Gálatas 4
Na Taratara TeAtua i naa taratara Takuu (NHO) vs ARA
1 Nau ku taratara atu hoki i telaa mee. Te tamariki raa ma ki oti ku too naa tuuhana tana tamana. Tevana iaa, i tana saaita koi tamariki raa, niaaina maa naa tuuhana tana tamana raa ni mee aana hakkaatoa raa, te tamariki naa e haia koi ma se tama seai tana vana e taunai ai.
1 Digo, pois, que, durante o tempo em que o herdeiro é menor, em nada difere de escravo, posto que é ele senhor de tudo.
2 I tana saaita koi tamariki raa, e mee naa tama ku mattua e mmata ake kiaa ia ka roorosi i ana tuuhana ki tae ki te ssao tana tamana raa e hookii ake ana tuuhana naa.
2 Mas está sob tutores e curadores até ao tempo predeterminado pelo pai.
3 Peelaa hoki, taatou hoki ni haia ma ni poe naa aitu hakamaatua e roorosi te maarama nei i te saaita taatou koi tamalliki.
3 Assim, também nós, quando éramos menores, estávamos servilmente sujeitos aos rudimentos do mundo;
4 Tevana iaa, i te saaita TeAtua ni mmata maa e taukareka raa, a Ia ni kkave mai tana tino tama. Tana tama naa ni haanau iho ma se tama te maarama nei, aa ni tautari ki naa Loo naa Jew.
4 vindo, porém, a plenitude do tempo, Deus enviou seu Filho, nascido de mulher, nascido sob a lei,
5 Ttama naa ni heunatia mai TeAtua ki au no hakassaoria naa tama teelaa e tautari ki naa Loo, teenaa ki mee taatou ma ni tamalliki taanata aa ma ni tamalliki haahine TeAtua.
5 para resgatar os que estavam sob a lei, a fim de que recebêssemos a adoção de filhos.
6 I kootou ni tamalliki taanata aa ma ni tamalliki haahine aana raa, TeAtua ni kkave mai TeAitu Tapu tana Tama raa ki au no takoto iloto naa hatumanava taatou. Teenaa ko TeAitu Tapu teelaa e usuhia ai taatou ki ttani peelaa ki TeAtua, “Tamana, taku Tamana.”
6 E, porque vós sois filhos, enviou Deus ao nosso coração o Espírito de seu Filho, que clama: Aba, Pai!
7 Aa teenaa, i te saaita nei raa kootou ku see mee ma ni poe; kootou naa ni tamalliki taanata aa ma naa tamalliki haahine TeAtua. TeAtua ma ki kauatu ana tuuhana hakkaatoa, i kootou ni tamalliki aana.
7 De sorte que já não és escravo, porém filho; e, sendo filho, também herdeiro por Deus.
8 Imua raa, kootou seki illoa hakaraaoi i TeAtua, teenaa kootou ni heheuna poe i naa aitu teelaa seai maa ni atua maaoni.
8 Outrora, porém, não conhecendo a Deus, servíeis a deuses que, por natureza, não o são;
9 Aa teenei i kootou ku illoa i TeAtua raa, (aa seai, nau ki mee are peelaa, teenei TeAtua ku iloa i kootou) kootou e fiffai peehea maa kootou ki ahe hoki no heheuna poe i naa aitu hakamaatua teelaa e matanaennae ka see hai vana laatou e taunai naa?
9 mas agora que conheceis a Deus ou, antes, sendo conhecidos por Deus, como estais voltando, outra vez, aos rudimentos fracos e pobres, aos quais, de novo, quereis ainda escravizar-vos?
10 Kootou e hakamattino naa aso kootou ma ni aso hakamaatua, naa marama ma ni marama hakamaatua, naa sao iloto te setau ma ni sao hakamaatua, aa naa setau ma ni setau hakamaatua kootou.
10 Guardais dias, e meses, e tempos, e anos.
11 Nau e kkapo iloo i kootou! E aa? Nau ni naenae vare koi i te heheuna maa kootou?
11 Receio de vós tenha eu trabalhado em vão para convosco.
12 Aku taaina ma aku kave nei, nau e hiihai maa kootou ki mee pee ko nau, i aa nau e mee koi pee ko kootou. Kootou see hai vana ni hakasaraina a nau.
12 Sede qual eu sou; pois também eu sou como vós. Irmãos, assim vos suplico. Em nada me ofendestes.
13 Kootou e illoa koi maa nau ni maki i taku saaita mua ni hakaea atu te Lono Taukareka i Christ.
13 E vós sabeis que vos preguei o evangelho a primeira vez por causa de uma enfermidade física.
14 Niaaina maa taku maki nei ni mee kootou no anaana kkee iaa nau raa, nau ni see tiiake kootou ki hai soko nau maa taku maki naa. Kootou ni ffuri mai are no anaana kiaa nau, e mee pee ko nau se ensol e au i te lani; kootou ni anaana kiaa nau pee ko kootou e anaana i Jesus Christ.
14 E, posto que a minha enfermidade na carne vos foi uma tentação, contudo, não me revelastes desprezo nem desgosto; antes, me recebestes como anjo de Deus, como o próprio Cristo Jesus.
15 Teehea te hiahia ni ttaka ma kootou imua? A nau taku tino e lavaa te taratara peelaa maa i te saaita naa raa, kootou ni nnape naa hua karamata kootou, ki mee kootou ni lavaa, no kaumai kiaa nau.
15 Que é feito, pois, da vossa exultação? Pois vos dou testemunho de que, se possível fora, teríeis arrancado os próprios olhos para mos dar.
