Lucas 15

KILE JWUMPE SEMƐŊI JWUMPE NINTANMPE (SPP) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Ɲyɛ canŋka, mɛpɛngɛ shiinbii pìi niɲyahamii mu à jwo múnalwɔɔre shwofeebii mpyi a pa bínni Yesu taan s'a u jwumpe núru.
1 Ora, chegavam-se a ele todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Ɲyɛ Farizhɛɛnbii ná Kile Saliyaŋi cyelentiibil'à lire ɲya ke, ka pi i wá na ŋkunni piye shwɔhɔl'e na: «Ɲaha na ŋge nàŋ'à ɲɛn'a mɛpɛngɛ shiinbii yaha pi i bârali u na, fo maha bínnini na lyî ná pi e yɛ?»
2 E os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: Este recebe pecadores, e come com eles.
3 Ɲyɛ Yesu à pi kunuŋke lógo ke, maa ŋke bàtaage jwo pi á na:
3 Então ele lhes propôs esta parábola:
4 «Jofoo u ɲyɛ yii shwɔhɔl'e, kampyi mpàa ŋkuu (100) pi ɲyɛ urufol'á, ka wà niŋkin si mpînni, tá urufoo maha pi sanmpii beecyɛɛre ná kɛ ná baacyɛɛreŋi (99) yaha wabɛr'á sige e, maa sà a nimpinniŋi caa fo u aha ɲya mɛ?
4 Qual de vós é o homem que, possuindo cem ovelhas, e perdendo uma delas, não deixa as noventa e nove no deserto, e não vai após a perdida até que a encontre?
5 U aha u cya a ɲya tèni ndemu i ke, u funntanga wuŋi sí u lwɔ́ nde yacige e,Mpànahaŋ'à mpàŋi le yacige e|src="LB00001b.tif" size="col" ref="Luka 15.5"
5 E achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo;
6 si mpa pyɛngɛ. U aha mpa ná u e, u sí u ceveebii ná u tɛɛnɲɛɛbii yyere si jwo “Yii a ma, wuu u mpa múguro siɲcyan. Mii mpàŋi u mpyi a pînni ke, mii à u ɲya.”
6 e chegando a casa, reúne os amigos e vizinhos e lhes diz: Alegrai-vos comigo, porque achei a minha ovelha que se havia perdido.
7 Mii sí yi jwo yii á, amuni li mú ɲyɛ, kapimpyiŋɛ niŋkin ká u toroŋkanni kɛ̂ɛnŋɛ, funntange ku maha mpyi nìɲyiŋi na uru kanni kurugo ke, kur'à pêe sèl'e. Kuru funntange fiige ɲyɛ na mpyi nìɲyiŋi na, shiin beecyɛɛre ná kɛ ná baacyɛɛre (99) kurugo mɛ, pire mpiimu pi ɲyɛ na sɔ̂nŋi na pir'à tíi na pire saha ɲyɛ a yaa pi pi toroŋkanni kɛ̂ɛnŋɛ mɛ.»
7 Digo-vos que assim haverá maior alegria no céu por um pecador que se arrepende, do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 Ka Yesu si núr'a bàtaage kabɛrɛ jwo na:
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas e perdendo uma dracma, não acende a candeia, e não varre a casa, buscando com diligência até encontrá-la?
9 U aha u ɲya tèni ndemu i ke, u sí u pucyaabii ná u ciɲɛɛbii yyere si yi jwo pi á “Yii a ma, wuu u mpa múguro siɲcyan. Mii wyɛ́rɛŋi u mpyi a pînni ke, mii à u ɲya.”
9 E achando-a, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu havia perdido.
10 Lire pyiŋkanni na, mii sí yi jwo yii á, kapimpyiŋɛ niŋkin ká u toroŋkanni kɛ̂ɛnŋɛ, kuru maha mpyi funntanga nimbwɔhɔ Kile mɛ̀lɛkɛɛbil'á nìɲyiŋi na.»
10 Assim, digo-vos, há alegria na presença dos anjos de Deus por um só pecador que se arrepende.
11 Ɲyɛ ka Yesu sí núr'a bàtaage kabɛrɛ jwo pi á na: «Nàŋi wà u ná mpyi ná jyaa shuunni i.
