Atos 22

Malagano ga Ambi (MWE) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 “Ashaapwanga na asha awawa, nnaino mmbilikananje shinguti bheleketa nkwitapula!”
1 — Meus senhores, irmãos e pais, escutem o que eu vou dizer a vocês em minha defesa!
2 Bhakapilikananjeje bhalibheleketa Shiebhulania gubhapundilenje kupumula. Na bhalabho a Pauli gubhapundile kubheleketa.
2 Quando o ouviram falar em hebraico , eles ficaram mais quietos ainda. Então Paulo disse:
3 “Nne Nanyaudi, kumelekwe ku Tasho shilambo sha Kilikia. Ikabheje punelelwe pa Yelushalemu pepano na bhaajiganya bhangu a Gamalieli. Nashinkujiganywa ukoto Shalia ja ashinakulu bhetu. Nashinkwiishoya kwa ntima gwangu gowe kwa a Nnungu malinga lelo shinninginji mmanganyanjishi.
3 — Eu sou judeu, nascido em Tarso, na região da Cilícia, mas fui criado aqui em Jerusalém como aluno de Gamaliel. Fui educado muito rigorosamente dentro da lei dos nossos antepassados. Eu era muito dedicado a Deus, como todos vocês aqui também são.
4 Nashinkwaapotekanga mpaka kwaabhulaganga bhandunji bhakaagulanga a Yeshu. Natendaga kwaakamulanga bhanabhalume na bhanabhakongwe nikwaatabhanga, nikwaugalilanga nnigelesha.
4 Persegui os que seguiam este Caminho e fiz com que alguns fossem condenados à morte. Prendi homens e mulheres e os joguei na cadeia.
5 Bhakulungwa bha bhaabhishila na bhanangulungwa bhowe bha lukumbi shibhakong'ondelanje gegano. Gumboshele bhaluwa kukopoka kunngwabhonji jibhajandishilwenje ashaapwetu Bhayaudi bhalinginji ku Dameshiki. Gumbite ku Dameshiki nkupinga ngaakamulanje bhene bhandunjibho na kwiyanabhonji ku Yelushalemu bhali bhatabhilwenje nkupinga bhaukumulwanje.
5 O Grande Sacerdote e todo o Conselho Superior podem provar que estou dizendo a verdade, pois eu recebi cartas deles, escritas para os irmãos judeus que moram em Damasco. E fui até lá para prender os seguidores deste Caminho e trazê-los presos com correntes a Jerusalém, a fim de serem castigados.
6 “Bhai, punaaliji mumpanda malanga ga shaa shita ja mui tome naika ku Dameshiki, shangupe shikukoposhelaga shilangaya sha punda kukopoka ku nnungu gushinangashiye mmbali yowe.
6 E Paulo continuou: — Eu estava viajando, já perto de Damasco, e era mais ou menos meio-dia. De repente, uma forte luz que vinha do céu brilhou em volta de mim.
7 Penepo gung'wile pai, gumbilikene lilobhe lilimalanjila, ‘Shauli, Shauli! Kwa nndi unamboteka?’
7 Eu caí no chão e ouvi uma voz que me dizia: “Saulo, Saulo, por que você me persegue?”
8 Nne gumushiye, ‘Mmwe Mmakulungwa agani?’ Nabhalabho gubhamalanjile, ‘Nne a Yeshu Bhanashaleti bhunkwaapoteka.’
8 — Então eu perguntei: “Quem é o senhor?”
9 Na bhene bhalinginji pamo na nne bhala, bhashibhweninji shilangaya shila ikabheje bhangalipilikana lilobhe lika jwene abheleketaga na nne.
9 — Os homens que viajavam comigo viram a luz, porém não ouviram a voz de quem falava comigo.
10 Bhai, gumushiye, ‘Ndende bhuli Mmakulungwa?’ Bhakulungwa bhala gubhamalanjile, ‘Jima, ujende ku Dameshiki na kweneko shiubhalanjilwe yupinjikwa utende.’
