Lucas 16
KILE JWUMPE SEMƐŊI JWUMPE NINTANMPE (SPP) vs ARIB
1 Ɲyɛ Yesu à núr'a bàtaage kà jwo u cyelempyiibil'á na: «Nàfuufooŋi wà u ná mpyi a báarapyi lwɔ́ a yaha u u u karigii cwɔɔnre. Kàntugo, ka nàfuufooŋi si mpa a núru sùpyire ɲwɔ na, na u báarapyiŋi wá na u cyeyaayi kɛ̀ɛge.
1 Dizia Jesus também aos seus discípulos: Havia certo homem rico, que tinha um mordomo; e este foi acusado perante ele de estar dissipando os seus bens.
2 Ka u u báarapyiŋi pyi “Mii à lógo na mu na mii cyeyaayi kɛ̀ɛge, ɲaha k'à pa ná lire e bɛ? Ɲyɛ bégele ma a ma báaraŋi pyiŋkanni yyaha jwo na á, ɲaha na yɛ mu báaraŋi sí n‑kwɔ̀ niɲjaa.”
2 Chamou-o, então, e lhe disse: Que é isso que ouço dizer de ti? Presta contas da tua mordomia; porque já não podes mais ser meu mordomo.
3 Ka báarapyiŋi si jwo uye funŋ'i “Mii ɲùŋufooŋ'à jwo na mii báaraŋi sí n‑yyére niɲjaa. Ɲyɛ ɲaha mii sí raa n‑pyi bɛ? Faapyi fànha ɲyɛ mii i mɛ. Na ɲáare na lyî, kuru silege mú sí ɲyɛ mii na.
3 Disse, pois, o mordomo consigo: Que hei de fazer, já que o meu senhor me tira a mordomia? Para cavar, não tenho forças; de mendigar, tenho vergonha.
4 Ɲyɛ nde mii sí n‑pyi ke, mii naha a li cè numɛ. Mii aha lire pyi, mii ɲùŋufooŋi ká mii yaha tèni ndemu i ke, sùpyire sannte sí mii mâra pi pyɛnyi i.”
4 Agora sei o que vou fazer, para que, quando for desapossado da mordomia, me recebam em suas casas.
5 U ɲùŋufooŋi fwɔhigii mpyi mpiimu na ke, ka u u pire yyer'a yíbe niŋkin niŋkin maa shincyiiŋi pyi “Mii ɲùŋufooŋi jùuli u ɲyɛ mu na yɛ?”
5 E chamando a si cada um dos devedores do seu senhor, perguntou ao primeiro: Quanto deves ao meu senhor?
6 Ka u u jwo “U sìnɲcɛrii ŋkuu (100) fwoo li ɲyɛ mii na.” Ka báarapyiŋi si u pyi “Tɛ̀ɛn fwɔfwɔ, maa ma fwɔhigii sémɛŋi lwɔ́, maa yi kɛ̂ɛnŋ'a sémɛ na u sìnɲcɛrii beeshuunni ná kɛ fwoo li ɲyɛ mu na.”
6 Respondeu ele: Cem cados de azeite. Disse-lhe então: Toma a tua conta, senta-te depressa e escreve cinqüenta.
7 Maa núr'a wabɛrɛ yíbe “Mu de? Mu fwooni ɲyɛ jùuli yɛ?” Ka uru si jwo “Sùmapyaŋi bɔrii ŋkuu (100).” Ka báarapyiŋi si u pyi “Tɛ̀ɛn, maa ma fwɔhigii sémɛŋi lwɔ́, maa yi kɛ̂ɛnŋ'a sémɛ na u sùmapyaŋi bɔrii beecyɛɛre (80) fwoo li ɲyɛ mu na.”
7 Perguntou depois a outro: E tu, quanto deves? Respondeu ele: Cem coros de trigo. E disse-lhe: Toma a tua conta e escreve oitenta.