11 Disse-lhe mais: Certo homem tinha dois filhos.
12 Canŋka ka jyafooŋi nimbileni si jwo tufooŋ'á “Baba, mii nàzhanŋ'à yaa u pyi ŋgemu yii kɔɔge ke, yii ku táa yii i uru kan na á!” Ɲyɛ ka tufooŋi si ɲɛɛ, maa u nàfuuŋi táa u jyaabii shuunniŋi shwɔhɔl'e.
12 O mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me toca. Repartiu-lhes, pois, os seus haveres.
13 Canmpyal'à tòro ke, ka jyafooŋi nimbileni si u cyeyaayi puni pɛ́rɛ, maa fwor'a kàr'a sà ntɛ̀ɛn kìritɔɔnni l'e ná u wyɛ́rɛŋi i. Mà u yaha wani, ka u u cye le ɲùŋɔ baa karigil'e na mpyi, fo mà pa ŋkwɔ̀ u nàfuuŋi na.
13 Poucos dias depois, o filho mais moço ajuntando tudo, partiu para um país distante, e ali desperdiçou os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Tèni i u à u nàfuuŋi kɛ̀ɛg'a kwɔ̀ feefee ke, ka lire mú si bɛ̂ ná katibwɔh'e k'à cwo lire kìni na. Ka ŋgahaŋi si li ɲwɔ cû na u taa.
14 E, havendo ele dissipado tudo, houve naquela terra uma grande fome, e começou a passar necessidades.
15 Y'à pa u yyaha jà ke, ka u u ŋkàr'a sà jyè báaraŋi i lire kìni shinŋi wà á, ka uru si ŋkàr'a sà u yaha sige e, u u caabii nâhe.
15 Então foi encontrar-se a um dos cidadãos daquele país, o qual o mandou para os seus campos a apascentar porcos.
16 Katege kurugo, u la mpyi maha mpyi s'a caabii yalyire lyî. Ŋka wà mpyi maha tà kaan u á mɛ.
16 E desejava encher o estômago com as alfarrobas que os porcos comiam; e ninguém lhe dava nada.
17 Ɲyɛ mà u yaha pur'e, ka u u mpa sɔ̂nŋɔ uye funŋ'i canŋka maa jwo “Báarapyii niɲyahamii na ɲyɛ mii tuŋ'á wuu kìni i, pi puni na lyî na ntìnni fo na cyeyi wwû ɲjyìŋi i. Ŋka mii wi ke, katege ku ŋke ku u ŋko raa mii bùu naha.
17 Caindo, porém, em si, disse: Quantos empregados de meu pai têm abundância de pão, e eu aqui pereço de fome!
18 Nde mii sí n‑pyi numɛ ke, lire li ɲyɛ nde: mii sí núru raa wá na tuŋi yyére, sí sà yi jwo u á na mii à kapii pyi Kile na, maa kapii pyi u na.
18 Levantar-me-ei, irei ter com meu pai e dir-lhe-ei: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 U saha ɲyɛ a yaa u mii cû u pyà fiige mɛ, ŋka u à yaa u mii cû mu à jwo u báarapyi.”
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus empregados.
20 Ɲyɛ u à funŋke kyaala a kwɔ̀ ke, maa kuni lwɔ́ na ŋkɛ̀ɛge u tuŋi yyére. Mà u yaha u sàha ŋkwɔ̀ a nɔ pyɛnge na mɛ, ka tufooŋi si u nimpaŋi ɲya tatɔɔnge e, ka u ɲùɲaare si u ta, ka u u fê a jyafooŋi ɲùŋɔ bɛ̂, maa sà u pûr'a cû mà ta uye na.
20 Levantou-se, pois, e foi para seu pai. Estando ele ainda longe, seu pai o viu, encheu-se de compaixão e, correndo, lançou-se-lhe ao pescoço e o beijou.
21 Ka jyafooŋi si jwo u á “Baba, mii à kapii pyi Kile na, maa kapii pyi mu na dɛ! Mu saha ɲyɛ a sàa yaa mu u mii cû ma pyà fiige mɛ.”
