Atos 27

Ru Loqꞌ Pixabꞌ Ri Dios (QUCNNT) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Aretaq xchomatajik chi kujtaq b'i pa Italia ri k'o wi ri nimalaj tinimit Roma, ri tat Pablo kuk' nik'iaj chik ajpache' xejach b'i pu q'ab' jun ki nimal ri soldados, ri k'o pa ki wi' cien achijab'. Julio u b'i' ri tata' ri'. We tata' ri' are ri kätaqan pa ki wi' ri soldados ri käb'ix chke: “Rech ri Nimalaj Taqanel Augusto”, —kuchixik.
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Xujok b'i pa jun barco pa Adramitio, jun tinimit ri k'o chi' ri mar. We barco ri' b'enam re pa taq ri tinimit re Asia. Qachi'l k'u ri tat Aristarco ri kel pa ri tinimit Tesalónica, jun tinimit wa' re Macedonia.
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Chukab' q'ij xujopan pa ri tinimit Sidón ri k'o chi' ri mar. Ri tat Julio sib'alaj utz xub'an ruk' ri tat Pablo, xuya che chi ke' che ki ch'ab'exik ri e utz ruk' rech käyi' ri kajwataj che.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 Xujel chi b'i pa ri tinimit Sidón, xqataqej ri qa b'e puwi' ri mar, xqaya kan ri Chipre pa ri qa mox, rumal chi ri kiäqiq' xa chqawäch käpe wi.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Xujq'ax pa ri mar chuwäch ri taq'aj re Cilicia, xuquje' re Panfilia, xujopan k'u pa Mira, jun tinimit wa' re Licia.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 Ri tat Julio, ri ki nimal ri soldados, xuriq jun barco chila' aj Alejandría ri b'enam re pa Italia, xujrokisaj chupam rech käqataqej ri qa b'e.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 K'ia q'ij ri' xaq nojimal ri qa b'inem pa ri barco, xa ruk' taq k'äx xujopan chuwäch ri tinimit Gnido. Rumal k'u rech chi kujuq'atej ri kiäqiq', xa je ri' xujok'ow chuwäch ri Salmón, xujok'ow chrij ri Creta, jun ch'äqap ulew ri k'o pa ri mar.
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 Xqataqej ri qa b'e chuchi' ri taq'aj, ruk' taq k'äx xujopan pa ri alaj tinimit ri käb'ix Buenos Puertos che, chunaqaj k'u wa' k'o wi ri tinimit Lasea. Waral käqil wi jun ojer barco (Hechos 27:7) |src="cn01958b.tif" size="span" ref="27.7 "
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 K'ia q'ij chik uj b'eytajinaq. Sib'alaj xib'ib'al chi k'ut ri b'inem pa ri mar rumal chi kuchap ri q'alaj (ok'owinaq chi k'u ri ayuno). Xa je ri' ri tat Pablo xuchap ki pixb'exik ri achijab'.
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 Xub'ij chke: Tata'ib', kinwilo chi we b'inem ri' sib'alaj xib'ib'al, man xuwi taj kub'an na k'äx ri barco, xane xuquje' ri eqa'n ri k'o chupam, xuquje' ne ri uj, we ne kujkäm na, —xcha chke.
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 Are k'u ri tata', ri ki nimal ri soldados, are' xunimaj ri kub'ij ri tata' ri käb'inisan ri barco, xuquje' ri ajchaq'el ri barco. Man xukoj tä pa kuenta ri xub'ij ri tat Pablo.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 Are k'u ri tinimit ri e k'o wi man utz tä wa' rech käkok'owisaj ri q'alaj chila', rumal ri' ri más achijab' xkichomaj chi are utz na chi keb'el b'i chila', keb'e' pa ri tinimit Fenice, we kekowinik. Are jun tinimit wa' pa Creta ri k'o chi' ri mar, chusik'el ru wikiäq'ab' u qajb'al ri q'ij, xuquje' chusik'el ru mox u qajb'al ri q'ij. Je ri' xkaj xka'no rech chila' käkok'owisaj wi ri q'alaj.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 Xpe k'u jub'iq' kiäqiq' pa ru mox ri relb'al q'ij, ri man qas nim u chuq'ab', rumal ri' xkichomaj chi kekowinik käkitaqej ri ki b'e. Xeb'el k'u b'ik, xkitaqej ri ki b'e puwi' ri mar chunaqaj ri taq'aj re Creta.
