Atos 7

QARAAKYA QUA TIMWATORA (OMW) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Mwihua unra qua mwitaa tiqata Sitiveninraqaa qua vate varuvaro Kotira nraamwuqi Kotira kyaiqa vara mwate varu vaisihua mwihua nronra vaisivanto Sitiveninra kyapara hiro tiqaro, Qio mwihua qutaave tita hiavo? tuvaro
1 Então o sumo sacerdote lhe perguntou: “Estas acusações são verdadeiras?”.
2 Sitiveniva tiqaro, Ni kata pakyaahuavata ni kohuavata nkye nte qianinra rie variate. Haaru Evarahaamuva tiri haivaqava mwiva hia Haraanini vu entara mwiva Mesopotemia mwatani varuvaro mwanriqa peqavanto Kotiva qovarama viro
2 Estêvão respondeu: “Irmãos e pais, ouçam-me! O Deus glorioso apareceu a nosso antepassado Abraão na Mesopotâmia, antes de ele se estabelecer em Harã,
3 Evarahaamunra timwa mwinro tiqaro, Ena nramwunaahuavata, ena mwaatavata, qaqira mwaini kyera nte i nraamwutaani mwatarani quante, turave.
3 e lhe disse: ‘Deixe sua terra natal e seus parentes e vá para a terra que eu lhe mostrarei’.
4 Mwitaa tuvaro Evarahaamuva Karatia mwatani varura mwini kyero kyatiro uro Haraanini varurave. Qio nai qova qutu vuvaro Kotiva qaiqaa tuvaro Evarahaamuva mwaa mwatara nkye variara mwaini nrunrave.
4 Então Abraão saiu da terra dos caldeus e morou em Harã até seu pai morrer. Depois, Deus o trouxe aqui para a terra onde vocês agora vivem.
5 Mwi entara Kotiva hia Evarahaamunra mwata mwunrave. Evarahaamuva nai kyuqu ntamwa taani mwatara mpoqiavata hia mwunrave. Mwi entara Kotiva kyauqu nriqiqaa vatero Evarahaamunra timwa mwinro tiqaro, Qio mwaa mwatara nraakiara nte i mwinrenrave. Mwaa mwatara i mwatama vahiananrove. E nraaqiara mwataraterahua mwatama vahianarove, turave. Qio mwi entara Kotiva nriqiqaa kyauqu vateqaro tu entara hia Evarahaamuva nraaqiara mwato entara
5 “Mas Deus não lhe deu herança alguma aqui, nem mesmo o espaço de um pé. Contudo, prometeu que a terra toda pertenceria a Abraão e a seus descendentes, embora ele ainda não tivesse filhos.
6 Kotiva mwaa quara timwa mwinro tiqaro, Nraakiara e mwata humwuanramatera nraaqiarahua mpo mwatani uro varivata mwi mwatanaahua e mwataraterahua qoraqamaqita vi varivata mwihua airi ihi 400 ihiara mwi mwataraqi variqi vivarave.
6 Disse-lhe também que seus descendentes viveriam numa terra estrangeira, onde seriam escravizados e oprimidos por quatrocentos anos.
7 Qio mwi entaraqaataina nte e mwataraterahuaqaa ntaqikyihua mwihuaqaa qua vateqanama mwihua qoraqama nyataaninrave. Nte mwihua qoraqama nyataarita mwiaqaataita e mwataraterahua mwi mwataraqaataita kyatita nrumu mwaa mwataraqaa variqata ni nutu tuaaheraqita vivarave, turave.
7 Mas Deus disse: ‘Eu castigarei a nação que os escravizar, e, por fim, sairão dali e me adorarão neste lugar’.
8 Kotiva mwitaa timwa kyero nai kyauqu nriqiqaa vato quarara Evarahaamuvavata, mwiva mwatarataihuavata, qati nraahu riemwa taate tiro, Kotiva qoraisi nraaqiara mwamwanta toqaani okyarara Evarahaamunra mwunrave. Mwiaqaatairo Evarahaamuva nai nraaqiara Aisaakira mwatatovaro 8 enta nritarovaro mwia mwamwanta toqa mwatorave. Aisaakiva Iaikopura qova varuvaro Iaikopuva tiri haivaqahua 12 nramwu sova varurave.
8 “Naquele tempo, Deus deu a Abraão a aliança da circuncisão. Assim, quando seu filho Isaque nasceu, ele o circuncidou no oitavo dia. Essa prática continuou quando nasceu Jacó, filho de Isaque, e quando nasceram os doze filhos de Jacó, os patriarcas de Israel.
