Lucas 14
Ẽwandam Iek (NOAE) vs ARC
1 Khãai ãb fariseonaan eem ãb ĩchab chi pörkha simua Jesús ëeurrjim aajem, ich di aar i dʉ̈i ãba thach khoog. Mag ed sĩi jua ʉ̈ʉijem ed arr aawai amachdëun ãba irigta eerpapa aajeejim anaabá, eeu dëgölp mag pöd bʉ̈ʉrjã nem wauju khabam edta bʉ̈ʉr khãijã jua peerthʉ nem waubaawai magʉm gaaimua i imeraa pʉr awaag.
1 Aconteceu, num sábado, que, entrando ele em casa de um dos principais dos fariseus para comer pão, eles o estavam observando.
2 Mag am thach khö nʉm aig bëewi sĩejim aajem ĩchab, woun ãb kha ööodö khitʉm.
2 E eis que estava ali diante dele um certo homem hidrópico.
3 Mag oobaawai warag iyʉ̈ʉ nʉmua Jesuu chi machnaanag jëeunaa ĩchab chi fariseonaanagjã jëeumamua, —¿Pãrau oowai mʉg jua ʉ̈i nʉm ed õor mor masim khʉʉn monaauju aai sĩ, wa monaauju aai khaba sĩwi? ajim anʉm.
3 E Jesus, tomando a palavra, falou aos doutores da lei e aos fariseus, dizendo: É lícito curar no sábado?
4 Mamʉ mag amachig Jesuu jëeubarm ũr nʉmjã ni ãbmuajã jʉ̈ʉ abajierram anaabá. Mag amachig khabamjö warag khĩuu abaawai mag chi kha ööodö khitʉm ich aig thʉ̈rnaa, i gaai pʉrbaawai monaaupʉ̈iwia, irig, —Pʉ maju aai chirʉmgui ajim anʉm.
4 Eles, porém, calaram-se. E tomando- o, o curou e despediu.
5 Maimua jũrr ich dʉ̈i ãba thach khoog aig narr khʉʉnag magjim anʉm:
5 E disse-lhes: Qual será de vós o que, caindo-lhe num poço, em dia de sábado, o jumento ou o boi, o não tire logo?
6 Mamʉ ich iek ʉ̈khamkhĩir par irua mag jëeu ohookhamjã ni ãbmuajã i iek ʉ̈khabajim anaabá.
6 E nada lhe podiam replicar sobre isso.
7 Maimua Jesuu oowai, jũrram khʉʉnau amachig jaauba nʉm ee amachdëuta sie ajapcharam jʉr aunaa nacha ohood aadeewai, chi thʉ̈rkhʉʉipʉ̈iwia bëetarr khʉʉnag magjim anʉm, am wawimamua:
7 E disse aos convidados uma parábola, reparando como escolhiam os primeiros assentos, dizendo-lhes:
8 —Dëgölp ãbmua khãijã ich jua pʉr nʉm phiesta ee pãach thʉ̈r aauwai, oob pãach khĩrau chan sie ajapcharamta ookhanaa pãachta pör garcha jupmiet ajim anʉm. Magbam eeu mag sie pãach khãyau chi thethem khʉʉn athee wai nʉm gaai khãijã pãach jupdukham.
8 Quando por alguém fores convidado às bodas, não te assentes no primeiro lugar, para que não aconteça que esteja convidado outro mais digno do que tu,
9 Mag pãachta sie ajapcharam gaai ohoodö nʉm aig, chi jua pʉr chirʉm wounau bëewi pãrag “Phiidʉtkhabat, mʉg sie deeum khʉʉn atheemʉu” aicheewai, eeu dëgölp pãar khĩir naauwia jũrr õor ëugarcha khĩir naa ohoodö aimadukham ajim anʉm, tagam khʉʉn dakhĩir.
9 e, vindo o que te convidou a ti e a ele, te diga: Dá o lugar a este; e então, com vergonha, tenhas de tomar o derradeiro lugar.
10 Magju khãai ãbmua khãijã ich jua pʉr nʉm phiesta ee pãach thʉ̈r aauwai pãachta warm khʉʉn ëugarcharam sie gaai jupbat ajim anaabá. Pãar mam ohoodö nʉm oobaawai, chi jua pʉr chirʉm wounau pãrag, “Keena, jũrr mau na jupbahut” abaawai, chigag chukhu pãachta warm khʉʉn na ohoodö aimaju.