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 Man naj tä más uj b'enaq pa ri mar aretaq xaq te'talik xpe jun nimalaj kiäqiq', ri käb'ix Nordeste che, ri petinaq pa Creta, xuchap k'u u slab'isaxik ri barco.
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 Rumal chi man xujkowin taj xujb'in chqawäch rumal ri kiäqiq', xa je ri' xaq xqaya che ri kiäqiq' chi kujk'am b'i rumal.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 Xujok'ow chrij jun alaj ch'äqap ulew ri k'o pa ri mar, Clauda u b'i', ri man k'o tä wi más kiäqiq'. Ruk' taq k'äx xujkowin chuyakik ri alaj barco ri qa chererem b'ik che to'b'al qib'.
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 Aretaq k'o chi ri alaj barco chupam ri nim barco, xkixim ri nim barco ruk' kolob' chrij rech man käjaq'in taj. Käkixej k'u kib' we ne kunim rib' ri nim barco pa ri senyäb' ri käb'ix Sirte che, rumal k'u ri' xkiqasaj ri manta ri k'o puwi' ri barco.
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Chukab' q'ij, rumal chi sib'alaj nim u chuq'ab' ri kiäqiq' chupam ri q'eqal jäb', xkichap resaxik ri eqa'n pa ri barco, xkik'iäq b'i pa ri mar.
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 Churox q'ij chik xeqak'iäq b'i ri chakub'al taq jastaq rech ri barco pa ri ja'.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 K'ia q'ij chik man xqil tä chi u wäch ri q'ij o ri ch'imil, qa riqom k'u k'äx rumal ri nimalaj q'eqal jäb'. Xqachomaj k'ut chi kujkäm na, man ku'l tä chi qa k'ux chi kujk'asi'k.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Xke' k'u k'ia ri q'ij man k'o tä qa wa xqatijo, rumal ri' ri tat Pablo xtak'i aq'an chqaxol, xub'ij: Tata'ib', sib'alaj utz na we ta xta alaq ri xinb'ij, mat xujel loq pa Creta, rech mat xqariq wa' we k'äx ri', we tzaqik ri'.
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Kämik k'ut chajij alaq anima', man k'o tä jun chech alaq ri käkäm na, xane xuwi ri barco käyojyob' na, käsach k'u u wäch.
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Mier k'ut chaq'ab' xuk'ut rib' jun ángel chnuwäch ri taqom loq rumal ri Dios ri in ajchaq'el, xuquje' ri kinq'ijilan che.
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 Xub'ij k'u ri ángel chwe: “Pablo, maxej awib', rajwaxik katopan na ruk' ri César ri nimalaj taqanel puwi' ri Roma. Rumal k'u awech at ri Dios keuto' na chuwäch ri kämikal konojel ri e b'enaq awuk' pa ri barco,” —xcha chwe.
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 Rumal ri', tata'ib', chajij alaq anima'. Ri in nu ku'b'isam nu k'ux chrij ri Dios, kinkoj k'u na chi qas tzij. Je' käb'antaj na jas ri xb'ix chwe rumal ri ángel.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 Käqato' k'u na qib' pa jun ch'äqap ulew ri k'o pa ri mar aretaq ri kiäqiq' kujuya kan chila', —xcha chke.
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Pa jun aq'ab' k'ut, chukab' semana re ri qa b'inem pa ri mar Adria, xuje' je ri', xuje' je wa' rumal ri kiäqiq'. Are nik'iaj aq'ab' ri', aretaq ri achijab' ri e k'amowinaq b'i ri barco xkilo chi kujnaqajin chik che ri ulew.
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 Xketaj ru najal ru pam ri mar, xkilo chi are juwinaq waqlajuj metros qajinaq. Xujb'in chi apan jub'iq', te k'u ri' xketaj chi jumul, xkil k'ut chi are juwinaq wuqub' metros.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 Käkixej k'u kib' we ne käjeqi ri barco cho taq ri ab'aj, rumal ri' xkiqasaj b'i kiejeb' nimaq taq ch'ich' ri käb'ix anclas chke chrij ri barco. Konojel are käkaj chi käsaqir chanim, rumal chi sib'alaj käkixej kib'.