9 Qio tiri haivaqahuanramwu variqi vita, mwinramwuhua nkyiari sata Iosepira kyaru kyaaruma mwateta mwia uaqiama mwatarerata mwia ntavaaqavu kyeta mpo mwatanaahua nyita munima varovata Iosepira rupaqita uro Isipini kyora. Mwini uro kyovaro Iosepiva mpo mwatanaahuaqaa quminaqama kyero kyaiqa vare varuvaro Kotiva mwiavata varurave.
9 “Os patriarcas tiveram inveja de seu irmão José e o venderam como escravo para o Egito. Mas Deus estava com ele
10 Kotiva mwiavata variqaro Iosepira mwia kyaahaqamaqiro vuvaro mwiva qio varurave. Perova Isipi mwataqaa ntaqikyuva Iosepira nraanrovaro mwiva mwia vuqaa uro varuvaro Kotiva mwia vu nraato kyaahaqa huvaro Perova mwianra kyuqe vaisivanto kyuqe vu nraato vataavave timwa kyero mwia nronraqama kyero tiqaro, Nte vunyaava variarira e ni naakiara variqarama ni nraamwuqaavata ni mwataqaavata ntaqikyiante, turave.
10 e o livrou de todas as suas dificuldades. Deus concedeu a José favor e sabedoria diante do faraó, rei do Egito, e o faraó o nomeou governador de todo o Egito e administrador de seu palácio.
11 Qio mwi entara nronraqama kye aara nto entava Isipinivata Kenaaninivata vahuvata nraakye qora uaqiama kye varuvata tiri haivaqahuanramwuvata kyarara hurave.
11 “Então veio uma fome sobre o Egito e sobre Canaã. Houve grande aflição, e nossos antepassados ficaram sem comida.
12 Mwitaa huvaro Iaikopuva riovaro kyara (raisi voti huva) Isipini vahuvo tuvaro riero mwiva tiri haivaqahuanramwu mwini sitovata vurave.
12 Jacó soube que ainda havia cereal no Egito e enviou seus filhos, nossos antepassados, para comprarem alimento.
13 Mwihua mwini taara nani vuvaro Iosepiva qoqaa timwa nyinro tiqaro, Nte nkyi satavantove, tuvaro Perova Iosepira vataahuara riero qamwata nyatovaro
13 Da segunda vez que foram, José revelou sua identidade a seus irmãos e os apresentou ao faraó.
14 Iosepiva qua vara kyero nai qorara tiqaro, Evata, ena nraakye nraaqiararavata ekyaama mwaini Isipini nriate, tuvata nraakye qora 74 nramwuvanto Isipini vurave.
14 Depois, José mandou trazer para o Egito seu pai, Jacó, e todos os seus parentes, 75 pessoas ao todo.
15 Iaikopuva kyatiro uro Isipini variqiro viro qutu vuvata tiri haivaqahuanramwuvata mwini variqi vita qutu vurave.
15 Assim, Jacó foi para o Egito e ali morreu, bem como nossos antepassados.
16 Mwinramwuhua qutu vuvata mwihua mwamwanta mwia varaqita Sekemi mwatani uro Evarahaamuva munima nyuvata Hamonraa mwatanaavanto mwata mwunraqi quntamwa torave.
16 Seus corpos foram levados para Siquém e sepultados no túmulo que Abraão havia comprado por um certo preço dos filhos de Hamor.
17 Qio airi ihi nritarovaro Kotiva haaru nai nriqiqaa kyauqu vateqaro Evarahaamunranra e mwataraterahua kyaahaqa hirerave tu entava qaumato vahuvata nraakye qoravanto kyatita Isipini vuhua airiqama vuvaro
17 “Aproximando-se o tempo em que Deus cumpriria sua promessa a Abraão, nosso povo se multiplicou grandemente no Egito.
18 vaisi mpo vunyaa vaisivanto hia Iosepira ntapihi kyova qovarama viro Isipiqaa ntaqikyirero varurave.
18 Então subiu ao trono do Egito um novo rei, que nada sabia a respeito de José.
19 Mwiva hia tiri haivaqahuaqaa ntapihi kyero ntaqikyiqiro viraitiro, mwiva mwihua uaqiamaqiro viro tiqaro, Nkye nraaqiara mwata kyeta qaqira kyaivata qutu quate, turave.
19 Esse rei explorou e oprimiu nosso povo, forçando os pais a abandonarem seus filhos recém-nascidos, para que morressem.
