1 Coríntios 13
Hutngin kamkabat si Káláu (SGZ) vs NAA
1 Ngo iau artálár suri ina worwor mai toltolom worwor no káián kálámul má káián angelo mul, wa a kuluk sang! Ái sár ngo káp kak te armámna uri narsán matananu ngoro Káláu a mámna di, ki kak worwor a wáin ngorer i kaungán taur di hus siari on ngo hik di kekta bengtai mák ororok bia sár.
1 Ainda que eu fale as línguas dos homens e dos anjos, se não tiver amor, serei como o bronze que soa ou como o címbalo que retine.
2 Má ngo ái Káláu ákte tabar iau iak artálár suri mánán tusi midán ái Káláu má parai singin kálámul, a kuluk. Má ngo ái Káláu ákte tabar iau má iau lu kipi holhol kodong si Káláu má taswai singin matananu, ki a kuluk mul. Má ngo ái Káláu ákte tabar iau má iak lala mánán i pinpidan si Káláu má iak lu atintini matananu mai, ái mul a kuluk. Má ngo ái Káláu ákte tari artabar án ruruna pagas singing má iak lu ruruna pasi artangan si Káláu, má ngorer iak arwat suri káktai pungpung nák han uri lite pokon, a kuluk sár. Áá, ngo iau artálár suri long arwat pasi tan táit no erei, a kuluk. Mái sár ngo káp kak te armámna turán uri narsán matananu, iau tu táit bia sár.
2 Ainda que eu tenha o dom de profetizar e conheça todos os mistérios e toda a ciência; ainda que eu tenha tamanha fé, a ponto de transportar montes, se não tiver amor, nada serei.
3 Má ngo a mon i kak omobop má iak tulsai singin tan sáhár án kálámul, a kuluk. Má ngo iau bál tar iau sang má dik up bing iau suri pinpidan si Káláu, a kuluk mul. Mái sár ngo iau longoi ngorer, má káp kak te armámna turán, ái Káláu kápnate supan iau suri.
3 E ainda que eu distribua todos os meus bens entre os pobres e ainda que entregue o meu próprio corpo para ser queimado, se não tiver amor, isso de nada me adiantará.
4 Ngo kálámul a lu mámnai turán ngorer ái Káláu a mámnai, ki kán tatalen na ngoromin. Ngo turán kápate kuluk mai, kálámul er kápnate mos melek, na tu kis pau sár. Má na lu kuluk mam turán má kápnate lu bálsák ur on. Koner a armámna káp a tini apakta pasi sang alari turán.
4 O amor é paciente e bondoso. O amor não arde em ciúmes, não se envaidece, não é orgulhoso,
5 Mái koner a armámna kápnate arumrum turán, má kápnate mákmák suri tangan masiknai sang. Kápnate aptur melek i bál suri togor. Má ngo na togor, ki na hol palai sár, kápnate kis pagas i bál.
5 não se conduz de forma inconveniente, não busca os seus interesses, não se irrita, não se ressente do mal.
6 Ái koner a armámna kápate laes i pákánbung sápkin a tur rakrakai, ái sár a laes ngo tan kálámul di tiptipar namurwai nemnem si Káláu.
6 O amor não se alegra com a injustiça, mas se alegra com a verdade.
7 Kálámul a armámna na lu bál konmi sápkin tatalen di longoi uri narsán, má na ekesi ruruna, má kápnate puplir. Ái sár na atri kán ngangai i Káláu.
7 O amor tudo sofre, tudo crê, tudo espera, tudo suporta.
8 Kápte kes na tur kári tatalen án armámna si Káláu, na lu kis áklis sang. A támin ngo Tanián a Pilpil ákte tari artabar singin te má dik mánán tusi midán ái Káláu má dik parai singin kálámul. Mái sár tekesá bung namur, ái Káláu na arah palai artabar erei. Má Tanián ákte tari mul i worwor mai lite wor, má ái mul na rah namur i tekesi bung. Má na rah mul i artabar erei te kálámul di kipi suri mánán tusi holhol si Káláu. Áá, tan artabar no erei na bokoh, mái sár tatalen án armámna na ekesi kis áklis!
8 O amor jamais acaba. Havendo profecias, desaparecerão; havendo línguas, cessarão; havendo ciência, passará.
9 A ngoromin. Uri kángit liu onin, kángit mánán sur Káláu má suri tan táit na longoi namur kápte be a kunlán, a tu tigán perbeh sár.
9 Pois o nosso conhecimento é incompleto e a nossa profecia é incompleta.
10 Ái sár na hut má i pákánbung er kángit mánán má tan táit no na hau kunlán, má i pákánbung erei sang, tan táit er a tigán na bokoh.
10 Mas, quando vier o que é completo, então o que é incompleto será aniquilado.
11 Ina worwor artálár mam iau be. Tungu iau gengen kalik, iau lu wor ngoro gengen kalik má kak tatalen a ngoro kalik mul má kak holhol mul ngoi. Má ngo iakte kálámul pakta, ngorer iau palai tatalen kán gengen kalik.
11 Quando eu era menino, falava como menino, sentia como menino, pensava como menino; quando cheguei a ser homem, desisti das coisas próprias de menino.
12 Onin kángit mánán sur Káláu kápate talas. A ngoro git mákái tantanián i git i dan má a bahang sár. Má namur gita talas kabin gita mákmák arsuar mam Káláu. Onin kángit mánán a tu tigán perbeh besang, má namur kápte kesi táit na kis punpunam alari mát git. Kángit mánán na hau kunlán ngorer i kán mánán ái Káláu ákte kunlán sur git.
12 Porque agora vemos como num espelho, de forma obscura; depois veremos face a face. Agora meu conhecimento é incompleto; depois conhecerei como também sou conhecido.
13 Má onin atul á táit a kis pagas ái Káláu a nem on ngo gita mur on. Gita ruruna má gita ngangai má gita lu armámna. Má tili atul á táit er, armámna a lala támin táit i ditul.
13 Agora, pois, permanecem a fé, a esperança e o amor, estes três; porém o maior deles é o amor.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Coríntios 13, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.