Lucas 1

Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Nu̱may tseꞌe je̱ jayu du̱nu̱pa̱a̱jmtkidi je̱tseꞌe du̱jaꞌadat ti veꞌe toojnju ko̱jtsju joma veꞌe a̱a̱ts je̱ nꞌit je̱ nnaax.
1 Prezado Teófilo, Muitas pessoas têm se esforçado para escrever a história das coisas que aconteceram entre nós.
2 Je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱jaaydu ax joꞌn a̱a̱tseꞌe xtukꞌixti xtuknu̱jaꞌvidi je̱ꞌe̱da juuꞌ veꞌe je̱ jayu du̱tukꞌíxtup je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook je̱tseꞌe du̱ꞌixti du̱mó̱tudi vintso̱ veꞌe tyoojnji kyo̱jtsji vanꞌítani ku veꞌe veꞌem tyonꞌukvaajnji kyo̱jtsꞌukvaajnji.
2 Elas escreveram o que foi contado por aqueles que viram essas coisas desde o começo e anunciaram a mensagem do evangelho .
3 Ñu̱má̱jiva Teófilo, nay veꞌempa a̱ts, ta̱ a̱tseꞌe nyaktu̱v nyaktoodaꞌaky je̱ts a̱tseꞌe o̱y nmu̱java pa̱n vintso̱ veꞌe nu̱jom juuꞌ jaty tyoojnji kyo̱jtsji vanꞌítani ku veꞌe je̱ Cristo ka̱jx cho̱o̱ꞌntkꞌukvaajñ. Nꞌo̱yjaꞌvipts a̱tseꞌe je̱ts a̱ts mitseꞌe ntuknu̱jaya pa̱n vintso̱ veꞌe toꞌk nax jadoꞌk nax jyajty,
3 Portanto, Excelência, eu estudei com todo o cuidado como foi que essas coisas aconteceram desde o princípio e achei que seria bom escrever tudo em ordem para o senhor,
4 veꞌem tseꞌe o̱y xnu̱jávat je̱ts tyú̱vam je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ veꞌe myaktukꞌix.
4 a fim de que o senhor pudesse conhecer toda a verdade sobre os ensinamentos que recebeu.
5 Ku veꞌe je̱ Herodes yakkutojkp vyeꞌna je̱m judéait yꞌit jo̱o̱tm, je̱m tseꞌe yꞌijt toꞌk je̱ teeꞌ juuꞌ veꞌe du̱xa̱a̱j Zacarías. Toꞌk je̱ ja̱ka̱ꞌa̱ juuꞌ veꞌe Abías du̱xa̱a̱j, je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ teeꞌta̱jkta juuꞌ veꞌe je̱ Zacarías mya̱a̱ttoon. Je̱ teeꞌ juuꞌ veꞌe du̱xa̱a̱ja Aarón, je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ chaan je̱ kyo̱o̱j ijtpa je̱ Zacarías je̱ ñu̱da̱ꞌa̱x. Elisabet je̱ꞌe̱ veꞌe xya̱a̱j yꞌijt.
5 Quando Herodes era o rei da terra de Israel, havia um sacerdote chamado Zacarias, que era do grupo dos sacerdotes de Abias. A esposa dele se chamava Isabel e também era de uma família de sacerdotes.
6 Tu̱v tseꞌe je̱ jyáyuvinda je̱ jyoojntykinda yꞌijt vaꞌan nu̱me̱jtsk je̱ja je̱ Nteꞌyam vyinkujk, kyutyoondup tseꞌe yꞌijt je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n je̱ pyavaꞌnu̱n, kaꞌa tseꞌe pa̱n ti to̱kin pyaatu̱xjada.
6 Esse casal vivia a vida que para Deus é correta, obedecendo fielmente a todas as leis e mandamentos do Senhor.
7 Ax kaꞌa tseꞌe pa̱n yꞌónu̱kta ku̱x pu̱m je̱ꞌe̱ veꞌe je̱tseꞌe je̱ Elisabet je̱ ónu̱k du̱kajayé̱pu̱t, veꞌempa naꞌavani amá̱jani veꞌeda.