10 Mas, quando fores convidado, vai e assenta-te no derradeiro lugar, para que, quando vier o que te convidou, te diga: Amigo, assenta-te mais para cima. Então, terás honra diante dos que estiverem contigo à mesa.
11 Mag, pãrag mag chirʉmʉn, ar amach thöwia chikham dʉ̈i athuucha aajem khʉʉnta jũrr mʉg atag paawai am Ẽwandamag chaigpa oo sĩsidʉ aju. Maimua ar mag amach dʉ̈i athuu nʉm khʉʉn ichaaurjã magʉm aba sĩi warag serbiibamjö aajerr khʉʉnta jũrr mʉg atag paawai Ẽwandamau warm khʉʉn khãyaujã ʉ̈rpai apiju ajim aajem.
11 Porquanto, qualquer que a si mesmo se exaltar será humilhado, e aquele que a si mesmo se humilhar será exaltado.
12 Maimua ich thach khömkhĩir thʉ̈rtarrag magjim anʉm ich Jesuu: ’Deeu pʉch phiejãb dʉ̈rrcha wauwia thach khömkhĩir õor thʉ̈ʉrwai oob sĩi pʉch khapkhʉʉn appai thʉ̈rkhʉyam ajim anʉm, ni pʉch khodnaan, ni sĩi thʉ̈r khodpaim khʉʉn appaijã thʉ̈rba, ni sĩi phatkhon paraam khʉʉn pʉch dʉ̈i ãba di dakha naajem khʉʉn appaijã oob thʉ̈rkhʉyam. Pua magʉm khʉʉnta khĩirjuwia thʉ̈rkhʉʉimʉn, magan amaujã agjö wauwia pʉ thʉ̈r athaawai deeu pʉrʉg phagbarmjöta aju.
12 E dizia também ao que o tinha convidado: Quando deres um jantar ou uma ceia, não chames os teus amigos, nem os teus irmãos, nem os teus parentes, nem vizinhos ricos, para que não suceda que também eles te tornem a convidar, e te seja isso recompensado.
13 Magju khãai pʉch phiejãb pöm waupʉ̈iwia thach khoog õor thʉ̈ʉrwai dau aphʉʉm khʉʉndamta thʉ̈rbá ajim anʉm: ar bʉ̈ bisi wa juadam khãijã bisi khithëem khʉʉn, ar khu thũuiba thũuiba khithëem khʉʉn, wa ar dau khĩsu khithëem khʉʉn khãijã.
13 Mas, quando fizeres convite, chama os pobres, aleijados, mancos
14 Pua mag khithëem khʉʉn dʉ̈ita magmʉn, amau chadcha pʉ dʉ̈i pöd agjö abaju, mamʉ magtarr paar Ẽwandamauta jũrr pʉ onee apiju. Ar i iek ʉ̈kha durrumua khëchtarr khʉʉn deeu iiu phiidʉ nʉm jaar, magtarr jũrran ichdëuta pʉrʉg phagjugui a jaaumajim aajem.
14 e serás bem-aventurado; porque eles não têm com que to recompensar; mas recompensado serás na ressurreição dos justos.
15 Mag Jesús iyʉ̈ʉ sim ũrwia, ãb i dʉ̈i ãba thach khö sĩerrau irig, —Ʉ̈gthar pawiajã ich mʉg cha maach nʉmjö Ẽwandam dʉ̈icha thach khö sim wounan chadcha i onee ajugui ajim anʉm.
15 E, ouvindo isso um dos que estavam com ele à mesa, disse-lhe: Bem-aventurado o que comer pão no Reino de Deus!
16 Ichig magbaawai jũrr Jesuu irig, —Mua pʉrʉg nem ĩgkhakhimgui ajim anʉm. Magnaa, Jöoi ãb sĩejim aajemgui ajim anʉm. Mag jöoirau õor khapankham khʉʉnag jaau wai sĩejim aajem, ichdëu phiejãb pöm waubapäaiwai makhʉʉn thum ich aig thach khoon bëemkhĩir.
16 Porém ele lhe disse: Um certo homem fez uma grande ceia e convidou a muitos.
17 Maimua chadcha phiejãb wauwia, ya thach khöju ed aadeewai, chi patrón jöoirau ich chog pʉ̈ijim aajem, ich dʉ̈i iekhatarr khʉʉn aar jaaubaimaawai thach khoon bëemamkhĩir.
