Atos 22
K'iche' Cantel NT, traditional spelling (QUC_TRA) vs NTLH
1 Lok'alaj tak kachalal, alak c'amal tak ka be, tampe alak ri quinbij chuwäch alak chuto'ic wib, —cächa chque ri winak.
1 — Meus senhores, irmãos e pais, escutem o que eu vou dizer a vocês em minha defesa!
2 Aretak ri winak xquito chi ri tat Pablo queuch'abej pa ch'abal hebreo, xak jun xec'oji wi, xquitatabej na ri cubij. Cubij c'u ri tat Pablo chque:
2 Quando o ouviram falar em hebraico , eles ficaram mais quietos ainda. Então Paulo disse:
3 Ri in, in winakil alak, in aj Israel. Xil nu wäch pa Tarso, tinimit wa' re Cilicia. Waral c'ut pa Jerusalén xinq'uiy wi. Kas utz nu tijoxic xban rumal ri nim tata' Gamaliel che ri qui pixab ri ka mam ojer. Amak'el ronojel k'ij xintij nu chuk'ab chupatänixic ri Dios, jas ri cäban alak, onojel alak cämic.
3 — Eu sou judeu, nascido em Tarso, na região da Cilícia, mas fui criado aqui em Jerusalém como aluno de Gamaliel. Fui educado muito rigorosamente dentro da lei dos nossos antepassados. Eu era muito dedicado a Deus, como todos vocês aqui também são.
4 Nabe canok ri in xinban na c'äx chque conojel ri e cojoninak che ri Utzalaj Tzij re ri Evangelio, xintzucuj c'u qui cämisaxic. Xeinchap achijab, ixokib, xeincoj c'u pa che'.
4 Persegui os que seguiam este Caminho e fiz com que alguns fossem condenados à morte. Prendi homens e mulheres e os joguei na cadeia.
5 Ri qui nimal sacerdotes xukuje' conojel ri qui nimakil ri winak quecowinic cäquik'alajisaj chi are ri kas tzij. Ri e are' xquiya bi jujun tak wuj chwe, tz'ibam wa' chque ri kachalal aj Israel ri e c'o pa ri tinimit Damasco. Xak je ri' xine' pa Damasco che qui tzucuxic ri cojonelab rech queinchapo, queinc'am lok waral pa Jerusalén, chuc'äjisaxic qui wäch, —xcha ri tat Pablo chque.
5 O Grande Sacerdote e todo o Conselho Superior podem provar que estou dizendo a verdade, pois eu recebi cartas deles, escritas para os irmãos judeus que moram em Damasco. E fui até lá para prender os seguidores deste Caminho e trazê-los presos com correntes a Jerusalém, a fim de serem castigados.
6 Benam c'u we pa ri be, opanem quinban pa ri tinimit Damasco, kas pa ri niq'uiaj k'ij, xak te'talic c'ut xtunun jun nimalaj sakil chwij ri xpe chicaj.
6 E Paulo continuou: — Eu estava viajando, já perto de Damasco, e era mais ou menos meio-dia. De repente, uma forte luz que vinha do céu brilhou em volta de mim.
7 Xintzak pulew, te c'u ri' xinto c'o Jun ri xch'aw lok chicaj ri xubij chwe: “Saulo, Saulo, ¿jas che caban we nimalaj c'äx ri' chwe?” —xcha'.
7 Eu caí no chão e ouvi uma voz que me dizia: “Saulo, Saulo, por que você me persegue?”
8 Ri in c'ut xinbij che: “¿Jachin ri lal, Tat?” —xincha che. Ri Are' xubij chwe: “In ri' ri Jesús aj Nazaret. Ri c'äx ri tajin cabano, are chwe In tajin caban wi wa',” —xcha'.
8 — Então eu perguntei: “Quem é o senhor?”
9 Ri e c'o wuc' xquil ri sakil, sibalaj c'u xquixej quib. Man xquita tä c'u ru ch'abal ri Jun ri tajin cäch'aw wuc'.
9 — Os homens que viajavam comigo viram a luz, porém não ouviram a voz de quem falava comigo.
10 Ri in c'ut xinbij: “Tat, ¿jas caj la chi quinbano?” —xincha che. Xubij c'u ri Kajaw Jesús chwe: “Chatwalijok, chatakej ri a be pa ri tinimit Damasco. Chila' c'ut cäbix wi na chawe jas ri rajwaxic cabano,” —xcha chwe.
10 Eu perguntei: “Senhor, o que devo fazer?” — E o Senhor respondeu:
11 Man xincowin tä c'ut xinca'yic rumal ri sakil, ri sibalaj cäjuluwic. Rumal ri' xa xinyukex bi che ri nu k'ab cumal ri wachi'l, xinquic'am bi pa Damasco, —cächa'.