7 Mas não tinham filhos porque Isabel não podia ter filhos e porque os dois já eram muito velhos.
8 Ku veꞌe je̱ Abías je̱ jya̱ka̱ꞌa̱ tyukka̱daakji je̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam du̱mutóndat du̱mupá̱ktat je̱p ma̱ja̱ tsaptu̱jkp, ax joꞌn du̱tonda yꞌijt je̱ teeꞌta̱jkta,
8 Certo dia no Templo de Jerusalém, Zacarias estava fazendo o seu trabalho de sacerdote, pois era a sua vez de fazer aquele trabalho diário.
9 je̱ Zacarías tseꞌe tukka̱daakju je̱tseꞌe tyá̱kat je̱p ma̱ja̱ tsaptu̱jkp yakpo̱o̱mjo̱jkpa joma veꞌe je̱ kunuuꞌkx it.
9 Conforme o costume dos sacerdotes, ele havia sido escolhido por sorteio para queimar o incenso no altar e por isso entrou no Templo do Senhor.
10 Ax namvaatts je̱ꞌe̱ veꞌe du̱yakja̱k je̱ po̱o̱m je̱tseꞌe je̱ nu̱may jayu chapko̱tsta je̱p ma̱ja̱ tsapta̱ktaagujkp,
10 Durante o tempo em que o incenso queimava, o povo lá fora fazia orações.
11 vanꞌit tseꞌe je̱ Zacarías du̱ꞌixpaaty toꞌk je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌaangeles tyena je̱ja je̱ po̱o̱m jo̱jkpe̱jtu̱n yꞌakaꞌyu̱n paꞌayi.
11 Então um anjo do Senhor apareceu em frente de Zacarias, de pé, do lado direito do altar.
12 Ku tseꞌe je̱ Zacarías du̱ꞌix je̱ ángeles, kaꞌa tseꞌe du̱ꞌukmutaayvaatni vintso̱ veꞌe jyátu̱kat, o̱o̱y tseꞌe tyuntsa̱ꞌki.
12 Quando Zacarias o viu, ficou com medo e não sabia o que fazer.
13 Vanꞌit tseꞌe je̱ ángeles ña̱ꞌmu̱xji:
13 Mas o anjo lhe disse: — Não tenha medo, Zacarias, pois Deus ouviu a sua oração! A sua esposa vai ter um filho, e você porá nele o nome de João.
14 Mjayé̱pup tseꞌe je̱ xo̱o̱jntku̱n, nay veꞌempa tseꞌe nu̱may je̱ jayu o̱o̱y tyunxo̱o̱ndu̱ktat ku veꞌe kye̱ꞌe̱xu̱t.
14 O nascimento dele vai trazer alegria e felicidade para você e para muita gente,
15 Je̱ mꞌónu̱k, ñu̱má̱japts je̱ꞌe̱ veꞌe o̱o̱y je̱ja je̱ Nteꞌyam vyinkujk, kaꞌa tseꞌe je̱ tsaaydum paꞌajk na̱a̱j du̱ꞌooꞌku̱t, ni kaꞌava tseꞌe je̱ viijnk ma̱kk na̱a̱j du̱ꞌooꞌku̱t; jakye̱ꞌe̱xna veꞌe vye̱ꞌnat, vanꞌit tseꞌe je̱ Espíritu Santo myo̱ꞌo̱ju̱t je̱ ma̱kkin je̱ts je̱ vinmaꞌyu̱n je̱tseꞌe du̱tónu̱t juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam cha̱jkp.
15 pois para o Senhor Deus ele será um grande homem. Ele não deverá beber vinho nem cerveja. Ele será cheio do Espírito Santo desde o nascimento
16 Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe nu̱may je̱ israeejlit jayu ñapya̱a̱jmjidinuvat je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n ma̱a̱t, je̱ꞌe̱ je̱ Ntyeꞌyamda.
16 e levará muitos israelitas ao Senhor, o Deus de Israel.
