Gênesis 34
KILE JWUMPE SEMƐŊI JWUMPE NINTANMPE (SPP) vs NVT
1 Ɲyɛ Leya mpyi a pùceebileni ndemu si *Yakuba á, ná li mɛge ɲyɛ Dina ke, canŋka lire pùceebilin'à kàr'a sà fworo kuru kànhe pùcyepyire tà na.
1 Certa vez, Diná, filha de Jacó e Lia, saiu para visitar algumas moças que viviam na região.
2 Tèni i Kyivi kùlunifoo, Kyamɔri jyaŋi, Sikɛmu à Dina ɲya ke, ka u u u cyán a cû maa wwɔ̀ ná u e. Amuni, Sikɛmu à Dina ɲjini láha u na.
2 O príncipe daquela terra era Siquém, filho de Hamor, o heveu. Quando ele viu Diná, a agarrou e a violentou,
3 Ɲyɛ lir'à pyi ke, ka Yakuba pworoŋi Dina kani si ŋɔɔmɔ para Sikɛmu yyahe e, ka u u wá na u fɔ̀ɔnŋi si u ta ndèŋɛ mpyi u cwo.
3 mas depois apaixonou-se por ela e tentou conquistar sua afeição com palavras carinhosas.
4 Li ɲyɛ a pa ɲwɔ mɛ, fo Sikɛmu à kàr'a sà yi jwo u tuŋi Amɔri á, na u Dina cya a kan ur'á, uru u pyi u cwo.
4 Disse a seu pai, Hamor: “Consiga-me essa moça, pois quero me casar com ela”.
5 Ɲyɛ ka Yakuba si mpa lógo na Sikɛmu à uru pworoŋi Dina ɲjini láha u na. Lir'à Yakuba jyaabii ta sige e ná yatɔɔre e, ka u u fyâha, u ɲyɛ a yaaga jwo mɛ, fo tèni i pi à pa yîri sige e ke.
5 Jacó logo soube que Siquém tinha violentado Diná, sua filha. Mas, como seus filhos estavam no campo cuidando dos rebanhos, não disse nada até que eles voltassem.
6 Ɲyɛ lire ɲwɔhɔ na, ka Kyamɔri ná u jyaŋi Sikɛmu si ŋkàre Yakuba yyére mà sà jwo ná u e.
6 Hamor, pai de Siquém, foi tratar da questão com Jacó.
7 Lir'à Yakuba jyaabii ta pi à pa mà yîri sige e, ka pi i puru jwumpe lógo, ka li i waha pi na sèl'e, ka pi lùgigii si yîri sèl'e, ɲaha na yɛ Sikɛmu à kyaa pyi, ndemu *Izirayɛli shiinbii na fún ke, u à wwɔ̀ ná pi cɔɔnŋi Dina e fànhe e, kapyii sí bà mɛ.
7 Nesse meio-tempo, os filhos de Jacó voltaram do campo assim que souberam o que havia acontecido. Ficaram abalados e furiosos porque sua irmã havia sido violentada. Siquém tinha cometido um ato vergonhoso contra a família de Jacó, algo que jamais se deve fazer.
8 Ka Kyamɔri si yi jwo Yakuba ná u jyaabil'á, na pi pworoŋi kyal'à táan uru jyaŋi Sikɛmu á, na ur'à pi ɲáare pi u kan u á u pyi u cwo.
8 Hamor fez um pedido a Jacó e seus filhos: “Meu filho Siquém se apaixonou por sua filha. Por favor, permitam que ele se case com ela.
9 Maa núr'a jwo pi á: «Yii wwoɲɛɛge le ná wuu e, yii sí raa yii pùceepyire kaan wuu á nàmbaga na, yii raa wuu wuubii leŋi mú.
9 Aliás, podemos arranjar outros casamentos: vocês entregam suas filhas para nossos filhos, e nós entregamos nossas filhas para seus filhos.
10 Yii sí n-kwôro naha ná wuu e. Kìni sí n-yaha yii á, ndemu ká yii táan ke, yii a lire pyi. Yii kwôro naha, yii raa sì yii ɲyii cyeyi puni i, yii ɲìŋke kà shwɔ yiy'á.»
10 Vocês poderão viver em nosso meio; a terra está à sua disposição! Estabeleçam-se aqui e façam negócios conosco. Fiquem à vontade para comprar propriedades na região”.
11 Ka Sikɛmu mú si jwo Dina sìɲɛɛbii ná pi tuŋ'á: «Yii ɲɛɛ, yii i nde niŋkinŋi pyi na á sa! Yii aha yaaga maha yaaga ɲáare mii á, mii sí kuru kan yii á.
