Atos 27
K’iche’ of Totonicapan NT (QUC_TTP) vs VC
1 Are xopan ri qꞌotaj, xujeꞌ pa ri tinimit Italia. Ri Pablo xuqujeꞌ e nikꞌaj winaq chik ri e kꞌo pa cheꞌ xechajix bꞌik rumal jun chike ri kinimaꞌqil ri ajchꞌoꞌjabꞌ chajil tinimit ubꞌiꞌ Julio jun kinimaꞌqil ri ajchꞌoꞌjabꞌ rech ri nim Tinimit.
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Xeꞌ xuqujeꞌ ri Aristarco qukꞌ, jun achi aj Macedonia ri kꞌo pa ri tinimit Tesalónica. Xujeꞌ kꞌu pa ri jukubꞌ ri yaꞌtal bꞌe che pa ri tinimit Adramitio ri kꞌo pa Asia. Ri jukubꞌ kikꞌow bꞌik pa jaljoj taq kꞌolibꞌal chuchiꞌ ulew rech Asia.
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Are xujopan pa ri tinimit Sidón, ri Julio sibꞌalaj utz xnoꞌjin rukꞌ ri Pablo, xuya bꞌe che xqaj pa ri jukubꞌ xuꞌsolij kan ri e rech taq chꞌabꞌeꞌn rech chilaꞌ, rech kaya bꞌik ujastaq ri kajawataj che.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 Kꞌa te riꞌ xujeꞌ chik pa ri plo, xqarik bꞌik nimaq taq kyaqiqꞌ ri man kuya ta bꞌe che ri jukubꞌ jaꞌ kabꞌinik. Xaq jeriꞌ xujikꞌow bꞌik chuxukut Chipre, chuxoꞌl ri chꞌaqaꞌp ulew xuqujeꞌ ri nima tinimit.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Are uj bꞌenaq pa ri cho xujikꞌow bꞌik chuchiꞌ ri jaꞌ rech ri tinimit Cilicia xuqujeꞌ ri tinimit Panfilia, kꞌa te riꞌ xujtakꞌiꞌ na pa ri tinimit Mira ri kꞌo pa ri tinimit Licia.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 Chilaꞌ ri kinimaꞌqil ri ajchꞌoꞌjabꞌ chajil tinimit xuriq bꞌik jun jukubꞌ ri kape pa ri tinimit Egipto, rech ri leꞌaj Alejandría bꞌenam rij pa ri tinimit Italia, xujuya bꞌik chupam.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 Kꞌi qꞌij noꞌjim xujeꞌek, are xikꞌow taq kan ri kꞌax xujopan chuchiꞌ ri tinimit Gnido. Ri kyaqiqꞌ man kuya ta bꞌe chaqe kujbꞌinik rumal riꞌ xujikꞌow bꞌik pa ri chꞌaqaꞌp ulew rech Creta, xaq koꞌl ri kyaqiqꞌ kubꞌan chuchiꞌ ri retal ri Salmón.
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 Rukꞌ kꞌax xaq chuchiꞌ ri jaꞌ xujeꞌ wi, kꞌisbꞌal rech xujopan chuchiꞌ ri ja ubꞌiꞌ “Utz uchiꞌ jaꞌ” jawjeꞌ utz ketakꞌiꞌ wiꞌ ri jukubꞌ bꞌinibꞌal chuxukut ri tinimit Lasea.
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 Naj qꞌotaj xukꞌam bꞌik ri qabꞌinem. Xibꞌibꞌal ri bꞌinem pa ri plo rumal taq ri kyaqiqꞌ jabꞌ ri kakꞌulmatajik, ri qꞌotaj rech jabꞌ xuchapleꞌj, ri Pablo kꞌut xutzijoj rij ri tajin kakꞌulmatajik kukꞌ ri winaq ri e kꞌo pa ri jukubꞌ bꞌinibꞌal.