17 Je̱ Juan tseꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n du̱vintooꞌvá̱kap, jyayé̱pupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱m jyaꞌvin ka̱jxm je̱ Espíritu Santo je̱ts je̱ ma̱kkin ax joꞌn je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe je̱ Elías jyaye̱jp, veꞌem tseꞌe du̱yaknamyujo̱tꞌó̱yajat je̱ teeꞌ je̱ taak ma̱a̱t je̱ yꞌónu̱kta; je̱ts je̱ jayu juuꞌ veꞌe kaka̱tsu̱vinmó̱tudup, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱tukvinmó̱tudap. Veꞌem tseꞌe je̱ jayu apa̱a̱mdu̱ka du̱ꞌaꞌíxtinit je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n ku veꞌe myiinnit.
17 Ele será mandado por Deus como mensageiro e será forte e poderoso como o profeta Elias. Ele fará com que pais e filhos façam as pazes e que os desobedientes voltem a andar no caminho direito. E conseguirá preparar o povo de Israel para a vinda do Senhor.
18 Vanꞌit tseꞌe je̱ Zacarías je̱ ángeles du̱ꞌamo̱tutu̱vi:
18 Então Zacarias perguntou ao anjo: — Como é que eu vou saber que isso é verdade? Estou muito velho, e a minha mulher também.
19 Vanꞌit tseꞌe je̱ ángeles yꞌatso̱o̱jvji:
19 O anjo respondeu: — Eu sou Gabriel,
20 Ku̱xeꞌe tu̱xkajaanchjáva ax joꞌn a̱tseꞌe nvaꞌañ, oom tseꞌe mtaannit, kaꞌa veꞌe mꞌukꞌo̱ꞌyixjinit je̱tseꞌe mkó̱tsu̱t, vanꞌítnumeꞌe mko̱jtsꞌukvaannuvat ku veꞌe tyónju̱t ax joꞌn a̱tseꞌe nka̱ts, kuunumeꞌe je̱ mꞌónu̱kta kye̱ꞌe̱xu̱t.
20 Você não está acreditando no que eu disse, mas isso acontecerá no tempo certo. E, porque você não acreditou, você ficará mudo e não poderá falar até o dia em que o seu filho nascer.
21 Je̱ nu̱may jayu, je̱pts je̱ꞌe̱ veꞌe du̱ꞌaꞌixta je̱ Zacarías ma̱ja̱ tsapta̱ktaagujkp, je̱ꞌe̱ tseꞌe kyanu̱jaꞌvidup pa̱n tya̱jxeꞌe tyana je̱p ma̱ja̱ tsaptu̱jkp.
21 Enquanto isso, o povo estava esperando Zacarias, e todos estavam admirados com a demora dele no Templo.
22 Ku veꞌe je̱ Zacarías pyítsum, kaꞌa tseꞌe yꞌukꞌo̱ꞌyixjini je̱tseꞌe kyó̱tsu̱t, ko̱o̱jyji veꞌe je̱ yꞌaaj je̱ kya̱ꞌa̱j du̱yakyo̱ꞌy ku̱x oomeꞌe tu̱tyáñ. Vanꞌit tseꞌe je̱ nu̱jaꞌvin du̱pa̱jkti je̱ nu̱may jayu je̱ts je̱peꞌe ti veꞌe tu̱yakꞌixju̱.
22 Quando saiu, Zacarias não podia falar. Então perceberam que ele havia tido uma visão no Templo. Sem poder falar, ele fazia sinais com as mãos para o povo.
23 Ku veꞌe du̱yakpuuk vinxu̱p xa̱a̱j veꞌe je̱ Nteꞌyam du̱mutuujn du̱mupu̱jk je̱p ma̱ja̱ tsaptu̱jkp, na̱jkxnu tseꞌe je̱m tya̱kꞌam.
23 Quando terminaram os seus dias de serviço no Templo, Zacarias voltou para casa.
24 Vanꞌit tseꞌe je̱ ñu̱da̱ꞌa̱x Elisabet tyaajñ kanu̱vaꞌajtsap. Kaꞌa tseꞌe yꞌukpítsumni, mugo̱o̱xk po̱ꞌo̱ veꞌe tyunꞌijt je̱p tu̱jkpji.
