Gênesis 8

Sveta Biblija (SRP1865) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 A Bog se opomenu Noja i svih zveri i sve stoke što behu s njim u kovčegu; i posla Bog vetar na zemlju da uzbije vodu.
1 Então Deus lembrou de Noé e de todos os animais que estavam com ele na barca. Deus fez com que um vento soprasse sobre a terra, e a água começou a baixar.
2 I zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.
2 As fontes do grande mar e as janelas do céu se fecharam. Parou de chover,
3 I stade voda opadati na zemlji, i jednako opadaše posle sto pedeset dana;
3 e durante cento e cinquenta dias a água foi baixando pouco a pouco.
4 te se ustavi kovčeg sedmog meseca dana sedamnaestog na planini Araratu.
4 No dia dezessete do sétimo mês, a barca parou na região montanhosa de Ararate.
5 I voda opadaše sve većma do desetog meseca; i prvog dana desetog meseca pokazaše se vrhovi od brda.
5 A água continuou a baixar, até que no primeiro dia do décimo mês apareceram os picos das montanhas.
6 A posle četrdeset dana otvori Noje prozor na kovčegu, koji beše načinio;
6 No fim de quarenta dias, Noé abriu a janela que havia feito na barca
7 i ispusti gavrana, koji jednako odletaše i doletaše dokle ne presahnu voda na zemlji.
7 e soltou um corvo, que ficou voando de um lado para outro, esperando que a terra secasse.
8 Pa pusti i golubicu da bi video je li opala voda sa zemlje.
8 Depois Noé soltou uma pomba a fim de ver se a terra já estava seca;
9 A golubica ne našavši gde bi stala nogom svojom vrati se k njemu u kovčeg, jer još beše voda po svoj zemlji; i Noje pruživši ruku uhvati je i uze k sebi u kovčeg.
9 mas a pomba não achou lugar para pousar porque a terra ainda estava toda coberta de água. Aí Noé estendeu a mão, pegou a pomba e a pôs dentro da barca.
10 I počeka još sedam dana, po opet ispusti golubicu iz kovčega.
10 Noé esperou mais sete dias e soltou a pomba de novo.
11 I pred veče vrati se k njemu golubica, i gle, u kljunu joj list maslinov, koji beše otkinula; tako pozna Noje da je opala voda sa zemlje.
11 Ela voltou à tardinha, trazendo no bico uma folha verde de oliveira. Assim Noé ficou sabendo que a água havia baixado.
12 Ali počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu, a ona mu se više ne vrati.
12 E ele esperou mais sete dias e de novo soltou a pomba, e dessa vez ela não voltou.
13 Šest stotina prve godine veka Nojevog prvi dan prvog meseca usahnu voda na zemlji; i Noje otkri krov na kovčegu, i ugleda zemlju suvu.
13 Quando Noé tinha seiscentos e um anos, as águas que estavam sobre a terra secaram. No dia primeiro do primeiro mês, Noé tirou a cobertura da barca e viu que a terra estava secando.
14 A drugog meseca dvadeset sedmog dana beše sva zemlja suva.
14 No dia vinte e sete do segundo mês, a terra estava bem seca.
15 Tada reče Bog Noju govoreći:
15 Aí Deus disse a Noé:
16 Izađi iz kovčega ti i žena tvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih s tobom;
16 — Saia da barca junto com a sua mulher, os seus filhos e as suas noras.
17 sve zveri što su sa tobom od svakog tela, ptice i stoku i šta god gamiže po zemlji, izvedi sa sobom, neka se raziđu po zemlji, i neka se plode i množe na zemlji.
17 Faça sair também todos os animais que estão com você, isto é, as aves, os animais domésticos, os animais selvagens e os que se arrastam pelo chão. Que eles se espalhem por toda parte e tenham muitas crias para encherem a terra.
18 I iziđe Noje i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovih s njim.
18 Assim Noé e a sua mulher saíram da barca, junto com os seus filhos e as suas noras.
19 Sve zveri, sve sitne životinje, sve ptice i sve što se miče po zemlji po svojim vrstama iziđoše iz kovčega.
19 Também saíram todos os animais e as aves, em grupos, de acordo com as suas espécies.
20 I načini Noje žrtvenik Gospodu, i uze od svake čiste stoke i od svih ptica čistih, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.
20 Noé construiu um altar para oferecer sacrifícios a Deus, o Senhor . Ele pegou aves e animais puros , um de cada espécie, e os queimou como sacrifício no altar.
21 I Gospod omirisa miris ugodni, i reče u srcu svom: Neću više kleti zemlje s ljudi, što je misao srca čovečijeg zla od malena; niti ću više ubijati sve što živi, kao što učinih.
21 O cheiro dos sacrifícios agradou ao Senhor , e ele pensou assim: “Nunca mais vou amaldiçoar a terra por causa da raça humana, pois eu sei que desde a sua juventude as pessoas só pensam em coisas más.
22 Od sada dokle bude zemlje, neće nestajati setve ni žetve, studeni ni vrućine, leta ni zime, dana ni noći.
22 Também nunca mais destruirei todos os seres vivos, como fiz desta vez. Enquanto o mundo existir, sempre haverá semeadura e colheita, frio e calor, verão e inverno, dia e noite.”

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 8, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.