20 Perova mwitaa tuvaro tiri haivaqava mpovanto Mosesira mwatatovaro mwiva nraaqiara kyuqeva varuvaro mwia nrova hia mwia qaqira kyaraitiro, tora taaramponramwuanra nraamwuqi mwia uqeta kye ntaqikyiqiro viro
20 “Por essa época, nasceu Moisés, um bebê especial aos olhos de Deus. Seus pais cuidaram dele em casa por três meses.
21 mwiaqaatairo vitaqiro nramanri tokyani uro uqeta tovaro Perora nraamwunravanto mwia puaama kyero, Nte mwia virirerave, timwa kyero mwiva nai nraaqiaraqaa ntaqikyuntema kyero mwiaqaa ntaqikyiqiro vurave.
21 Quando tiveram de abandoná-lo, a filha do faraó o adotou e o criou como seu próprio filho.
22 Ntaqikyiqiro vuvata Mosesiva ekyaa Isipi mwatanaa okyarave kyaiqave nraamwutovaro Mosesira kyaiqavantovata quavantovata anoma kyero kyuqe hurave.
22 Moisés foi educado em toda a sabedoria dos egípcios e era poderoso em palavras e ações.
23 Qio Mosesiva 40 ihi vara kyero mwiva tiqaro, Kyai nte ntena nramwunaahua Isareri uro taqaankye, timwa kyero
23 “Certo dia, estando Moisés com quarenta anos, resolveu visitar seus parentes, o povo de Israel.
24 uro taqovaro Isipi vaisi mpovanto Mosesira nramwunaa mpo uaqiama mwate varuvaro Mosesiva nai nramwunaa mwia kyaara Isipi vaisi mwia ru kyero kyorave. Mosesiva nai riero tiqaro,
24 Ao ver um egípcio maltratando um israelita, defendeu o israelita e o vingou, matando o egípcio.
25 Ni nramwunaahua nianra mwitaama tivarave. Tiri kyaahaqa hiarive tiro Kotiva titaiharo nrivave. Mwihua nianra, Mwi vaisiva mwaa kyaiqara uaqia hi kyaiqaraqitairo tiri huvantu timwataarivave tivarave, tiro. Mosesiva mwihua mwitaave tivarave tuvatavata mwia nramwunaahua hia mwitaa turave.
25 Imaginou que seus irmãos israelitas entenderiam que ele havia sido enviado por Deus para resgatá-los, mas isso não aconteceu.
26 Varuvaro mwia qanranraa Mosesiva taqovata mwia nramwunaa Isareritanavanto nkyiaritana nraahu ntaqi varuvaro Mosesiva uro mwitanahuara tiqaro, Eqaate. Nkyetana mwaini riaate. Nkyetana kuaa nramwunaave. Nanraqamave nkyetana ntaqi variavo? tuvaro
26 “No dia seguinte, visitou-os novamente e viu dois homens de Israel brigando. Tentando agir como pacificador, disse a eles: ‘Homens, vocês são irmãos; por que brigam um com o outro?’.
27 vaisi mpovanto nai hena vaisi ri varuva Mosesira rataa kyero tiqaro, Tava iara tiriqaa nronraqa hira ntaqikyiante tiharave nrianro?
27 “Mas o homem que era culpado empurrou Moisés e disse: ‘Quem o nomeou líder e juiz sobre nós?
28 E enta Isipi vaisi mpo ru kyaarantema kyera nivata ru kyarerarave uti variaro? tiro.
28 Vai me matar como matou o egípcio ontem?’.
29 Tuvaro Mosesiva mwi quara riero Isipisairo aatu ntuqema kyero uro mwata mpo Mitiaanini varurave. Mwini variqaro mwiva qoraisi nraaqiara taaratana mwatatorave.
29 Quando Moisés ouviu isso, fugiu e foi viver como estrangeiro na terra de Midiã. Ali nasceram seus dois filhos.
30 Mwini variqiro vuvaro 40 ihi nritarovaro Mosesiva qumina mwatani Sainai taaqi nraaqani nrohiqaro taqovaro kyatari mpo qia ite varuvaro mwiqitairo Kotiva titova nyaamwunyaava qovarama vurave.
30 “Quarenta anos depois, no deserto próximo ao monte Sinai, um anjo apareceu a Moisés nas chamas de um arbusto que queimava.