24 Pouco tempo depois Isabel, a sua esposa, ficou grávida e durante cinco meses não saiu de casa. E ela disse:
25 Je̱tseꞌe vyaajñ:
25 — Agora que o Senhor me ajudou, ninguém mais vai me desprezar por eu não ter filhos.
26 Tojtu̱k po̱ꞌo̱ veꞌe je̱ Elisabet je̱ yꞌónu̱k du̱tsa̱mꞌit vyeꞌna, vanꞌit tseꞌe je̱ Nteꞌyam du̱kejx toꞌk je̱ yꞌaangeles juuꞌ veꞌe Gabriel du̱xa̱a̱j; je̱m Nazaret tseꞌe du̱kejx, toꞌk je̱ kajpu̱n juuꞌ veꞌe je̱m galiléait yꞌit jo̱o̱tm,
26 Quando Isabel estava no sexto mês de gravidez, Deus enviou o anjo Gabriel a uma cidade da Galileia chamada Nazaré.
27 je̱tseꞌe o̱jts du̱ꞌix toꞌk je̱ kiixu̱ta̱ꞌa̱x juuꞌ veꞌe María du̱xa̱a̱j, yaaꞌvya̱jknuts je̱ꞌe̱ veꞌe, Joseejts je̱ꞌe̱ veꞌe xya̱a̱j je̱ ñu̱yaaꞌy, je̱ David je̱ chaan je̱ kyo̱o̱j.
27 O anjo levava uma mensagem para uma virgem que tinha casamento contratado com um homem chamado José, descendente do rei Davi. Ela se chamava Maria.
28 Je̱ aangeleseꞌeta̱jki joma veꞌe je̱ María je̱tseꞌe du̱nu̱u̱jmi:
28 O anjo veio e disse: — Que a paz esteja com você, Maria! Você é muito abençoada. O Senhor está com você.
29 Ax ku tseꞌe du̱ꞌamo̱tunajxy vintso̱ veꞌe je̱ ángeles ña̱ꞌmu̱xji, atu̱va ato̱ki tseꞌe du̱tuktaajñ je̱tseꞌe o̱jts du̱tunvinmay pa̱n tya̱jxeꞌe veꞌem myuka̱tsju̱.
29 Porém Maria, quando ouviu o que o anjo disse, ficou sem saber o que pensar. E, admirada, ficou pensando no que ele queria dizer.
30 Vanꞌit tseꞌe je̱ ángeles ña̱ꞌmu̱xji:
30 Então o anjo continuou: — Não tenha medo, Maria! Deus está contente com você.
31 ónu̱k ma̱a̱teꞌe mtánu̱t je̱tseꞌe toꞌk je̱ piꞌk mix xyakke̱ꞌe̱xu̱t, Jesús tseꞌe mtukxa̱a̱jap.
31 Você ficará grávida, dará à luz um filho e porá nele o nome de Jesus .
32 Ñu̱má̱japts je̱ꞌe̱ veꞌe o̱o̱y, yakkó̱tsupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ts je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌOnu̱k je̱ꞌe̱ veꞌe. Veꞌem ax joꞌn je̱ Nteꞌyam, je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n, ju̱jpani du̱pu̱u̱jm je̱ David je̱tseꞌe du̱yakkutojkjat je̱ Nteꞌyam je̱ jyayu,
32 Ele será um grande homem e será chamado de Filho do Deus Altíssimo. Deus, o Senhor, vai fazê-lo rei, como foi o antepassado dele, o rei Davi.
33 nay veꞌempa tseꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ piꞌk mix du̱pá̱mu̱t je̱tseꞌe du̱yakkutojkjat je̱ Nteꞌyam je̱ jyayu. Xa̱ꞌma ka̱jxts je̱ꞌe̱ veꞌe du̱yakkutojkjinit je̱ israeejlit jayu, ni je̱ vinꞌita veꞌe je̱ kyutojku̱n kyakuká̱xat.
