Atos 12
KILE JWUMPE SEMƐŊI JWUMPE NINTANMPE (SPP) vs NVT
1 Lire tèni i, saanŋi Erɔdi mpyi na dánafeebii pìi kyérege.
1 Por essa época, o rei Herodes Agripa começou a perseguir violentamente algumas pessoas da igreja.
2 U à Yuhana cìnmpworonaŋi Yakuba bò ná kàshikwɔnŋwɔɔni i.
2 Mandou matar à espada Tiago, irmão de João.
3 U à lire ɲya l'à táan Yahutuubil'e ke, bwúuruŋi niɲjirigembaaŋi kataanni i, ka u u pi pyi pi à Pyɛri cû mú.
3 Quando Herodes viu quanto isso agradava os judeus, também prendeu Pedro durante a celebração da Festa dos Pães sem Fermento.
4 Pi à Pyɛri cû ke, ka u u pi pyi pi à u le kàsuŋi i, maa sòrolashii kɛ ná baani pyi pi i u kàanmucaa. U la mpyi kataanni ká ntòro si nta u yíbe sùpyire ɲyii na.
4 Depois, lançou-o na cadeia, sob a guarda de quatro escoltas, cada uma com quatro soldados. A intenção de Herodes era apresentar Pedro aos judeus para julgamento público depois da Páscoa.
5 Mà Pyɛri yaha kàsuŋi i, dánafeebii mpyi a kwôro Kileɲarege na u á.
5 Enquanto Pedro estava no cárcere, a igreja orava fervorosamente a Deus por ele.
6 Canmbilini i Erɔdi mpyi na sí Pyɛri yíbe sùpyire ɲyii na ke, numpilage ku sí n‑tòro lire canmbilini sí n‑ta a nɔ ke, kuru numpilage e, mà Pyɛri nimpwɔŋi yaha ná yɔ̀rɔyɔ shuunni i sòrolashiibii pìi shuunni shwɔhɔl'e, u mpyi na ŋwúuni. Sòrolashiibii pìi mpyi a yyére kasubage ɲwɔge na maa ku kàanmucaa.Pyɛri ná kasubage kàanmucyafeebii|src="LB00335b.tif" size="span" ref="Kapyiiŋkii 12.6"
6 Na noite antes de Pedro ser levado a julgamento, ele dormia, preso com duas correntes entre dois soldados, e outros montavam guarda na porta da prisão.
7 Ka Kafooŋi Kile mɛ̀lɛkɛŋi wà si mpâl'a jyè kasubage e, ka ku puni si mpyi bɛ̀ɛnmɛ, ka mɛ̀lɛkɛŋi si Pyɛri bwɔ̀n bwɔ̀n ŋkere na mà ɲɛ̀, maa jwo: «Yîri fwɔfwɔ!» Ka yɔ̀rɔyi si ntíl'a kwɔ̀n a láha u cyeyi na mà cwo, ka u u yîri.
7 De repente, uma luz intensa brilhou na cela, e um anjo do Senhor apareceu. Tocou no lado de Pedro para acordá-lo e disse: “Depressa! Levante-se!”, e as correntes caíram dos pulsos de Pedro.
8 Ka mɛ̀lɛkɛŋi si jwo: «Seepwɔge tɛ̀g'a maye bînni, ma a ma tanhaɲyi pwɔ.» Ka u u li pyi amuni. Ka mɛ̀lɛkɛŋi si núr'a jwo: «Ma vàanntinmbwɔhe le, ma a ma na fye e.»
8 Então o anjo lhe disse: “Vista-se e calce as sandálias”, e Pedro obedeceu. “Agora vista a capa e siga-me”, ordenou o anjo.
9 Ka u u fwor'à taha u fye e. Nde mɛ̀lɛkɛŋ'à pyi ke, u ɲyɛ a mpyi a cè na lire na ɲyɛ sèe mɛ. U mpyi na sɔ̂nŋi na ŋɔɔgɔ uru ɲyɛ na ŋwúuni.
9 Pedro deixou a cela, seguindo o anjo. O tempo todo, porém, pensava que era uma visão, sem entender que era real o que ocorria.
