Atos 18
num (NUM) vs NAA
1 Pea 'i te 'osi ange te 'ū me'a ko iá, ne'e 'alu 'ia Paula mei 'Atenisi, 'o a'u atu ki Kolinitō.
1 Depois disso, deixando Atenas, Paulo foi a Corinto.
2 Pea ne'e fetaulaki ai ia mo he matu'a Siu, ko 'Akuila tono hingoá, 'a ia ne'e tupu ake 'i Ponitō; kua nā toki hiki mai mei 'Ītali mo tono hoá ko Pīsila, hē kua tu'utu'uni 'e Kalotiasi ke hiki 'ia te kakai Siu kotoa pē mei Loma.
2 Lá, encontrou um judeu chamado Áquila, natural do Ponto, recentemente chegado da Itália, com Priscila, sua mulher, porque o imperador Cláudio havia decretado que todos os judeus deviam sair de Roma. Paulo aproximou-se deles.
3 Pea kote'uhí ko te notou faiva tahá, ko ia ai ne'e nofo ia 'iā nāua 'o notou ngāue fakataha, he ko ta'a nāuá faiva ko te tufunga tēniti.
3 E, como tinham o mesmo ofício, passou a morar com eles e ali trabalhava. O ofício deles era fazer tendas.
4 Pea fai atu 'e Paula tana talanoa mo nātou 'i te falelotú 'i te Sāpate kotoa pē, 'o fakaului ai 'e ia he kau Siu mo he kau Kalisi.
4 E todos os sábados Paulo falava na sinagoga, persuadindo tanto judeus como gregos.
5 Kā 'i te a'u mai leva 'ia Sailosi mo Tīmote mei Masitōniá, ne'e tokanga lahi 'ia Paula ki tana malangá, 'o fakamo'oni mālohi ia ke mahino ki te kakai Siú, ko Sīsū 'ia te Kalaisí.
5 Quando Silas e Timóteo chegaram da Macedônia, Paulo se entregou totalmente à palavra, testemunhando aos judeus que Jesus é o Cristo.
6 Ka ne'e notou fakafepaki'i ia mo lau'ikovi'i, pea toki tuu'i ia tono kofú mo iange kiā nātou, “Ke 'i te 'ulu pē 'o kōtoú 'ia te kotou totó; kua 'ata'atā 'ia au ia. Ko te 'osi 'ení, 'e au 'alu au ia ki te Senitailé.”
6 Como eles se opuseram e blasfemaram, Paulo sacudiu as roupas e disse-lhes: — Que o sangue de vocês caia sobre a cabeça de vocês! Eu estou limpo dele e, a partir de agora, vou para os gentios.
7 Pea 'alu ia mei ai, 'o hū ki te 'api 'o he matu'a ne'e hingoa ko Siusitasa, 'a ia kua lotu mo'oni ki te 'Atuá, pea ko tono 'apí ne'e vāofi mo te falelotú.
7 Saindo dali, entrou na casa de um homem chamado Tício Justo, que era temente a Deus; a casa dele ficava ao lado da sinagoga.
8 Pea ko Kalisipō, ko te pule 'o te falelotú, ne'e lotu ia ki te 'Alikí mo tono fāmilí kotoa; pea ne'e fanongo mo tui 'ia te kakai Kolinitō tokolahi, 'o notou papitaiso.
8 Crispo, o chefe da sinagoga, creu no Senhor, com toda a sua casa; também muitos dos coríntios, ouvindo, creram e foram batizados.
9 Pea ne'e folafola mai te 'Alikí kiā Paula 'i te vīsone 'i te pō 'e taha, 'o pehē, “'Aua 'e ke manahē, ka ke lea pē, pea 'aua 'e mama'i fakalongolongo,
9 Certa noite Paulo teve uma visão em que o Senhor lhe disse:
10 hē ko 'eni 'Okou kau mo koe, pea 'e kailoa ala he taha kiā koe ke fai tou ngaahikovi'i, hē 'oku 'i ai he fu'u kakai tokolahi ia 'A'aku 'i te kolo ko 'ení.”
