Atos 19
Hẽwandam Hiek (NOAH) vs NVT
1 Mag Apolos hagt'a Acaya durr Corinto p'öbör hee sim jaar, hich Pablojã durr Hẽwandam hi jaau p'ʌʌrdʌ nʌrrawi bëewi deeu Efeso p'öbör hee sĩeichëjim haajem. Maig hĩchab naajim haajem, hãaur k'ʌʌn maach Pör Jesús hiek hʌ̈k'a nʌm k'ʌʌn. Mag ham hoobaawai hiyʌ̈ʌmamua Pabloou hamag,
1 Enquanto Apolo estava em Corinto, Paulo viajou pelas regiões do interior até chegar a Éfeso, no litoral, onde encontrou alguns discípulos.
2 —¿Pãrau Jesús hiek hʌ̈k'aawai hĩchab hich Hẽwandam Hak'aarjã haujierrá? ha jëeujim hanʌm.
2 Ele lhes perguntou: “Vocês receberam o Espírito Santo quando creram?”. “Não”, responderam eles. “Nem sequer ouvimos que existe o Espírito Santo.”
3 Magbaa deeu hich Pablo garmua hamag jëeumamua, —Magan ¿jãga hawiata pãrau pãach pör choopijimma? hajim hanʌm.
3 “Então que batismo vocês receberam?”, perguntou ele. “O batismo de João”, responderam.
4 Magbaawaita Pabloou hamag magjim hanʌm:
4 Paulo disse: “João batizava com o batismo de arrependimento, dizendo ao povo que cresse naquele que viria depois, isto é, em Jesus”.
5 Pabloou hamachig mag hajap'a jaaubaawai, ya hag nawe maach Pör Jesús hiek hʌ̈k'a narr haawai, sĩi hi t'ʌ̃r gaaipai hamach pör choopijierram haajem.
5 Assim que ouviram isso, foram batizados em nome do Senhor Jesus.
6 Maimua ham pör hʌ̃r Pabloou jua hausĩubaawai, chadcha Hẽwandam Hak'aar ham gaai p'ẽs haicheewai, sĩi hamach meu k'aba, deeum meuta hiek'a p'öbaadëjim hanaabá. Mag t'ʌnʌʌ hawi Hẽwandam hiek hich mag parhooba jaau nʌisijim haajem.
6 Paulo lhes impôs as mãos e o Espírito Santo veio sobre eles, e falaram em línguas e profetizaram.
7 Ham hiek mag Jesús t'ʌ̃r gaai pör choopitarr k'ʌʌn t'um hemk'ooin hap'a docejö naajim haajem, chi k'apanag.
7 Eram ao todo uns doze homens.
8 Mag Efeso p'öbör hee simua hed t'ãrjup hich mag judionaan Hẽwandam hiek jaaujem deg maajeejim haajem, maach peerdʌajem hiek jawaag. Mag bʌ̃ʌrjã högk'aba jaau simua Jesuuta hich Hẽwandamau pʌ̈itarr haawai hi hiekta hʌ̈k'api hauju hẽk'aajeejim hanaabá, hʌ̈u hamach peerdʌmk'ĩir.
8 Em seguida, Paulo foi à sinagoga e ali pregou corajosamente durante três meses, argumentando de modo convincente sobre o reino de Deus.
9 Mamʌ hãaur k'ʌʌn hamach jʌ̃g k'ĩchag gaaimua hʌ̈k'amaaugau, Cristo hiek higwia hag hëugar warag woun hëugarmjö k'aigba hiek'aajeejim hanʌm. Mag nʌʌ paawai Pabloou hichta warag ham haigmua mawia, chi hʌ̈k'a durrarr k'ʌʌn hich dʌ̈i p'ë harrwi, jũrr woun hãb Tirano haajerr hag degta hed hëepierr hamag jaau sĩeimajim haajem.
9 Mas alguns deles se mostraram endurecidos, rejeitaram a mensagem e falaram publicamente contra o Caminho. Paulo, então, deixou a sinagoga e levou consigo os discípulos, passando a realizar discussões diárias na escola de Tirano.
10 Hich mag jaau simua año numí sĩsijim haajem, Efeso p'öbör hee. Maguata t'um judionaan maimua judionaan k'abam k'ʌʌnpa Asia durr joobaajerr k'ʌʌnau maach Pör Jesuu hõor peerdʌ haaujem hiek Pabloou jaau sim hũrjierram haajem.
10 Isso continuou durante os dois anos seguintes, e gente de toda a província da Ásia, tanto judeus como gregos, ouviu a palavra do Senhor.