11 — Aquela luz brilhante tinha me deixado cego. Por isso os meus companheiros me pegaram pela mão e me levaram até Damasco.
12 C'o c'u jun tata' chila', Ananías u bi'. Ri are' sibalaj cäcojon che ri Dios, cunimaj c'u ru Pixab ri Moisés. Conojel ri winak aj Israel ri e c'o chila' pa Damasco cäquibij chi sibalaj utz we tata' ri'.
12 Havia ali um homem chamado Ananias. Ele era religioso, obedecia à nossa Lei , e todos os judeus que moravam em Damasco o respeitavam.
13 We tata' ri' xopan che nu ch'abexic, xubij c'u chwe: “Wachalal Saulo, chca'y chi na la jumul chic,” —xcha chwe. Chanim c'ut xutzir ri nu wak'äch, xincowinic xinca'yic, xinwil c'u ri tata'.
13 Esse homem veio me procurar, chegou perto de mim e disse: “Irmão Saulo, veja de novo!” — No mesmo instante comecei a ver de novo e olhei para ele.
14 Xubij c'u ri tata' chwe: “Cha'tal la rumal ri qui Dios ri ka mam ojer rech quetamaj la jas ru rayinic, xukuje' rech quetamaj la u wäch ri Jicomalaj Patänil re ri Dios, xukuje' rech cäta la ri kas u ch'abal ri Are'.
14 Então ele disse: “Saulo, o Deus dos nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele, para ver o seu Bom Servo e para ouvir o Servo falar com você pessoalmente.
15 Coc c'u na la che k'alajisal re ri Are' chquiwäch ri winak, cätzijoj na la ronojel ri tom la, xukuje' ri ilom la.
15 Pois você será testemunha dele para dizer a todos aquilo que você tem visto e ouvido.
16 ¿Jas ta ne ri queyej na la? ¡Jo' ba'! Walij la, chban kasna' la, cu'ba c'ux la chrij ri Kajaw Jesús, ta' la tok'ob che rech cäsachtaj ri mac la, cuban c'u ch'ajch'oj ri anima' la,” —xcha chwe, —xcha ri apóstol Pablo.
16 E agora não espere mais. Levante-se, peça a ajuda do Senhor e seja batizado, e os seus pecados serão perdoados.”
17 Ri tat Pablo xutakej tzijonem, cubij: Aretak xintzelej lok pa we tinimit Jerusalén, xine' c'u pa ri nimalaj rachoch Dios. Tajin quinban orar chila', c'o c'u ri xuc'ut ri Dios chnuwäch.
17 E Paulo terminou, dizendo: — Então eu voltei para Jerusalém. Quando estava orando no Templo, tive uma visão.
18 Xinwil ri Kajaw Jesús, xubij c'u chwe: “Chacowij, chatel bi chanim waral pa Jerusalén, rumal chi ri winak ri e c'o waral man cäquicoj tä na ri cabij chwij in,” —xcha chwe.
18 Vi o Senhor, e ele me disse: “Saia depressa de Jerusalém porque as pessoas daqui não aceitarão o que você vai dizer a meu respeito.”
19 Ri in c'ut xinbij che: “Kajaw, ri e are' quetam chi nabe canok ri in xine' pa tak ri rachoch Dios ri cäquimulij wi quib ri winak aj Israel, xeinchap conojel ri quecojon che la, xeincoj pa che', xukuje' xeinch'ayo.
19 — Eu respondi: “Senhor, eles sabem muito bem que eu ia às sinagogas , e prendia os que criam em ti, e batia neles.
20 Aretak c'ut tajin cäquicämisaj ri tat Esteban ri patänil e la, ri cäk'alajisan chij la, ri in, in c'o cuc'. Sibalaj utz c'ut xinwilo chi cäcämisaxic, xinchajij c'u ri qui k'u' ri tajin quecämisan che,” —xincha che.
20 Quando estavam matando Estêvão, que falava a respeito de ti, ó Senhor, eu estava ali, concordando com aquele crime. E até tomei conta das capas dos assassinos dele.”
21 Ri Kajaw Jesús xubij chwe: “Jat, rumal chi rajwaxic catintak bi naj cuc' ri niq'uiaj winak chic ri man e aj Israel taj,” —xcha ri Are' chwe, —xcha ri tat Pablo chque ri winak.
21 — Aí o Senhor disse: “Vá, pois eu vou enviá-lo para bem longe; vou enviá-lo aos não judeus.”
