Lucas 15
Na Taratara TeAtua i naa taratara Takuu (NHO) vs ARA
1 I te aso tokotasi raa, e tammaki iloo naa tama e aoao naa takis aa ma aaraa tama haisara ni oo ake no hakannoo ki Jesus.
1 Aproximavam-se de Jesus todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Teenaa naa Faarisi aa ma naa tisa naa Loo raa ni kaamata te taumaruu iaa Ia, “Te tama nei e hiihai iloo maa ia ki kai ma naa tama haisara!”
2 E murmuravam os fariseus e os escribas, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 Teenaa kauake iloo Jesus te taratara nei:
3 Então, lhes propôs Jesus esta parábola:
4 “Ki mee maa se tama i kootou e mee ana sipsip e noto i te lau, teenaa no seai te sipsip tokotasi. Te tama naa ma ki mee peehea? Te tama naa ma ki tiiake te matasivo maa sivo ana sipsip naa, aa ku hano no ssee te sipsip tokotasi ni seai naa. Te tama naa ma ki sessee ki laavea iloo a ia te sipsip naa.
4 Qual, dentre vós, é o homem que, possuindo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 I tana saaita e lave tana sipsip raa, a ia ma ki hiahia iloo. Teenaa te sipsip naa ma ki saaua a ia ki ana aamona
5 Achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo.
6 no ahe maa ia ki hare. A Ia ma ki aru ki ana soa ma naa tama e nnoho tauppiri kiaa ia raa ki oo ake, teenaa a ia ma ki mee ake peelaa, ‘Nau e hiahia iloo i taku sipsip ni seai raa ku oti te lave. Kootou oomai ki taffao taatou!’
6 E, indo para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
7 “Nau e vanaatu ki kootou. Peelaa hoki, naa tama i te lani ma ki fiaffia iloo i te saaita te tama haisara tokotasi e huri tana manava. Te hiahia naa tama naa e ttoe iaa i te hiahia laatou i te tinosivo maa sivo naa tama e ttonu naa ora laatou.
7 Digo-vos que, assim, haverá maior júbilo no céu por um pecador que se arrepende do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 “Aa ki mee maa se ffine e mee ana siliva e sinahuru, teenaa no seai tana mane siliva tokotasi. Te ffine naa ma ki mee peehea? A ia ma ki hakaura tana lamu no ttahi iloto tana hare ka ssee hakaraaoi iloo ki lave tana mane.
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma, não acende a candeia, varre a casa e a procura diligentemente até encontrá-la?
9 I tana saaita e lave i tana mane raa, a ia ma ki aru ki ana soa ma naa tama e nnoho tauppiri kiaa ia raa ki oo ake, teenaa a ia ma ki mee ake peelaa ki laatou, ‘Nau e hiahia iloo i taku siliva ni seai raa ku oti te lave. Kootou oomai ki taffao taatou!’
9 E, tendo-a achado, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu tinha perdido.
10 “Nau e vanaatu ki kootou. Peelaa hoki, naa ensol TeAtua raa e fiaffia iloo i te saaita te tama haisara tokotasi e huri tana manava.”
10 Eu vos afirmo que, de igual modo, há júbilo diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Jesus ki taratara ake hoki, “Teelaa se tanata e mee ana tamalliki taanata e lua.
11 Continuou: Certo homem tinha dois filhos;
12 Te tama e tamariki i laaua naa ni mee ake peelaa ki laaua tamana, ‘Kaumai taku tuuhana i oo kerekere.’ Teenaa vvae atu iloo laaua tamana naa ana kerekere ki laaua haitaina.
12 o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me cabe. E ele lhes repartiu os haveres.
13 I naa aso koi imuri raa, te taina tamariki raa ni kauake tana tuuhana i naa kerekere tana tamana raa ki tauia aaraa tama, teenaa too iloo ana mane naa no horau ki te henua e mmao. A ia ni mee pakava ana mane naa ki ana vana puamu e meemee.
13 Passados não muitos dias, o filho mais moço, ajuntando tudo o que era seu, partiu para uma terra distante e lá dissipou todos os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Ana mane raa ni mee pakava no oti hakkaatoa, teenaa te one e lasi raa ku lave i te henua naa. Te tanata naa ni hano no noho iloo see hai kaikai ki kai.
14 Depois de ter consumido tudo, sobreveio àquele país uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 Teenaa masike iloo ttama naa no ssee heuna i te tama tokotasi te henua naa. A ia naa ni heunatia te tanata raa ki hano ki ana hiri poi raa no roorosi i ana poi.
15 Então, ele foi e se agregou a um dos cidadãos daquela terra, e este o mandou para os seus campos a guardar porcos.
16 Te tamariki tanata naa ni mate i tana hiikai, teenaa a ia ni maanatu iloo maa ia ki kai naa kaikai naa poi raa e kkai, tevana iaa ni see hai tama ni kauake ana kaikai ki kai.