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 Xubꞌij chike: Achyabꞌ, kꞌo kꞌax waꞌ kaqariqo we xaq jeꞌ kujbꞌinik, ronojel le jastaq le kꞌo pa le jukubꞌ qatzaqa kanoq, katukin waꞌ we jukubꞌ bꞌinibꞌal chi qa xeꞌ, xuqujeꞌ kaqarik waꞌ uj kꞌax.
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 Are kꞌu ri taqanel pa kiwiꞌ ri ajchꞌoꞌjabꞌ chajil tinimit man xuta ta ri xubꞌij ri Pablo che, are xuta ri xbꞌix che rumal ri ajchoqꞌe xuqujeꞌ ri kabꞌan rech puꞌwiꞌ ri jukubꞌ bꞌinibꞌal.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 Are kꞌu ri tinimit ubꞌiꞌnam utz taq uchiꞌ jaꞌ man chajital taj, rumal riꞌ xibꞌibꞌal ikꞌowem chilaꞌ. E kꞌi chike ri kebꞌin pa ri plo are jeꞌl chike kiꞌkꞌow pa ri tinimit Fenice, ri kꞌo apanoq choch ri uchiꞌ jaꞌ pa ri tinimit Creta, ri Fenice sibꞌalaj jun utz laj uchiꞌ jaꞌ jawjeꞌ kikꞌowisax wi ri qꞌotaj rech jabꞌ.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 Xwaꞌjil kꞌu jun kyaqiqꞌ ri xaq kajororik pa ri uxukut ulew, pa kikꞌuꞌx ri kabꞌan ke puꞌwiꞌ ri jukubꞌ chi maj kꞌax kakiriqo, xkiwaꞌjilisaj ri chꞌichꞌ ri kꞌo che ri jukubꞌ bꞌinibꞌal ri qajinaq pa ri jaꞌ, jeriꞌ xiꞌkꞌow bꞌik chuchiꞌ ri jaꞌ rech ri tinimit Creta.
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 Xaq kꞌa te xkꞌexen ri qꞌotaj, jun nimalaj kyaqiqꞌ jabꞌ ubꞌiꞌ ri kape chuxukut kaj, xpe puꞌwiꞌ ri chꞌaqaꞌp ulew, xujupaqchiꞌj bꞌik pa ri plo.
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 Ri kabꞌan ke puꞌwiꞌ ri jukubꞌ bꞌinibꞌal man xekwin taj xkisutij ri jukubꞌ bꞌinibꞌal xechꞌeketajik xekꞌam bꞌik rumal ri kyaqiqꞌ jabꞌ.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 Xujikꞌow chrij jun laj chꞌaqaꞌp ulew ri kꞌo pa ri plo, ubꞌiꞌ Clauda, ri man kꞌo ta wi nim kyaqiqꞌ. Rukꞌ taq kꞌax xujkwin chuyakik ri alaj taq jukubꞌ bꞌinibꞌal ri chararem bꞌik che toꞌbꞌal qibꞌ.
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 Are kꞌo chi ri alaj taq jukubꞌ bꞌinibꞌal chupam ri nim jukubꞌ bꞌinibꞌal, xkixim ri nim jukubꞌ bꞌinibꞌal rukꞌ kolobꞌ rech man kajaqꞌin taj. Kakixiꞌj kꞌu kibꞌ we ne kunim ribꞌ ri nim jukubꞌ pa ri sanyobꞌ ri ubꞌiꞌ Sirte, rumal riꞌ xkiqasaj ri manta ri kꞌo puꞌwiꞌ ri jukubꞌ bꞌinibꞌal.
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Chukabꞌ qꞌij, rumal chi sibꞌalaj nim uchuqꞌabꞌ ri kyaqiqꞌ chupam ri qꞌeqal jabꞌ, xkichap resaxik ri eqaꞌn pa ri jukubꞌ xkikꞌyaq bꞌik pa ri plo.
