Atos 22

QARAAKYA QUA TIMWATORA (OMW) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Poruva mwitaama tiro: Ni kata pakyaavata, ni kohuavata, nkye mwaini riaate. Nkye niqaa qua vataavana nte ntenaqaatai vaitutu hiqana qua tirerave, tiro.
1 “Irmãos e pais”, disse Paulo. “Ouçam-me enquanto apresento minha defesa.”
2 Mwitaa tuvata mwihua riovaro Poruva mwihua nkyiari Iutaa qua Hivuru quaqitairo ti varuvata mwihua mpoqiavata nai tirema kyeta varuvaro Poruva nai vaitutu hiani quara tiqaro mwitaama tiro:
2 Quando o ouviram falar em aramaico, o silêncio foi ainda maior.
3 Nte Iutaavanto varuqo. Ni mwatukya Tasaasi Sirisiaani mwatataivave. Nte Ierusaremi mwaaqi variqana nronra tuemwa vuvave. Kamariariva nronra vaisivanto ni timwa mpihana nte ekyaa tiri haivaqahua mwaanra okyara ntapihi kyaurave. Mwitaamaqina viqana nte kepukyaqama kyena Kotira vataqi vurave. Mate nkye Kotira vataqita quantema kyena ntevata Kotira vataqina quavarave.
3 Então Paulo disse: “Sou judeu, nascido em Tarso, cidade da Cilícia. Fui criado aqui em Jerusalém e educado por Gamaliel. Como aluno dele, fui instruído rigorosamente em nossas leis e nos costumes judaicos. Tornei-me muito zeloso de honrar a Deus em tudo que fazia, como vocês são hoje.
4 Mwi entara nte hia Iesusira vataqina quava entara nte Iesusira aanraqa nrohi varuhua uaqiama nyateqana mwihua qati nraahu ru kyaavarave. Nte vaisivata nraakyevata ntavaaqavu kyeqana uro karavuqi kye variavarave.
4 E fui ao encalço dos seguidores do Caminho, perseguindo alguns até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na prisão.
5 Kotira nraamwuqi Kotira kyaiqa vara mwate varia vaisihua mwihua vunyaa vaisivantovata, mwia kaanasorivantovata, mwi quarara qutaave tivarave. Mwihua Ntamaasikaasini varu qata vakyaahuara qara ntumwa kyeta ni mpuvana nte mwi qarara varena nraakye qora seniqotaina uro rupaqina nrumu Ierusaremini kyaarita mwihua ruate timwa kyena quavarave.
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos líderes do povo podem confirmar isso. Recebi deles cartas para nossos irmãos judeus em Damasco que me autorizavam a trazer os seguidores do Caminho de lá para Jerusalém, em cadeias, para serem castigados.
6 Qio nte qara varena Ntamaasikaasi qaumato quavaro huarivanto virini qiataqa vahuvaro qamwanrama kyero nyaamwusairo omwavanto aaquakyaa voti huva niqaa tumuvana
6 “Quando me aproximava de Damasco, por volta do meio-dia, de repente uma luz muito intensa brilhou ao meu redor.
7 nte mwataqi tumu ntina mwiqitaina riaavaro quavanto nianra mwitaama tiro: Soruo, Soruo, nanraqamave e ni uaqiama matera hiaro? turave.
7 Caí no chão e ouvi uma voz que me disse: ‘Saulo, Saulo, por que você me persegue?’.
8 Tuvana nte tiqana, Nronrao, e tavave? qiavaro mwiva tiqaro, Nte Nasaretinyaava Iesusivave. E ni uaqiama mate variaravama varuqo, tiro.
8 “‘Quem és tu, Senhor?’, perguntei. “E a voz respondeu: ‘Sou Jesus, o nazareno,
9 Mwitaa tuvata ni vatama kyeta nruhua omwa nraahu taqeta hia mwi quara ntapihi riorave.
9 Os que me acompanhavam viram a luz, mas não entenderam a voz daquele que falava comigo.
10 Mwitaa huvana nte nronra mwia kyapara hina tiqana, Nte nataave hianinrave? qiavaro nronravanto nianra mwitaama tiro: Sivira virava uro Ntamaasikaasini variraro vaisi mpovanto e Kotira kyaiqa varenanranra i timwa mwianrive, turave.
10 “Então perguntei: ‘Que devo fazer, Senhor?’. “E o Senhor me disse: ‘Levante-se e entre em Damasco, onde lhe dirão tudo que você deve fazer’.