8 Uru báarapyiŋi mɛ́ɛ ɲyɛ u à u ɲùŋufooŋi nàfuuŋi kɛ̀ɛge ke, ɲùŋufooŋ'à u kêe, ɲaha na yɛ u à yákili ta maa u nùmpanŋke yaa. Ɲyɛ mpii pi ɲyɛ numpini i ke, pire maha pi ná piye shwɔ̀hɔŋi karigii cwɔɔnre ná yákilifente e pyiŋkanni ndemu na ke, mii à ŋke bàtaage jwo pire kyaa na si ntɛ̀gɛ yii yɛrɛ, yii mpiimu pi ɲyɛ bɛ̀ɛnmpe e ke, bà yii si mpyi si yii nùmpanŋke bégele mɛ.»
8 E louvou aquele senhor ao injusto mordomo por haver procedido com sagacidade; porque os filhos deste mundo são mais sagazes para com a sua geração do que os filhos da luz.
9 Ɲyɛ ka Yesu si núr'a jwo: «Yii àha nàfuuŋi yaha yii karigii puni yyaha yyére mɛ, lire ɲyɛ a tíi mɛ. Yii a cevee caa yiye na ná u e, lire ká mpyi, yii canmpyaagii ká ŋkwɔ̀ ŋge diɲyɛŋi i tèni ndemu i ke, Kile sí yii lèŋɛ u pyɛnge e, yii sí n‑pyi wani fo tèekwombaa.
9 Eu vos digo ainda: Granjeai amigos por meio das riquezas da injustiça; para que, quando estas vos faltarem, vos recebam eles nos tabernáculos eternos.
10 Shinŋi u maha kapyɛɛre pyi ná fyìnm'i ke, urufoo mú maha kabwɔhigii pyi ná fyìnmpe e. Ŋka shinŋi u ɲyɛ u ɲyɛ na kapyɛɛre pyi ná fyìnm'i mɛ, kabwɔhii mɛ́ɛ ká le urufoo cye e, u ɲyɛ na cyi pyi ná fyìnmpe e mɛ.
10 Quem é fiel no pouco, também é fiel no muito; quem é injusto no pouco, também é injusto no muito.
11 Yii aha mpyi yii ɲyɛ a jà a ŋge diɲyɛŋi nàfuuŋi báara ná fyìnmpe e mɛ, nàkaana baa Kile mú sì ɲɛɛ sèe nàfuu le yii cye e mɛ.
11 Se, pois, nas riquezas injustas não fostes fiéis, quem vos confiará as verdadeiras?
12 Yaage ku ɲyɛ sùpyaŋi wabɛrɛ wogo ke, yii aha mpyi yii ɲyɛ a kuru báara ná fyìnmpe e mɛ, ŋke Kile à bégel'a yaha yii yabilimpii mɛɛ na ke, nàkaana baa, u mú sì ɲɛɛ kuru kan yii á mɛ.
12 E se no alheio não fostes fiéis, quem vos dará o que é vosso?
13 Yii li cè na báarapyiŋi sì n‑sìi n‑jà raa báare ɲùŋufee shuunn'á mɛ. Lire ká mpyi, u sí ɲùŋufooŋi wà kyaa táan uy'á, si u sanŋi kyaa pɛn uy'á. U mú sí n‑kúu wà na, si kàntugo wà u sanŋi na. Ɲyɛ amuni li ɲyɛ, nàfuuŋi lag'à tatɛɛngɛ fô yii mpiimu na ke, yii sì n‑jà n‑pyi Kile báarapyii mɛ.»
13 Nenhum servo pode servir dois senhores; porque ou há de odiar a um e amar ao outro, o há de odiar a um e amar ao outro, o há de dedicar-se a um e desprezar o outro. Não podeis servir a Deus e às riquezas.
14 Ɲyɛ Farizhɛɛnbil'à puru jwumpe puni lógo ke, ka pi i wá na Yesu fwɔ́hɔre, ɲaha na yɛ nàfuuŋi kani mpyi a pêe pi á.
