Apocalipse 16

Na Taratara TeAtua i naa taratara Takuu (NHO) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Ki oti raa nau ku lono i te tama e taratara mai vaaruna i te Hare Tapu raa ki naa ensol e hitu naa, “Kootou oo no nnini naa tamaa kamete e takkoto naa haaeo TeAtua raa ki te kerekere!”
1 Ouvi, então, uma voz forte saindo do templo, que dizia aos sete Anjos: Ide, e derramai sobre a terra as sete taças da ira de Deus.
2 Te ensol mua raa ni hano no nnini tana tamaa kamete. Naa haitino naa tama e ttaka ma te hakailona te manu kaitama ma naa tama teelaa e lotu ki tana aitu penapena raa ni hakallono isu hakkaatoa ka ppara naa haitino laatou.
2 O primeiro, portanto, pôs-se a derramar a sua taça sobre a terra. Formou-se uma úlcera atroz e maligna nos homens que tinham o sinal da Fera e que se prostravam diante de sua imagem.
3 Teenaa te ssoa te ensol raa ku nnini tana tamaa kamete raa ki te moana. Te moana ni huri no mee ma se ttoo te tama e mate. Naa manu ma naa ika i te moana ni mmate hakkaatoa.
3 O segundo derramou a sua taça sobre o mar. Este tornou-se sangue, como o de um morto, e pereceu todo ser que estava no mar.
4 Te ttoru naa ensol raa ku nnini tana tamaa kamete raa ki naa vai e ffuro ma naa vai e takkoto i naa sao. Naa vai naa ni ffuri no mee ma se ttoo.
4 O terceiro derramou a sua taça sobre os rios e as fontes das águas, e transformaram-se em sangue.
5 Teenaa nau ku lono te ensol e roorosi naa vai raa e mee maa, “Oo hakatonu ni mee raa e ttonu ttike, i aa koe ko te tama e tapu, te tama teelaa ni noho mai imua aa teenei e noho i te ssao nei!
5 Ouvi, então, o anjo das águas dizer: Tu és justo, tu que és e que eras o Santo, que assim julgas.
6 Naa ttoo naa tama te kanohenua TeAtua ma naa pure TeAtua raa ni ssii mai i naa rima naa tama naa, aa teenei laatou ku hakaunumia hoki koe ki te ttoo. Laatou nei ku hakkaitoaina hakaraaoi iloo i naa vana laatou ni mee.”
6 Porque eles derramaram o sangue dos santos e dos profetas, tu lhes deste também sangue para beber. Eles o merecem.
7 Ki oti raa nau ku lono te reo e taratara mai i te kina te olta, “TeAtua, TeAriki Haimahi. Oo hakatonu nei e ttonu maaoni!”
7 Ouvi o altar dizer: Sim, Senhor Deus Dominador, são verdadeiros e justos os teus julgamentos.
8 Te haa naa ensol raa ku nnini tana tamaa kamete raa ki te laa, teenaa naa tama raa ni tiiake ki tuunia i te vvela te laa.
8 O quarto derramou a sua taça sobre o sol, e foi-lhe dado queimar os homens com o fogo.
9 Laatou ni tuunia i te vvela, teenaa ki ffuri laatou no tuku haaeo i te inoa TeAtua, te tama teelaa e lavaa te pesi ake naa haaeo ki laatou. Laatou ni see te tiiake naa haisara laatou naa no hakannau i te haimahi TeAtua.
9 E os homens foram queimados por grande calor, e amaldiçoaram o nome de Deus, que pode desencadear esses flagelos; e não quiseram arrepender-se e dar-lhe glória.
10 Ki oti raa te rima naa ensol raa ku nnini tana tamaa kamete raa ki te nohorana te manu kaitama, teenaa naa tama i te nohorana te manu kaitama raa ni uuhia te poouri e lasi. Naa tama naa ni ttani i naa hakallono isu laatou.
10 O quinto derramou a sua taça sobre o trono da Fera. Seu reino se escureceu e seus súditos mordiam a língua de dor.
11 Laatou ni ffuri no tuku haaeo i TeAtua i te lani i laatou e hakallono isu aa i naa ppara naa haitino laatou. Tevana iaa laatou ni see tiiake naa sosorina tippua laatou.
