Atos 22
Tenharim NT (PAH_TBL) vs ACF
1 Igwete Paulo'ga ei: —Nhiirũ, peymyana, pejapyaka ti nhinhi'ig̃a rehe ji nhimombe'ukaturame pe me, ei ga. A'ereki ji ndakote'varuhui jitekovo, ei ga g̃a pe.
1 Homens, irmàos e pais, ouvi agora a minha defesa perante vós
2 Judeus'g̃a nhi'ig̃imo tuhẽ ga ei g̃a pe. Nurã koji'i g̃a pigi a'ero ganhi'ig̃a renduva. Igwete ga ei g̃a pe:
2 (E, quando ouviram falar-lhes em língua hebraica, maior silêncio guardaram). E disse:
3 —Jihi ko ji judeuramo ako, ei ga. Cilícia ko jigwyra. Cidade de Tarso pe ko ji ari kako. Aerẽ ji nhimomboakari avo Jerusalém me kako, ei ga. A'ea rupi Gamaliel'ga ji mbo'embo'ekatui Moisésva'ea remimbo'eagwera rehe – kiha tuhẽ nhaneramonhava'ea omombe'u, ei ga. Nhiremimbotarimo ji poravykyhetei Tupana'ga pe ikwehe. Pehepia ko pe na jitehe peko pa ga rehe, ei Paulo'ga g̃a pe.
3 Quanto a mim, sou judeu, nascido em Tarso da Cilícia, e nesta cidade criado aos pés de Gamaliel, instruído conforme a verdade da lei de nossos pais, zelador de Deus, como todos vós hoje sois.
4 A'ea rupi ji jigwarajuhui Jesus'ga nhi'ig̃arupive'g̃a ndehe g̃a jukauka ikwehe. Akwaakwaruka ji g̃a mondovouka cadeia pype g̃a mongiuka akwaimbae'g̃a kunhangwera'g̃a no, ei ga.
4 E persegui este caminho até à morte, prendendo, e pondo em prisões, tanto homens como mulheres,
5 Mbatera kwava'ẽhara'g̃a nduvihavuhu'ga okwaha tuhẽ jireaporog̃ita ji repiaga ikwehe judeus'g̃a mog̃itahara'g̃a pavẽi. G̃ahã okwatija nhandere'yja'g̃a pe Damascopeve'g̃a pe ji mombe'gwovo ikwehe. A'ea ji herohoi tapyhy ti Jesus'gareheve'g̃a javo. Takwatakwa ti ji g̃a nderojivya Jerusalém me tambohahyuka ti g̃a pe nehẽ javo, a'e ji ikwehe novĩa, ei Paulo'ga g̃a pe.
5 Como também o sumo sacerdote me é testemunha, e todo o conselho dos anciãos. E, recebendo destes cartas para os irmãos, fui a Damasco, para trazer maniatados para Jerusalém aqueles que ali estivessem, a fim de que fossem castigados.
6 Igwete Paulo'ga ei g̃a pe: —Ahaji katu ji vahẽg̃werĩrame Damasco pe kotihĩ turi ji ve hendy'javuhuva'ea yvaga hugwi, ei ga. Hendy'javuhu hete. Ipyteri pe ji rekoi a'ero, ei ga.
6 Ora, aconteceu que, indo eu já de caminho, e chegando perto de Damasco, quase ao meio-dia, de repente me rodeou uma grande luz do céu.
7 A'ea ji mombo yvyvo ji nog̃a. Igwete ji henduvi ganhi'ig̃a jijive, ei ga. “Saulo, Saulo! Maranuhũrame nde imbohahyukari ji ve?” ei ga ji ve, ei Paulo'ga.
7 E caí por terra, e ouvi uma voz que me dizia: Saulo, Saulo, por que me persegues?
8 —“Manamo pe?” a'e ji ga pe. —“Ji ko Jesusramo Nazarépeva'ero ako. Ji ve nde erembohahyuka,” ei ga ji ve, ei Paulo'ga ga pe.