31 Qovarama vuvaro Mosesiva nrihanrama viro vaisairo kyatari ite varura taqarerave timwa kyero riovaro Kotira quavanto mwiqitairo mwia timwa mwinro tiqaro. Nte mwanriqavantove.
31 Quando Moisés viu aquilo, ficou admirado. Aproximando-se para observar melhor, ouviu a voz do Senhor, que disse:
32 Nte nkyi haivaqahua Evarahaamunrave, Aisaakirave, Iaikopurave, mwihuaqaa ntaqikyi varuvave, tuvaro Mosesira mpoqama kyero kyuqu kyauqu ntuvaro mwi inraikyara taqaankyorave tiro aatu hi varuvaro
32 ‘Eu sou o Deus de seus antepassados, o Deus de Abraão, de Isaque e de Jacó’. Moisés tremia de medo e não tinha coragem de olhar.
33 Kotiva timwa mwinro tiqaro, E variana mwatara mwia kyotataqaave. Ena kyuqu nraamwuma taananra qatinani vara kyera sivira variante.
33 “Então o Senhor lhe disse: ‘Tire as sandálias, pois você está pisando em terra santa.
34 Nte taqauqata Isipivanto ni nraakye qora uaqiama nyate variavo. Ni nraakye qoravanto atura ntiqata qiara nte riena mwihua kyaahaqa hirerarama tumuqo. Qio nrinraqena nte i Isipini titaankye, turave.
34 Por certo, tenho visto a aflição do meu povo no Egito. Tenho ouvido seus gemidos e desci para libertá-los. Agora vá, pois eu o envio de volta ao Egito’.
35 Qio mwi vaisira Mosesira tauraa Isarerivanto mwia qoririma kyeta tiqata, Tava i vara nronraqama kyero tiriqaa ntaqikyiante tiharave nrianro, tu vaisira, mwi vaisira Kotiva nronraqama kyero tiri haivaqahua kyaahaqa hirero mwihuaqaa ntaqikyiarive tiro, mwia titorave. Kotiva titova nyaamwunyaava qia ito kyatariraqi variqaro Mosesira Kotira qua timwa mwuvaro
35 “Era esse o mesmo Moisés que o povo havia rejeitado quando lhe perguntaram: ‘Quem o nomeou líder e juiz?’. Por meio do anjo que apareceu a Moisés no arbusto em chamas, Deus o enviou para ser líder e libertador.
36 Mosesiva vuva uro tiri haivaqahua Isipiqitairo sitarera hiro Isipiqivata kyaarera Nraanre nramanriqiaavata qumina mwatanivata nronra kyaiqa varaqiro vurave. Qumina mwata mwiaqaa 40 ihiara nronra kyaiqa varaqiro viqaro tiri haivaqahua sitaqiro nrumu mwaini kyorave.
36 Assim, com muitas maravilhas e sinais, ele os conduziu para fora do Egito, pelo mar Vermelho e pelo deserto, durante quarenta anos.
37 Qio mwi vaisiva Mosesiva Isareri nraakye qora timwa nyinro tiqaro, Kotiva ni titaintema kyero vaisi mpo titairaro mwi vaisiva Kotira qua qiananrove. Mwi vaisiva nkyiqitairoma qovara hiananrove, turave.
37 “Esse mesmo Moisés disse ao povo de Israel: ‘Deus levantará para vocês um profeta como eu do meio de seu povo’.
38 Tiri haivaqahua mwihua hia vaisivantovata varu mwatara qumina mwataqaa variqi vuvaro Mosesiva mwihuavata varurave. Mwiva tiri haivaqahuavata varuvaro nyaamwunyaava Sainai taaqiqaa variqaro Mosesira timwa mwuvaro mwiva Kotira qua qati vahiqiro quani quara varero tumu mwi quara tiri haivaqahua timwa nyunrave.
38 Moisés estava com nossos antepassados, a congregação do povo de Deus no deserto, quando o anjo lhe falou no monte Sinai, e ali Moisés recebeu palavras que dão vida, para transmiti-las a nós.
39 Mwiva Kotira qua varero tumu tiri haivaqahua timwa nyuvata mwihua hia mwi quara riarerave timwa kyeta Mosesira qua raaquta kyeta qaiqaa Isipini quataa huvata varurave.
39 “Mas nossos antepassados se recusaram a obedecer a Moisés. Eles o rejeitaram e, em seu íntimo, voltaram ao Egito.
