Lucas 15
QARAAKYA QUA TIMWATORA (OMW) vs ARA
1 Mpo enta taakisi vare varuhuavata, qora kyaiqa vare varuhuavata, Iesusira qua riarerata nri nteta varuvata
1 Aproximavam-se de Jesus todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Parisi vaisinramwuvantovata, mwaanra okyara ti varu vaisihuavata, nrutu nraunru/nrunru nraanru tita tiqata, Qaqao, mwaa vaisiva qora kyaiqa uti varia vaisihua qamwata nyatero mwihua kyapata kyara nre variho, tita.
2 E murmuravam os fariseus e os escribas, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 Mwitaa tuvaro Iesusiva mwaa quaraqa ntumwa kyero mwihua timwa nyinro tiqaro,
3 Então, lhes propôs Jesus esta parábola:
4 Nkyiqitairo vaisi mpovanto 100 sipisipi vataariva taqairaro sipisipi mpovanto raupirima virera, mwi vaisiva nataave hiananrove? Mwiva 99 sipisipi mwihua utaqi kyero mpo sipisipi raupirima quaninra puaa hirero quananrove. Mwiva puaamaqiro viro uro mwia puaama kyero taqaananrove.
4 Qual, dentre vós, é o homem que, possuindo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 Mwiva mwia puaama kyero qamwata kyero vara nai qumwuqa qu varero
5 Achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo.
6 uro mwaatani mwia kyero mwiavata variahua nyaanrama kyero tiqaro, Nkye nrumu nivatama kye qamwataate. Ni sipisipi raupirima vihana nte mwia puaama kyauqo, qiananrove.
6 E, indo para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
7 Nte qianinra nkye ntapihi kyeta riaate. Mwia votima kyeta 99 nraakye qora hia qora aanra nrohihua varivata nyaamwuni varihua mwihuara qamwate variqata taqaivaro qora kyaiqa varaari vaisiva kuaiqiavanto qora aanra qaqira kyairera, mwianra rieqata nyaamwuni varihua mpoqama kyeta qamwatevarave.
7 Digo-vos que, assim, haverá maior júbilo no céu por um pecador que se arrepende do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 Nte qaiqaa mpo quaqaa ntumwa kyena tirerave. Nraakye mpovanto ori munima kyauqurutana vataiva taqaiharo munima kuaiqia raupirima virave. Mwitaa hiraro mwiva nataave hiananrove? Mwiva omwa qupi kyero nraamwuqi ntupi kyero mpoqi mpoqi puaamaqiro viro taqaananrove.
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma, não acende a candeia, varre a casa e a procura diligentemente até encontrá-la?
9 Mwiva puaama kyero varero nai totivaativata, mwiavata variahuavata, nyaanrama kyero timwa nyinro tiqaro, Nkye ni vatama kyeta qamwataate. Nte munima raupirima kyaura puaama kyena varauqo, qiananrove.
9 E, tendo-a achado, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu tinha perdido.
10 Nte qianinra riaate. Mwia votima kyero qora kyaiqa varaari vaisiva qora aanra qaqira kyairera, mwianra rieqata nyaamwuni varihua qamwate varivarave, tiro.
10 Eu vos afirmo que, de igual modo, há júbilo diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Iesusiva mwitaa timwa kyero mwiva tiqaro, Vaisi mpovanto qoraisi nraaqiara taaratana mwata tovaroma
11 Continuou: Certo homem tinha dois filhos;
12 mwia mwaaqu nraakiaraava siviro nai qorara tiqaro, Ena vataana inraikyara nraakiara ntainra kyera ni mpirerave tinanra mate nraahu ni mpiante, tiro. Mwitaa tuvaro mwia qova nai vato inraikyara ntainra kyero nai mwaaqutana nyunrave.
12 o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me cabe. E ele lhes repartiu os haveres.
13 Nyuvaro mwia mwaaqu nraakiaraava pataqia variro nai hu inraikyara mpohua nyiqanro munima varero nyianra mpo mwatani vuva uro mwini variqaro qora vaisi kyapata qora kyaiqaqaa munima vare vura taiqa tuto kyorave.
13 Passados não muitos dias, o filho mais moço, ajuntando tudo o que era seu, partiu para uma terra distante e lá dissipou todos os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Taiqa tuto kyovaro mwiaqaatairo nronraqama kye aara nto entava nri ntovaro mwiva vehi vaisi variqaro
14 Depois de ter consumido tudo, sobreveio àquele país uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 uro mwi mwataraqaanaa vaisi mpoqaa kyaiqa vararero viro. Vuvaro mwi vaisiva tiqaro, Uro ni quaraqa ntaqikyiqara mwihua kyara nyiante, turave.
15 Então, ele foi e se agregou a um dos cidadãos daquela terra, e este o mandou para os seus campos a guardar porcos.
16 Tuvaro mwiva quara kyara nyi variro tiqaro, Qikye, quara kyara nyiqana viti vaati ntenavata nraataarave, tuvaro mwia kyara mwianri vaisiva hia varura.