11 Maagwai Hẽwandamau hich hiiuta magpi sĩewai Pabloog hich jua t'eeg deewi Pabloou hõor hee nem k'ĩir pogk'e hõrau hag na mag nem hooba haajempa wau nʌrrajim haajem hĩchab.
11 Deus concedeu a Paulo o poder de realizar milagres extraordinários.
12 Mag hõor monawaag nem jua t'eeg sĩewai sĩi hi k'ĩir jãarjem wa hirua k'ajũa jũajem k'ãijã chi haaunaan haar harrwia, hag hʌ̃r hausĩubarmuapai k'a machag chugpaanaa hĩchab mor hee bën k'aigbam wai sĩsidʌmjã chadcha höbeerpʌ̈i maajeejim haajem.
12 Quando lenços ou aventais usados por ele eram colocados sobre enfermos, estes eram curados de suas doenças e deles saíam espíritos malignos.
13 Mamʌ hĩchab naajim hanaabá, hãaur k'ʌʌn judionaan, sĩi parhooba wënʌrrʌmua hõor mor hee bën k'aigbam sĩsidʌm jʌr weerpjerr k'ʌʌn. Mak'ʌʌnau hĩchab Pablo dënjö maach Pör Jesús t'ʌ̃r t'ʌ̃rnaa hõor mor heem bën k'aigbam jʌrwërpju hawi chi bënëg, “Pabloou jaau nʌrraajem hag Jesús hiek'au jãg woun mor heemua höbërbaadët” haajeejim hanʌm.
13 Alguns judeus viajavam pelas cidades expulsando espíritos malignos. Tentavam usar o nome do Senhor Jesus, dizendo: “Ordeno que saia em nome de Jesus, a quem Paulo anuncia!”.
14 Chi mag wënʌrrarr k'ʌʌn hãbam k'odpai siete naajim haajem. Mak'ʌʌn judío hãb p'adnaan pör Esceva hanʌm hag chaain hajim haajem.
14 Os homens que faziam isso eram os sete filhos de Ceva, um dos principais sacerdotes.
15 Mamʌ hamach mag wënʌrraajerr haawai, biek hãb hamach hipierraa hajupii hawi mag hiek'abaawai, chi mepeer woun mor hee sĩerrau jũrr hamag, —Mua k'ap'ʌ chirʌmgui hajim hanʌm, k'ai hagá Jesús, maimua k'ai hagá Pablo. Jãk'ʌʌnan chadcha nem jua t'eeg nʌm. Mamʌ pãrau chan hoob mʌrʌg magmiet hajim hanʌm.
15 Certa ocasião, o espírito maligno respondeu: “Eu conheço Jesus e conheço Paulo, mas quem são vocês?”.
16 Magwi chi woun mag hich mor hee bën k'aigbam wai sĩerrau warag hamag haudimawi warag ham dʌ̈i jãaubaadëjim hanaabá. Mag jãaubaadëwi, mag mepeer dʌ̈i simua haawai, nem juapa t'eeg mag siete narrjã hich jua jʌmpiba hamach gaai mas deebaadee, högk'awi, warag hamachta hag di haigmua k'ap'ig p'öbaadëjim haajem, sĩi k'a pepet'or hich mag k'ajũajã chuk'u.
16 O homem possuído pelo espírito maligno saltou em cima deles e os atacou com tanta violência que fugiram da casa, despidos e feridos.
17 Mag hed magtarr hõor t'um judionaan k'abam k'ʌʌnaupa Efeso p'öbör hee k'ak'apdö t'ʌnʌisiewai t'ãar paraa nʌm hiek'au warag maach Pör Jesús higwia hi jua t'eegta t'ö hiek'aajeejim haajem, hõrau.
17 A notícia do ocorrido se espalhou rapidamente por toda a cidade de Éfeso, tanto entre judeus como entre gregos, e sobre eles veio um temor reverente, e o nome do Senhor Jesus era engrandecido.
18 Magbaawai hĩchab k'apan hag nawe Hẽwandam hiek hʌ̈k'awia narr k'ʌʌnjã bëemawi hag na hamachdëu nem k'aigba waaujerrjã t'umaam k'ʌʌn dak'ĩir meerba jaaumaajeejim hanaabá.