40 Qio (Kotiva mwia nraanrovaro Mosesiva Sainai taaqiqaa mwaanri ntero vuvata) mwihua Eroninra (Mosesiva tauraa varuvaro mwiva mwia nraakiara varurara) tiqata, E tirini mwanriqa mponramwu ututairata mwihua tiri tivuni viqata tiriqaa ntaqikyiate. Mosesiva tiri Isipisairo tivitaqiro nriva nai tainive viho? turave.
40 Disseram a Arão: ‘Faça para nós deuses que nos guiem, pois não sabemos o que aconteceu com esse Moisés que nos tirou do Egito’.
41 Mwitaa timwa kyeta mwihua qati inraikyaqo purimakau nraati utu kyeta mwi inraikyarara mwanriqave timwa kyeta mwi inraikyara qamwata mwatarerata nkyiari quara ru kyeta qia quara mwatorave. Mwihua mwitaa hiqata nkyiari kyauquqotaita ututo inraikyara nrutu tuaaherarerata omwatavata nronrave.
41 Logo, fizeram um ídolo em forma de bezerro, ofereceram-lhe sacrifícios e começaram a celebrar o objeto que haviam criado.
42 Mwitaa huvaro Kotiva mwihua taqero mwoqa nyinro nkye uaqia hi kyaiqara utuqita quate tuvata mwihua qumina nyaamwuqi vahi inraikyara huarive, torave qovorave, mwi inraikyarara mwanriqavantove timwa kyeqata qamwataqita vurave. Poropeti mpukuqi Kotiva mwitaama tiro:
42 Então Deus se afastou deles e os entregou para servirem as estrelas do céu como deuses, conforme está escrito no livro dos profetas: ‘Foi a mim que vocês trouxeram sacrifícios e ofertas durante aqueles quarenta anos no deserto, povo de Israel?
43 Qaqao, nkye nkyeta mpo inraikya mpo inraikya ututo
43 Não, vocês carregaram o santuário de Moloque, a estrela de seu deus Renfã, e as imagens que fizeram para adorá-los. Por isso eu os enviarei para o exílio, para além da Babilônia’.
44 Qio tiri haivaqahua qumina mwatani hia vaisivantovata varu mwataraqaa variqi viqata mwihua seri nraamwu Kotira nraamwu vareqata nrohurave. Mwi nraamwunranra Kotiva Mosesirara mwataa mwataama kyera ututaante tuvaro ututorave.
44 “Nossos antepassados levaram com eles pelo deserto o tabernáculo, construído de acordo com o modelo que Deus havia mostrado a Moisés.
45 Mwia nraakiara tiri haivaqahua mwi nraamwunra nkyiari sohuamwanraqaataita vara kyeta varaqi viqata mwihua Iosuaara vatama kyeta vi varuvaro Kotiva mpo mwatanaa mpo mwatanaahua qatinani vara kyovata tiri haivaqahua mwihua nraatara kyeta mwihua mwata varorave. Qio tiri haivaqahua seri nraamwu mwiqi variqi vuvaro tiri haivaqava Ntevitiva varu entava nri ntorave.
45 Anos depois, quando Josué comandou nossos antepassados nas batalhas contra as nações que Deus expulsou desta terra, foi levado com eles para seu novo território e ali ficou até o tempo do rei Davi.
46 Nri ntovaro Kotiva Ntevitirara qamwateqaro varuvaro Ntevitiva Kotirara tiqaro, E tiri haivaqara Iaikopuraqaa ntaqikyi variaravave. Qiove nte ini nraamwu hoqa mwataaninrave? tuvaro Kotiva qaqao tiro, I mwaaquvanto hoqa mataarive, tuvaro
46 “Davi encontrou favor diante de Deus e pediu para construir um templo permanente para o Deus de Jacó,
47 mwia mwaaquvanto Soromoniva Kotira nraamwu hoqa mwatorave.
47 mas foi Salomão quem o construiu.
48 Qio riaate. Kotiva mwiva kepukyavanto nyaamwuni variva mwiva hiama qumina vaisivanto hoqataa nraamwunraqi variananrove. Kotiva nai poropeti vaisi timwa mwinro tiqaro:
48 O Altíssimo, porém, não habita em templos feitos por mãos humanas. Como diz o profeta:
49 Nyaamwuvanto nte mwata kyaavina variqana
49 ‘O céu é meu trono, e a terra é o suporte de meus pés. Acaso construiriam para mim um templo assim tão bom?’, diz o Senhor. ‘Que lugar de descanso me poderiam fazer?
