Lucas 14
Na Taratara TeAtua i naa taratara Takuu (NHO) vs VC
1 I te Sabat tokotasi raa, Jesus ni hano no kai i te hare te hakamau tokotasi naa Faarisi; teenaa te henua ni tokatoka seemuu iaa Ia.
1 Jesus entrou num sábado em casa de um fariseu notável, para uma refeição; eles o observavam.
2 Te tanata tokotasi e ffura ana vae ma ana rima ni hanake ki Jesus,
2 Havia ali um homem hidrópico.
3 teenaa vasiri ake iloo Jesus ki naa tisa naa Loo ma naa Faarisi, “E aa, naa Loo taatou raa e ppui ki see hakamasike naa maki i te Sabat?”
3 Jesus dirigiu-se aos doutores da lei e aos fariseus: É permitido ou não fazer curas no dia de sábado?
4 Naa tama naa ni nnoho seemuu koi. Jesus ni toa a Ia te tamariki naa no haia iloo no taukareka, araa heunatia iloo Ia ka hano.
4 Eles nada disseram. Então Jesus, tomando o homem pela mão, curou-o e despediu-o.
5 Teenaa mee ake iloo Ia ki naa tama naa, “Ki mee maa se tama i kootou e mee tana tamariki tanata, aa seai ma se manu hahaanai e leiho ki loto se rua e nnoto i te Sabat, koe ma ki see lellere ki huutia mai koe te tama naa ki taha i te saaita naa lokoi?”
5 Depois, dirigindo-se a eles, disse: Qual de vós que, se lhe cair o jumento ou o boi num poço, não o tira imediatamente, mesmo em dia de sábado?
6 Tevana iaa naa tama naa ni see lavaa te hakaahea ake laatou te taratara Jesus ni mee ake.
6 A isto nada lhe podiam replicar.
7 Jesus ni kite i naa ssee naa tama teelaa ni arumia ki te kaikai raa ki nohoria laatou naa kina hakamau i te teevoo. Teenaa ki kauake Ia te taratara nei ki laatou:
7 Observando também como os convivas escolhiam os primeiros lugares, propôs-lhes a seguinte parábola:
8 “I too saaita e arumia ki te kaikai te tama e aavana hoou raa, koe ki see noho i te kina e tukua ki nnoho naa hakamau. Koe see illoa, ma ki mee e mee te tama e hakamau are i aa koe ni arumia hoki te tama e mee tana kaikai naa.
8 Quando fores convidado às bodas, não te sentes no primeiro lugar, pois pode ser que seja convidada outra pessoa de mais consideração do que tu,
9 Teenaa te tama e mee tana kaikai, teelaa ni aru ki koorua hakapaa naa, ma ki hanatu no mee atu kiaa koe, ‘Tiiake te tama raa ki au no noho i te kina naa.’ Teenaa koe ma ki napa ka hano no noho i te kina naa tamavare.
9 e vindo o que te convidou, te diga: Cede o lugar a este. Terias então a confusão de dever ocupar o último lugar.
10 Too saaita e arumia raa, tere no noho i te kina naa tamavare, teenaa te tama e mee tana kaikai naa ma ki hanatu no mee atu kiaa koe, ‘Naasoa, masike mai no noho i te kina naa hakamau raa e nnoho.’
10 Mas, quando fores convidado, vai tomar o último lugar, para que, quando vier o que te convidou, te diga: Amigo, passa mais para cima. Então serás honrado na presença de todos os convivas.
11 I te aa, naa tama e hakatannata maa laatou ni tama hakamau raa ma ki tukua iho TeAtua ki laro, aa naa tama e nnoho koi pee ko naa tamavare raa, naa tama naa ma ki hakanauria TeAtua ma ni hakamau.”
11 Porque todo aquele que se exaltar será humilhado, e todo aquele que se humilhar será exaltado.
12 Teenaa huri ake iloo Jesus no mee ake ki te tama e mee tana hare e nnoho laatou ka kkai naa, “Too saaita e ppena too kaikai i te laa i aruna, seai maa i te laasuru raa, koe see aru koi ki oo soa, oo taaina, oo hareaakina, aa ma naa tama e nnoho tauppiri atu teelaa e hai mane. Ki mee maa koe e aru koi ki naa tama peenaa, naa tama naa ma ki oti ku aru atu hoki ki hanake koe ki naa hare laatou. Teenei too ara ma ki suia laatou i too vana ni mee ki laatou.
