Atos 16

Ngindo New Testament 2015 (NNQ) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Paulo ngaika ku Debe na ku Lusta, okwatama napunji jumwe ojwakemigwa Timoteo. Umamundu uyo akiba aamine, akiba Nhyahudi, nambu awamundu bakiba Agiliki.
1 Chegou a Derbe e depois a Listra. Havia ali um discípulo, chamado Timóteo, filho de uma judia cristã, mas de pai grego,
2 Timoteo ngabanchalakicha kwambone bandu boa abaamine buku Lusta na buku Ikonio.
2 que gozava de ótima reputação junto dos irmãos de Listra e de Icônio.
3 Paulo ngampala Timoteo alongwane nakwe, ku yenie nganhwina. Atenda nyene magambu Akayahudi boa abatama penia bamanyi kube awamundu Timoteo bakiba Agiliki.
3 Paulo quis que ele fosse em sua companhia. Ao tomá-lo consigo, circuncidou-o, por causa dos judeus daqueles lugares, pois todos sabiam que o seu pai era grego.
4 Apabakiba bakapeta muilambo yene, ngabalengela bandu abaamine amuli ejiamuligwe na achandundame na akinanhota ba Kuyelusalemu, na ngabalengela angweto bijijali amuli jenie.
4 Nas cidades pelas quais passavam, ensinavam que observassem as decisões que haviam sido tomadas pelos apóstolos e anciãos em Jerusalém.
5 Penia, kikuta cha bandu abunhwamini Kilisto ngikijendeke komala kuimani nu kola kukujonjake bandu kila machoba.
5 Assim as igrejas eram confirmadas na fé, e cresciam em número dia a dia.
6 Angweto ngabatyanga kupete ku kilambo cha Fulugia na kilambo cha Galatia magambu Uhuke jwa Chwapi ngabakanakia batangache nhwalo gwenio kuilambo ya Asia.
6 Atravessando em seguida a Frígia e a província da Galácia, foram impedidos pelo Espírito Santo de anunciar a palavra de Deus na {província da} Ásia.
7 Apabaikanga kumipaka ja Bisinia, ngabajiga kujingila ku ilambo ya ku Betania, nambu Uhuke jwa Yesu ngabakanakia benia.
7 Ao chegarem aos confins da Mísia, tencionavam seguir para a Bitínia, mas o Espírito de Jesus não o permitiu.
8 Kuyenie, ngabapetela ku Bisinia, ngabajenda mpaka ku Toloa.
8 Depois de haverem atravessado rapidamente a Mísia, desceram a Trôade.
9 Kilo jenie, Paulo ngalola malolo agammona mundu jumwe jwa Makedonia ajemite papa nu kunnyopa, “Nnyombeke, nhwike Makedonia mutujangate.”
9 De noite, Paulo teve uma visão: um macedônio, em pé, diante dele, lhe rogava: Passa à Macedônia, e vem em nosso auxílio!
10 Kingobutu Paulo pukulola malolo genia, ngutupanganika chokwe kujenda Makedonia, gambu tumanyi kutenda Nnoongo atukemite tatangachile bandu Nhwalo Gwambone.
10 Assim que teve essa visão, procuramos partir para a Macedônia, certos de que Deus nos chamava a pregar-lhes o Evangelho.
11 Kuboke ku Toloa, ngutujenda kwa ngalaba mpaka ku Samotilake, na malabo jakwe ngutuika ku Neapoli.
11 Embarcados em Trôade, fomos diretamente à Samotrácia e no outro dia a Neápolis;
12 Kuboke kwenio, ngutujenda mpaka kukilambo cha ku Filipi, pannyini pikilambo kikolongwa cha mukilambo cha Makedonia, apapakiba na kingwana cha Loma. Ngututama pikilambo chenie kwa machoba majingi.
12 e dali a Filipos, que é a cidade principal daquele distrito da Macedônia, uma colônia {romana}. Nesta cidade nos detivemos por alguns dias.
13 Lichoba lya Kupomolela ngutupita panja ja kilambo, ngutujenda pambwega ja lukemba tupemelela penia paali pa Akayahudi pabakongana kunng'ongalela Nnoongo. Ngututama, ngutulongela na akikege abakonganinge paali penia.
13 No sábado, saímos fora da porta para junto do rio, onde pensávamos haver lugar de oração. Aí nos assentamos e falávamos às mulheres que se haviam reunido.
14 Kati ja abakiba bakatupenakia akiba munkege jumwe ojwanng'ongale Nnoongo ojwakemigwa Lidia kuboke ku Tiatila, ojwakiba nhucha ngobo ya bei ngolongwa. Angwana ngubujogola mojo gwakwe ngagapokela malobe ga Paulo agakiba akalongela.