10 Eu perguntei: “Senhor, o que devo fazer?” — E o Senhor respondeu:
11 Kwa ligongo lyapunda langaya shilangaya shila nangakombola kulola kwa nneyo gubhangamwilenje nkono ni nongoya mpaka ku Dameshiki.
11 — Aquela luz brilhante tinha me deixado cego. Por isso os meus companheiros me pegaram pela mão e me levaram até Damasco.
12 “Kweneko ashinkupagwa mundu jumo lina lyakwe a Anania, mundu abhajogopaga a Nnungu na kunda Shalia jetu na manyika na eshimika na Bhayaudi bhatamanganaga ku Dameshiki.
12 Havia ali um homem chamado Ananias. Ele era religioso, obedecia à nossa Lei , e todos os judeus que moravam em Damasco o respeitavam.
13 Gubhaishe mmona, gubhajimi tome na nne, gubhashite, ‘Apwanga a Shauli! Nnole kabhili.’ Popo pepo gunnolile, gunaabhweni.
13 Esse homem veio me procurar, chegou perto de mim e disse: “Irmão Saulo, veja de novo!” — No mesmo instante comecei a ver de novo e olhei para ele.
14 Kungai Anania gubhashite, ‘Nnungu jwa ashainabhetu ashikunng'agula mmwe nkupinga mwiimanye ibhapinga na mwaamanye Bhakamula Maengo bhabho bhanguja na pilikana lilobhe likopoka nkang'wa jabho.
14 Então ele disse: “Saulo, o Deus dos nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele, para ver o seu Bom Servo e para ouvir o Servo falar com você pessoalmente.
15 Pabha shimwaakong'ondele kubhandu bhowe ga imwibhweni na imwipilikene.
15 Pois você será testemunha dele para dizer a todos aquilo que você tem visto e ouvido.
16 Bhai, igala nkulinda nndi? Nnjime, nkabhatishwe nneshelelwe ilebho yenu kwa tenda nneyo shinnisheme lina lya Bhakulungwa.’
16 E agora não espere mais. Levante-se, peça a ajuda do Senhor e seja batizado, e os seus pecados serão perdoados.”
17 “Bhai, ngabhujeje ku Yelushalemu, nilinkujuga Nnungu nniekalu guniibhweni agamii.
17 E Paulo terminou, dizendo: — Então eu voltei para Jerusalém. Quando estava orando no Templo, tive uma visão.
18 Gunaabhweni Bhakulungwa bhalimalanjila, ‘Shangu! Ujabhule pa Yelushalemu pabha bhandunji bha pepano bhakakukundanga pushiungong'ondele nne.’
18 Vi o Senhor, e ele me disse: “Saia depressa de Jerusalém porque as pessoas daqui não aceitarão o que você vai dizer a meu respeito.”
19 Gunaajangwile, ‘Mmakulungwa, bhalabhonji bhamumanyinji kuti nne natendaga pita mmashinagogi kwaakamulanga na kwaakomanga bhankulupalilangaga mmwe bhala.
19 — Eu respondi: “Senhor, eles sabem muito bem que eu ia às sinagogas , e prendia os que criam em ti, e batia neles.
20 Na kabhili pubhabhulegwe bhaakong'ondela bhenu a Shitepano, nne namwene naapali popo nguliengwa na yatendekaga ila akuno nilingamwile nngubho yabhonji bhaabhulagangaga bhala.’
20 Quando estavam matando Estêvão, que falava a respeito de ti, ó Senhor, eu estava ali, concordando com aquele crime. E até tomei conta das capas dos assassinos dele.”
21 Na Bhakulungwa gubhamalanjile, ‘Jenda, shinikutume kwaatalika kubhandunji bha ilambo ina.’ ”
21 — Aí o Senhor disse: “Vá, pois eu vou enviá-lo para bem longe; vou enviá-lo aos não judeus.”
22 Bhandunji bhala gubhaapilikenishiyenje a Pauli mpaka penepo, ikabheje bhakabheleketeje genego, gubhatandwibhenje kujobhela bhalinkutinji, “Mwabhulaje! Mundu jwa nnei kubhulagwape.”