11 Amaldiçoaram o Deus do céu por causa de seus sofrimentos e das suas feridas, sem se arrependerem dos seus atos.
12 Ki oti raa te ono naa ensol raa ku nnini tana tamaa kamete raa ki te vai e ttapa ma ko Euphrates. Te vai naa ni tere ki laro no pakupaku, ki takoto se ara maa naa tuku e oomai i te anake.
12 O sexto derramou a sua taça sobre o grande rio Eufrates, e secaram-se as suas águas para que se abrisse caminho aos reis do oriente.
13 Teenaa kite iloo nau naa aitu e kerekkere e toru, e tiputtipu ma ni rokrok. Laatou ni ssura iho i te pukua te dragon, te pukua te manu kaitama, aa te pukua te pure hakareeresi.
13 Vi {sair} da boca do Dragão, da boca da Fera e da boca do falso profeta três espíritos imundos semelhantes a rãs;
14 Teenei ko naa aitu naa tippua teelaa ni hakassura naa mahi aitu. Takatoru aitu nei e ttae ki naa tuku katoo i te maarama nei, teenaa ki hakakkutu laatou hakapaa no hetaa i te aso e lasi TeAtua Haimahi.
14 são os espíritos de demônios que realizam prodígios, e vão ter com os reis de toda a terra, a fim de reuni-los para a batalha do Grande Dia do Deus Dominador.
15 TeAriki ki mee ake, “Kootou ki hakamattoni lokoi i te mee nei! Nau ma ki hakateki no hakasura mai, e mee koi ma ko te tama kailaarao e uru atu ki loto naa hare kootou i te saaita kootou see illoa. Kootou ki roorosi hakaraaoi ki see hakatekia kootou. Kootou ki ttara naa taapuru kootou ki mmau, ki see nnapa kootou i naa furoffuro takaffua kootou vaaroto te henua i taku sao ma ki hakasura atu.”
15 {Eis que venho como um ladrão! Feliz aquele que vigia e guarda as suas vestes para que não ande nu, ostentando a sua vergonha!}
16 Teenaa naa aitu raa ki hakakkutu ake naa tuku raa ki te kina e ttapa ma ko Armagedon i te taratara naa Jew.
16 Eles os reuniram num lugar chamado em hebraico Har-Magedon.
17 Ki oti raa te hitu naa ensol raa ku too tana tamaa kamete raa no nnini ki naa uruaoa. Teenaa ki lono nau i naa taratara mai vaaruna te reo i te nohorana maatua iloto te Hare Tapu raa peelaa, “Teenei ku oti hakkaatoa!”
17 O sétimo derramou a sua taça pelos ares e saiu do templo uma grande voz do trono, que dizia: Está pronto!
18 Te uila raa ni taaraki ka takattuu naa hatturi, teenaa te hui te mahuke raa ni ruu. Te mahuke nei ku hakamataku i naa mahuke katoo ni ssura. E kaamata mai iloo i te saaita naa tama i te maarama nei ni penapenaa TeAtua raa, see hai mahuke ni lasi peenei.
18 Houve, então, relâmpagos, vozes e trovões, assim como um terremoto tão grande como jamais houve desde que há homens na terra.
19 Te hui te henua Babilon naa ni matohi ki naa vasi e toru, aa naa henua e llasi i naa matakaaina hakkaatoa ni masseu. TeAtua ni hakamaarona i naa vana e kerekkere ni ssura i Babilon, teenaa e hakaunumia ai a Ia naa tama te henua naa ki te vaimmara, teenaa ko ana loto e hakappuu atu ki laatou.
19 A grande cidade foi dividida em três partes, e as cidades das nações caíram, e Deus lembrou-se da grande Babilônia, para lhe dar de beber o cálice do vinho de sua ira ardente.
20 Naa tamaa henua aa ma naa mouna raa hakkaatoa ni seua no seai hakaoti.
20 Todas as ilhas fugiram, e montanha alguma foi encontrada.
21 Naa hui ais e llasi iloo, e nnoto i te mmaha naa paeke leisi tiki lua raa, ni maaoha mai i te lani ki naa tama naa. Teenaa ki massike laatou no taratara haaeoina TeAtua, i naa haaeo raa ku hakamattaku hakallika iloo.
21 Grandes pedras de gelo, que podiam pesar um talento, caíram do céu sobre os homens. Os homens amaldiçoaram a Deus por causa do flagelo da saraiva, pois este foi terrível.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.