14 Os fariseus, que eram gananciosos, ouviam todas essas coisas e zombavam dele.
15 Ka Yesu si pi pyi: «Yii pi ke, yii maha yiye pyi mu à jwo yii à tíi sùpyire ɲyii na, mà li ta Kile à yii zòompii cè. Yii li cè, yaage k'à pêe sùpyire ɲyii na ke, kur'à pɛn Kile á.
15 E ele lhes disse: Vós sois os que vos justificais a vós mesmos diante dos homens, mas Deus conhece os vossos corações; porque o que entre os homens é elevado, perante Deus é abominação.
16 Ɲyɛ MusaSaliyaŋi ná Kile tùnntunmpii sanmpii jwump'à kwôro tooy'e fo mà pa nɔ Yuhana Batizelipyiŋi tèni na. Mà lwɔ́ Yuhana Batizelipyiŋi na, Jwumpe Nintanmpe p'à yyaha tíi ná Kile Saanre e ke, puru na yu sùpyir'á. Sùpyire puni la mú si ɲyɛ si fànha le si jyè tire saanre e.
16 A lei e os profetas vigoraram até João; desde então é anunciado o evangelho do reino de Deus, e todo homem forceja por entrar nele.
17 Yii li cè na ɲìŋk'à mpìnni tàaŋa a tòro Kile Saliyaŋi jwumbilini là niŋkin mpìnni na.
17 É, porém, mais fácil passar o céu e a terra do que cair um til da lei.
18 Shin maha shin ká u cwoŋi yaha maa ceeŋi wabɛrɛ lèŋɛ ke, urufol'à jacwɔrɔ pyi. Shin maha shin u à ciyahawa lèŋɛ ke, urufoo mú à jacwɔrɔ pyi.»
18 Todo aquele que repudia sua mulher e casa com outra, comete adultério; e quem casa com a que foi repudiada pelo marido, também comete adultério.
19 Ka Yesu si núr'a bàtaage kà jwo sùpyir'á na: «Nàfuufooŋi wà na mpyi wani, u mpyi maha vàanɲyi nisinaɲyi loŋgara wuyi leni, maa u ɲyii karigii pyi, maa u ɲyii ɲjyìŋi lyî canŋa maha canŋa.
19 Ora, havia um homem rico que se vestia de púrpura e de linho finíssimo, e todos os dias se regalava esplendidamente.
20 Kanhamafooŋi wà nizinniwe mpyi maha mpyi uru nàfuufooŋi pyɛnge ɲwɔge na. Uru nàŋi cyeere puni mpyi nɔɔyɔ, u mɛge mpyi Lazari.
20 Ao seu portão fora deitado um mendigo, chamado Lázaro, todo coberto de úlceras;
21 U la mpyi maha mpyi s'a uru nàfuufooŋi ɲjyìpaanyi caa raa lyî, ŋka u mpyi maha yi taa mɛ. Mà bâra lire na, pwuunbii mpyi maha mpa a u nɔɔyi laali.
21 o qual desejava alimentar-se com as migalhas que caíam da mesa do rico; e os próprios cães vinham lamber-lhe as úlceras.
22 Ka kanhamafooŋi si mpa ŋkwû, ka Kile mɛ̀lɛkɛɛbii si mpa u lwɔ́ a kàr'a sà yaha Ibirayima taan Arijinaŋi i. Lire kàntugo ka nàfuufooŋi mú si mpa ŋkwû, ka pi i sà u tò.
