Nado Izrailjeva!
9 Zašto si kao umoran čovek,
10 Ovako govori Gospod za narod ovaj:
11 Potom reče mi Gospod: Ne moli se za taj narod da bi mu bilo dobro.
12 Ako će i postiti, neću uslišiti vike njihove; i ako će prineti žrtve paljenice i dar, neće mi to ugoditi, nego mačem i glađu i pomorom pomoriću ih.
13 Tada rekoh: Oh, Gospode Gospode, evo, proroci im govore: Nećete videti mača, i neće biti gladi u vas, nego ću vam dati mir pouzdan na ovom mestu.
14 A Gospod mi reče: Laž prorokuju ti proroci u moje ime, nisam ih poslao, niti sam im zapovedio, niti sam im govorio; lažne utvare i gatanje i ništavilo i prevaru srca svog oni vam prorokuju.
15 Zato ovako veli Gospod za proroke koji prorokuju u moje ime, a ja ih nisam poslao, i govore: Neće biti mača ni gladi u ovoj zemlji: od mača i gladi izginuće ti proroci.
16 A narod ovaj, kome oni prorokuju, biće povaljan po ulicama jerusalimskim od gladi i mača, i neće biti nikoga da ih pogrebe, njih, žene njihove i sinove njihove i kćeri njihove; tako ću izliti na njih zloću njihovu.
17 Reci im dakle ovu reč:
18 Ako iziđem u polje, eto pobijenih mačem;
19 Eda li si sasvim odbacio Judu?
20 Priznajemo, Gospode, zloću svoju,
21 Nemoj nas odbaciti radi imena svog;
22 Ima li među taštinama u naroda koji da daje dažd?