17 E, à hora da ceia, mandou o seu servo dizer aos convidados: Vinde, que já tudo está preparado.
18 Maimua mawia, chi chogau jajawagmampierr bëemaaugau, jũrr pogkha jaaumaajeejim aajem, chi bëeju arr khʉʉnau. Nacha jaauwimatarr aiguimua magjim anʉm: “Chaig ewaa jẽb për autarr oon maju chiraawai mʉ pöd mabam; idëu ẽudeem athee khërtarrau” ajim anʉm.
18 E todos à uma começaram a escusar-se. Disse-lhe o primeiro: Comprei um campo e preciso ir vê-lo; rogo-te que me hajas por escusado.
19 Maimua ãbakhai aar jaaubaimaawai maguajã agjö, “Mʉ pöd mabam, phak emkhooin diez eeu përkha autarr phidag ee wai jẽraan phë arrju aawai. Jãgba akhiin chadau mʉ makhamgui” ajim anʉm.
19 E outro disse: Comprei cinco juntas de bois e vou experimentá-los; rogo-te que me hajas por escusado.
20 Ich mag jajawagmamua ẽudeecharam aar jaaubaimaawai magua paawai magjim anʉm: “Mʉ maju ajieb mamʉ, mʉch ʉʉi dʉ̈i ewaa pa chiraawai pöd mabajugui” ajim anʉm.
20 E outro disse: Casei e, portanto, não posso ir.
21 Magbaawai mag chi iek jaau chitarr woun deeu ich appai bëewi ichig warm khʉʉnau jaaumarrjöo jũrr ich patronag jaauchëjim aajem. Mag ũrbaawai jöoi khĩir machag thʉnʉmua magjim aajem, ich chogag: “Petá” ajim anʉm, “deeu. Maimua jöpkhar jũrr kaaijã ee ar dau aphʉʉ khithëem khʉʉn phë aipidú ajim anʉm: ar bʉ̈ bisi wa juadam khãijã bisi khithëem khʉʉn, khu thũuiba thũuiba khithëem khʉʉn, maimua ar dau khĩsu khithëem khʉʉnpa.”
21 E, voltando aquele servo, anunciou essas
22 Mag jaaubaawai chi chogau mawia, ichdëu jaaupʉ̈itarrjö awia, deeu barchëwia magjim aajem, ich patronag: “Mua thum pʉchdëu jaautarrjö abarm. Mamʉ magʉmjã agtha õor khapaana dʉ̈rr aju simgui” ajim anʉm.
22 E disse o servo: Senhor, feito está como mandaste, e ainda há lugar.
23 Magbaawai ich jöoirau deeu magjim anʉm, ich chogag: “Jũrr phöbör igaau mawia parhooba ar ich jãg dau aphʉʉ khithëem khʉʉn thum pʉchdëu oomam phë aipidú” ajim anʉm, “warre õrau di dʉ̈rrkhaba sĩwaag. Pʉch iek ʉ̈khaba abaawai amag thum ajapha jaaumamua ichiita mua am mʉch dʉ̈i thach khömkhĩirta thʉ̈rkhʉʉi chirʉm abá” ajim anʉm.
23 E disse o senhor ao servo: Sai pelos caminhos e atalhos e força-
24 Ya maadëu khaphʉ nʉm, ar nacha thʉ̈rwia bëeba arr khʉʉnau chan amau bʉ̈ʉrjã mʉ thach isĩebajugui ajim anʉm, chi nacha thʉ̈rtarr khʉʉn igwia.
24 Porque eu vos digo que nenhum daqueles varões que foram convidados provará a minha ceia.
25 Mag Jesús mam dʉ̈i i ẽudee õor pöoma wëtmajim aajem. Mag ich ẽudee wëtum khʉʉnag magjim anʉm:
25 Ora, ia com ele uma grande multidão; e, voltando-se, disse-lhe:
26 —Ãbmua khãijã mʉ dʉ̈i ogdʉba nʉrraju khĩirju simta khũchpaijã ich dënnaan kha ogdʉmapha wa ich ʉʉi, ich chaain, ich khodnaan khãijã ogdʉmaphanaa ich dau aphʉʉ aju khãijã khĩirju sim chan, pöd mʉ dʉ̈i khapeer khaju khaba simgui ajim anʉm.
26 Se alguém vier a mim e não aborrecer a seu pai, e mãe, e mulher, e filhos, e irmãos, e irmãs, e ainda também a sua própria vida, não pode ser meu discípulo.
27 Ar chi mʉ dʉ̈i nʉrram khõsi simuan warre ich phithurg au nʉrrajujã khaphʉ aju aai simgui ajim anʉm, mʉ gaaimua chikhamnau ich thõoju khaphʉ awiajã ich mag mʉ bʉ̈ ogdʉba nʉrraju aawai. Mag ãwatbaju chan, parta idëu khõs mʉ dʉ̈i nʉrrʉm ajugui ajim anʉm.