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 Churox qꞌij chik xekꞌyaq bꞌik ri chakubꞌal taq jastaq rech ri jukubꞌ pa ri jaꞌ.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 Kꞌi qꞌij man xqil ta uwach ri qꞌij o ri chꞌumil, xqarik kꞌax rumal ri nimalaj qꞌeqal jabꞌ. Xqachomaj kꞌut chi kujkam kanoq, man kuꞌl ta chi qa kuꞌx kujkꞌasiꞌk.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Kꞌi qꞌij chik ikꞌowinaq man kꞌo ta qawa qatijom, rumal riꞌ ri Pablo xtakꞌiꞌ chiqaxoꞌl, xubꞌij: Achyabꞌ, sibꞌalaj utz we ta xita ri xinbꞌij, mat xujel loq pa Creta, rech mat xqariq waꞌ we kꞌax riꞌ xuqujeꞌ we tzaqik.
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Kamik kꞌut chikꞌama ichuqꞌabꞌ, man kꞌo ta jun chiꞌwe kakamik, xane xwi ri jukubꞌ bꞌinibꞌal katukin na, kasach kꞌu uwach.
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Chaqꞌabꞌ xukꞌut ribꞌ jun ángel chinuwach ri taqom loq rumal ri Dios ri kinpatanij, xuqujeꞌ kinqꞌijilaꞌj.
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 Xubꞌij kꞌu chwe: “Pablo, maxiꞌj awibꞌ, katopan na rukꞌ ri César ri nimalaj taqanel puꞌwiꞌ Roma. Rumal awech ri Dios kuꞌtoꞌ na konojel ri e bꞌenaq awukꞌ pa ri jukubꞌ bꞌinibꞌal puꞌwiꞌ jaꞌ, rech man kekam taj.”
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 Rumal riꞌ, achyabꞌ, chikꞌama ichuqꞌabꞌ. Kuꞌl na kꞌuꞌx in chirij ri Dios, kinkojo chi qas tzij je kabꞌantaj na jas ri xbꞌix chwe rumal ri ángel.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 Kujkanaj kꞌu na kan pa jun chꞌaqaꞌp ulew ri kꞌo pa ri plo jawjeꞌ ri kujuya wi kan ri kyaqiqꞌ.
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Pa jun aqꞌabꞌ, chukabꞌ wuqubꞌ qꞌij rech ri qabꞌinem pa ri plo Adria, kujupaqchiꞌla ri kyaqiqꞌ. Are xuriq nikꞌaj aqꞌabꞌ, ri achyabꞌ ri e kꞌamowinaq bꞌik ri jukubꞌ bꞌinibꞌal xkilo chi kujnaqajin che ri ulew.
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 Xketaj ri unajal ri upam ri plo, xkilo chi juwinaq waqlajuj metros qajinaq. Xujbꞌin chi apanoq jubꞌiqꞌ, te kꞌu riꞌ xketaj chi junmul, xkil kꞌut chi xa juwinaq wuqubꞌ metros chik.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 Kakixiꞌj kꞌu kibꞌ we ne kajaqꞌin ri jukubꞌ bꞌinibꞌal cho taq ri abꞌaj, rumal riꞌ xkiqasaj bꞌik kajibꞌ nimaq taq chꞌichꞌ chrij ri jukubꞌ bꞌinibꞌal. Konojel xkibaꞌn chꞌawem rech kasaqir aninaq, rumal sibꞌalaj kakixiꞌj kibꞌ.
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 Ri achyabꞌ ri e kꞌamowinaq bꞌik ri jukubꞌ xkichomaj chi keꞌl bꞌik pa ri jukubꞌ bꞌinibꞌal chutoꞌik kibꞌ. Rumal riꞌ xkichapleꞌj u qasaxik ri alaj taq jukubꞌ pa ri plo, xkijaluj tajin kakiqasaj nikꞌaj chꞌichꞌ chik ri kachapow ri jukubꞌ bꞌinibꞌal.
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Are kꞌu ri Pablo xubꞌij che ri nim taqanel pa kiwiꞌ ri ajchꞌoꞌjabꞌ chajil tinimit, xuqujeꞌ chike ri ajchꞌoꞌjabꞌ chajil tinimit: We man kekanaj kan ri achyabꞌ ri e kꞌamowinaq bꞌik ri jukubꞌ chupam ri jukubꞌ, man kixkwin taj kitoꞌ iwibꞌ.