10 Sòrolashiibii pi ɲyɛ na kasubage kàanmucaa ke, ka Pyɛri ná mɛ̀lɛkɛŋi si ŋkàr'a sà ntòro pire sòrolashikuruŋke niɲcyiige taan, maa ŋkàr'a sà ntòro kuruŋke shɔnwoge taan, tɔɔnnte bàrage ku mpyi a tɛ̀g'a tajyiɲwɔge tò, ná ku ɲwɔge mpyi a kan kànhe funŋke yyére ke, mà jwo pi nɔ kuru na ke, ka ku u múgo kuy'á, ka mɛ̀lɛkɛŋi ná Pyɛri si fworo na ŋkɛ̀ɛge. Mà pi niŋkaribii yaha, ka mɛ̀lɛkɛŋi si mpâl'a pînni u na.
10 Passaram o primeiro e o segundo postos de guarda e, quando chegaram ao portão de ferro que dava para a cidade, o portão se abriu sozinho para eles. Os dois passaram e foram caminhando ao longo da rua até que, subitamente, o anjo o deixou.
11 Lir'à pyi ke, ka Pyɛri yákiliŋi si nta a múgo, ka u u jwo: «Numɛ sèeŋi na, mii à dá li na na Kafooŋi u à u mɛ̀lɛkɛŋi wà tun u à pa mii shwɔ Erɔdi na, Yahutuubii la mpyi si kapegigii ɲcyiimu pyi mii na ke, si mii shwɔ cyire puni na mú.»
11 Por fim, Pedro caiu em si. “É verdade mesmo!”, disse ele. “O Senhor enviou seu anjo para me salvar daquilo que Herodes e os judeus planejavam me fazer!”
12 Pyɛri yákiliŋ'à pa ntɛ̀ɛn ke, Yuhana pi maha mpyi Marika ná u nuŋi mɛge ɲyɛ Mariyama ke, ka u u ŋkàre uru Mariyamaŋi pyɛnge e. Dánafee niɲyahamii mpyi a bínni wani, maa Kile ɲáare.
12 Quando Pedro se deu conta disso, foi à casa de Maria, mãe de João Marcos, onde muitos estavam reunidos para orar.
13 U à nɔ maa bage ɲwɔge kúu ke, báarapyicwoŋi wà na mpyi wani na Ɔrɔda, ka uru si yîr'a pa si mpa ku múgo.
13 Ele bateu à porta da frente, e uma serva chamada Rode foi atender.
14 U à Pyɛri mɛjwuuni lóg'a cè ke, funntange kurugo, mà jwo u pyɛnge ɲwɔge múgo ke, ka u u fê a kàr'a sà yi jwo pi sanmpil'á, na Pyɛri niɲjyereŋi na wá pyɛnge ɲwɔge na.
14 Ao reconhecer a voz de Pedro, ficou tão contente que, em vez de abrir a porta, correu de volta para dentro dizendo a todos: “Pedro está à porta!”.
15 Ka pi i jwo: «Taha mu ɲùmbwuuni bà ɲyɛ a ɲwɔ mɛ?» Ka Ɔrɔda si núr'a jwo: «Sèe, uru u wá sìi u wi!» Ka pi i núr'a jwo: «Mɛ̀lɛkɛŋi u maha u kàanmucaa ke, uru u sí n‑ta u à uye pyi u fiige mà pa.»
15 Eles, porém, disseram: “Você está fora de si!”. Diante da insistência dela, concluíram: “Deve ser o anjo dele”.
16 Mà pi yaha puru na, ka Pyɛri si ŋkwôro na pyɛnge ɲwɔge kúuli. Pi à pa ɲwɔge múgo mà u ɲya ke, ka li i pi bilibili.
16 Enquanto isso, Pedro continuava a bater. Quando, por fim, abriram a porta e o viram, ficaram admirados.
17 Ka u u cyɛge yîrige pi á, maa pi pyi pi à fyâha. Pyiŋkanni na Kafooŋi à u yige kàsuŋi i ke, ka u u yire puni yyaha jwo pi á. Maa yi jwo pi á na pi sà yi yyaha jwo Yakuba ná cìnmpyiibii sanmpil'á, maa yîri wani mà kàre cyage kabɛr'e.