27 E qualquer que não levar a sua cruz e não vier após mim não pode ser meu discípulo.
28 Magnaa amag, ’¿Chijãg wounauta ich di ëwaagpaawai nacha khĩirju sĩi abaju khai ajim anʉm, khan nemta phë auju, khachpai igju, wa phatkhon khãijã dʉ̈rr khaba abaawai pöd nem igju thum phë aubaju khãijã khap aag?
28 Pois qual de vós, querendo edificar uma torre, não se assenta primeiro a fazer as contas dos gastos,
29 Magjã khĩirjubanaa, eeu dëgölp di ëuju aadëwia, dibʉ̈ appai khãijã jukha sĩuwia, pöd ëu auba ich mag werba sĩukhiin, bigaaum khʉʉnau ich khĩircha khãijã i wauwia irig,
29 Para que não aconteça que, depois de haver posto os alicerces e não
30 “Mʉg wounaun par di ëu aubajuuta sĩi dibʉ̈ appai jãg idëu khõs jukhabaadëjim” ajugui ajim anʉm. Ich jãg di ëwaagpaawai khĩirjuajemjöta khĩirjuju aai simgui ajim anʉm mʉ dʉ̈i nʉrraagjã, dich dau aphʉʉ aju khaphʉ simjã magʉm igba warag magʉm ãwat nʉrraag.
30 dizendo: Este homem começou a edificar e não pôde acabar.
31 Magnaa deeum ejemplo igwia, ’Wa magbam khai, ¿khanim reita deeum agjö ichjö reikha sim dʉ̈i juurhi ee ich wërbʉan maju nawe khĩirju sĩi abaju khai ajim anʉm, ajap khap aag? Irua khaphʉ simgui ajim anʉm, warmua soldaaun khapanag veinte mil wai sĩewai ichdëu diez milpai wai sim. Mag juurhi ee maju nawe, ¿irua khĩirju aubaju khai, mag ich soldaaun magcha khapan khaba durrum dʉ̈i warm khʉʉn khapan thʉnʉm aar wërbʉan petaawai ichdëu pödbaju?
31 Ou qual é o rei que, indo à guerra a pelejar contra outro rei, não se assenta primeiro a tomar conselho sobre se com dez mil pode sair ao encontro do que vem contra ele com vinte mil?
32 Irua mag khĩirjumʉn, agtha warm dʉ̈i thẽuju nawe, warp nʉwe khaug aujugui ajim anʉm, ichdëu pödbaju. Magbaawai irua ich soldaaun warm khʉʉn aar chogpʉ̈iju, makhʉʉnau chaigpabaimaawai wërbʉju arrjã wërbʉba warag khõinaa nʉisieg.
32 De outra maneira, estando o outro ainda longe, manda embaixadores e pede condições de paz.
33 Ich agjöta aajemgui ajim anʉm ĩchab mʉ dʉ̈i khapeerkhaagjã. Mʉʉta nacha pãrau ʉ̈rcha khõsinaa mʉg jẽb gaaim nem pãachdëu khõsim thum isegbam chan, pöd mʉ khapeen aju khaba nʉmgui ajim anaabá.
33 Assim, pois, qualquer de vós que não renuncia a tudo quanto tem não pode ser meu discípulo.
34 Mag amach nem isegmapham khʉʉn igwi iekhakhagmamua ĩchab, ’Thakharan chadcha nem ajaphamʉugui ajim anʉm; mamʉ mag sim nakha aadëkhiin, ¿khanthee serbiiju? Pöd bʉ̈ʉrjã agua nem phöju khaba,
34 Bom é o sal, mas, se ele degenerar, com que se adubará?
35 ni jẽb phʉichichag dʉ̈i waaurëunaa nemjĩir bʉ̈ khuagjã serbiiba sĩsiju. Mag serbiiba sĩsiewai sĩi barpʉ̈ijugui ajim anaabá. Ich jãgaugui ajim anʉm ĩchab ar mʉ iek ʉ̈khamaaugau amach nem khõchag thum isegba nʉm khʉʉnjã. Keena, jʉ̈g ʉ̈rʉʉnaa cha mua jaau chirʉm ajapha ũrbat a jaaumajim aajem, ich Jesuu.
35 Nem presta para a terra, nem para o monturo; lançam-no fora. Quem tem ouvidos para ouvir, que ouça.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.