22 Xuwi chi c'u wa' we tzij ri' xquita ri winak chuchi' ri tat Pablo, xquichap c'u u rakic qui chi', xquibij: ¡Chcämisax we achi ri'! ¡Man ya'tal tä che chi cäc'asi na! —xecha ri winak.
22 A multidão ficou ouvindo Paulo até que ele disse isso, mas aí eles começaram a gritar com toda a força: — Matem esse homem! — Ele não merece viver!
23 Xquitakej c'u u rakic qui chi', xquirokij ri qui k'u' cho ri ulew, xquijopij ulew chicaj. (Je' xka'no chuc'utic chi sibalaj nim ri coyowal, man cäkaj tä c'u chquiwäch ri tajin cubij ri tat Pablo.)
23 Eles gritavam, sacudiam as capas no ar e jogavam poeira para cima.
24 Ri tata' ri cätakan pa qui wi' ri soldados xuya takanic chi cocsax ri tat Pablo pa ri ja ri e jekel wi ri soldados, xukuje' xuya takanic chi co cäch'ayic, te c'u ri' cäc'ot u chi' rech cubij jas che ri winak cäquirak qui chi' chrij.
24 Então o comandante mandou que os seus soldados levassem Paulo para dentro da fortaleza. Mandou também que o chicoteassem para que ele contasse por que a multidão estava gritando contra ele.
25 Aretak c'ut yutum chic ri are' rech cäquich'ayo, xubij ri tat Pablo che ri qui nimal soldados ri tac'al chila' che quilic: ¿A ya'tal chech alak cäch'ay alak jun achi ri jun cuc' ri winak aj Romawe ta mat k'atom tzij puwi' nabe? —xcha che.
25 Porém, quando o estavam amarrando para chicoteá-lo, Paulo perguntou ao oficial romano que estava perto dele: — Será que vocês têm o direito de chicotear um cidadão romano, especialmente um que não foi condenado por nenhum crime?
26 Aretak ri tata' ri' xuta ri xubij ri tat Pablo, xe'c, xubij che ri tata' ri cätakan pa qui wi' ri soldados: ¿Jas ta c'u lo ri tajin cäban la che we achi ri'? Ri are' are jun cuc' ri winak aj Roma, —xcha che.
26 Quando o oficial ouviu isso, foi falar com o comandante e disse: — O que é que o senhor vai fazer? Aquele homem é cidadão romano!
27 Ri tata' ri cätakan pa qui wi' ri soldados xe' ruc' ri tat Pablo, xuta' che, xubij: ¿A kas tzij chi at jun cuc' ri winak aj Roma? —xcha che. Ri tat Pablo xubij: Je', kas tzij, —xcha che.
27 Então o comandante foi falar com Paulo e perguntou: — Me diga uma coisa: você é mesmo cidadão romano? — Sou! — respondeu Paulo.
28 Ri nim takanel xubij che ri tat Pablo: Ri in xintoj nimalaj puak rech quinoc che jun chque ri winak aj Roma, —xcha che. Ri tat Pablo xch'awic, xubij: Ri in, in jun chque rumal chi je' nu banic wa' xil nu wäch, —xcha che.
28 Aí o comandante disse: — Eu também sou, e isso me custou muito dinheiro. Paulo respondeu: — Pois eu sou cidadão romano de nascimento.
29 Chanim ri soldados ri xa jubik' man xquich'ay ri tat Pablo xebel ruc', xquiya canok. Are c'u ri nim tata' ri cätakan pa qui wi' ri soldados, aretak xretamaj chi ri tat Pablo are jun cuc' ri winak aj Roma, sibalaj xuxej rib chi xtakan chuyutic rech cäch'ayic.
29 Imediatamente os homens que iam chicoteá-lo recuaram. E o próprio comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano e ele tinha mandado amarrá-lo.
30 Ri tata' ri cätakan pa qui wi' ri soldados xraj xretamaj jas ri kas u mac ri tat Pablo ri tajin cäquibij ri winak aj Israel chrij. Xak je ri' chucab k'ij xresaj ri ximibal re ch'ich' che ri tat Pablo, te c'u ri' xtakan che qui mulixic ri qui nimakil ri sacerdotes aj Israel, xukuje' conojel ri qui nimakil ri winak. Xresaj c'u lok ri tat Pablo, xutac'aba chquiwäch.
30 O comandante queria saber com certeza por que os judeus estavam acusando Paulo. Então, no dia seguinte, mandou que tirassem as correntes que o prendiam e ordenou que os chefes dos sacerdotes e todo o Conselho Superior se reunissem. Depois mandou que trouxessem Paulo e o colocassem em frente deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.