17 Ele fez um sinal para se acalmarem e lhes contou como o Senhor o havia tirado da prisão. “Contem a Tiago e aos outros irmãos o que aconteceu”, disse ele. Então foi para outro lugar.
18 Ɲyɛ̀g'à pa múgo ke, ka sòrolashiibii si wá na ɲyàha na wùruge piye e, maa piye yíbili: «Di Pyɛri à pyi a jwo yɛ?»
18 Ao amanhecer, houve grande alvoroço entre os soldados a respeito do que tinha acontecido a Pedro.
19 Ka Erɔdi si pi pyi pi à sà a u caa, ŋka pi ɲyɛ a u ɲya mɛ. Ka Erɔdi si sòrolashiibii yyer'a yíbe, maa pi pyi pi à pi bò. Lire kàntugo maa yîri Zhude kùluni i, mà kàre Sezare kànhe e mà sà tère pyi wani.
19 Herodes ordenou que fosse feita uma busca completa por ele. Não conseguindo encontrá-lo, interrogou os guardas e mandou executá-los. Depois disso, Herodes partiu da Judeia e foi passar algum tempo em Cesareia.
20 Lire mpyi a saanŋi Erɔdi lùuni ta l'à yîri Tiri ná Sidɔn kànyi shiinbii taan sèe sèl'e. Ka pire si bɛ̂ niŋkin na, maa sà jwo a ɲwɔ ná saanŋi bage ɲùŋufooŋi i, uru mɛge na mpyi Bilasitusi. Lire kàntugo maa ŋkàr'a sà saanŋi ɲáare na u uye sanŋi yaha u u yoge kwɔ̀, ɲaha na yɛ Erɔdi kìni i pire mpyi na pi ɲjyìŋi taa.
20 O rei Herodes estava muito irado com o povo de Tiro e Sidom. Assim, as duas cidades se uniram na tentativa de se reconciliar com o rei, pois dependiam de suas terras para obter alimento. Então, tendo conquistado o apoio de Blasto, assistente pessoal do rei,
21 Canmbilini na pi mpyi a bɛ̂ si cyire karigii yyaha cwɔɔnrɔ ke, lir'à pa nɔ ke, ka Erɔdi si u fànhe vàanntinŋke le, maa mpa ntɛ̀ɛn saanre yatɛɛnŋke e, jwumpe pu ɲyɛ u á ke, maa puru jwo sùpyir'á.
21 conseguiram uma audiência. No dia marcado, Herodes, vestindo seus trajes reais, sentou-se em seu trono e fez um discurso para eles.
22 U à kwɔ̀ u jwumpe na ke, ka sùpyire si jwo fànha na: «Kile u à mpe jwo lire baare e, sùpya bà mɛ!»
22 O povo o ovacionava, gritando: “É a voz de um deus, e não de um homem!”.
23 Lire tèenuuni i, ka Kafooŋi Kile mɛ̀lɛkɛŋi wà si ntíl'a fyɛɛnre cyán Erɔdi i mà bò, ɲaha na yɛ pèente t'à yaa ti taha Kile na ke, u ɲyɛ a tire taha u na mɛ.
23 No mesmo instante, um anjo do Senhor feriu Herodes com uma enfermidade, pois ele não ofereceu a glória a Deus. Foi comido por vermes e morreu.
24 Kile Jwumpe mpyi na ɲcaali, dánafeebii sí i ɲyahage.
24 Enquanto isso, a palavra de Deus continuava a se espalhar, e havia muitos novos convertidos.
25 Barinabasi ná Soli à kwɔ̀ pi báaraŋi na Zheruzalɛmu kànhe e ke, maa núr'a kàre Antiyɔshi kànhe e. Pi niŋkaribii, Yuhana pi maha mpyi Marika ke, maa ŋkàre ná ur'e.
25 Quando Barnabé e Saulo terminaram sua missão em Jerusalém, voltaram levando consigo João Marcos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.