10 porque eu estou com você, e ninguém ousará lhe fazer mal, pois tenho muito povo nesta cidade.
11 Pea ne'e nofo ia 'i ai ko te ta'u 'e taha mo te māhina 'e ono, 'o ako 'aki te Folafola 'a te 'Atuá.
11 Assim, Paulo permaneceu em Corinto um ano e seis meses, ensinando entre eles a palavra de Deus.
12 Pea 'i te lolotonga te kōvana 'ia Kalio 'i 'Ākeiá, ne'e kau fakataha 'ia te kakai Siú, 'o notou puke 'ia Paula, 'o taki 'ona ki te fakamāu'angá,
12 Quando Gálio era procônsul da Acaia, os judeus, de comum acordo, se levantaram contra Paulo e o levaram ao tribunal,
13 'o notou pehē, “Ko te siana ko 'ení 'oku fakaloto'i 'e ia 'ia te kakaí, ke notou lotu ki te 'Atuá kae kala hangē ko te Laó.”
13 dizendo: — Este homem quer persuadir as pessoas a adorar a Deus de um modo contrário à lei.
14 Pea 'i te kamata lea ake 'ia Paulá, ne'e me'a 'e Kalio ki te kakai Siú, “Kau tangata Siu, kāpau ne'e 'i ai he maumau lao, pe ko he kākā kovi, pehē ne au mei tali te kotou me'á.
14 Quando Paulo ia falar, Gálio disse aos judeus: — Se fosse, de fato, alguma injustiça ou crime de maior gravidade, ó judeus, eu teria motivo para acolher a queixa que vocês estão trazendo.
15 Kae kāpau ko te koto lau pē ia ki te akonaki, mo te 'ū hingoa, mo te kotou laó, pe'i kotou tokanga ki ai 'e kōtou; hē kua pau toku lotó 'e kailoa u fakamāu'i he 'ū me'a pehē.”
15 Mas como é uma questão de palavras, de nomes e da própria lei de vocês, resolvam isso vocês mesmos; eu não quero ser juiz dessas coisas!
16 Pea ne ina kapusi leva 'ia nātou mei te fakamāu'angá.
16 E os expulsou do tribunal.
17 Pea toki hanga ai 'e te kakaí kotoa pē, 'o puke 'ia Sositene, ko te pule falelotú, 'o notou taa'i 'ona 'i te 'ao 'o te fakamāu'angá. Kā ne kailoa he mama'i tokanga 'e taha 'e Kalio kiā nātou.
17 Então todos agarraram Sóstenes, o chefe da sinagoga, e começaram a espancá-lo diante do tribunal; Gálio, todavia, não se incomodava com estas coisas.
18 Pea ne'e kei nofo ai pē 'ia Paula 'o fualoa, pea toki māvae ia mo te kāingá, 'o folau mei ai ki Sīlia, pea ne'e ō fakataha mo ia 'ia Pīsila mo 'Akuila. Ka ne'e fu'aki tele 'e Paula to'onó 'ulu 'i Senikelea; kote'uhí ne'e 'i ai tana fuakava ne'e fai.
18 Paulo ficou ainda muitos dias em Corinto. Por fim, despedindo-se dos irmãos, navegou para a Síria, levando em sua companhia Priscila e Áquila. Antes de embarcar, rapou a cabeça em Cencreia, porque tinha feito um voto.
19 Pea 'i te notou a'u ki 'Efesoó, ne'e tuku ifo 'e ia 'ia nāua 'i ai; kae 'alu pē ia ki falelotu, 'o fai tana talanoa lotu mo te kakai Siú.