14 Uma mulher, chamada Lídia, da cidade dos tiatirenos, vendedora de púrpura, temente a Deus, nos escutava. O Senhor abriu-lhe o coração, para atender às coisas que Paulo dizia.
15 Kuboka pa bandu ba nyumba jakwe kubatichigwa, ngatukoka akalenga, “Anda kweli nnoilinge kube nenga naamini Angwana, nhwikange ukaja ntamange.” Ngatukwajalila tujende.
15 Foi batizada juntamente com a sua família e fez-nos este pedido: Se julgais que tenho fé no Senhor, entrai em minha casa e ficai comigo. E obrigou-nos a isso.
16 Lichoba limwe putujenda paali pukugongalela, ngutukongana na mpakachi kamwale ojwakiba na nchepela ogunhwotwiya kulondola agaika. Oju bachumila uloi ndu akangwana mundu kukulondola kwakwe.
16 Certo dia, quando íamos à oração, eis que nos veio ao encontro uma moça escrava que tinha o espírito de Pitão, a qual com as suas adivinhações dava muito lucro a seus senhores.
17 Ngankengama Paulo na twenga, akapeta kuchobela nu kulenga, “Angwetwa nga akapakachi ba Nnoongo Nkolongwa Ojwabi kunani! Bantangachilanga ndela ju komboka!”
17 Pondo-se a seguir a Paulo e a nós, gritava: Estes homens são servos do Deus Altíssimo, que vos anunciam o caminho da salvação.
18 Ngatenda yene kwa machoba majingi, mpaka Paulo ngachimwa yene ngatendabuka ngaulengela nchepela gwenio, “Ku liina lya Yesu Kilisto nunhwamulicha mampite mundu jonjo!” Nchepela ngugummoka kingobucho.
18 Repetiu isto por muitos dias. Por fim, Paulo enfadou-se. Voltou-se para ela e disse ao espírito: Ordeno-te em nome de Jesus Cristo que saias dela. E na mesma hora ele saiu.
19 Akangwana mundu pabamanya kuhyobale kwabe kupata uloi kupeile, ngabampuki Paulo na Sila ngabautanga mpaka kukitamo chakananhota kwa akakolongwa.
19 Vendo seus amos que se lhes esvaecera a esperança do lucro, pegaram Paulo e Silas e levaram-nos ao foro, à presença das autoridades.
20 Ngabaleta angweto mpaka ku akilongoi ba Loma nu kulenga, “Bandu bamba Akayahudi na baletanga kijonga pikilambo chito.
20 Em seguida, apresentaram-nos aos magistrados, acusando: Estes homens são judeus; amotinam a nossa cidade.
21 Angweto babola ikobo yangapaligwa muma lagilo gito tubandu ba Loma na tupaligweje kuijeketela ikobo yene nu kamula.”
21 E pregam um modo de vida que nós, romanos, não podemos admitir nem seguir.
22 Nkenga gwa bandu ngabalondana pamwe ngugu nnyingalila Paulo na Sila.
22 O povo insurgiu-se contra eles. Os magistrados mandaram arrancar-lhes as vestes para açoitá-los com varas.
23 Kuboka pa kuputigwa muno, ngabajingia mukipungo, na nnenda jukipungo ngaamulichigwa kabeke ulenda nkolongwa muno.
23 Depois de lhes terem feito muitas chagas, meteram-nos na prisão, mandando ao carcereiro que os guardasse com segurança.
24 Nnenda jwenio papokela amuli jenie ngababekanga chumbi cha nkati na katabanga makongono panakati ju lueke.Paulo na Sila batabigwe makongono mulueke|src="21 Feet in Stocks.jpg" size="col" ref="16:24"
24 Este, conforme a ordem recebida, meteu-os na prisão inferior e prendeu-lhes os pés ao cepo.
25 Panakati juwiku Paulo na Sila bakiba bakagongalela nukujemba miambo ju kunnumbali Nnoongo na akapungwa bange bakibanga bakajoa.
25 Pela meia-noite, Paulo e Silas rezavam e cantavam um hino a Deus, e os prisioneiros os escutavam.
26 Kingobutu ngukupiti kulendema kukolongwa kulundope, ngilitikatika nyumba ja kipungo. Upo milyango ngijijogoka na mitondolo ngijikuluguka kuboka mwa akapungwa boa.
26 Subitamente, sentiu-se um terremoto tão grande que se abalaram até os fundamentos do cárcere. Abriram-se logo todas as portas e soltaram-se as algemas de todos.