22 A multidão ficou ouvindo Paulo até que ele disse isso, mas aí eles começaram a gritar com toda a força: — Matem esse homem! — Ele não merece viver!
23 Gubhapundilenje kujobhela akuno bhalileshelanga kunani nngubho yabhonji na litutuli.
23 Eles gritavam, sacudiam as capas no ar e jogavam poeira para cima.
24 Bhakulungwa bha bhakomana ngondo gubhaamulishe bhaapelekanje a Pauli nkati lugwani lwa manjola, gubhaabhalanjilenje bhaakomanje ibhoko nkupinga bhamumanye shiumilo shajamililwa nneila na Bhayaudi.
24 Então o comandante mandou que os seus soldados levassem Paulo para dentro da fortaleza. Mandou também que o chicoteassem para que ele contasse por que a multidão estava gritando contra ele.
25 Ikabheje bhakaatabhanjeje nkupinga bhaakomanje ibhoko, a Pauli gubhaabhushiye bhakulungwa bha manjola bhajimi tome, “Bhuli, mwa mmbone mmanganya kunkoma mundu jwa ku Loma akanabhe ukumulwa?”
25 Porém, quando o estavam amarrando para chicoteá-lo, Paulo perguntou ao oficial romano que estava perto dele: — Será que vocês têm o direito de chicotear um cidadão romano, especialmente um que não foi condenado por nenhum crime?
26 Bhakulungwa bha manjola bhala bhakapilikaneje nneyo, gubhaalugulile bhakulungwa bha bhakoma ngondo bhala bhalinkuti, “Nkupinga tenda nndi? Jwene munduju nshilambo jwa ku Loma!”
26 Quando o oficial ouviu isso, foi falar com o comandante e disse: — O que é que o senhor vai fazer? Aquele homem é cidadão romano!
27 Bhai, bhakulungwa bha bhakomana ngondo bhala gubhaajendele a Pauli gubhaabhushiye, “Mmalanjile, mmwe mmashilambo sha ku Loma?” A Pauli gubhaajangwile, “Elo.”
27 Então o comandante foi falar com Paulo e perguntou: — Me diga uma coisa: você é mesmo cidadão romano? — Sou! — respondeu Paulo.
28 Bhakulungwa bha bhakomana ngondo gubhashite, “Nne njipata ushilambo gwa ku Loma kwalipila mmbiyayaigwinji.” A Pauli gubhashite, “Ikabheje nne nanshilambo jwa ku Loma kwa bhelekwa.”
28 Aí o comandante disse: — Eu também sou, e isso me custou muito dinheiro. Paulo respondeu: — Pois eu sou cidadão romano de nascimento.
29 Bhai, bhandunji bhapingangaga kwaabhuya a Pauli bhala shangupe gubhajabhulenje. Nkali bhakulungwa bha bhakomana ngondo bhala gubhajogwepe bhakamumanyeje kuti a Pauli pubhaliji bha shilambo sha Loma na pabha bhashinkwaatabha mindondolo.
29 Imediatamente os homens que iam chicoteá-lo recuaram. E o próprio comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano e ele tinha mandado amarrá-lo.
30 Malabhi gakwe, bhakulungwa bha manjola gubhapinjle bhamumanye kuti Bhayaudi bhakwaalugulanga bhuli a Pauli. Kwa nneyo gubhaagopwele mindondolo a Pauli, gubhaamulishenje bhakulungwanji bha bhaabhishila na bha lukumbi bhowe bhatamangane shitamo. Kungai gubhaajimishe a Pauli pakatipakati lukumbi.
30 O comandante queria saber com certeza por que os judeus estavam acusando Paulo. Então, no dia seguinte, mandou que tirassem as correntes que o prendiam e ordenou que os chefes dos sacerdotes e todo o Conselho Superior se reunissem. Depois mandou que trouxessem Paulo e o colocassem em frente deles.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.