11 Mwitaa tuvaro omwa nronravanto utu varora tiro, ni pu qipa vuvana hia qio taqaavata ni vatama kyeta nruhua ni kyauqu tu vareta pitaqita Ntamaasikaasini uro kyorave.
11 “A luz intensa havia me deixado cego, e meus companheiros tiveram de levar-me pela mão a Damasco.
12 Mwini kyovaro vaisi mpovanto mwia nrutu Ananaiaasiva mwiva Mosesira okyara qua kyuqema kyero rio vaisiva, ekyaa Iutaavanto Ntamaasikaasini varuhua mwianra kyuqe vaisive ti varuva,
12 Vivia ali Ananias, um homem devoto, dedicado à lei e muito respeitado por todos os judeus da cidade.
13 mwiva nte variavanani nri ntero ni nraaqani siviro variro tiqaro, Ni kata Soruo, i vu qipa viharave? Qio qaiqaa taqaante, tuvaro ni puvanto qamwanrama kyero ntapairi vuvana nte qio taqeqana mwi vaisiravata ntapihi taqaavarave.
13 Ele veio, colocou-se ao meu lado e disse: ‘Irmão Saulo, volte a enxergar’. E, naquele mesmo instante, pude vê-lo.
14 Mwiaqaa variavaro mwiva tiqaro, Tiri haivaqahua mwanriqa Kotiva e mwia kyakya hianinra ntapihi kyaante tiro, i mwatama tairave. Ntapihi kyero nrohi vari vaisira Kotira kyaiqa vaisi Iesusira e mwia taqeqara mwia nroqitaira qua riaante tiro, Kotiva i mwatama tairave.
14 “Então ele disse: ‘O Deus de nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele e para ver o Justo e ouvi-lo falar.
15 E Iesusira kyaiqa taqenanra Iesusira okyara rienanra ekyaa nraakye qora timwa nyinanrave.
15 Você será testemunha dele, dizendo a todos o que viu e ouviu.
16 E nanra vekyave variaro? Sivira nramanri vareqara Iesusira nrutu ntairaro mwiva i uaqia hi kyaiqara nruka mwataarive, turave.
16 O que está esperando? Levante-se e seja batizado! Fique limpo de seus pecados invocando o nome do Senhor’.
17 Ananaiaasiva mwitaa tuvana nte mwiaqaataina uro ntantena Ierusaremini nrumu Kotira nraamwuqi Kotirara aakyara nteqana ruvaata voti hura taqaavarave.
17 “Depois que voltei a Jerusalém, estava orando no templo e tive uma visão,
18 Ruvaata taqe variavaro nronravanto nianra tiqaro, Qamwanrama kyera Ierusaremi kyera quante. E ni qua timwa nyinanra mwaa nraakye qorahua hiama qio rievarave, turave.
18 na qual o Senhor me dizia: ‘Depressa! Saia de Jerusalém, pois o povo daqui não aceitará seu testemunho a meu respeito’.
19 Mwitaa tuvana nte tiqana, Nronrao, mwihua ni kyaiqa okyara taqorave. Nte haaru mwaanra nraamwu mpoqi mpoqitaina iara rio nraakye qorahua ntanrauqina uro karavuqi nraahu kyena mwihua ruavarave.
19 “E eu respondi: ‘Senhor, sem dúvida eles sabem que em cada sinagoga eu prendia e açoitava aqueles que criam em ti.
20 Haaru iara ti varu vaisira Sitiveninra mwihua ru kyovana ntevata mwi entara mwihua tua vaaqaqaa ntaqikyi variqana qio mwia ru kyaate qiavarave.
20 E quando Estêvão, tua testemunha, foi morto, eu estava inteiramente de acordo. Fiquei ali e guardei os mantos que eles tiraram quando foram apedrejá-lo’.
21 Mwitaa qiavaro nronravanto nianra tiqaro, Qio quante. Nte mpo mwatanaahua varira nyianra mwutukyani i titarerave, turave, tiro.
21 “Mas o Senhor me disse: ‘Vá, pois eu o enviarei para longe, para os gentios’”.
22 Poruva mwitaa timwaqiro vuvata mwihua mwia qua riemwaqita vuvaro Poruva mpo mwatanaahuara qua tuvata mwiaqaataita mwihua raraqa tovata mwihua aakyara nteta tiqata, Mwia vitaqita uro ru kyaate. Mwitaa qiari vaisiva hiama qio qati variananrove, tita.