33 Ele será para sempre rei dos descendentes de Jacó, e o Reino dele nunca se acabará.
34 Vanꞌit tseꞌe je̱ María du̱ꞌamo̱tutu̱vi je̱ ángeles:
34 Então Maria disse para o anjo: — Isso não é possível, pois eu sou virgem!
35 Vanꞌit tseꞌe je̱ ángeles yꞌatso̱o̱jvji:
35 O anjo respondeu: — O Espírito Santo virá sobre você, e o poder do Deus Altíssimo a envolverá com a sua sombra. Por isso o menino será chamado de santo e Filho de Deus.
36 Je̱ mmugoꞌok Elisabet, jyahꞌamá̱janam je̱ꞌe̱ veꞌe, tojtu̱k po̱ꞌo̱ani tseꞌe kanu̱vaꞌajtsap yꞌit, je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe yaktijp je̱ts pu̱m je̱ꞌe̱ veꞌe je̱tseꞌe je̱ ónu̱k du̱kajayé̱pu̱t.
36 Fique sabendo que a sua parenta Isabel está grávida, mesmo sendo tão idosa. Diziam que ela não podia ter filhos, no entanto agora ela já está no sexto mês de gravidez.
37 Kaꞌa xa veꞌe tii ti veꞌe je̱ Nteꞌyam nu̱nkaꞌo̱ꞌyixjup.
37 Porque para Deus nada é impossível.
38 Vanꞌit tseꞌe je̱ María vyaajñ:
38 Maria respondeu: — Eu sou uma E o anjo foi embora.
39 Kaꞌa tseꞌe tyaꞌni je̱tseꞌe je̱ María ñu̱jkx joma veꞌe toꞌk je̱ piꞌk kajpu̱n joma veꞌe o̱o̱y je̱ tonu̱n je̱m judéait yꞌit jo̱o̱tm.
39 Alguns dias depois, Maria se aprontou e foi depressa para uma cidade que ficava na região montanhosa da Judeia.
40 Ku veꞌe je̱m jye̱ꞌy, vanꞌit tseꞌe tya̱jki je̱p je̱ Zacarías tyu̱jkp je̱tseꞌe du̱ko̱jtspa̱a̱ꞌkx je̱ Elisabet.
40 Entrou na casa de Zacarias e cumprimentou Isabel.
41 Ku tseꞌe du̱mo̱tu je̱ts je̱ María veꞌe ko̱jtspo̱o̱ꞌkxjup, je̱tseꞌe je̱ Elisabet je̱ yꞌónu̱k ye̱jtsu̱k je̱m jyo̱o̱tm. Vanꞌit tseꞌe je̱ Elisabet je̱ Espíritu Santo myo̱o̱jyji je̱ ma̱kkin je̱ts je̱ vinmaꞌyu̱n je̱tseꞌe du̱tónu̱t juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam cha̱jkp,
41 Quando Isabel ouviu a saudação de Maria, a criança se mexeu na barriga dela. Então, cheia do poder do Espírito Santo,
42 je̱tseꞌe ma̱kk vyaajñ:
42 Isabel disse bem alto: — Você é a mais abençoada de todas as mulheres, e a criança que você vai ter é abençoada também!
43 Nnu̱pá̱nipts a̱tseꞌe je̱ts a̱tseꞌe min xkuꞌix a̱ts je̱ nMa̱ja̱ Vintsá̱n je̱ tyaak.
43 Quem sou eu para que a mãe do meu Senhor venha me visitar?!
44 Tun ko̱o̱jyjits a̱tseꞌe tu̱nmo̱tu je̱tseꞌe mko̱jtspa̱a̱ꞌkx, je̱ xo̱o̱jntku̱n ka̱jx tseꞌe a̱ts ya̱ nꞌónu̱k tu̱ye̱jtsu̱k yam a̱ts njo̱o̱tm.
44 Quando ouvi você me cumprimentar, a criança ficou alegre e se mexeu dentro da minha barriga.
45 Xo̱o̱n xa mitseꞌe ku̱xeꞌe tu̱xjaanchjáva juuꞌ veꞌe myaktuknu̱u̱jmi, ku̱x tónjup kó̱tsjup je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam tu̱du̱ka̱ts.