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 Ri achijab' ri e k'amowinaq b'i ri barco xkichomaj keb'el b'i pa ri barco chuto'ik kib'. Rumal ri' xkichap u qasaxik ri alaj barco pa ri mar, je' ta ne chi kekiqasaj ri nik'iaj anclas chik chuwäch ri nim barco. ¡Man je' tä k'u ri' ri tajin käka'no!
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Are k'u ri tat Pablo xub'ij che ri tata' ri kätaqan pa ki wi' ri soldados, xuquje' chke ri soldados: We ri achijab' ri e k'amowinaq b'i ri barco man kekanaj tä kan chupam ri barco, man käkowin tä alaq käto' ib' alaq, —xcha chke.
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Xepe k'u ri soldados, xekiqupij taq ri kolob' ri ximib'em re ri alaj barco, xkitzoqopij k'u b'i pa ri mar.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 Aretaq xsaqirik ri tat Pablo xub'ij chke konojel chi utz we k'o jas käkitijo, xub'ij k'u chke: Ya xke' kieb' semanas wa' man warinaq tä alaq, man k'o tä jas tijom alaq.
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 Kinta' toq'ob' chech alaq chi käwi' alaq. Are rajwaxik wa' rech k'o chuq'ab' alaq chuto'ik ib' alaq. Man k'o tä k'u ne jun u wi' jun chech alaq ri käsach na u wäch, —xcha chke.
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 Aretaq xb'itaj wa' rumal ri tat Pablo, xuk'am ri wa, xumaltioxij wa' che ri Dios chkiwäch konojel, te k'u ri' xupiro, xuchaplej k'u wi'm.
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 Te k'u ri' konojel xkichajij anima', xewi' k'ut.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 Ri uj, uj kieb' cientos ruk' oxk'al waqlajuj chqonojel ri uj k'o pa ri barco.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Te k'u ri', aretaq kelem chik, xkesaj ri triko pa ri barco, xkik'iäq k'u kan pa ri mar rech man al tä más ri barco.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Aretaq xsaqirik man xkich'ob' tä u b'i' ri ulew ri xkil apanoq, xkil k'u apan jun u q'ab' mar ri okinaq b'i chupam ri ulew, senyäb' u chi'. Xkichomaj resaxik b'i ri barco jela' pa ri ulew we kekowinik.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 Xkiqupij ri kolob' ri ximib'em ke ri anclas, xkiya kan pa ri mar, xuquje' xekikir taq ri pala ri ketob' chub'inisaxik ri barco. Xkiyak aq'an ri manta ri k'o chuwäch ri barco rech kuriq ri kiäqiq', xkiqeb'saj k'u ri barco chunaqaj ri senyäb' chi' ri mar.
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 Are k'u ri barco xopan jela' jawije' e k'o wi kieb' b'inel ja', xch'api ri barco pa ri jutanaj senyäb'. Ru tza'm ri barco ko xunim rib' pa ri senyäb', are k'u ri rij ri barco xuchap u b'anik ch'äqataq rumal ru chuq'ab' ru woja' ri kub'an sib'alaj k'äx che.
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 Ri soldados xkichomaj ki kämisaxik ri ajpache', rech man k'o tä jun kämu'xanik, kanimaj b'ik.
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 Are k'u ri tata' ri kätaqan pa ki wi' ri soldados, are kraj kuto' kan ri tat Pablo, rumal ri' man xraj taj chi je' xka'no jas ri xkichomaj ri soldados. Xtaqan k'ut chi konojel ri achijab' ri kekowinik kemu'xanik, chkik'iäqa b'i kib' nab'e pa ri mar rech keb'el b'i cho ri ulew.
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 Xtaqanik chi ri nik'iaj chik keb'e' chrij taq tz'alam, chrij u ch'äqapil taq barco. Je ri' xka'n konojel, xeb'el b'i cho ri ulew, man xekäm taj.
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.