11 Então o próprio Siquém falou ao pai e aos irmãos de Diná: “Por favor, sejam bondosos comigo e deixem que eu me case com ela”, implorou. “Eu lhes darei o que me pedirem.
12 L'aha yii táan, yii cikwɔnwyɛrɛŋi ɲyaha sèe sèl'e, mii sí uru kan yii á, li tɛgɛni li ɲyɛ, yii i pùcwoŋi kan mii á.»
12 Seja qual for o dote ou o presente que pedirem, eu o pagarei, por maior que seja; só peço que me entreguem a moça para ser minha mulher.”
13 Ka Yakuba jyaabii si Sikɛmu ná u tuŋi Kyamɔri ɲwɔ shwɔ ná cwɔ̀ɔre e, pi ɲyɛ a ɲɛn'a tíi u á mɛ, ɲaha na yɛ Sikɛmu mpyi a pi sìɲɛɛŋi Dina ɲjini láha u na.
13 Os filhos de Jacó responderam com falsidade a Siquém e a seu pai, Hamor, uma vez que Siquém tinha violado Diná, a irmã deles.
14 Maa yi jwo Sikɛmu á: «Mà wuu cɔɔnŋi kan nɔ̀ á, ŋgemu u ɲyɛ u ɲyɛ a *kwɔ̀n mɛ, lire na ɲyɛ kyaa wuu sì ɲɛɛ ndemu pyi mɛ. Kuru mú sí n-pyi silege wuu á.
14 Disseram: “Não podemos permitir uma coisa dessas, pois você não é circuncidado. Seria uma vergonha para nossa irmã casar-se com um homem como você.
15 Ɲje yii à jwo ke, wuu sì ɲɛɛ yire e mɛ, fo yii aha mpyi wuu fiige. Lire ɲwɔhɔ ku ɲyɛ, yii pùnampyire pun'à yaa ti kwɔ̀n.
15 Porém, temos uma solução. Se todos os homens do seu povo forem circuncidados, como nós somos,
16 Ɲyɛ yii aha ɲɛɛ lire e, lire tèni i wuu sí raa wuu pworibii kaan yii á, s'a yii wuubii lwúu mú. Wuu sí n-kwôro yii yyére, wuu puni sí n-pyi niŋkin.
16 entregaremos nossas filhas e nos casaremos com suas filhas. Viveremos entre vocês e nos tornaremos um só povo.
17 Ŋka yii aha mpyi yii ɲyɛ a ɲɛɛ wuu jwumpe na, maa yii pùnampyire kwɔ̀n mɛ, wuu sì wuu pworoŋi kan yii á mɛ, wuu mú sí n-kàre.»
17 Mas, se não concordarem em ser circuncidados, tomaremos nossa irmã e iremos embora”.
18 Ɲyɛ ka puru jwumpe si bɛ̂ Kyamɔri ná u jyaŋi Sikɛmu á.
18 Hamor e seu filho Siquém aceitaram a proposta.
19 Ka Sikɛmu si lire kani cû ná sèl'e, ɲaha na yɛ Yakuba pworoŋi kyaa mpyi a táan u á. Pi pyɛnge shiinbii puni mpyi a cyɛge taha Sikɛmu na.
19 Sem demora, Siquém fez o que tinham pedido, pois desejava ardentemente a filha de Jacó. Siquém era o mais respeitado dos membros de sua família
20 Ka Kyamɔri ná u jyaŋi Sikɛmu si ŋkàre kànhe shiinbii piyetabeŋke e, maa sà jwo ná kànhe shiinbil'e, maa jwo:
20 e foi com seu pai, Hamor, apresentar a proposta aos líderes que estavam à porta da cidade.
21 «Nte sùpyir'à pa ná funɲcɛnŋ'i wuu yyére, wuu pi yaha pi i n-tɛ̀ɛn wuu kìni i, pi raa ɲaare pi a sì pi ɲyii cyeyi puni i. Wuu kìn'à pêe, pi tatɛ̀ɛngɛ sì n-cya n-kànha mɛ. Wuu sí raa pi pworibii lèŋɛ, s'a wuu wuubii kaan pi á mú.
21 “Esses homens são nossos amigos”, disseram eles. “Devemos convidá-los para viver entre nós e negociar livremente conosco. Há bastante espaço para eles nesta terra. Podemos nos casar com as filhas deles, e eles, com as nossas.