27 Nnenda jwa kipungo pajimukaga, nukujibona milyango jijogwike, apemelela kutenda akapungwa batilangite, nayene ngacholomo upanga gwakwe apalakukikoma mwene.
27 Acordou o carcereiro e, vendo abertas as portas do cárcere, supôs que os presos haviam fugido. Tirou da espada e queria matar-se.
28 Nambu Paulo ngakwaja kulilobe likolongwa, “Mikikikomaje mmene! Twe tuboa tubi pamba!”
28 Mas Paulo bradou em alta voz: Não te faças nenhum mal, pois estamos todos aqui.
29 Nnenda jwa kipungo ngankema mundu alete lumuli, nnenda jwenio ngabutiki unyumba, nu kugwe pamakongono ga Paulo na Sila kongo akalendemela kukujogopa.
29 Então o carcereiro pediu luz, entrou e lançou-se trêmulo aos pés de Paulo e Silas.
30 Penia ngabalongaleya panja nukonya, “Ananhota, ndendani mbate komboka?”
30 Depois os conduziu para fora e perguntou-lhes: Senhores, que devo fazer para me salvar?
31 Angweto ngabajanga, “Maamini Angwana ana Yesu na mwe mankomboka pamwe na nyumba jinu joa.”
31 Disseram-lhe: Crê no Senhor Jesus e serás salvo, tu e tua família.
32 Penia angweto ngabatangachi lilobe lya Angwana kumundu jwenio pamwe na bandu boa buunyumba jabe.
32 Anunciaram-lhe a palavra de Deus, a ele e a todos os que estavam em sua casa.
33 Kilo ujo nnenda jwa kipungo ngajenda kajeleya mabanga gabe na benia boa buunyumba jabe ngababatichigwa kingobucho.
33 Então, naquela mesma hora da noite, ele cuidou deles e lavou-lhes as chagas. Imediatamente foi batizado, ele e toda a sua família.
34 Kubokapenia ngabatola Paulo na Sila kachakwe ngabape chakulya chukulye. Beniabo na bandu bunyuumba jabe ngaba alamwojo magambu benia ngoe bunhwamini Nnoongo.
34 Em seguida, ele os fez subir para sua casa, pôs-lhes a mesa e alegrou-se com toda a sua casa por haver crido em Deus.
35 Piika kindabi akakolongwa ba Loma ngabakinga akalenda akolongwa ngabaamulicha, “Maleke bajabule.”
35 Quando amanheceu, os magistrados mandaram os lictores dizer: Solta esses homens.
36 Yene nnenda jwa kipungo ngannenge Paulo, “Akakolongwa ba Loma bapangite amuli kwinu nuku Sila tunnekekeye. Ngoe mmokange nnyabule kwa tengela.”
36 O carcereiro transmitiu essa mensagem a Paulo: Os magistrados mandaram-me dizer que vos ponha em liberdade. Saí, pois, e ide em paz.
37 Nambu Paulo ngabalenge nkolongwa jwa akalenda, “Twe tubonikinije nililemwa lya lyoa, ngubutuputanga nnongi ja bandu na twe tubandu ba Loma! Na benia ngubu tubeka mukipungo. Na ngoe bapalanga kutulekekeya twenga kinunu. Kubeje! Maleke akakolongwa ba Loma baikange kutupia twe.”
37 Mas Paulo replicou: Sem nenhum julgamento nos açoitaram publicamente, a nós que somos cidadãos romanos, e meteram-nos no cárcere, e agora nos lançam fora ocultamente... Não há de ser assim! Mas venham e soltem-nos pessoalmente!
38 Akakolongwa ba akalenda ngabajenda kulanduli genia kwa akakolongwa ba Loma, na kingobu apabajoa kutenda Paulo na Sila bakibanga bandu ba Loma angweto ngaba jogopa muno.
38 Os lictores deram parte dessas palavras aos magistrados. Estes temeram, ao ouvir dizer que eram romanos.
39 Yene akolongwa ba Loma ngabajenda kapembelanga, kubokapenia angweto ngabalenge bajabulange Paulo na Sila na kalongolea baboke kilambo chenie.
39 Foram e lhes falaram brandamente. Pedindo desculpas, rogavam-lhes que se retirassem da cidade.
40 Paulo na Sila ngaba pita mukipungo ngabajabu kunyumba ja Lidia. Penia angweto ngaba kongana na bandu abaamini, nukulonge malobe gakape mojo angweto na ngababoka.
40 Saindo do cárcere, entraram em casa de Lídia, onde reviram e consolaram os irmãos. Depois partiram.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.