8 E eu respondi: Quem és, Senhor? E disse-me: Eu sou Jesus Nazareno, a quem tu persegues.
9 —Jirupive'g̃a gwepia hendy'javuhuva'ea novĩa. Emo g̃a ndokwahavi ganhi'ig̃a ji ve, ei ga.
9 E os que estavam comigo viram, em verdade, a luz, e se atemorizaram muito, mas não ouviram a voz daquele que falava comigo.
10 Igwete ji ei Jesus'ga pe: “Marã po ti ji rekoi a'ero nehẽ?” —“Epo'ã ti egwovo kiro Damasco pe. Pevove'ga ti omombe'u pa nhiremimbotarimova'ea nde ve nehẽ nderekoag̃wama nehẽ,” ei ga ji ve, ei Paulo'ga g̃a pe.
10 Então disse eu: Senhor, que farei? E o Senhor disse-me: Levanta-te, e vai a Damasco, e ali se te dirá tudo o que te é ordenado fazer.
11 —Hendy'javuhuva'ea ombogwe reki jireakwara, ei ga. A'ero jirupive'g̃a ji popyhygi ji rerogwovo Damasco pe ikwehe, ei ga imombe'gwovo g̃a pe.
11 E, como eu não via, por causa do esplendor daquela luz, fui levado pela mão dos que estavam comigo, e cheguei a Damasco.
12 Aerẽ Ananias'ga ruri ji pyri, ei ga. G̃wendu katu ga Moisésva'ea remimbo'eagwera jipi. Ombohete hete ga Tupana'ga no, ei ga. “Pyry hete ko Ananias'ga,” ei judeus'g̃a ga pe pevove'g̃a, ei ga. Igwete ga ruri ji pyri o'ama. “Nhiirũ, Saulo,” ei ga ji ve. “Ehepiakatua'ja ti kiro,” ei ga, ei ga. —Kotihĩ ji ga repiakatui reki a'ero, ei Paulo'ga g̃a pe.
12 E um certo Ananias, homem piedoso conforme a lei, que tinha bom testemunho de todos os judeus que ali moravam,
13 — ausente —
13 Vindo ter comigo, e apresentando-se, disse-me: Saulo, irmão, recobra a vista. E naquela mesma hora o vi.
14 Igwete ga ei ji ve: “Tupana'ga nhaneramonhava'ea remimbohetehara'ga e'i jipe nde ve tokwaha ga nhiremimbotarimova'ea javo,” ei ga ji ve. “‘Tohepia ti ga pyryheteve'ga Jesus'ga ganhi'ig̃a tuhẽ henduva,’ e'i jipe Tupana'ga nde ve,” ei Ananias'ga ji ve, ei ga.
14 E ele disse: O Deus de nossos pais de antemão te designou para que conheças a sua vontade, e vejas aquele Justo e ouças a voz da sua boca.
15 “Kiro po ti nde akoja'ga mombe'umbe'ui a'ero nehẽ g̃a pe nhaporemo nehẽ. Nerembiepiaga po ti nde eremombe'u nehẽ neremienduva nehẽ no,” ei ga ji ve.
15 Porque hás de ser sua testemunha para com todos os homens do que tens visto e ouvido.
16 “Maraname nde mbegwehuro a'ero kiro?” ei ga ji ve, ei Paulo'ga. “Haite. Enhimobatizauka ti kiro. Ere ti nhandepojykaharete'ga pe tomombo ti ga nderekote'varuhua nde hugwi nehẽ,” ei ga ji ve, ei Paulo'ga g̃a pe onhimombe'gwovo.
16 E agora por que te deténs? Levanta-te, e batiza-te, e lava os teus pecados, invocando o nome do Senhor.
17 Igwete Paulo'ga ei g̃a pe no: —Aerẽ ji jivyra'javi avo Jerusalém me ikwehe, ei ga. Igwete ji hoi nhandejatykahavuhua pype nhinhi'ig̃a Tupana'ga pe, ei ga.