21 Disse-lhe o filho: Pai, pequei conta o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 Ka tufooŋi si u báarapyiibii yyere maa jwo “Yii fyâl'a sà vàanntinmbwoyi puni nisinaŋke lwɔ́ yii pa le u na, yii i kampefegeŋi wà le u na, yii i tanhaɲyi yà le u na,
22 Mas o pai disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, e vesti-lha, e ponde-lhe um anel no dedo e alparcas nos pés;
23 yii i sà kàcwɔge nùŋi niɲcɛnŋi cû, yii pa bò, wuu u lyî wuu u múguro sèl'e.
23 trazei também o bezerro, cevado e matai-o; comamos, e regozijemo-nos,
24 Ɲaha kurugo yɛ mii jyaŋi u ŋge ke, mii mpyi a li yaha na u à kwû, ŋka u ɲyii wuŋ'à pa, u mpyi a pînni, ŋka mii à u ɲya sahaŋki.” Ka múguroŋi si ɲwɔ cû pi á.
24 porque este meu filho estava morto, e reviveu; tinha-se perdido, e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 Lir'à pyi mà uru nàŋi jyaŋi niɲjyeŋi ta sige e. Ɲyɛ tèni i u à yîri sige e na ma mà pa byanhara pyɛnge na, na yatire tùnmpe núru, maa kwɔ̀hɔkwɔhɔbii ɲaa ke,
25 Ora, o seu filho mais velho estava no campo; e quando voltava, ao aproximar-se de casa, ouviu a música e as danças;
26 ka u u báarapyiŋi wà yyere mà yíbe, nde li ɲyɛ pyɛnge e ke, si lire cè.
26 e chegando um dos servos, perguntou-lhe que era aquilo.
27 Ka báarapyiŋi si u pyi “Mu kàntugo wuŋi u à pa, lire e yii tuŋ'à wuu pyi wuu à sà kàcwɔge nùŋi niɲcɛnŋi cû mà pa bò, ɲaha na yɛ uru jyaŋi niɲcɛnŋɛ wu à núr'a pa.”
27 Respondeu-lhe este: Chegou teu irmão; e teu pai matou o bezerro cevado, porque o recebeu são e salvo.
28 Yyaha wuŋ'à puru lógo ke, ka u lùuni si yîri, u ɲyɛ a ɲɛn'a jyè pyɛnge e mɛ. Ka tufooŋi si fwor'a pa si mpa u fɔ̀ɔnŋɔ si ndèŋɛ pyɛnge e.
28 Mas ele se indignou e não queria entrar. Saiu então o pai e instava com ele.
29 Ka jyafooŋi si jwumpe lwɔ́ maa jwo tufooŋ'á “Cyi yyee jùuli cyi ɲyɛ ɲcyii mii na báaraŋi pyi yii á biliwe fiige yɛ? Canŋa niŋkin, yii sàha mii tun, ka mii i ɲcyé mɛ. Ŋka ali sikabilini nintiini yii ɲyɛ a li kan mà ɲya mii ná na ceveebil'á wuu u múguro siɲcyan mɛ.
29 Ele, porém, respondeu ao pai: Eis que há tantos anos te sirvo, e nunca transgredi um mandamento teu; contudo nunca me deste um cabrito para eu me regozijar com meus amigos;
30 Ŋka mu jyaŋi u à mu nàfuuŋi lwɔ́ a sà ŋkɛ̀ɛge cibahani i ke, ur'à pa ke, ka mu u kàcwɔge nùŋi niɲcɛnŋi cû mà bò u na.”
30 vindo, porém, este teu filho, que desperdiçou os teus bens com as meretrizes, mataste-lhe o bezerro cevado.
31 Ka tufooŋi si jwumpe lwɔ́ maa jwo jyafooŋi niɲjyeŋ'á “Mii jyaŋi, ma hà lire waha maye na mɛ, mii ná mu u ɲyɛ naha tèrigii puni i ke, ko mii cyeyaayi puni ɲyɛ mu wuyo kɛ!
31 Replicou-lhe o pai: Filho, tu sempre estás comigo, e tudo o que é meu é teu;
32 Wuu mpyi a li yaha na mu kàntugo wuŋ'à kwû, ŋka u ɲyii wuŋ'à núr'a pa. U mpyi a pînni ŋka wuu à núr'a u ɲya. Lire e ke wuu à yaa wuu pyi funntange ná múguroŋi i.”»
32 era justo, porém, regozijarmo-nos e alegramo-nos, porque este teu irmão estava morto, e reviveu; tinha-se perdido, e foi achado.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.