22 Ŋka, wuu nàmbaabii puni niŋkin niŋkinŋi, kà mpyi pi ɲyɛ a kwɔ̀n, bà pi à li pyi mɛ, pi sì ɲɛɛ ntɛ̀ɛn ná wuu e, wuu u mpyi shin niŋkin mɛ.
22 Mas eles só aceitarão ficar aqui e tornar-se um só povo conosco se todos os nossos homens forem circuncidados, como eles são.
23 Pi aha ntɛ̀ɛn wuu á, lire tèni i ke, pi yatɔɔre, ná pi cyeyaayi puni sì n-pyi wuu wuyo mà? Pi aha ɲjemu jwo ke, wuu ɲɛɛ yire e.»
23 Se o fizermos, todos os seus rebanhos e bens passarão, com o tempo, a ser nossos. Aceitemos a condição deles e deixemos que se estabeleçam entre nós.”
24 Shin maha shin u à pa kànhe shiinbii piyetabeŋke e ke, pire pun'à ɲɛɛ Kyamɔri ná u jyaŋi Sikɛmu ɲwɔjwumpe na, ka kànhe nàmbaabii puni si ŋkwɔ̀n.
24 Todos os membros do conselho da cidade concordaram com Hamor e Siquém, e todos os homens da cidade foram circuncidados.
25 Ɲyɛ pi kwɔnŋkwooni canmpyitanrawuuni na, mà pi yaha ná nɔɔyi i, li síŋi mpyi pi na mà jà a kàshi sûulo mɛ, ka Yakuba jyaabii pìi shuunni, Dina yyahawuubii, Simiyɔn ná Levi, si pi ŋwɔhɔgii lwɔ́ a kàr'a sà ɲcwo kànhe shiinbii na, maa nàmbaabii puni bò.
25 Três dias depois, quando eles ainda sentiam dores, dois filhos de Jacó, Simeão e Levi, irmãos de Diná por parte de pai e mãe, tomaram suas espadas e entraram na cidade sem encontrar resistência. Então, massacraram todos os homens de lá
26 Maa Kyamɔri ná u jyaŋi Sikɛmu bò mú, maa pi cɔɔnŋi Dina yige Sikɛmu bage e mà kàre.
26 e mataram Hamor e seu filho Siquém ao fio da espada. Depois, tiraram Diná da casa de Siquém e voltaram para o acampamento.
27 Lire kàntugo, ka pi ná Yakuba jyaabii sanmpii si mpa kwùubii yaayi niɲcɛnɲyi wwû pi na, maa kuru kànhe nàfuuŋi puni tugo, ɲaha na yɛ Sikɛmu mpyi a pi cɔɔnŋi ɲjini láha u na.
27 Enquanto isso, os outros filhos de Jacó chegaram à cidade. Vendo eles que todos os homens estavam mortos, saquearam a cidade, pois sua irmã tinha sido violentada ali.
28 Yatɔɔre puni ti mpyi kànhe ná kɛriyi i ke, pi à tire puni lwɔ́, mu à jwo sikaabii ná mpàabii ná nìiyi ná dùfaanyi.
28 Levaram as ovelhas, os bois e os jumentos, tudo que conseguiram encontrar dentro da cidade e nos campos.
29 Maa kànhe nàfuuŋi puni ná pyìibii, ná cyeebii, ná yaaga maha yaaga ku mpyi kànhe e ke, maa yire puni lwɔ́.
29 Tomaram todas as riquezas, saquearam as casas e levaram as crianças e mulheres como prisioneiras.
30 Lire kàntugo, ka Yakuba si sêe maa jwo Simiyɔn ná *Levi á: «Yii à mii mɛge kɛ̀ɛge, maa mii la wwû *Kana shiinbii ná Perezi shiinbii ná kìni shiinbii sanmpii puni na. Mii shiinbii ɲyɛ a ɲyaha mɛ, pi sí n-wwɔ̀, si mpa mii ná na pyɛnge shiinbii puni bò.
30 Depois de tudo isso, Jacó disse a Simeão e a Levi: “Vocês arruinaram minha vida! Serei odiado por todos os povos desta terra, pelos cananeus e ferezeus. Somos tão poucos que eles se unirão e nos esmagarão. Eles me atacarão, e toda a minha família será exterminada!”.
31 Ka Simiyɔn ná Levi si u ɲwɔ shwɔ: «Ɲaha na pi mú à wuu cɔɔnŋi pyi mu à jwo fworobacwo yɛ?»
31 Mas eles responderam: “Por acaso deveríamos permitir que nossa irmã fosse tratada como prostituta?”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 34, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.