22 Veio a morrer o mendigo, e foi levado pelos anjos para o seio de Abraão; morreu também o rico, e foi sepultado.
23 Mà nàfuufooŋi yaha kyaage e ɲìŋke ɲwɔhɔ shiinbii cyage e, u à wíl'a Lazari ɲya Ibirayima taan tatɔɔnge e Arijinaŋi i.
23 No inferno, ergueu os olhos, estando em tormentos, e viu ao longe a Abraão, e a Lázaro no seu seio.
24 Ɲyɛ ka nàfuufooŋi si Ibirayima yyere fànha na “Mii tuŋi Ibirayima, ɲùɲaara ta na na, maa Lazari pyi u sà u kampeeni fyinmɛ lwɔhe e, u pa ntɛ̀g'a na ŋkɔ̀ɔnge ɲíŋɛ. Ɲaha kurugo yɛ kyaage e mii naha naha ŋke nage e ke, kur'à pêe sèl'e!”
24 E, clamando, disse: Pai Abraão, tem misericórdia de mim, e envia-me Lázaro, para que molhe na água a ponta do dedo e me refresque a língua, porque estou atormentado nesta chama.
25 Ka Ibirayima si u pyi “Na pyà, mu à yaa mu u li cè na mu à ma tìiŋi puni pyi ntàanŋi kanni na. Ŋka Lazari sí wi ke, ur'à u tìiŋi puni pyi kanhare e. Numɛ, Lazari ɲyɛ naha yyeɲiŋke e, mu sí ɲyɛ yyefuge e.
25 Disse, porém, Abraão: Filho, lembra-te de que em tua vida recebeste os teus bens, e Lázaro de igual modo os males; agora, porém, ele aqui é consolado, e tu atormentado.
26 Mà bâra lire na, kacyewyicuguŋɔ na ɲyɛ wuu ná yii shwɔhɔl'e. Lire kurugo wà sì n‑jà n‑yîri naha wuu yyére, si ŋkàre yii yyére mɛ. Wà mú sì n‑jà n‑yîri wani yii yyére, si mpa naha wuu yyére mɛ.”
26 E além disso, entre nós e vós está posto um grande abismo, de sorte que os que quisessem passar daqui para vós não poderiam, nem os de lá passar para nós.
27 Ɲyɛ ka nàfuufooŋi si jwo “Mii tuŋi Ibirayima, l'aha mpyi amuni, mii na mu ɲáare, ma a Lazari tun diɲyɛŋi i, mii tuŋi pyɛnge e.
27 Disse ele então: Rogo-te, pois, ó pai, que o mandes à casa de meu pai,
28 Sìɲɛɛ kaŋkuro na ɲyɛ wani mii kàntugo. Lazari yaha u sà pi yɛrɛ, bà pi si mpyi pi àha ŋkwɔ̀ mpa ŋke yyefuge e naha mɛ.”
28 porque tenho cinco irmãos; para que lhes dê testemunho, a fim de que não venham eles também para este lugar de tormento.
29 Ka Ibirayima si nàfuufooŋi pyi “Kile tùnntunŋi Musa ná Kile tùnntunmpii sanmpii jwumpe na ɲyɛ pi á, pi à yaa pi ɲɛɛ pire jwumpe na.”
29 Disse-lhe Abraão: Têm Moisés e os profetas; ouçam-nos.
30 Ka nàfuufooŋi si jwo “Mii tuŋi Ibirayima, lire kanni sì n‑jà pi pyi pi lógo mɛ, ŋka wà ha ɲɛ̀ a fworo kwùŋi i maa ŋkàr'a sà jwo ná pi e, lire e pi sí pi toroŋkanni kɛ̂ɛnŋɛ.”
30 Respondeu ele: Não! pai Abraão; mas, se alguém dentre os mortos for ter com eles, hão de se arrepender.
31 Ka Ibirayima sí núr'a u pyi “Pi aha mpyi pi ɲyɛ a ɲɛɛ Kile tùnntunŋi Musa ná Kile tùnntunmpii sanmpii jwumpe na mɛ, ali wà mɛ́ɛ ká ɲɛ̀, maa ŋkàr'a sà jwo ná pi e, pi sì ɲɛɛ urufoo jwumpe na mɛ.”»
31 Abraão, porém, lhe disse: Se não ouvem a Moisés e aos profetas, tampouco acreditarão, ainda que ressuscite alguém dentre os mortos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.