12 Dizia igualmente ao que o tinha convidado: Quando deres alguma ceia, não convides os teus amigos, nem teus irmãos, nem os parentes, nem os vizinhos ricos. Porque, por sua vez, eles te convidarão e assim te retribuirão.
13 Too saaita e ppena too kaikai raa, koe ku aru ki naa tama e nnoho hakaaroha, naa tama see ttipu hakaraaoi, naa tama see lavaa te sassare, aa naa tama e ppuni naa karamata laatou.
13 Mas, quando deres uma ceia, convida os pobres, os aleijados, os coxos e os cegos.
14 Teenaa koe ma ki haia hakaraaoina TeAtua, i naa tama naa ma ki see lavaa te suia laatou too vana ni mee ki laatou. Koe iaa ma ki suia TeAtua i te aso naa tama e taukalleka raa ma ki massike i te mate.”
14 Serás feliz porque eles não têm com que te retribuir, mas ser-te-á retribuído na ressurreição dos justos.
15 Te tanata tokotasi i naa taanata e nnoho i te teevoo raa ni huri ake no mee ake peelaa ki Jesus, i tana saaita ni lono i naa taratara nei, “Se fiaffia peehea naa tama teelaa ma ki nnoho no kkai i te kaikai e lasi i te Nohorana TeAtua!”
15 A estas palavras, disse a Jesus um dos convidados: Feliz daquele que se sentar à mesa no Reino de Deus!
16 Jesus ki kauake te taratara nei kiaa ia, “Teelaa se tanata ni mee tana kaikai iloo e lasi, teenaa aru iloo a ia ki te lopo tama ki oo ake.
16 Respondeu-lhe Jesus: Um homem deu uma grande ceia e convidou muitas pessoas.
17 I te aso te kaikai raa, a ia ni heuna ana poe raa ki oo no mee ake ki ana tama ni aru raa peelaa, ‘Kootou oomai, teenei te aso te kaikai!’
17 E à hora da ceia, enviou seu servo para dizer aos convidados: Vinde, tudo já está preparado.
18 Araa nei naa tama naa ni taratara tammaki. Te tama tokotasi e taratara ake peelaa, ‘Nau ma ki hano no mmata i taku kerekere hoou e taavi; nau e aroha iloo iaa nau ku see lavaa te hanatu.’
18 Mas todos, um a um, começaram a escusar-se. Disse-lhe o primeiro: Comprei um terreno e preciso sair para vê-lo; rogo-te me dês por escusado.
19 Te laa tama e taratara ake peelaa, ‘Nau e hano no haaite aku purumakau e sinahuru ni taavi; nau e aroha iloo iaa nau ku see lavaa te hanatu.’
19 Disse outro: Comprei cinco juntas de bois e vou experimentá-las; rogo-te me dês por escusado.
20 Aa telaa tama e taratara peelaa, ‘Nau e aavana koi i te saaita nei, teenei see lavaa ai nau te hanatu.’
20 Disse também um outro: Casei-me e por isso não posso ir.
21 “Te poe raa ni ahe no taratara ake iloo ki tana hakamau raa i naa taratara naa tama naa. Te hakamau naa ni porepore i tana loto, teenaa vanaake iloo ki tana poe, ‘Tere hakavave ki naa mateara iloto te matakaaina nei no toomai naa tama e nnoho hakaaroha, naa tama see ttipu hakaraaoi, naa tama e ppuni naa karamata laatou, aa ma naa tama see lavaa te sassare.’
21 Voltou o servo e referiu isto a seu senhor. Então, irado, o pai de família disse a seu servo: Sai, sem demora, pelas praças e pelas ruas da cidade e introduz aqui os pobres, os aleijados, os cegos e os coxos.
22 Teenaa te poe raa ni ahe ake no taratara ake ki tana hakamau, ‘TeAriki, nau ku oti te vanaake ki laatou, tevana iaa te hare nei koi ssao te oomai aaraa tama hoki.’
22 Disse o servo: Senhor, está feito como ordenaste e ainda há lugar.
23 Teenaa ki mee ake hoki te hakamau raa ki tana poe, ‘Tere ki naa ara e ffuro i naa tautaha naa matakaaina nei, ki naa kina e ttuu vaaroto mouku, aa koe ku puratia mai koe naa tama i naa kina naa ki oomai ki te kaikai nei, teenaa ki pii taku hare nei.