16 E aa? Kootou nei ku tautau haaeo ma nau i te saaita nei i aa nau e taratara atu te hakamaaoni?
16 Tornei-me, porventura, vosso inimigo, por vos dizer a verdade?
17 Aaraa tama e ffuri ake peelaa maa laatou e oti manava iloo i kootou, tevana iaa naa hakataakoto laatou see taukalleka. Naa tama naa e fiffai koi ma ki hakakkeeina kootou iaa nau, teenaa ki oti manava koi kootou i laatou.
17 Os que vos obsequiam não o fazem sinceramente, mas querem afastar-vos de mim, para que o vosso zelo seja em favor deles.
18 Te mee raa e taukareka maa kootou e oti manava ki mee naa vana e taukalleka. Te mee raa e taukareka i naa saaita hakkaatoa, tevana iaa see taukareka ki mee maa kootou e mee naa vana kootou naa i aku saaita koi e noho ma kootou.
18 É bom ser sempre zeloso pelo bem e não apenas quando estou presente convosco,
19 Aku tamalliki nei, taku manava e llee i kootou. Nau e hakallono isu pee ko te tinae e taupiri ki haanau, teenaa i aa nau e mee ma ki tokonaki nau ki kootou ki sura ake te tiputipu Christ iloto naa ora kootou.
19 meus filhos, por quem, de novo, sofro as dores de parto, até ser Cristo formado em vós;
20 Nau e hiihai iloo maa nau e noho ma kootou i te saaita nei, teenaa ki taratara hakaraaoi atu nau ki kootou. Nau ku see iloa maa nau ka mee peehea ki kootou.
20 pudera eu estar presente, agora, convosco e falar-vos em outro tom de voz; porque me vejo perplexo a vosso respeito.
21 Nau e mee ki vasiri atu nau ki kootou, naa tama e fiffai maa laatou ki tautari peenaa ki naa Loo: Kootou e illoa maaoni maa naa Loo raa e taratara maa e aa?
21 Dizei-me vós, os que quereis estar sob a lei: acaso, não ouvis a lei?
22 Naa Loo raa e taratara maa Abraham ni mee ana tamalliki taanata e lua. Te tamariki tokotasi ni haanau mai i te ffine e heheuna poe iaa ia, aa telaa tamariki i tana aavana maaoni.
22 Pois está escrito que Abraão teve dois filhos, um da mulher escrava e outro da livre.
23 Tana tamariki i te ffine e heheuna poe raa ni haanau mai pee ko aaraa tamalliki, aa te tamariki i tana aavana maaoni raa iaa, ni haanauria mai i teenaa se purepure TeAtua ni tuku maa Abraham.
23 Mas o da escrava nasceu segundo a carne; o da livre, mediante a promessa.
24 Te takarua haahine nei e takkoto pee ko naa taratara hakamaatua e lua teelaa TeAtua ni tuku imua. Te ffine e mee ana tama teelaa e heheuna ma ni poe raa, teenaa ko Hagar, aa te ffine naa e takoto pee ko te taratara hakamaatua TeAtua ni kaumai i aruna te Mouna Sinai.
24 Estas coisas são alegóricas; porque estas mulheres são duas alianças; uma, na verdade, se refere ao monte Sinai, que gera para escravidão; esta é Agar.
25 Hagar, te ffine e takoto pee ko te Mouna Sinai, teelaa e tuu iloto Arabia, e takoto hoki pee ko Jerusalem i te ssao nei, i aa ia ma naa tama katoo i te henua naa e heheuna ma ni poe.
25 Ora, Agar é o monte Sinai, na Arábia, e corresponde à Jerusalém atual, que está em escravidão com seus filhos.
26 Tevana iaa, Sarah, te aavana maaoni Abraham, teenaa ko te Jerusalem teelaa e takoto i te lani, aa te tama naa ko taatou tinna.
26 Mas a Jerusalém lá de cima é livre, a qual é nossa mãe;
27 Te Laupepa Tapu raa e mee maa:
27 porque está escrito: Alegra-te, ó estéril, que não dás à luz, exulta e clama, tu que não estás de parto; porque são mais numerosos os filhos da abandonada que os da que tem marido.
28 Teenaa, kootou aku taaina ma aku kave nei, kootou naa ni tamalliki TeAtua, e mee pee ko Isaac, i te purepure TeAtua ni mee maa Abraham.
28 Vós, porém, irmãos, sois filhos da promessa, como Isaque.
29 I te saaita naa raa, te tama ni haanau mai pee ko aaraa tamalliki raa ni huri no mee pakavaina a ia te tama ni haanau mai iloto naa mahi TeAitu TeAtua. Te vana naa koi sura i te ssao nei.
29 Como, porém, outrora, o que nascera segundo a carne perseguia ao que nasceu segundo o Espírito, assim também agora.
30 Tevana iaa te Laupepa Tapu raa e mee maa, “Kerekereia te ffine e heheuna poe raa ma tana tamariki; te tamariki te ffine naa ma ki seai tana tuuhana i naa tuuhana tana tamana. Naa tuuhana naa ma ki toa hakkaatoa te tamariki te ffine teelaa see heheuna ma se poe.”
30 Contudo, que diz a Escritura? Lança fora a escrava e seu filho, porque de modo algum o filho da escrava será herdeiro com o filho da livre.
31 Aku taaina ma aku kave nei, taatou seai ni tamalliki te ffine e heheuna poe; taatou ni tamalliki te ffine teelaa see heheuna ma se poe.
31 E, assim, irmãos, somos filhos não da escrava, e sim da livre.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gálatas 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.