18 Muitos dos que creram confessaram suas obras pecaminosas.
19 Mag nʌm dʌ̈i hĩchab hamachdëu Hẽwandam hiek hʌ̈k'aju nawe parhoobam hiek hẽsap gayam k'augwia hagʌmua bënk'ʌʌnk'a sĩsid harr k'ʌʌnaujã magʌm hẽsap t'um p'ë haibëewi, t'umaam k'ʌʌn dak'ĩir hörpʌ̈imajierram haajem. Mag hẽsap pöm hördubtarr gaai p'atk'on werbatarr k'ap haag hawi, k'ĩirjunaa p'ã hoowai, p'atk'on pöm cincuenta miljö höbërjim haajem.
19 Vários deles, que haviam praticado feitiçaria, trouxeram seus livros de encantamentos e os queimaram publicamente. O valor dos livros totalizou cinquenta mil moedas de prata.
20 Magʌm gaaimua Hẽwandamau hich jua t'eeg hoopibaawai, hõor pöm maach Pör Jesucristo hiekta hʌ̈k'amaawai, warag haaidʌa k'ap'í haaidʌmajim haajem hĩchab.
20 Assim, a mensagem a respeito do Senhor se espalhou amplamente e teve efeito poderoso.
21 Magtarr k'ur sĩi hawia Pablo Macedonia durram k'ʌʌn hoon mawi hich mampaimua jũrr Acayapien hoonjã dʌrbaju k'ĩirjubaadëjim haajem. Mag hich p'ʌʌrdʌ nʌrraju k'ĩirju hauwia hich hödegpai, “Nacha jãg durr numí p'ʌʌrdʌpʌ̈iwiata Jerusalenjã bart'urwia jũrr Romapienjã hoon majugui” hajim hanʌm.
21 Depois disso, Paulo se sentiu impelido pelo Espírito a passar pela Macedônia e a Acaia antes de ir a Jerusalém. “E, de lá, devo prosseguir para Roma!”, disse ele.
22 Mag chadcha hich Macedoniaag maju nawe hich na hõor numí pʌ̈ijim haajem, hich juag hoojem k'ʌʌn. Mak'ʌʌn, dau hãb Timoteo, maagwai hãbk'ai Erasto hajim haajem. Mak'ʌʌn hamach happai pʌ̈iwi hichin k'ãai k'apanaa Asia durr sĩsijim haajem.
22 Então, enviou adiante dele à Macedônia dois assistentes, Timóteo e Erasto, e permaneceu um pouco mais na província da Ásia.
23 Mag Pablo maju haadëwi hich na hõor pʌ̈i nʌm jaar, Efeso p'öbör hee sĩi hõor pöm p'ogdʌwi meeuk'a nʌrrjëe hap'öbaadëjim hanaabá, Pabloou Hẽwandam hiek jaau nʌrrʌm haaidʌa k'ap'í haaidʌmam gaaimua.
23 Por essa época, houve enorme tumulto em Éfeso por causa do Caminho.
24 Mag kaaijã hee hõor pos nʌrrjëe t'ʌnarr mʌgta hajim haajem:
24 Começou com Demétrio, ourives que fabricava modelos de prata do templo da deusa grega Ártemis e que empregava muitos artífices.
25 Biek hãb chi Demetrioou hich dʌ̈i p'idk'aajem k'ʌʌn maimua deeum k'ʌʌn hagjö hich hagjöm p'idag gaai naajem k'ʌʌnpa hãbam haig t'ʌ̃rk'anaa hamag, —Keena, pãrau k'ap'ʌ nʌmgui hajim hanʌm, maachin hãba mʌg p'atk'on dën didamk'a wau nʌmuata p'atk'on k'ĩirjö hoojem.
25 Ele os reuniu a outros que trabalhavam em ofícios semelhantes e disse: “Senhores, vocês sabem que nossa prosperidade vem deste empreendimento.
26 Mamʌ mag nʌm hee pãrau pãach daúa hoonaa pãach kachiujã hũurjeewai pãrau k'ap'ʌ nʌmgui hajim hanʌm, Pabloou hiek'a nʌrrʌm. Hi hiek mag “Hõrau juau nem wautarr chan hẽwandam k'abam” hanʌm. Mag jaau nʌrraawai hõor pöm chadcha hi higar hʌ̈k'a t'ʌnʌmgui hajim hanʌm. Mag hʌ̈k'a nʌm chan mag hich mʌig Efeso heepaijã k'aba, sĩi mʌg Asia durr hee peer t'umaam k'ʌʌnauta hʌ̈k'a wëjöm. Pãrau k'ap'ʌ nʌmgui hajim hanʌm, mag sĩi hõrau hirua jaau nʌrrʌm hʌ̈k'a nʌm gaaimuapaijã k'abam.