16 Ali, desejava ele fartar-se das alfarrobas que os porcos comiam; mas ninguém lhe dava nada.
17 Mwia nraataa huvaro varuvaro mwia vu nraato ntutoraa vuvaro mwiva riero tiqaro, Ni kora kyaiqa vaisi airinramwuvanto variavaro airi kyara vaihata mwihua nreqata variavana nte mwaini variqana kyarara huqo.
17 Então, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm pão com fartura, e eu aqui morro de fome!
18 Kyai nte sivina ntena kova hinani nrumu ntantena quankye. Nte urontena ntena korara mwitaama qianinrave. Ko, nte Kotiravata ivata uaqia hi kyaiqara utu nyatauqo.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com o meu pai, e lhe direi: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 Mwia kyaara nte hia qio i nraaqiara kyuqeva varianinrave. E ni vara mwataniqama kyairaqe nte i kyaiqa vaisi nraahu variankye. Nte quariva uro mwitaa tirerave, tiro.
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus trabalhadores.
20 Mwitaa timwa kyero mwiva siviro nai qova hunani nrunra. Nai qora nraamwu qaumato nruvaro mwia qova nyianrasairo vutu mwia taqero qamwata kyero hiantero uro nai mwaaqu ntavaaqavu kyero mwia kyuquqama mwatero varuvaro
20 E, levantando-se, foi para seu pai. Vinha ele ainda longe, quando seu pai o avistou, e, compadecido dele, correndo, o abraçou, e beijou.
21 mwia mwaaquvanto tiqaro, Ko, nte Kotiravata ivata uaqia hi kyaiqarama utu nyatauqo. Mwia kyaara nte hia qio i nraaqiara kyuqeva varianinrave, tiro.
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 Mwitaa tuvaro mwia qova nai kyaiqa vaisi timwa nyinro tiqaro, Hianteta nkye uro tuavaaqa kyuqera varaqita nrumu mwiate. Kyaatamwavata inranravata varaqi nrumu humwataate.
22 O pai, porém, disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, vesti-o, ponde-lhe um anel no dedo e sandálias nos pés;
23 Purimakau nraati kyuqera rukyeta utaate. Mate tire mwia qamwata mwataananrave.
23 trazei também e matai o novilho cevado. Comamos e regozijemo-nos,
24 Ni maaquvanto qutu viho tuqaroma qati nri ntaiho. Ni maaquvanto raupirima viho tuqaroma qati nrihana vitauqo, tiro. Mwitaa timwa kyero nai mwaaqu qamwata mwatero kyara vara kyero mwia vaahaqama mwatorave.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 Mwia vaahaqama mwate varuvaro mwia vakyaava kyaiqa varonasairo nri ntero riovata
25 Ora, o filho mais velho estivera no campo; e, quando voltava, ao aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 ihi nte variqa tuvaro mwiva nai qora kyaiqa vaisi mpo kyapara huvaro mwiva mwia timwa mwinro tiqaro,
26 Chamou um dos criados e perguntou-lhe que era aquilo.
27 I qatavanto vevasairo nri ntaiharo i qova mwianra qamwateqaro purimakau nraati kyuqera ru kyero uta mwataiho. I qata kyuqema nai vitero qamwateqaroma mwitaa iho, tiro.
27 E ele informou: Veio teu irmão, e teu pai mandou matar o novilho cevado, porque o recuperou com saúde.
28 Mwitaa tuvaro mwia vakyaara raraqa tovaro kyaru ntumwa kyero tiqaro, Hia nte nraamwuqi virerave, timwa kyero mwaatani varuvaro mwia qova veva ntero mwianra po qati nraamwuqi nriante tuvaro mwiva mwitaama tiro:
28 Ele se indignou e não queria entrar; saindo, porém, o pai, procurava conciliá-lo.
29 Nte airi ihiara i kyaiqa vaisi votima kyena i kyaiqa vareqana hia nte mpo entavata i qua raaquta kyaurave. Nte ntena toti qamwata nyataankye tuqara e hiama memenra nraati mpoku ntuqutu ni mpiaro.
29 Mas ele respondeu a seu pai: Há tantos anos que te sirvo sem jamais transgredir uma ordem tua, e nunca me deste um cabrito sequer para alegrar-me com os meus amigos;
30 I nraaqiara mwaava api qaraqita nrohia nraakyehuavata e hiana inraikyara varaqiro mwihuaqaa uto taiqa kyero nrihanrama e purimakau nraati kyuqera qumina ntuqutu kyera mwinra hiaro, tiro.
30 vindo, porém, esse teu filho, que desperdiçou os teus bens com meretrizes, tu mandaste matar para ele o novilho cevado.
31 Mwitaa tuvaro mwia qova qaqao tiro, Ni maaquo, e mpo enta mpo enta ni vatama kyera variaravave. Nte hu inraikyara ekyaa inraikya mwia tetatana hunanrave.
31 Então, lhe respondeu o pai: Meu filho, tu sempre estás comigo; tudo o que é meu é teu.
32 I qatavanto qutu viho tuqaroma qati nri ntaiho. Mwiva raupirima viho tuqaroma qati nrihana vitauqo. Mwitaa ihatara tita, tire mate mwia qamwata mwatarerave, turave, tiro. Iesusiva mwi quara turama.
32 Entretanto, era preciso que nos regozijássemos e nos alegrássemos, porque esse teu irmão estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.