17 E aconteceu que, tornando eu para Jerusalém, quando orava no templo, fui arrebatado para fora de mim.
18 Ji nhi'ig̃ame ga pe jipojykaharete'ga jipiukari ji ve. Igwete ga ei ji ve: “Haite ti egwovo Jerusalém hugwi,” ei ga. “Avove'g̃a po ti ndogweroviari nenhi'ig̃a ji mombe'urame nehẽ,” ei ga ji ve, ei Paulo'ga.
18 E vi aquele que me dizia: Dá-te pressa e sai apressadamente de Jerusalém; porque não receberão o teu testemunho acerca de mim.
19 —Igwete ji ei ga pe: “Gwerovia po ti g̃a nhinhi'ig̃a nde mombe'urame nehẽ ovuhu,” a'e ji ga pe novĩa. “A'ereki g̃a okwaha tuhẽ jirojijyjagwera. A'ereki ji ajigwarajypy g̃a ndehe – kiroki g̃a ojiko nde rehe,” a'e ji ga pe, ei ga. “Aho ji ojipejipea pype orejatykahava pype g̃a pyhygauka g̃a nupanupamouka g̃a mondovouka cadeia pype ikwehe,” a'e ji, ei Paulo'ga.
19 E eu disse: Senhor, eles bem sabem que eu lançava na prisão e açoitava nas sinagogas os que criam em ti.
20 “Oro Estêvãova'ea no,” a'e ji. “Ahe nde mombe'urame g̃a ahe jukai ikwehe. Emo jihi ko a'ã reki pevo g̃a pyri na g̃a ga jukai tuhẽ javo,” a'e ji ga pe, ei ga. “G̃apira ji areko katu ahe jukarame. A'ereki g̃a gwekyi opira ita imomboa ahe rehe,” a'e ji ga pe, ei Paulo'ga g̃a pe. “Jerusalémmeve'g̃a okwaha jirekote'varuhuagwera a'ero. Kiro ji imombe'ukaturame g̃a pe jijirojijyja po ti g̃a heroviari nhinhi'ig̃a nde mombe'urame nehẽ,” a'e ji jipojykaharete'ga pe novĩa, ei Paulo'ga g̃a pe.
20 E quando o sangue de Estêvão, tua testemunha, se derramava, também eu estava presente, e consentia na sua morte, e guardava as capas dos que o matavam.
21 —“Ndogweroviari tuhẽ ti g̃a nehẽ,” ei jipojykaharete'ga ji ve. “Heregwovo avo hugwi. Jihi nde mondouka kiro irupe judeus'g̃arũive'g̃a pyri nehẽ,” ei ga ji ve. “G̃a pe ti nde ji mombe'ui nehẽ,” ei ga ji ve ikwehe, ei Paulo'ga g̃a pe onhimombe'gwovo.
21 E disse-me: Vai, porque hei de enviar-te aos gentios de longe.
22 Nahã Paulo'ga nhimombe'ui g̃a pe. Ojapyaka na'ẽ g̃a Paulo'ga nhi'ig̃a rehe novĩa. Emo Paulo'ga e'i g̃a pe: “Ji mondouka po ti ga judeus'g̃arũive'g̃a pyri nehẽ,” ei ga. Nurã g̃a nohendupotara'javi ga onhimboahivuhuavo ga pe. A'ero g̃a hapukapukajahyi. —Pejuka ga. Omano po ga hamo, ei g̃a ohapukapukaita upa.
22 E ouviram-no até esta palavra, e levantaram a voz, dizendo: Tira da terra um tal homem, porque não convém que viva.
23 Igwete g̃a tapy'ynhapira imbovavavavagi oko te'varuhu hete ga javo. Otimbyguhua g̃a omombomombo onhimboahivuhuheteavo.