50 Qutaave nte ntena kyauquqotaina ekyaa mwi
50 Acaso não foram minhas mãos que criaram o céu e a terra?’.
51 Nkye Kotira qua hia riaataa ihata hia riaavo. Nkyi mwutukyave nkyi nyaatovanto unra mwanriqanra vaiho. Nkyi mwutukyavanto hiama Kotirara vaiho. Nkye nkyeta haivaqahua nraantanteta Kotira mwanraqurara hia kyakya ihatama variavo.
51 “Povo teimoso! Vocês têm o coração incircuncidado e são surdos para a verdade. Resistirão para sempre ao Espírito Santo? Foi o que seus antepassados fizeram, e vocês também o fazem!
52 Nkyi haivaqahua Kotira qua tu vaisihua ekyaa mwihua uaqiama nyatorave. Kotira qua tu vaisihua takuravata hia uaqiama nyatorave, ekyaa mwihua uaqiama nyatorave. Kotira qua tu vaisihua haaru qumina vakya Kotira qua tiqata, Kotira kyaiqa vaisivanto ntapihi kyero nrohi variari vaisiva mwatani tumuananrove, tuvata nkyi haivaqahua mwitaa tu vaisihua ru kyontema kyetama nkyevata ntapihi kyero nrohi vari vaisiva mwiva mwatani tumihatama nkye mwiavata uaqiama mwatetama mwia ru kyeta hiavo.
52 Que profeta seus antepassados não perseguiram? Mataram até aqueles que predisseram a vinda do Justo, a quem vocês traíram e assassinaram!
53 Nyaamwunyaahua Kotira qua mwaanra nkyi timwa nyi variavata nkye Kotira qua mwaanra riaataara vaihatama nkye hia mwi quara rieta hiavo, tiro.
53 Vocês desobedeceram à lei de Deus, embora a tenham recebido das mãos de anjos”.
54 Sitiveniva mwitaa tuvata kaanasori vaisinramwu mwi quara riovaro mwihua mpoqama kyero raraqa tovata nkyiari aanrai kuti varuvaro
54 Os líderes judeus se enfureceram com a acusação de Estêvão e rangiam os dentes contra ele.
55 Kotira mwanraquravanto Sitiveninra mwiaqaa ntaqikyiqaro kepukyaqama mwatovaro Sitiveniva nyaamwuni vuru taqovaro Kotiva hu inraikyava itero takyuqi varuvaro Iesusiva Kotira kyauqu kyaatutani siviro varuvaro
55 Mas Estêvão, cheio do Espírito Santo, olhou firmemente para o céu e viu a glória de Deus, e viu Jesus em pé no lugar de honra, à direita de Deus.
56 mwiva tiqaro, Qio taqaate, nyaamwuvanto qatua viharo nte taqe varuqaro Iesusiva mwatani mwatatai nraaqiarava, mwiva Kotira kyauqu kyaatutani kepukyavanto siviro variho, tiro.
56 “Olhem!”, disse ele. “Vejo os céus abertos e o Filho do Homem em pé no lugar de honra, à direita de Deus!”
57 Sitiveniva mwitaa tuvata mwihua tiqata, Tire mwiva uaqia hi ququaarura tira riaarorave, timwa kyeta kyauqo nkyiari nyaato titateta qua aakyara ntamwaqi vita uro
57 Eles taparam os ouvidos e, aos gritos, lançaram-se contra ele.
58 Sitiveninra ntavaaqavu kyeta uro Ierusaremi mwaaqani kyeta ori vara kyeta mwia ntuqutuqi vita uro mwia aavata ntuqutu kyora.
58 Arrastaram-no para fora da cidade e começaram a apedrejá-lo. Seus acusadores tiraram os mantos e os deixaram aos pés de um jovem chamado Saulo.
59 qaraakya vaisi mpo mwia nrutu Sorura kyuqutarani vateta uro Sitiveninraqaa ori kyarerata vuvaro Sitiveniva Kotirara aakyara ntero tiqaro, Qio nronrao, Iesusio, Ni manraqura vitaante, timwa kyero
59 Enquanto atiravam as pedras, Estêvão orou: “Senhor Jesus, recebe o meu espírito”.
60 mwiva tori kyauru raviro paatiro aakyara ntero tiqaro, Nronrao, hia mwihua uaqia hi inraikyara utuara kyaara mwihuaqaa qua vataante, tiro. Mwitaa timwa kyero mwiva qutu vura.
60 Então caiu de joelhos e gritou: “Senhor, não os culpes por este pecado!”. E, com isso, adormeceu.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.