Romanos 4

Na Taratara TeAtua i naa taratara Takuu (NHO) vs BKJ

Sair da comparação
1 Taatou ma ki taratara peehea i Abraham, te tamana taatou iloto te maarama nei? A ia ni mee peehea?
1 O que diremos então que Abraão nosso pai, no que diz respeito a carne, encontrou?
2 Ki mee TeAtua ni vana maa te ora Abraham e tonu i aa ia e sosorina taukareka raa, teenaa Abraham e tau te hakanau iaa ia soko ia. Tevana iaa Abraham see tau te hakanau iaa ia imua TeAtua.
2 Porque, se Abraão foi justificado pelas obras, ele tem de que se gloriar, mas não diante de Deus.
3 Te Laupepa Tapu raa e taratara peelaa, “Abraham ni hakannoo ki naa taratara TeAtua, teenaa e tonu ai tana ora imua naa karamata TeAtua.”
3 Pois, o que diz a escritura? Abraão creu em Deus, e isso lhe foi atribuído como justiça.
4 Ttama e heheuna raa e tauia i ana heuna e mee. A ia see tauia vare koi. A ia e tauia iaa ia ni heunatia a ia naa heuna naa.
4 Ora, àquele que trabalha não lhe é imputado o salário segundo a graça, mas segundo a dívida.
5 Naa ora taatou see ttonu maa i taatou e heheuna ki naa mahi taatou. Seai. Naa ora taatou e ttonu i taatou e lotu i TeAtua. TeAtua soko ia e hakatonutonu naa ora taatou ki ttonu, i aa ia naa koi e lavaa te hakatonutonu naa tama haisara ki ttonu.
5 Mas, àquele que não trabalha, mas crê naquele que justifica o ímpio, a sua fé é imputada como justiça.
6 David ni taratara hoki maa niaaina se tama e sosorina peehea, TeAtua e lavaa te hakatonutonu tana ora ki tonu. Naa tama naa ki fiaffia i te tiputipu TeAtua.
6 Assim também Davi declara a bem-aventurança do homem a quem Deus atribui justiça sem as obras,
7 David ni taratara peelaa, “Naa tama TeAtua e aroha no uiia naa haisara laatou raa, naa tama naa e hakahiahiaria.
7 dizendo: Abençoados são aqueles cujas iniquidades são perdoadas, e cujos pecados são cobertos.
8 Ki mee TeAtua see maanaturia a Ia naa haisara naa tama naa ni mee imua, teenaa naa tama naa e tau te fiaffia.”
8 Abençoado é o homem a quem o Senhor não imputa o pecado.
9 Kootou e mannatu maa naa Jew e ssere raa koi e tau te fiaffia? Seai iloo. Naa tama hoki naa henua sara raa ki fiaffia. Taatou ku oti te llono i naa kaumai naa taratara te Laupepa Tapu raa peelaa, “Abraham ni hakannoo ki TeAtua, teenaa e tonu ai tana ora imua naa karamata TeAtua.”
9 Vem, então, esta bem-aventurança só para a circuncisão, ou também sobre a incircuncisão? Pois dizemos que a fé foi imputada a Abraão como justiça.
10 TeAtua ni vana maa te ora Abraham ni tonu i te saaita hea? Imuri tana saaita ni ssere? Seai! Tana ora ni tonu are imua.
10 Como lhe foi, então, imputada? Quando ele estava na circuncisão ou na incircuncisão? Não na circuncisão, mas na incircuncisão.
11 Saaita Abraham ni kaamata ki lotu i TeAtua raa, a ia seki ssere are. Kimuri are raa, a ia ku ssere. Te ara e hakasura mai i te ssao Abraham ni ssere nei e hakailoa mai ki taatou maa te ora Abraham ni tonu imua naa karamata TeAtua i tana saaita ni lotu i TeAtua. Teenaa ko tana saaita seki ssere. Abraham nei ku mee ma ko te tamana i te vasi te lotu naa tama hakkaatoa e hakannoo ki naa taratara TeAtua. Teenaa ko naa tama TeAtua e vana maa e ttonu naa ora laatou, niaaina maa laatou see ssere naa kina laatou.
11 E ele recebeu o sinal da circuncisão, um selo da justiça da fé quando ainda estava na incircuncisão, para que ele pudesse ser o pai de todos os que creem, embora eles não sejam circuncidados; para que a justiça lhes seja atribuída também;
12 Abraham ko te tamana naa tama e ssere ka lotu hoki i TeAtua pee ko ia, i tana saaita seki ssere.
12 e fosse o pai da circuncisão, daqueles que não somente são da circuncisão, mas também para os que andam nos passos daquela fé do nosso pai Abraão, que tivera ainda na incircuncisão.
13 TeAtua ni tuku tana taratara ki Abraham ma tana haanauna, aa ma naa mee hakkaatoa e takkoto i te maarama nei ma ki kauake Ia ki Abraham. I te aa, i Abraham e hakannoo ki ana taratara; teenaa e tonu ai a ia i naa karamata TeAtua. A ia ni see kauake naa taratara nei maa i Abraham ni tautari ki naa Loo. Seai.