26 Mas, como vocês viram e ouviram, esse sujeito, Paulo, convenceu muita gente de que deuses feitos por mãos humanas não são deuses de verdade. Fez isso não apenas aqui em Éfeso, mas em toda a província.
27 Mua hoowain maadëu nem wau nʌm hõrau tag hauba haadeewaita sĩi maach k'aibag waubarmjöta hajugui hajim hanʌm. Maig ¿jamaam p'atk'on maadëu hooju? Mag nʌm dʌ̈i hĩchab maach hẽwandam hʌʌi Dianaag jëeujem dijã hõrau warramjö k'õchk'aba haadëmua mʌg hatag paawai warag t'ʌ̃rp'öo k'aba sĩsijugui hajim hanʌm, mʌg Asia durr maimua durrpierram k'ʌʌnau hirig jëeujerrjã tag jëeuba hap'öbaadeewai.
27 Claro que não me refiro apenas à perda do respeito público por nossa atividade. Também me preocupa que o templo da grande deusa Ártemis perca sua influência e que esta deusa magnífica, adorada em toda a província da Ásia e ao redor do mundo, seja destituída de seu grande prestígio!”.
28 Demetrio mag hiek'abarm chi k'apeenau hũrbaawai chadcha hi higar nʌm hiek'au warag meeuk'a sereu p'öbaadëwi, “Maach Efesopien hẽwandam hʌʌi Dianaan hichta hãba hich mag hẽwandamk'a sĩerraju; hijöm chan tag chuk'umgui” hajierram haajem.
28 Ao ouvir isso, ficaram furiosos e começaram a gritar: “Grande é Ártemis dos efésios!”.
29 Mag serereuk'am gaaimua sĩi warag kaaijã hee hõor p'ogdʌ nʌrrjëe maadëujã k'augba jöisijim hanaabá. Mamagk'am hee hõor pochag bëewi, Pablo k'apeen numí Macedoniapien Gayo dʌ̈i Aristarco hanʌm pʌrp'öbaadëwi, hamach t'umaam k'ʌʌn hãba biirdʌajem di haar het'et'errg harrwi wai dubp'öbaadëjim haajem.
29 Em pouco tempo, a cidade toda estava uma confusão. O povo correu para o anfiteatro, arrastando os macedônios Gaio e Aristarco, companheiros de viagem de Paulo.
30 Magbaawai Pabloou mag hõor pos t'ʌnʌm haig bëewi dubwi hõrag hiek'am hig sĩejim haajem, mamʌ hãaur k'ʌʌn hĩchab Hẽwandam hiek hʌ̈k'a nʌm k'ʌʌnau hʌdʌʌr hirig bëepibajierram haajem.
30 Ele também quis entrar, mas os discípulos não permitiram.
31 Mag nʌm hee hĩchab hãaur k'ʌʌn Asia durr chi t'et'emnaan hich Pablo k'apk'ʌʌnaujã ham mamagk'am haar hirig mapiba jaaupʌ̈ijierram hanaabá.
31 Alguns amigos de Paulo, oficiais da província, também lhe enviaram um recado no qual suplicaram que não arriscasse a vida entrando no anfiteatro.
32 Mag hi ham haig bëeg hẽk'ak'ak'am hee, hierr ham biirdʌ t'ʌnʌm haar hõor serereuk'am hiek chan sĩi maadëu k'augbata wëjoojim haajem. Mag sĩi hõor p'ogdʌ t'ʌnaawai, hãaur k'ʌʌnau serereuk'amua k'ĩet jajaau k'aawai, tagam k'ʌʌnau hagjö k'ĩet serereu haajeejim hanaabá. Mamʌ hõor pöm mag t'ʌnʌmua hãaur k'ʌʌnau chan hamachdëu mamagk'amjã k'augba, k'an hat'eeta bëewi naajĩ bʌ̃ʌrjã k'augba nʌmta, dʌ̈i mamag haajeejim hanʌm.
32 Lá dentro, em polvorosa, o povo todo gritava, e cada um dizia uma coisa. Na verdade, a maioria nem sabia por que estava ali.
33 Mamʌ woun hãb Alejandro hanʌm haig sĩerr haawai hãaur k'ʌʌn judionaanau maata jũrr hajués hõor k'apanag na hëudʌ deet'urjierram haajem, jũrr hõrag wajap'a jaaumk'ĩir. Magbaawai Alejandroou judionaan kõit hiek'aag hʌ̃gt'aag jua hʌanaa juaupai jajaau k'abaadëjim haajem, hõor k'ĩupamk'ĩir.
