Atos 22
Na Taratara TeAtua i naa taratara Takuu (NHO) vs NVT
1 “Aku taaina ma aku tammana nei. Kootou hakannoo mai ki hakatonu atu nau i aa nau seai taku sara ni mee!”
1 “Irmãos e pais”, disse Paulo. “Ouçam-me enquanto apresento minha defesa.”
2 Te saaita te kanohenua naa ni llono maa Paul e taratara haka Jew raa, naa tama naa ni noho seemuu hakkaatoa. Teenaa ki kaamata Paul no taratara,
2 Quando o ouviram falar em aramaico, o silêncio foi ainda maior.
3 “Nau nei se Jew, aa nau ni haanauria mai i te matakaaina Tarsus iloto Silisia, tevana iaa nau ni matua i Jerusalem, aa Gamaliel raa ko taku tisa ni ako mai ka iloa nau i naa Loo hakkaatoa naa tippuna taatou imua. Nau nei hoki e hakatina ki haia a nau naa heuna TeAtua pee ko kootou, naa tama e ttuu i te kina nei i te aso nei.
3 Então Paulo disse: “Sou judeu, nascido em Tarso, cidade da Cilícia. Fui criado aqui em Jerusalém e educado por Gamaliel. Como aluno dele, fui instruído rigorosamente em nossas leis e nos costumes judaicos. Tornei-me muito zeloso de honrar a Deus em tudo que fazia, como vocês são hoje.
4 Nau ni hakataka ki naa kina katoo no seeia naa tama e tautari ki te Mateara TeAriki raa ki taaia ki mmate, teenaa te lopo taanata ma naa haahine i naa tama naa ni peesia a nau ki loto te hare karapusi.
4 E fui ao encalço dos seguidores do Caminho, perseguindo alguns até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na prisão.
5 Te Maatua Hakamau aa ma naa tama hakamaatua i te Kansol raa e lavaa te taratara atu peelaa maa aku taratara nei ni taratara maaoni. Naa tama naa ni kaumai naa pas laatou e sissii ki naa Jew taatou teelaa e nnoho i Damascus ka hano ma nau. Teenaa nau ni hanatu ki Damascus ki saisaitia naa tama naa ki naa seni raa no taakina mai ki Jerusalem ki taaia.
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos líderes do povo podem confirmar isso. Recebi deles cartas para nossos irmãos judeus em Damasco que me autorizavam a trazer os seguidores do Caminho de lá para Jerusalém, em cadeias, para serem castigados.
6 “I taku saaita ni taupiri ki Damascus i te laaraatea, te maasina e lasi raa ku llama iho i te lani no aareha iaa nau.
6 “Quando me aproximava de Damasco, por volta do meio-dia, de repente uma luz muito intensa brilhou ao meu redor.
7 Teenaa leiho iloo nau ki te kerekere raa no lono nau i naa taratara iho te reo raa i te lani peelaa, ‘Saul, Saul! Nau e seeia a koe ki taia i te aa?’
7 Caí no chão e ouvi uma voz que me disse: ‘Saulo, Saulo, por que você me persegue?’.
8 “Teenaa ki vasiri nau peelaa, ‘Koe ko ai, TeAriki?’ Te reo raa ki mee mai, ‘Nau ko Jesus te tama i Nazareth, te tama e seeia a koe ki taia.’
8 “‘Quem és tu, Senhor?’, perguntei. “E a voz respondeu: ‘Sou Jesus, o nazareno,
9 Naa tama ni oo maatou naa ni kkite i te maasina naa, tevana iaa naa tama naa ni see llono te reo te tama e taratara mai kiaa nau.
9 Os que me acompanhavam viram a luz, mas não entenderam a voz daquele que falava comigo.
10 “Nau ki vasiri hoki, ‘TeAriki, nau ki mee peehea?’ Araa Te Ariki ku mee mai, ‘Masike ki aruna aa koe ku hanatu ki loto te matakaaina naa. E mee te tama e noho i te kina naa ma ki taratara atu i too vana ki mee.’