22 A multidão ouviu Paulo até ele dizer essa palavra. Então começaram a gritar: “Fora com esse sujeito! Ele não merece viver!”.
23 Mwitaa timwa kyeta mwihua qua aakyara ntamwaqi viqata nkyiari tuavaaqa tuto tuto hita mwumwuvata varake tuto tuto hi varuvaro
23 Gritavam, arrancavam seus mantos e jogavam poeira para o alto.
24 Romeninyaava ntaquhuaqa nronraqa huva Porurara ntaqu vaisihua timwa nyinro tiqaro, Nraamwuqi vitaqita uro kyetama mwia kyaantaqotaita ntuqutuate. Mwia ntuqutiqatama mwia kyapara hiate, E nanra utu kyaaratave nraakye qoravanto qua aakyara ti variavo, tivaroma mwiva nai qua okyara qovarama kyairata riaate, tiro.
24 O comandante trouxe Paulo para dentro e ordenou que ele fosse açoitado e interrogado a fim de descobrir por que a multidão tinha ficado tão furiosa.
25 Mwitaa tuvata mwihua Porura kyatariqaa rupateta mwia ntuqutuare tuvaro Poruva nronra vaisi mwiva mwia tataaqa siviro varura mwia kyapara hiro tiqaro, E kamaninra okyara rieqarama e qiove hia ko tiraitira, Romeni vaisi ntuqutinanrave? tiro.
25 Quando amarravam Paulo para açoitá-lo, ele disse ao oficial que estava ali: “A lei permite açoitar um cidadão romano sem que ele tenha sido julgado?”.
26 Poruva mwitaa tuvaro nronra vaisi mwiva mwi quara riero uro mwihuaqaa nronraqa hu vaisira timwa mwinro tiqaro, E nataave hinanrave? Mwi vaisiva Romeni vaisivantoma variho, tiro.
26 Ao ouvir isso, o oficial foi ao comandante e perguntou: “O que o senhor está fazendo? Este homem é cidadão romano!”.
27 Mwitaa tuvaro ekyaa mwihuaqaa nronraqa huva Poruva varunani nri ntero mwia kyapara hiro tiqaro, E qutaave Romeni vaisivanto variaro? E tiraqe riaankye, tiro. Mwitaa tuvaro Poruva eo tiro.
27 O comandante perguntou a Paulo: “Diga-me, você é cidadão romano?”. Ele respondeu: “Sim, eu sou”.
28 Tuvaro nronra vaisi mwiva tiqaro, Nte munima nronraqama kyena Romeni vaisiqama vurave. E mpo, nataama kyerave Romeni vaisiqama quaro? tuvaro Poruva mwia timwa mwinro tiqaro, Ni ntohua kohua Romeni vaisiqama quarara tina, ntevata Romeni vaisima varuqo, tiro.
28 “Eu também”, disse o comandante. “E paguei caro por minha cidadania!” Paulo respondeu: “Mas eu sou cidadão de nascimento”.
29 Poruva mwitaa tuvata vaisi mponramwuvanto Poruva qua qiarive tita mwia kyapara hirera utuhua nrihanrama vita varuvaro nronra vaisi mwiva aatu hiro, Qikye tiro, Poruva Romeni vaisivanto varihata tire mwia seniqotaita rupa tauro. Tire hia mwitaa hiataarave, tiro.
29 Quando os soldados que estavam prestes a interrogar Paulo ouviram que ele era cidadão romano, retiraram-se de imediato. Até mesmo o comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano, pois tinha mandado amarrá-lo.
30 Nronra vaisi mwiva mwitaa timwa kyero mwiva Iutaa vaisinramwu Poruraqaa qua vatarera uti varu okyarara ntapihi kyero riarero variqaro mwia qanranraa Porura seniqotaita rupa tora huvantu kyero qua vara kyovata nronra vaisi Kotira nraamwuqi Kotira kyaiqa vara mwate varuhua mwihua nronra vaisinramwuvata, ekyaa kaanasorivata, nrumu ntuvaantuama vuvaro mwiva Porura vitaqiro mwihua suqaa uro kyora.
30 No dia seguinte, o comandante ordenou que os principais sacerdotes se reunissem com o conselho dos líderes do povo. Queria descobrir exatamente qual era o problema, por isso soltou Paulo e mandou que o trouxessem diante deles.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.