45 Você é abençoada, pois acredita que vai acontecer o que o Senhor lhe disse.
46 Vanꞌit tseꞌe je̱ María vyaajñ:
46 Então Maria disse:
47 xo̱o̱jntkp tseꞌe a̱ts ya̱ njaꞌvin je̱ Nteꞌyam ka̱jx, a̱ts je̱ nYaktso̱o̱kpa,
47 — A minha alma anuncia a grandeza do Senhor. O meu espírito está alegre por causa de Deus, o meu Salvador.
48 ku̱x ta̱ a̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam xnu̱ꞌixka̱daꞌaky, a̱ts, je̱ myutoompa je̱ myupa̱jkpa.
48 Pois ele lembrou de mim, sua humilde De agora em diante todos vão me chamar de mulher abençoada,
49 ku̱x ta̱ a̱tseꞌe je̱ ma̱ja̱ maaꞌyu̱n xtuujnja je̱ Nteꞌyam, juuꞌ veꞌe nu̱jom du̱ka̱ꞌmika̱jxp.
49 porque o Deus Poderoso fez grandes coisas por mim. O seu nome é santo,
50 Xa̱ꞌma ka̱jxts je̱ꞌe̱ veꞌe du̱nu̱ꞌixka̱daꞌaky je̱ jayu pa̱n pa̱n jatyeꞌe vintsa̱ꞌkijidup.
50 e ele mostra a sua bondade a todos os que o em todas as
51 Ma̱kkts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱tseꞌe je̱ ma̱jin du̱tún,
51 Deus levanta a sua mão poderosa e derrota os orgulhosos com todos os planos deles.
52 je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱pa̱jkji je̱ kutojku̱n je̱ yakkutojkpada je̱tseꞌe je̱ nu̱u̱ꞌk jayu du̱yakma̱ji,
52 Derruba dos seus tronos reis poderosos e põe os humildes em altas posições.
53 je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ ayo̱o̱va jayu du̱mo̱o̱y juuꞌ veꞌe o̱y,
53 Dá fartura aos que têm fome e manda os ricos embora com as mãos vazias. que fez aos nossos antepassados e ajudou o povo de Israel, seu servo. Lembrou de mostrar a sua bondade a Abraão e a todos os seus descendentes, para sempre.
54 je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱puta̱jki je̱ myutoompada je̱ myupa̱jkpada, je̱ israeejlit jáyuda,
54 — ausente —
55 Xa̱ꞌma ka̱jx xa je̱ꞌe̱ veꞌe du̱tún ax joꞌn du̱tukvinvaꞌnidi je̱ nju̱jpit jáyuvamda,
55 — ausente —
56 Toojk po̱ꞌo̱ joꞌn tseꞌe je̱ María yꞌijt je̱ Elisabet ma̱a̱t, vanꞌit tseꞌe vyimpijtni je̱m tya̱kꞌam.
56 Maria ficou mais ou menos três meses com Isabel e depois voltou para casa.
57 Ku veꞌe je̱ xa̱a̱j du̱paaty vinꞌiteꞌe je̱ Elisabet je̱ yꞌónu̱k du̱yakke̱ꞌe̱xu̱t, piꞌk mix tseꞌe yakke̱ꞌx.
57 Chegou o tempo de Isabel ter a criança, e ela deu à luz um menino.
58 Ku veꞌe je̱ myuja̱nta̱m je̱ myuta̱kta̱m je̱ts je̱ jyuuꞌt je̱ myugoꞌok je̱ ka̱ts du̱mó̱tudi je̱ts ta̱ veꞌe je̱ Elisabet je̱ Nteꞌyam je̱ maaꞌyu̱n tyoꞌnu̱xju̱, vanꞌit tseꞌe ña̱jkxti vinkuko̱jtsiva, putukxo̱o̱jntkiva.