10 “Então perguntei: ‘Que devo fazer, Senhor?’. “E o Senhor me disse: ‘Levante-se e entre em Damasco, onde lhe dirão tudo que você deve fazer’.
11 Aku karamata ni ppuni i te maasina e lasi naa, teenaa ki ffuri mai naa tama e oo maatou raa no ppikitia taku rima no hakattaki atu ki loto Damascus.
11 “A luz intensa havia me deixado cego, e meus companheiros tiveram de levar-me pela mão a Damasco.
12 “I loto te matakaaina naa raa teelaa se tanata, tana inoa ko Ananias. A ia se tama iloo e lotu aa e tautari ki naa Loo Moses, aa naa Jew katoo i te kina naa e fiffai kiaa ia.
12 Vivia ali Ananias, um homem devoto, dedicado à lei e muito respeitado por todos os judeus da cidade.
13 Ttama naa ni au no tuu i taku vasi no mee mai kiaa nau, ‘Taku taina Saul, ttoka mai!’ Saaita naa lokoi raa aku karamata ku kkite hoki no ttoka atu nau kiaa ia.
13 Ele veio, colocou-se ao meu lado e disse: ‘Irmão Saulo, volte a enxergar’. E, naquele mesmo instante, pude vê-lo.
14 A ia ki mee mai, ‘Koe ni hakamaatinoria te Atua naa tippuna taatou raa ki iloa koe i tana hakataakoto, ki kite koe i tana Tama e tonu, aa ki lono koe i tana tino reo.
14 “Então ele disse: ‘O Deus de nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele e para ver o Justo e ouvi-lo falar.
15 I te aa, i aa koe naa ma ki hakaea ki te henua hakkaatoa i oo vana ni kkite ka llono.
15 Você será testemunha dele, dizendo a todos o que viu e ouviu.
16 Aa koe e tari hoki ki aa? Masike ki aruna no taku, aa koe ku mee ki hakaukau tapuria koe ki uiia oo haisara TeAtua.’
16 O que está esperando? Levante-se e seja batizado! Fique limpo de seus pecados invocando o nome do Senhor’.
17 “Teenaa ahe iloo nau ki Jerusalem no hano no taku i te Hare Tapu. I taku saaita ni taku raa, nau ni hakakkiitea TeAtua
17 “Depois que voltei a Jerusalém, estava orando no templo e tive uma visão,
18 i naa tuu ake TeAriki no taratara mai kiaa nau peelaa, ‘Hakavave lokoi no hakataha i Jerusalem i te saaita nei. Naa tama i te kina nei ma ki see fiffai maa koe e hakaea ake aku taratara raa ki laatou.’
18 na qual o Senhor me dizia: ‘Depressa! Saia de Jerusalém, pois o povo daqui não aceitará seu testemunho a meu respeito’.
19 Nau ki mee ake, ‘Naa tama naa e illoa hakaraaoi iloo maa teenei ko nau nei ni sare uru ki naa hare lotu naa Jew raa no taaia naa tama e lotu iaa koe ka ponotia ki loto te hare karapusi.
19 “E eu respondi: ‘Senhor, sem dúvida eles sabem que em cada sinagoga eu prendia e açoitava aqueles que criam em ti.
20 Aa i te saaita Stephen, te tama ni sare hakaea iaa koe, ni taia no mate raa, nau nei ni hiihai ki te vana naa tama naa ni mee. Teenaa nau ni tuu i te kina naa no ttoka i naa taia te tama naa, ka roorosi ake nau ki naa kkahu naa tama ni taa iaa ia.’
20 E quando Estêvão, tua testemunha, foi morto, eu estava inteiramente de acordo. Fiquei ali e guardei os mantos que eles tiraram quando foram apedrejá-lo’.