33 Entre a multidão, os judeus empurraram Alexandre para a frente e ordenaram que explicasse a situação. Ele fez sinal pedindo silêncio e tentou falar.
34 Mamʌ hõor pöm mag t'ʌnarrau hich Alejandrojã hĩchab judiok'a simta mag hiek'aagpam k'aug hat'aawai deeu heeupemjö sereubaadëwi, “Maar Efesopien hẽwandam hʌʌi Dianaan hichta hãba hich mag hẽwandamk'a sĩerraju; hijöm chan tag chuk'umgui” haajeejim hanʌm. Hich mag serereuk'amua hora numijö naajim haajem.
34 No entanto, quando a multidão percebeu que ele era judeu, começou a gritar novamente e continuou por cerca de duas horas: “Grande é Ártemis dos efésios!”.
35 Mag nʌʌ paawai chi p'öbör heem secretarioou hʌ̈u hẽk'a sĩi hawia, k'ĩupaa hat'awi hamag, —Keena, Efesopien hajim hanʌm, mʌg durr gaai t'umaam k'ʌʌnau k'ak'apdö t'ʌnʌm, hãba mʌg p'öböröuta mʌg maach hẽwandam hʌʌi Diana di t'ʌanaa hi k'ĩirk'a wau sim hʌ̃gt'armua burrchëtarrjã t'ʌa wai naajem.
35 Por fim, o escrivão da cidade conseguiu acalmar a multidão e disse: “Cidadãos de Éfeso, todos sabem que Éfeso é a guardiã do templo da grande Ártemis, cuja imagem caiu do céu para nós.
36 Mag maadëu hi dipa t'ʌa wai naajem chadcha haawai ni hãbmuajã maach hijũrr “Jãan sëuk'aawaiu” haju k'abamgui hajim hanʌm. Mag maadëu t'umaam k'ʌʌnau k'ap'ʌ nʌmta, ¿k'ant'ee pãar jãg nʌma? Pãachta warag k'ĩu nʌisit hajim hanʌm. Nacha hajap'a k'ĩirjunaa k'aba chan hoob jʌ̈chag jãgmiet hajim haajem.
36 Portanto, sendo este um fato inegável, acalmem-se e não façam nada precipitadamente.
37 Chamʌ k'ʌʌn wounaan pãrau mʌig waiberr k'ʌʌnau chan bʌ̃ʌrjã maach hẽwandam hʌʌi Diana higwia k'aigba hiek'aba, ni hag degam nemjã jĩgk'aba nʌm.
37 Vocês trouxeram estes homens aqui, mas eles não roubaram nada do templo nem disseram coisa alguma contra nossa deusa.
38 Demetrioou hich k'apeen dʌ̈imua hiwiir hãbam hëugar k'ãijã t'et'emnaanag jaaum hig nʌm k'ai, warre ham haarcha mawia hamagta jaauju haai nʌmgui hajim hanʌm, magʌm hat'eeta ham naawai. Maiguin chadau hagdaujö k'ĩircha jũrr chik'am jaauju haai nʌmgui hajim haajem.
38 “Se Demétrio e seus artífices têm alguma queixa contra eles, os tribunais estão abertos e há oficiais disponíveis para ouvir o caso. Que façam acusações formais.
39 Wa magba deeum hiek k'ãijã pãrau ham dʌ̈i hiek'aag wai nʌm k'ai, leíu jaau simjö chi t'et'emnaan dʌ̈i hãba biirdʌnaata hiek'aju haai nʌmgui hajim hanʌm, chi secretarioou.
39 E, se há outras queixas que desejam apresentar, elas podem ser resolvidas em assembleia, conforme a lei.
40 Magba sĩi cha nʌmjö chan hʌ̈u k'aba simgui hajim haajem. Mʌgbarm gaaimua Romapienau k'ãijã jũrr maachig, “¿K'an gaaimua pãrau jãg hõor meeuk'apijĩ?” ha jëeuk'iin, ¿maadëu hamag k'an habarju? hajim hanʌm. Pöd maadëu hamag “Chadcha magbarm gaaimua hajim” haju k'aba nʌmgui hajim haajem, sĩi maach garmuata nacha juau hogt'om ham k'ujʌrbarmjö harr haawai.
40 Corremos o perigo de ser acusados de provocar desordem, pois não há motivo para este tumulto. E, se exigirem de nós uma explicação, não teremos o que dizer”.
41 Chi secretarioou hõor pöm t'ʌnʌmʌg mag hiek'apʌ̈iwia, t'umaam k'ʌʌnag höbeerpi jaaujim haajem.
41 Então os despediu, e a multidão se dispersou.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.