23 O senhor ordenou: Sai pelos caminhos e atalhos e obriga todos a entrar, para que se encha a minha casa.
24 Nau e vanaatu kiaa koe, see hai tama i aku tama ni aru raa ma ki nnamu i aku kaikai nei!’”
24 Pois vos digo: nenhum daqueles homens, que foram convidados, provará a minha ceia.
25 I te saaita tokotasi raa, naa kuturana tama e tammaki iloo ni oo hakapaa ma Jesus, teenaa Jesus ki huri ake ki laatou no mee ake,
25 Muito povo acompanhava Jesus. Voltando-se, disse-lhes:
26 “Naa tama e fiffai maa laatou ki mee ma ni disaipol aaku raa, te fiffai laatou kiaa nau ki ttoe iaa i te fiffai laatou ki naa tammana ma naa tinna laatou, naa aavana ma naa tamalliki laatou, naa taaina ma naa kave laatou, aa i naa tino hoki iloo laatou.
26 Se alguém vem a mim e não odeia seu pai, sua mãe, sua mulher, seus filhos, seus irmãos, suas irmãs e até a sua própria vida, não pode ser meu discípulo.
27 Naa tama see amo naa tino kros laatou no tautari kiaa nau raa, naa tama naa see lavaa te mee ma ni disaipol aaku.
27 E quem não carrega a sua cruz e me segue, não pode ser meu discípulo.
28 “Ki mee maa se tama i kootou e maanatu ma ki hakatuu see hare teelaa e moe iloo ki aruna, koe ki noho no hakatuu hakaraaoi iloo ki iloa koe i too kooina ma ki pesi ki penapena te hare naa. Teenaa koe ma ki hakatuu ki iloa koe maa oo mane raa e llava ki hakaoti naa heuna te hare naa.
28 Quem de vós, querendo fazer uma construção, antes não se senta para calcular os gastos que são necessários, a fim de ver se tem com que acabá-la?
29 Ki mee koe see noho no hakatuu hakaraaoi ki iloa koe te kooina te hare raa, too saaita koi hakatuu naa pou mua raa koe ma ki teki i too hare naa ma ki see lavaa te hakaoti. Teenaa naa tama e kkite i too hare e hakatuu naa ma ki tautaussua iaa koe.
29 Para que, depois que tiver lançado os alicerces e não puder acabá-la, todos os que o virem não comecem a zombar dele,
30 Naa tama naa ma ki taratara peelaa, ‘Te tama nei ni kaamata te hakatuu tana hare, araa nei a ia ni see lavaa te hakaoti!’
30 dizendo: Este homem principiou a edificar, mas não pode terminar.
31 “Ki mee maa se tuku e hano ma te sinahuru simata taanata no hetaa ma te tino rua naa simata taanata telaa tuku, teenaa te tuku naa ma ki noho imua no hakatuu ma ki mee ma ia e tau te hano no hetaa ma telaa tuku.
31 Ou qual é o rei que, estando para guerrear com outro rei, não se senta primeiro para considerar se com dez mil homens poderá enfrentar o que vem contra ele com vinte mil?
32 Ki mee maa te tuku naa e hakatuu no iloa maa ia ma ki see tau, teenaa, te saaita te kaavena telaa tuku koi mmao raa, a ia ma ki heuna atu ana tama no taratara hakaraaoi ma te tuku naa.
32 De outra maneira, quando o outro ainda está longe, envia-lhe embaixadores para tratar da paz.
33 “Peelaa hoki, kootou see lavaa te mee ma ni disaipol aaku ki mee maa kootou see tiiake naa mee hakkaatoa kootou no tautari kiaa nau.
33 Assim, pois, qualquer um de vós que não renuncia a tudo o que possui não pode ser meu discípulo.
34 “Te sol raa e taukareka, tevana iaa ki mee maa te sol raa ku see sol taukareka, te sol naa ma ki haia ki taukareka hoki peehea?
34 O sal é uma coisa boa, mas se ele perder o seu sabor, com que o recuperará?
35 Te sol naa ku seai tana vana ma ki taukareka ai; ku taukareka koi ki peesia. Ki mee maa kootou e fiffai ki illoa, kootou ku hakannoo mai!”
35 Não servirá nem para a terra nem para adubo, mas lançar-se-á fora. O que tem ouvidos para ouvir, ouça!
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.