21 Teenaa ki mee mai TeAriki, ‘Tere; koe ma ki kaavea a nau hakammau iloo ki naa tama i naa henua sara.’”
21 “Mas o Senhor me disse: ‘Vá, pois eu o enviarei para longe, para os gentios’”.
22 Te kanohenua naa ni hakannoo hakaraaoi iloo ki Paul. Araa nei i tana saaita ni taratara peenaa raa, naa tama naa ni ffuri no tanittani varo peelaa, “Taia te tama naa ki mate! Ttama naa ki see tiiake ki ora!”
22 A multidão ouviu Paulo até ele dizer essa palavra. Então começaram a gritar: “Fora com esse sujeito! Ele não merece viver!”.
23 Naa tama naa ni tanittani varo maaroo iloo ka sasae naa maro laatou raa ka tapittapi naa kerekere raa ki aruna.
23 Gritavam, arrancavam seus mantos e jogavam poeira para o alto.
24 Teenaa heuna iloo te hakamau raa ana soldia ki toa Paul ki loto te hare no sarua, aa ku vasiria ki illoa laatou i te vana naa tama raa e lloto no tanittani varo peelaa iaa ia.
24 O comandante trouxe Paulo para dentro e ordenou que ele fosse açoitado e interrogado a fim de descobrir por que a multidão tinha ficado tão furiosa.
25 Tevana iaa i te saaita Paul ni saisaitia laatou ki sarua raa, Paul ni huri ake ki te soldia tokotasi i te kina naa no mee ake, “E aa? Te mee naa e tonu maa kootou ki sarua kootou te tama haka Rome teelaa seki toa are ki te koti no hakatonu tana sara?”
25 Quando amarravam Paulo para açoitá-lo, ele disse ao oficial que estava ali: “A lei permite açoitar um cidadão romano sem que ele tenha sido julgado?”.
26 Te saaita te soldia naa ni lono i naa taratara ake Paul raa, hano iloo no mee ake ki te hakamau laatou, “Koe e iloa i too vana e mee nei? Ttanata nei se tama haka Rome!”
26 Ao ouvir isso, o oficial foi ao comandante e perguntou: “O que o senhor está fazendo? Este homem é cidadão romano!”.
27 Teenaa ki hanatu te hakamau raa no vasiri ake ki Paul, “Taratara mai, koe se tama maaoni i Rome?”
27 O comandante perguntou a Paulo: “Diga-me, você é cidadão romano?”. Ele respondeu: “Sim, eu sou”.
28 Araa te hakamau naa ku vanaake ki Paul, “Nau nei ni pesi te mane e lasi iloo ki ilotia nau maa nau se tama i Rome.”
28 “Eu também”, disse o comandante. “E paguei caro por minha cidadania!” Paulo respondeu: “Mas eu sou cidadão de nascimento”.
29 Teenaa naa soldia ni ttuu ki vasiria laatou Paul raa ni hakattaha iaa ia i te saaita naa lokoi; aa te hakamau laatou naa ni mataku i tana saaita ni iloa maa Paul se tama haka Rome, aa Paul iaa ku oti te saitia a ia ki naa seni.
29 Quando os soldados que estavam prestes a interrogar Paulo ouviram que ele era cidadão romano, retiraram-se de imediato. Até mesmo o comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano, pois tinha mandado amarrá-lo.
30 Te hakamau naa soldia raa ni mee ma ki iloa hakaraaoi a ia maa teelaa se ssara peehea naa Jew raa e hai maa Paul ni mee. I te ssoa te aso raa, a ia ni vanaake ki ana soldia raa ki hanaa naa seni e mmau i Paul, teenaa aru iloo ia ki naa maatua hakamaatua te Hare Tapu aa ma naa tama hakamaatua te Kansol raa ki nnoho. Araa too atu iloo ia Paul no hakatuuria imua naa tama naa.
30 No dia seguinte, o comandante ordenou que os principais sacerdotes se reunissem com o conselho dos líderes do povo. Queria descobrir exatamente qual era o problema, por isso soltou Paulo e mandou que o trouxessem diante deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.