16 Ali, desejava ele fartar-se das alfarrobas que os porcos comiam; mas ninguém lhe dava nada.
17 Teenaa surake iloo tana maanatu atamai i ana vana vvare ni mee, no taratara soko ia peelaa, ‘Nau ku mate i taku hiikai iaa, naa tama e heheuna i taku tamana raa e kkai hakaraaoi iloo!
17 Então, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm pão com fartura, e eu aqui morro de fome!
18 Nau ku ahe ki taku tamana no mee ake: Tamana, nau e mee taku sara imua naa karamata TeAtua aa imua oo karamata.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com o meu pai, e lhe direi: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 Nau ku see tau te taapaa a koe ma se tama aau. Toa nau ki mee ma se tama e heheuna iaa koe.’
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus trabalhadores.
20 Teenaa masike iloo te tamariki tanata naa no ahe ki tana tamana.
20 E, levantando-se, foi para seu pai. Vinha ele ainda longe, quando seu pai o avistou, e, compadecido dele, correndo, o abraçou, e beijou.
21 Te tamariki tanata raa ki mee ake, ‘Tamana, nau e mee taku sara imua naa karamata TeAtua aa imua oo karamata. Nau ku see tau te taapaa ma se tamariki aau.’
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 Tevana iaa tana tamana naa ni huri no kannaa ki naa tama e heheuna iaa ia, ‘Hakavave! Toomai te kkahu e taukareka raa iloo ki hakao te tamariki nei. Hakaoria se kasana i tana mataarima aa ku toomai ni taka ki hakao ia.
22 O pai, porém, disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, vesti-o, ponde-lhe um anel no dedo e sandálias nos pés;
23 Aa kootou ku oo no taa te punua purumakau teelaa ni hahaanai taatou ki lasi. Taatou ki mee se kaikai e lasi aa taatou ku taffao!
23 trazei também e matai o novilho cevado. Comamos e regozijemo-nos,
24 Taku tamariki tanata nei ni mate, aa teenei ku ora; a ia ni seai, aa teenei ku laavea.’ Teenaa kaamata iloo laatou te kkai ka hai naa taffao laatou.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 “I te saaita naa raa, te taina matua raa e heheuna i ana kerekere i naa tautaha te matakaaina naa. I tana saaita ni ahe ake no taupiri ki te hare raa, a ia ni lono i naa hai naa taffao naa tama i te hare.
25 Ora, o filho mais velho estivera no campo; e, quando voltava, ao aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 Teenaa kannaatia iloo a ia te tama tokotasi i naa tama e heheuna i te hare no vasiri ake, ‘Teelaa se aa e mee mai i te hare?’
26 Chamou um dos criados e perguntou-lhe que era aquilo.
27 Te tama raa ki mee ake, ‘Too taina raa ku oti te ahemai, teenaa too tamana raa ni taa te punua purumakau e lasi iloo raa ka mee tana kaikai, i tana tama raa ku tae ake hakaraaoi iloo kiaa ia.’
27 E ele informou: Veio teu irmão, e teu pai mandou matar o novilho cevado, porque o recuperou com saúde.
28 Te taina matua raa ni loto iloo, a ia ni see uru atu ki loto te hare laatou; teenaa ki masike atu tana tamana raa no ppuratia ki uru ake ki hare.
28 Ele se indignou e não queria entrar; saindo, porém, o pai, procurava conciliá-lo.
29 Tevana iaa te tamariki tanata naa ni huri atu no mee ake ki tana tamana, ‘I naa setau nei hakkaatoa raa, nau ni heheuna ma se poe iaa koe, aa seai iloo se saaita maa nau ni see hakannoo ki oo taratara. Se aa koe ni kaumai kiaa nau? Koe ni seai iloo too manu ni kaumai ma se gout, ki mee see kaikai ki taahao nau ma aku soa!
29 Mas ele respondeu a seu pai: Há tantos anos que te sirvo sem jamais transgredir uma ordem tua, e nunca me deste um cabrito sequer para alegrar-me com os meus amigos;
30 Aa too tama naa iaa ni mee pakava ana mane raa i naa haahine hai huri, aa i tana saaita ni ahemai raa, te punua purumakau e lasi raa iloo e taia a koe ki mee tana kaikai!’
30 vindo, porém, esse teu filho, que desperdiçou os teus bens com meretrizes, tu mandaste matar para ele o novilho cevado.
31 Tana tamana raa ki mee ake, ‘Taku tama, koe e noho ma nau i naa aso nei hakkaatoa, aa aku mee nei hakkaatoa ni mee aau.
31 Então, lhe respondeu o pai: Meu filho, tu sempre estás comigo; tudo o que é meu é teu.
32 Taatou ki kkai ka fiaffia, i too taina nei ni mate, aa teenei ku ora; a ia ni seai, aa teenei ku laavea.’”
32 Entretanto, era preciso que nos regozijássemos e nos alegrássemos, porque esse teu irmão estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.