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Xepe kꞌu ri ajchꞌoꞌjabꞌ chajil tinimit, xkiqupij ri kolobꞌ ri ximbꞌem ri alaj jukubꞌ bꞌinibꞌal xkitzoqopij bꞌik pa ri plo.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 Are xsaqirik ri Pablo xubꞌij chike konojel chi kuyaꞌo kewaꞌik, xubꞌij chike: Xeꞌ kajlajuj qꞌij man ixwarinaq taj, xuqujeꞌ man kꞌo ta jas itijom.
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 Chixwoꞌq chibꞌana toqꞌobꞌ rumal cher xa ta ne jun kutzaq jun uwiꞌ chaqe.
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 Are xbꞌiꞌtaj waꞌ rumal, ri Pablo xukꞌam ri kaxlan wa, xutyoxij che ri Dios chkiwach konojel, kꞌa te riꞌ xupirij, xutijo.
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 Kꞌa te riꞌ konojel xkikꞌam chuqꞌabꞌ, xkichapleꞌj waꞌim.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 Uj kebꞌ ciento rukꞌ oxkꞌal waqibꞌ chqonojel ri uj kꞌo pa ri jukubꞌ bꞌinibꞌal.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Are xqalej, xkesaj kan ri tiriko pa ri jukubꞌ, xkikꞌyaq kan pa ri plo rech man kuya ta al pa ri jukubꞌ.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Are xsaqirik man xkichꞌobꞌ ta ubꞌiꞌ ri ulew ri xkil apanoq, xkil kꞌu apanoq jun uqꞌabꞌ plo ri okinaq bꞌik chupam ri ulew, sanyobꞌ uchiꞌ. Xkichomaj resaxik bꞌik ri jukubꞌ je laꞌ pa ri ulew we kekwinik.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 Xkiqupij ri kolobꞌ ri ximowinaq ri chꞌichꞌ ri kachapow ri jukubꞌ bꞌinibꞌal pa ri plo, xuqujeꞌ xeꞌkikir taq ri paleꞌt ri ketoꞌw chubꞌinisaxik ri jukubꞌ bꞌinibꞌal puꞌwiꞌ jaꞌ. Xkiyak ri manta ri kꞌo choch ri jukubꞌ bꞌinibꞌal rech kuriq ri kyaqiqꞌ, xkiqebꞌisaj kꞌu ri jukubꞌ chunaqaj ri sanyobꞌ chiꞌ ri plo.
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 Xopan ri jukubꞌ bꞌinibꞌal jawjeꞌ e kꞌo wi kebꞌ bꞌinel jaꞌ, xchꞌapiꞌ pa ri jutanaj sanyobꞌ. Ri utzaꞌm ri jukubꞌ xunim bꞌi ribꞌ pa ri sanyobꞌ, are kꞌu ri rij ri jukubꞌ xuchapleꞌj jaqꞌinik rumal ri uchuqꞌabꞌ ri jaꞌ.
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 Ri ajchꞌoꞌjabꞌ chajil tinimit xkichomaj kikamisaxik ri winaq ri okisatal pa cheꞌ, rech man kꞌo ta jun kamuxanik, kanimaj bꞌik.
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 Are kꞌu ri achi ri kataqan pa kiwiꞌ ri ajchꞌoꞌjabꞌ chajil tinimit, karaj kutoꞌ kan ri Pablo, rumal riꞌ man xuya ta bꞌe che ri xkichomaj. Xuꞌtaq kꞌu konojel ri achyabꞌ ri kekwinik kemuxanik, kakikꞌyaq bꞌik kibꞌ pa ri plo rech koꞌpan cho ri ulew.
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 Are kꞌu ri nikꞌaj chik xebꞌe chrij taq tzꞌalam, chirij uꞌchꞌaqaꞌpil taq ri jukubꞌ bꞌinibꞌal. Xaq jeriꞌ konojel xeꞌl bꞌik chuchiꞌ ri plo.
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.