58 Os vizinhos e parentes ouviram falar da grande bondade do Senhor para com Isabel, e todos ficaram alegres com ela.
59 Kutoodojtu̱k xa̱a̱j tseꞌe kyeꞌex vyeꞌna, vanꞌit tseꞌe o̱jts je̱ ixtaꞌnu̱n du̱yakjapyá̱mjada je̱ piꞌk mix je̱tseꞌe du̱niꞌkxmat du̱ko̱jmat, veꞌem tseꞌe nu̱java tyánu̱t je̱ts israeejlit jayu je̱ꞌe̱ veꞌe. Je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱ꞌuktso̱jktu je̱tseꞌe je̱ tyeeꞌ Zacarías je̱ xya̱a̱j ku̱du̱pu̱jk.
59 Quando o menino estava com oito dias, vieram circuncidá-lo e queriam lhe dar o nome do pai, isto é, Zacarias.
60 Ax je̱ piꞌk mix je̱ tyaak tseꞌe vaan:
60 Mas a sua mãe disse: — Não. O nome dele vai ser João.
61 Vanꞌit tseꞌe du̱nu̱u̱jmidi:
61 Então disseram: — Mas você não tem nenhum parente com esse nome!
62 Vanꞌit tseꞌe je̱ kya̱ꞌa̱j ma̱a̱t du̱ꞌamo̱tutú̱vidi je̱ piꞌk mix je̱ tyeeꞌ pa̱n ti veꞌe cha̱jkp je̱tseꞌe du̱xa̱a̱jat.
62 Aí fizeram sinais ao pai, perguntando que nome ele queria pôr no menino.
63 Vanꞌit tseꞌe je̱ tyeeꞌ du̱ꞌamo̱tu toꞌk je̱ piꞌk puꞌu joma veꞌe yukjaꞌat. Ax je̱tseꞌe du̱jaajy je̱ts Juaaneꞌe xya̱a̱j. Atu̱va ato̱ki tseꞌe du̱tuktaandi je̱ jáyuda.
63 Zacarias pediu uma tabuinha de escrever e escreveu: “O nome dele é João.” E todos ficaram muito admirados.
64 Ax je̱ꞌyji tseꞌe je̱ Zacarías kyo̱jtspa̱jknuva je̱tseꞌe du̱kuko̱jtsjiꞌukvaajñ je̱ Nteꞌyam.
64 Nesse momento Zacarias pôde falar novamente e começou a louvar a Deus.
65 Ku veꞌe kyo̱jtspa̱jknuva, je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ myuja̱nta̱m je̱ myuta̱kta̱m tyuktaandu atu̱va ato̱ki. Ax yakko̱jtsvaꞌkxts ya̱ꞌa̱ veꞌe je̱m nu̱jom judéait yꞌit jo̱o̱tm.
65 Os vizinhos ficaram com muito medo, e as notícias dessas coisas se espalharam por toda a região montanhosa da Judeia.
66 Pa̱n pa̱n jaty tseꞌe du̱ꞌamo̱tunajxtu, tum je̱ꞌe̱ tseꞌe vyinmaaydup, pyayo̱ꞌydup, je̱tseꞌe ñayꞌamo̱tutú̱vajada vimpit atu̱j pa̱n vintso̱ veꞌe je̱ piꞌk mix du̱nu̱má̱jat, ku̱x nu̱jávani je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ts je̱ Nteꞌyam ma̱a̱t je̱ꞌe̱ veꞌe yꞌit.
66 Todos os que ouviam essas coisas e pensavam nelas perguntavam: — O que será que esse menino vai ser? Pois, de fato, o poder do Senhor estava com ele.
67 Je̱ piꞌk mix je̱ tyeeꞌ, je̱ Zacarías, je̱ Espíritu Santo tseꞌe mo̱o̱jyju je̱ ma̱kkin je̱ts je̱ vinmaꞌyu̱n je̱tseꞌe du̱tónu̱t juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam cha̱jkp, je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook tseꞌe kyo̱jtsnajx. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaajñ:
67 Zacarias, o pai de João, cheio do Espírito Santo, começou a profetizar . Ele disse:
68 Yakma̱ja yakjaancha tseꞌe yꞌijtnit je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n,
68 — Louvemos o Senhor, o Deus de Israel, pois ele veio ajudar o seu povo e lhe dar a liberdade.