13 Porque a promessa de que havia de ser herdeiro do mundo não foi feita pela lei a Abraão, ou à sua semente, mas pela justiça da fé.
14 Ki mee TeAtua ni tuku maaoni ana taratara nei maa i Abraham e tautari ki naa Loo raa, te lotu Abraham i TeAtua raa se lotu vare koi. Naa taratara hoki TeAtua ni tuku imua nei ku mee ma ni taratara matani koi.
14 Porque, se os que são da lei são herdeiros, logo a fé é vã e anulada a promessa.
15 Naa Loo raa e hakailoa mai maa taatou hakkaatoa ni tama haisara. Teenaa e kkite ai taatou i naa tiputipu te haaeo TeAtua. Tevana iaa see hai tama ma ki ilotia maa e haisara i naa kina naa Loo raa see ilotia.
15 Porque a lei opera a ira; pois onde não há lei, não há transgressão.
16 Taatou nei ku illoa maa naa taratara hakamaatua TeAtua ni tuku imua raa ma ki ttino i naa lotu taatou i TeAtua. Teenei te hakailona taatou i te laaoi TeAtua e hookii vare ki Abraham ma tana haanauna. See mee ma ko naa tama koi e tautari ki naa Loo. Naa tama hakkaatoa e lotu pee ko Abraham raa ma ki nnoho ma te laaoi TeAtua e hookii nei, i te aa i Abraham ku mee ma ko laatou tamana, i te vasi te lotu.
16 Portanto, é pela fé, para que seja por graça, a fim de que a promessa seja assegurada a toda a semente, não só à que é da lei, mas também à que é da fé de Abraão, que é o pai de todos nós,
17 Te Laupepa Tapu raa e taratara peelaa, “Koe ku tukua a nau ki tamana koe i naa kanohenua tammaki.” Te taratara nei e mmata taukareka i naa karamata TeAtua. Teenaa ko TeAtua ni lotu ai Abraham, aa ni hakamasike hoki naa tama ni mmate. Naa mee ni see takkoto imua raa ni hakamasikeria a Ia ki naa mahi tana taratara.
17 (como está escrito: Eu tenho feito de ti um pai de muitas nações) diante de Deus, em quem creu, que vivifica os mortos, e chama as coisas que não são como se elas fossem.
18 Niaaina maa Abraham ku matua raa, a ia ni iloa koi maa ia ma ki mee tana tamariki. Teenaa e mee ai a ia ma ko te tamana naa tama naa kanohenua tammaki. Teenei e ttino ai naa taratara te Laupepa Tapu e mee maa, “Too haanauna naa ma ki tammaki pee ko naa hetuu i te lani.”
18 O qual contra a esperança, creu em esperança, para que pudesse se tornar o pai de muitas nações, conforme o que lhe fora dito: Assim será a tua semente.
19 Abraham ni taupiri ki tae ki te lau ana setau hakkaatoa i tana matua. Niaaina maa ia e iloa maa ia ku tae ki tana matua, aa Sarah hoki ku poka raa, tana hakataakoto ni takoto haimahi koi.
19 E não enfraquecendo na fé, ele não considerou seu próprio corpo praticamente morto quando tinha já quase cem anos, nem ainda a morte do ventre de Sara.
20 A ia ni seai iloo ki maanatu tammaki i naa purepure TeAtua ni takkoto mai imua. A ia ni hakataakoto tonu ka hakanau peenaa i naa mahi TeAtua.
20 E não vacilou da promessa de Deus por incredulidade, mas foi forte na fé, dando glória a Deus.
21 Abraham e iloa maa TeAtua e lavaa te ppena ana mee ni taratara ake maa Ia ma ki mee.
21 E, estando plenamente convencido de que o que ele tinha prometido também era capaz de cumprir.
22 Teenaa e taratara ai te Laupepa Tapu raa peelaa, “Teenaa e tonu ai tana ora imua naa karamata TeAtua”.
22 E assim isso lhe foi imputado como justiça.
23 Te taratara naa ni see taratara koi i Abraham.
23 Ora, foi escrito não somente por causa dele, que isso lhe foi imputado,
24 Te taratara naa e taratara mai hoki ki taatou, naa tama e ttonu naa ora laatou imua naa karamata TeAtua. I te aa, i taatou e lotu maaoni i TeAtua, teelaa ni hakamasikeria a Ia Jesus, TeAriki taatou, i te mate.
24 mas também por nós, a quem será atribuída, aos que creem naquele que ressuscitou a Jesus nosso Senhor dentre os mortos.
25 Jesus ni heunatia mai TeAtua ki au no mate ki uiia naa haisara taatou. A Ia ni hakamasikeria hoki TeAtua ki ttonu naa ora taatou imua naa karamata TeAtua.
25 O qual foi entregue por nossas ofensas, e foi ressuscitado para nossa justificação.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.