19 Quando chegaram a Éfeso, Paulo deixou ali Priscila e Áquila. Ele, porém, entrando na sinagoga, pregava aos judeus.
20 Pea 'i te notou kole ange ke ki'i nofonofo ifo mu'a mo nātoú, ne'e kailoa tali 'e ia,
20 Pediram-lhe que ficasse mais algum tempo, mas Paulo não quis.
21 ka ne'e lea māvae ange ia kiā nātou 'o pehē, “'E au foki mai kiā kōtou 'o kāpau ko te finangalo ia 'o te 'Atuá.” Pea folau atu leva ia mei 'Efesō.
21 Ao se despedir, disse: — Se Deus quiser, virei visitá-los outra vez. E, embarcando, partiu de Éfeso.
22 Fononga tono tolu 'a Paulá|alt="Paul’s third journey" src="num_GPS_Paul3-BW.tif" size="span" ref="18:23—21:17" Pea 'i tana tū'uta ki Sesaliá, ne'e 'alu ake ia 'o fe'iloaki 'i ai mo te siasí, pea toki 'alu ifo mei ai ki 'Aniteoke.
22 Chegando a Cesareia, foi logo para Jerusalém. E, tendo saudado a igreja, seguiu para Antioquia.
23 Pea ne'e nofo ai pē ia 'i ai 'o fualoa ange, pea toki 'alu atu 'o 'a'ahi ki te 'ū feitu'u kotoa pē 'o Kalētia mo Filisiá 'o poupou'i te kau ako kotoa pē 'i aí.
23 Havendo passado ali algum tempo, saiu, atravessando sucessivamente a região da Galácia e Frígia, fortalecendo todos os discípulos.
24 Pea ne'e ha'u ki 'Efesō he matu'a Siu ne'e hingoa ko 'Āpolosi, 'a ia ne'e fanau'i 'i 'Alekisānitia, ko te tangata tufunga lea, pea ne'e mafai lahi 'aupito ia 'i te Tohitapú.
24 Nesse meio-tempo, chegou a Éfeso um judeu, natural de Alexandria, chamado Apolo, homem eloquente e poderoso nas Escrituras.
25 Pea kua akonakina 'ia te tangata nei ki te 'alunga 'o te 'Alikí, pea ko te toko taha loto māfana 'aupito; ko ia ne'e lea 'aki 'e ia mo ako totonu 'aki 'ia te 'ū me'a ne'e kau kiā Sīsuú, neongo ko te papitaiso pē 'a Sioné ne'e 'ilo 'e ia ki aí.
25 Ele era instruído no caminho do Senhor; e, sendo fervoroso de espírito, falava e ensinava com precisão a respeito de Jesus, conhecendo apenas o batismo de João.
26 Pea ne'e kamata lea mālohi ia 'i te falelotú; pea 'i te fanongo ki ai 'e Pīsila mo 'Akuilá, ne'e nā fakaafe'i 'ona, 'o nā fakamatala'i kiā ia 'ia te 'alunga 'o te 'Atuá ke mahu'inga mālie kiā ia.
26 Apolo começou a falar ousadamente na sinagoga. Quando Priscila e Áquila o ouviram falar, levaram-no consigo e, com mais exatidão, lhe expuseram o caminho de Deus.
27 Pea 'i tana tokanga ke 'a'ahi ki 'Ākeiá, ne'e tohi te kāingá ki te kau akó, 'o kole ke notou tali lelei 'ona. Pea 'i tana a'u ki aí, ne'e 'aonga lahi ia ki te kakai kua tuí, ko te me'a 'i te kelesi 'a te 'Atuá.
27 Quando ele resolveu percorrer a Acaia, os irmãos o animaram e escreveram aos discípulos para que o recebessem bem. Tendo chegado, Apolo auxiliou muito aqueles que, mediante a graça, haviam crido;
28 He ne'e tōtōivi ia 'i te fai fakakikihi mo te kau Siú 'i te 'ao 'o te kakaí, pea fakamahino'i 'e ia mei te Tohitapú ko Sīsuú ko te Kalaisí Ia.
28 porque, com grande poder, convencia publicamente os judeus, provando, por meio das Escrituras, que Jesus é o Cristo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.