69 Je̱ꞌe̱ veꞌe tu̱xmo̱ꞌyumda toꞌk juuꞌ veꞌe xyaktso̱o̱kumdinup,
69 Enviou para nós um poderoso Salvador, aquele que é descendente do seu
70 Veꞌem xa je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ Nteꞌyam du̱ka̱jts je̱ vyaꞌajts jayu ka̱jxta juuꞌ veꞌe ijttu je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpada,
70 Faz muito tempo que Deus disse isso por meio dos seus santos
71 Veꞌemeꞌe vyaandi je̱ts xtuknu̱vaatsumdapeꞌe je̱ Nteꞌyam pa̱n pa̱n jatyeꞌe xtsoꞌoxpa̱jkumdup je̱ts nu̱jom pa̱n pa̱n jatyeꞌe xmuꞌe̱jkumju̱dup,
71 Ele prometeu nos salvar dos nossos inimigos e nos livrar do poder de todos os que nos odeiam.
72 je̱tseꞌe du̱jayé̱pu̱t je̱ nu̱ꞌixka̱daaku̱n,
72 Disse que ia mostrar a sua bondade aos nossos antepassados e lembrar da sua santa ao nosso antepassado Abraão; prometeu que nos livraria dos nossos inimigos e que ia nos deixar servi-lo sem medo,
73 Ya̱ꞌa̱ xa veꞌe je̱ ko̱jtstán juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam yaktaajnju je̱ nju̱jpit jáyuvamda Abraham,
73 — ausente —
74 je̱ ko̱jtstán je̱ts xtuknu̱vaatsumdinupeꞌe je̱ Nteꞌyam pa̱n pa̱n jatyeꞌe xtsoꞌoxpa̱jkumdup
74 — ausente —
75 tu̱veꞌe je̱ts je̱ꞌe̱ je̱ mya̱jin ka̱jxeꞌe njoojntykimdat vinxu̱p xa̱a̱j vinxu̱p joojnteꞌe xtuknu̱pa̱a̱jmtkimda.
75 para que sejamos somente dele e façamos o que ele quer em todos os dias da nossa vida.
76 Je̱ts mits, piꞌk mix, toꞌkts mitseꞌe mꞌítu̱t je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpa,
76 E você, menino, será chamado de profeta do Deus Altíssimo e irá adiante do Senhor a fim de preparar o caminho para ele.
77 veꞌem tseꞌe je̱ jyayu xtuknu̱jávat je̱ts yakme̱e̱ꞌkxjadapeꞌe je̱ tyó̱kinda
77 Você anunciará ao povo de Deus a salvação que virá por meio do perdão dos pecados deles.
78 Je̱ Nteꞌyam je̱ cho̱jku̱n ka̱jx je̱ts je̱ꞌe̱ je̱ ñu̱ꞌixka̱daaku̱n ka̱jx tseꞌe je̱ nam xa̱a̱j jyajtu̱ku̱t,
78 Pois o nosso Deus é misericordioso e bondoso. Ele fará brilhar sobre nós a sua luz
79 je̱tseꞌe je̱ ajajtk du̱mo̱ꞌo̱t je̱ jáyuda juuꞌ veꞌe ijttup je̱ja ako̱o̱ꞌts it ja̱a̱t,
79 e do céu iluminará todos os que vivem na escuridão da sombra da morte, para guiar os nossos passos no caminho da paz.
80 Ye̱e̱ꞌkp tseꞌe je̱ piꞌk mix je̱tseꞌe je̱ Espíritu Santo myo̱yꞌatu̱ꞌu̱tsju̱ je̱ mya̱kkin. Je̱m tseꞌe yꞌijt joma veꞌe kyapa̱ntsu̱u̱na. Kuunum tseꞌe je̱ xa̱a̱j du̱paaty, vanꞌítnum tseꞌe ñaajknu̱ke̱ꞌxnata̱jkiji je̱ja je̱ myuꞌisraeejlit jayu vyinkujkta.
80 O menino cresceu e ficou forte de espírito. E viveu no deserto até o dia em que apareceu diante do povo de Israel.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 1, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.