Atos 11

Na Taratara TeAtua i naa taratara Takuu (NHO) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Naa aposol raa ma naa tama te lotu e nnoho i naa matakaaina iloto Judea raa ni llono maa naa tama i naa henua sara raa hoki ku hakannoo ki naa taratara TeAtua.
1 Ora, ouviram os apóstolos e os irmãos que estavam na Judéia que também os gentios haviam recebido a palavra de Deus.
2 Te saaita Peter ni hanatu ki Jerusalem raa, naa tama te lotu teelaa e fiffai maa naa tama i naa henua sara ki ssere raa ni ffuri atu ki Peter no mee ake,
2 E quando Pedro subiu a Jerusalém, disputavam com ele os que eram da circuncisão,
3 “Koe ni lavaa peehea te hano no noho iloto te hare naa tama i naa henua sara raa ka kkai hakapaa ma naa tama naa?”
3 dizendo: Entraste em casa de homens incircuncisos e comeste com eles.
4 Teenaa ki huri atu Peter ni taratara ake hakaraaoi iloo i naa vana katoo ni mee iaa ia:
4 Pedro, porém, começou a fazer-lhes uma exposição por ordem, dizendo:
5 “I taku saaita ni noho ka taku i Jopa raa, nau ni hakakkiitea TeAtua i naa mee nei: Nau ni kite i naa hakatere iho te mee e tiputipu ma se maro e llaha e lasi i te lani, teenaa e mee ma ni tama raa e taaohi ki naa tapa e haa te maro naa ka hakatere iho ki laro. Te mee naa ni hakatere iho no ttuki iloo i taku vasi.
5 Estava eu orando na cidade de Jope, e em êxtase tive uma visão; descia um objeto, como se fosse um grande lençol, sendo baixado do céu pelas quatro pontas, e chegou perto de mim.
6 Nau ni ttoka ki loto no kite i naa takkoto naa manu e hahaanai, naa manu kaittama, naa manu e torottoro, aa ma naa manu lellere.
6 E, fitando nele os olhos, o contemplava, e vi quadrúpedes da terra, feras, répteis e aves do céu.
7 Araa nau ku lono i naa taratara iho te reo raa peelaa, ‘Peter. Masike no taa naa manu naa no kai.’
7 Ouvi também uma voz que me dizia: Levanta-te, Pedro, mata e come.
8 “Tevana iaa nau ni mee ake peelaa, ‘TeAriki, nau see lavaa te mee peenaa! Nau seki kai iloo ni manu e kerekkere i te vasi te lotu peenaa.’
8 Mas eu respondi: De modo nenhum, Senhor, pois nunca em minha boca entrou coisa alguma comum e imunda.
9 “Te reo raa ki taratara iho hoki i te lani, ‘Naa mee TeAtua e ttapa ma e taukalleka raa, koe see tarataraina maa teenaa ni mee e kerekkere.’
9 Mas a voz respondeu-me do céu segunda vez: Não chames tu comum ao que Deus purificou.
10 Te taratara naa ni hakahekahe mai ana saaita iloo e toru, ki oti raa te maro raa ku hakaahea ki te lani.
10 Sucedeu isto por três vezes; e tudo tornou a recolher-se ao céu.
11 “I te saaita naa raa, te takatoru taanata teelaa ni heunatia ake i Sisaria no see iaa nau raa, ku ttae ake ki taku hare ni noho.
11 E eis que, nesse momento, pararam em frente à casa onde estávamos três homens que me foram enviados de Cesaréia.
12 Teenaa taratara mai iloo TeAitu Tapu raa ki see mamaanatu tammaki nau aa nau ku masike no hano ma naa tama naa. Takaono naa tama te lotu i Jopa raa ni oo hakapaa maatou ki Sisaria no uru atu hakapaa ki loto te hare Cornelius.
12 Disse-me o Espírito que eu fosse com eles, sem hesitar; e também estes seis irmãos foram comigo e entramos na casa daquele homem.
13 Cornelius ni hakaea mai i ana kite i naa tuu ake te ensol raa i tana hare no mee ake kiaa ia peelaa, ‘Heunatia se tama ki hano ki Jopa no toomai te tanata e ttapa ma ko Simon Peter.
13 E ele nos contou como vira em pé em sua casa o anjo, que lhe dissera: Envia a Jope e manda chamar a Simão, que tem por sobrenome Pedro,
14 Ttama naa ma ki hakaea atu naa taratara teelaa ma ki hakassaoria ai koe aa ma too haanauna naa hakkaatoa.’
14 o qual te dirá palavras pelas quais serás salvo, tu e toda a tua casa.
15 “I taku saaita ni kaamata te taratara raa, TeAitu Tapu raa ni hanatu no tau i naa tama naa, e mee pee ko tana tau ana i taatou i te kaamata.
15 Logo que eu comecei a falar, desceu sobre eles o Espírito Santo, como também sobre nós no princípio.
16 Teenaa ki maanatu ake iloo nau ki naa taratara TeAriki ni mee peelaa, ‘John ni hakaukau tapu te henua ki te vai, aa TeAtua iaa ma ki hakaukau tapu kootou ki TeAitu Tapu.’
16 Lembrei-me então da palavra do Senhor, como disse: João, na verdade, batizou com água; mas vós sereis batizados no Espírito Santo.