23 E, clamando eles, e arrojando de si as vestes, e lançando pó para o ar,
24 Nurã soldados'g̃a nduvihavuhu'ga ga rerohoukari ongauhua pype. —Maranuhũrame g̃a hapukajuhuatetei ga rehe naerũ? ei ga. Nurã ga ei soldados'g̃a pe: —Penupanupã ga mbiara pira apopyra pyvõ tomombe'u ti ga nhande ve okote'varuhua, ei ga ga pe.
24 O tribuno mandou que o levassem para a fortaleza, dizendo que o examinassem com açoites, para saber por que causa assim clamavam contra ele.
25 A'ero g̃a ga pokwari tinupã ga javo. Opokwarame Paulo'ga ei soldados'g̃a nduvihava'ga pe – kiroki ga o'ã ga ypyvo: —Tanhinupãi ti, ei ga ga pe. A'ereki ji ko romanoramo, Romapeve'g̃a'java'ero ako. Po ahe nonupãi te romanos'g̃a hamo, ei ga. Pe ndajirerohoi ve juizes'g̃a pyri tonhimombaragwaha ti ga Paulo'ga rekote'varuhua rehe javo. G̃a nde'i tuhẽ ji ve oja nde rehe jave'yma, ei ga. Tanhinupãi ti a'ero, a'e ji pe me, ei Paulo'ga ga pe.
25 E, quando o estavam atando com correias, disse Paulo ao centurião que ali estava: É-vos lícito açoitar um romano, sem ser condenado?
26 Henduvame ganhi'ig̃a soldado'ga hoi javo gwuvihavuhu'ga pe. —Terenupãukara'javi ti ga! A'ereki ga romanoramo oko, ei ga.
26 E, ouvindo isto, o centurião foi, e anunciou ao tribuno, dizendo: Vê o que vais fazer, porque este homem é romano.
27 A'ero garuvihavuhu'ga ruri Paulo'ga pyri. —Enhimombe'u katu ji ve. A'iti romanoramo nde rekoi? ei ga ga pe. —A'ea ko ji, ei Paulo'ga ga pe onhimombe'gwovo.
27 E, vindo o tribuno, disse-lhe: Dize-me, és tu romano? E ele disse: Sim.
28 Igwete ga ei Paulo'ga pe: —Na jitehe ko ji romanoramo. A'ereki he'yjuhu reki ji imondoi itambere'ia a'ea rehe ikwehe, ei ga ga pe. —Ji namondoi tuhẽ itambere'ia hehe, ei Paulo'ga. Jiruva'ga ko romanoramo. A'ea jitehe ko ji a'ero, ei ga ga pe.
28 E respondeu o tribuno: Eu com grande soma de dinheiro alcancei este direito de cidadão. Paulo disse: Mas eu o sou de nascimento.
29 Nanime g̃a jipe'ai Paulo'ga hugwi – kiroki g̃a onupã gwerevi ga tomombe'u ti ga okote'varuhua javo. Igwete soldados'g̃a nduvihavuhu'ga e'i: —Romanoramo reki ga oko, ei ga. Mbaria po ji ga kwarukateheuhui ra'e! ei ga okyhyjiavo.
29 E logo dele se apartaram os que o haviam de examinar; e até o tribuno teve temor, quando soube que era romano, visto que o tinha ligado.
30 Ko'emame soldados'g̃a nduvihavuhu'ga ei: —Ma gara judeus'g̃a omboja Paulo'ga rehe naerũ? ei ga. Tahendu ti g̃anhi'ig̃a ikwahava, ei ga. Igwete ga judeus'g̃a mog̃itahara'g̃a mbojatykaukari. G̃a jatykapavame mbatera kwava'ẽhara'g̃a nduvihava'g̃a jara'g̃a pavẽi, kiro ga Paulo'ga kwaharavukari ga reruruka ga mo'ama g̃apyteri pe.
30 E no dia seguinte, querendo saber ao certo a causa por que era acusado pelos judeus, soltou-o das prisões, e mandou vir o principais dos sacerdotes, e todo o seu conselho; e, trazendo Paulo, o apresentou diante deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.