17 Taatou e illoa maa TeAtua ni hookii ki naa tama i naa henua sara raa TeAitu Tapu koi teelaa ni hookina mai a Ia ki taatou i te saaita taatou ni lotu i TeAriki Jesus Christ. Nau se tama peehea ki maanatu nau maa TeAtua e lavaa nau te tuukia?”
17 Portanto, se Deus lhes deu o mesmo dom que dera também a nós, ao crermos no Senhor Jesus Cristo, quem era eu, para que pudesse resistir a Deus?
18 Te saaita naa Jew naa ni llono i naa taratara nei raa, naa tama naa ni see hai taratara hakallika hoki ni mee. Laatou ni ffuri no hakanau i TeAtua peelaa, “Aa teenei TeAtua ku hiihai hoki maa naa tama i naa henua sara raa ki ffuri naa manava laatou no tiiake naa haisara laatou ki ora laatou!”
18 Ouvindo eles estas coisas, apaziguaram-se e glorificaram a Deus, dizendo: Assim, pois, Deus concedeu também aos gentios o arrependimento para a vida.
19 Aaraa tama te lotu teelaa ni masseu i te ssao te hakallika ni mee i te saaita Stephen ni taia raa, ni hakattaka no ttae iloo ki Fonisia, Cyprus, aa ko Antiok. Naa tama naa ni hakaea te Lono Taukareka raa ki naa Jew raa koi.
19 Aqueles, pois, que foram dispersos pela tribulação suscitada por causa de Estêvão, passaram até a Fenícia, Chipre e Antioquia, não anunciando a ninguém a palavra, senão somente aos judeus.
20 Aaraa tama te lotu iaa, teelaa ni oomai i Cyprus ma Sairin, ni oo ki Antiok no hakaea ki naa tama haka Greece raa i te Lono Taukareka i TeAriki Jesus.
20 Havia, porém, entre eles alguns cíprios e cirenenses, os quais, entrando em Antioquia, falaram também aos gregos, anunciando o Senhor Jesus.
21 TeAtua ni tokonaki hakaraaoi iloo ki naa tama naa, teenaa e tammaki iloo naa tama ni ffuri naa manava laatou no tautari ki TeAriki.
21 E a mão do Senhor era com eles, e grande número creu e se converteu ao Senhor.
22 Naa tama te lotu i Jerusalem raa ni llono maa e tammaki iloo naa tama i Antiok ku lotu. Teenaa heunatia iloo laatou Barnabas ki hano ki te matakaaina naa.
22 Chegou a notícia destas coisas aos ouvidos da igreja em Jerusalém; e enviaram Barnabé a Antioquia;
23 Te saaita Barnabas ni tae atu raa, a ia ni kite i naa heheuna te laaoi TeAtua i naa ora naa tama i te kina naa, teenaa hai ake iloo ia ki naa tama naa ki lotu maaoni laatou i TeAriki ma naa hatumanava laatou.
23 o qual, quando chegou e viu a graça de Deus, se alegrou, e exortava a todos a perseverarem no Senhor com firmeza de coração;
24 Barnabas se tama e sosorina taukareka aa e lotu maaoni, aa naa mahi TeAitu Tapu raa e takkoto iaa ia. Teenaa e tammaki iloo naa tama ni ffuri naa manava laatou no lotu i TeAriki.
24 porque era homem de bem, e cheio do Espírito Santo e de fé. E muita gente se uniu ao Senhor.
25 Ki oti raa Barnabas ku masike no hano ki Tarsus no ssee i Saul.
25 Partiu, pois, Barnabé para Tarso, em busca de Saulo;
26 I tana saaita ni lave i Saul raa, toa iloo ia no nnoho laaua i Antiok. I loto te setau hakkaatoa raa, Barnabas laaua ma Saul ni kkutu peenaa ma naa tama te lotu raa ka akonaki laaua te lopo tama iloo. Teenaa naa tama te lotu i Antiok raa ni mua taapaa ma ni ‘Tama Christ’.
26 e tendo-o achado, o levou para Antioquia. E durante um ano inteiro reuniram-se naquela igreja e instruíram muita gente; e em Antioquia os discípulos pela primeira vez foram chamados cristãos.
27 I te saaita naa raa, e mee naa pure TeAtua ni oo ake i Jerusalem ki Antiok.
27 Naqueles dias desceram profetas de Jerusalém para Antioquia;
28 Te tama tokotasi i naa tama naa, tana inoa ko Agabus, ni usuhia TeAitu Tapu raa no masike ki aruna no pesi tana taratara maa naa tama hakkaatoa e nnoho i te kerekere nei ma ki laavea te one e lasi. (Te one naa ni lave i te henua i te ssao Claudius ni noho ma ko te Tuku hakamaatua i Rome.)
28 e levantando-se um deles, de nome Ágabo, dava a entender pelo Espírito, que haveria uma grande fome por todo o mundo, a qual ocorreu no tempo de Cláudio.
29 Teenaa tuku iloo te taratara naa tama e lotu raa maa laatou ki kkave se kooina naa mane laatou e lavaa te hakanaaopo raa ki naa tama e lotu e nnoho i Judea.
29 E os discípulos resolveram mandar, cada um conforme suas posses, socorro aos irmãos que habitavam na Judéia;
30 Naa tama naa ni ssiko mane no kauake iloo ki Barnabas laaua ma Saul ki oo no kaavea ki naa tama hakamaatua te lotu i Judea.
30 o que eles com efeito fizeram, enviando-o aos anciãos por mão de Barnabé e Saulo.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.